Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1894/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, koji zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1066/2021-24 od 4. siječnja 2023., 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1066/2021-24 od 4. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojom je tužitelju dosuđen iznos od 763,16 eura sa zateznim kamatama na ime imovinske i neimovinske štete, kao što se potvrđuje i u točki II. izreke presude, kojom su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 781,74 eura / 5.890,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznose od 763,16 eura / 5.750,00 kuna od 04. ožujka 2021. i 18,58 eura / 140,00 kuna od 04. listopada 2020. do isplate te zatezne kamate na iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kuna od 04. ožujka 2021. do 14. ožujka 2022., a sve za razdoblje do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana

Poslovni broj: Gž-18942023-3

nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke).

2. Također je tom presudom naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.879,78 eura / 14.163,20 kuna (točka II. izreke).

3. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev. Žalitelj potražuje i trošak za sastavljanje žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima tuženika te je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana. Tužitelj potražuje trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 781,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za zatezne kamate na iznos od 663,61 eura za razdoblje od 4. ožujka 2021. do isplate, a na ime naknade štete zbog štetnog događaja koji se desio 4. listopada 2020. u Samoboru u Starogradskoj ulici kod br. 13, kad je tužitelj stradao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 781,74 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je nesporna tuženikova pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu da su ukućani pružali tužitelju pomoć i njegu oko svakodnevnih kućanskih poslova i osobne higijene, te osnova troškova prijevoza i

Poslovni broj: Gž-18942023-3

visina štete u iznosu od 15.000,00 kuna, jer je taj iznos isplaćen u mirnom postupku i to 10.000,00 kuna prije podnošenja tužbe, a iznos od 5.000,00 kuna 14. ožujka 2022.

9.1. Između stranaka je i dalje sporna visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu od 763,16 eura sa zateznim kamatama i početak tijeka istih, iz razloga što tuženik u žalbi ne osporava tužitelju dosuđeni iznos od 18,58 eura sa zateznim kamatama, a koji se odnosi na troškove prijevoza zbog liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

10. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri, iz kojeg nalaza i mišljenja navedenog sudskog vještaka od 7. prosinca 2021. proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio trzajnu povredu vrata i da je liječenje završeno 3. ožujka 2021. Nadalje, vještak je naveo da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana te manjeg intenziteta 45 dana, primarni strah da je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana te stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana. Također, vještak je naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz 45 dana, te da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 3% ali da ne postoji naruženje.

10.1. Imajući u vidu utvrđeno, prvostupanjski je sud sukladno odredbi članka 1100. stavka 2. i članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.

– dalje: ZOO), a vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, te cijeneći životnu dob tužitelja i lokalitet ozljeđivanja, pravilno utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za što mu je osnovano dosudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinski dio štete u ukupnom iznosu od 18.500,00 kuna. Kako je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio štete u iznosu od 15.000,00 kuna, a kako je sud osnovanim ocijenio visinu potraživanja s osnova imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 20.890,00 kuna, to je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev i u iznosu od 5.890,00 kuna, i to iznos od 3.500,00 kuna za neimovinsku štetu i iznos 2.390,00 kuna, koja se odnosi na putne troškove i tuđu njegu i pomoć.

10.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Orijentacijske kriterije za naknadu nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene 5. ožujka 2020. (SU-IV-47/2020.). Pored okolnosti da tuženik svoje navode niti ne potkrjepljuje odgovarajućim matematičkim izračunom iz kojeg bi bilo vidljivo da navedeni kriteriji (kojima su ranije utvrđeni jedinični iznosi naknade štete povećani za 50%) nisu primijenjeni, treba navesti da je pitanje visine pravične novčane naknade faktično pitanje i kao takvo treba biti utvrđivano u svakom konkretnom slučaju. Pri tome sud treba cijeniti sve faktore i okolnosti slučaja, jer u suprotnom, ta naknada ne bi imala karakter pravične, nego bio bila rezultat proizvoljne ocjene, a kako je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud uzeo u obzir sve odlučne okolnosti te u skladu s istima utvrdio visinu zakonom propisane obveze tuženika, (pri tome potpuno prihvaćajući stručni nalaz i mišljenje sudskog vještaka)

Poslovni broj: Gž-18942023-3

to ni ovi žalbeni navodi ne utječu na pravilnost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu.

10.3. Što se tiče navoda žalitelja da bi tužitelju pripadalo 238,9 eura na ime imovinske štete umjesto dosuđenih 298,63 eura, a sve iz razloga što, iako je neprijeporno u postupku da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u opsegu od dva sata dnevno kroz 45 dana i da isti nije bio nepokretan, pa da bi visina dosuđenog iznosa stoga bila previsoka, ističe se, da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve čimbenike koji se uobičajeno uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja visine naknade na ime tuđe pomoći, kao što su socijalne prilike oštećenika i osobe koja mu pomaže, ukupni porast životnih troškova u Republici Hrvatskoj kao i sve ostale faktore koji utječu na to da visina dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu bude veća ili manja, pri čemu je pravilno cijenio jedan sat u iznosu od 25,00 kuna. Kako je odluka suda u tom smislu u skladu s odredbom članka 223. stavka 1. ZPP-a i odredbom članka 1095. ZOO-a, to ni u ovom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

10.4. Glede navoda žalitelja da sud nije pravilno odredio tijek zateznih kamata na iznos imovinske štete (naknade za tuđu pomoć i njegu) kao i neimovinske štete, ističe se da je pri odluci o tijeku zakonskih zateznih kamata prvostupanjski sud imao u vidu da se danom utvrđenja postojanja osigurateljeve obveze i njezinog iznosa ne smatra dan kada je u slučaju spora postojanje obveze i njezinu visinu utvrdio sud kao ni dan kad je tužitelj svoj zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem medicinskog ili prometnog vještaka, niti dan kada je tužitelj svoj zahtjev uskladio s izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već je to isključivo od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno ako je šteta po tužiteljevo zdravlje nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva - od dana stabilizacije zdravstvenog stanja. Osim toga, posebice treba ukazati na odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je i u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

11. Slijedom navedenog, žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tužitelja istaknuti u tom pravcu nisu dopušteni.

13. Naime, u ovoj vrsti sporova je, u postupku povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a žalbeni navodi tuženika se uglavnom odnose na činjenično stanje te na činjenice koje je cijenio prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine naknade imovinske i neimovinske štete.

14. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno

Poslovni broj: Gž-18942023-3

odredbama članaka 154. ZPP-a i 164. ZPP-a. Naime, neosnovani su žalbeni navodi tuženika, gdje ističe da tužitelju pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti boda u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Ovo iz razloga što je odredbom Tbr. 48. točkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa) bilo propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Iz navedenog proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud za sve radnje u postupku tužitelju priznao trošak prema vrijednosti boda od 15 kuna / 1,99 eura, jer je sud presudu donio i o troškovima odlučivao, u vrijeme kad je na snazi bila izmjena Tarife objavljena u Narodnim novinama br: 126/22 od 28. listopada 2022. u kojima je vrijednost boda određena na 15,00 kuna / 1,99 eura.

15. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, dok žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten, te kako nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

16. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastavljanja žalbe jer nije uspio u svojoj žalbi, a zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je temeljem članka 155. ZPP-a jer po ocjeni ovog suda isti nije bio potreban za vođenje parnice.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 26. studenog 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić