Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-547/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Željku Marinu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika - protutužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku iz Zadra, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužiteljice - protutužene protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Zadru, broj: P-365/2023-20 od 7. svibnja 2025., dana 26. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-365/2023-20 od 7. svibnja 2025. potvrđuje u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku, odnosno riješeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka V. izreke prvostupanjske presude).
Obrazloženje
1.Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
„I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice MŠ kako slijedi:
Nalaže se tuženiku-protutužitelju RŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici-protutuženici MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova kredita ukupan iznos od 1.771,75 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijede:
a) po Ugovoru o kreditu br. 625004:
- na iznos od 221,69 EUR, od 08.06.2022. pa do isplate,
- na iznos od 221,69 EUR, od 08.07.2022. pa do isplate,
- na iznos od 190,13 EUR, od 21.09.2022. pa do isplate,
- na iznos od 457,89 EUR, od 01.11.2022. pa do isplate,
- na iznos od 40,63 EUR, od 25.11.2022. pa do isplate,
b) po Ugovoru o kreditu br. 190813026942:
- na iznos od 639,72 EUR, od 01.11.2022. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice MŠ preko dosuđenog iznosa iz točke I. do zatraženog iznosa od 18.065,54 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Djelomično se usvaja protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja RŠ kako slijedi:
Nalaže se tužiteljici-protutuženici MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku- protutužitelju RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.490,57 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- na iznos od 398,17 EUR, od 19. svibnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 331,81 EUR, od 22. lipnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 199,08 EUR, od 15. srpnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 132,39 EUR, od 29. srpnja 2022. pa do isplate,
- na iznos od 322,00 EUR, od 08. listopada 2022. pa do isplate,
- na iznos od 46,45 EUR, od 07. siječnja 2023. pa do isplate,
- na iznos od 39,82 EUR, od 03. veljače 2023. pa do isplate,
- na iznos od 20,85 EUR, od 08. ožujka 2023. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i naknaditi tuženiku - protutužitelju prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja RŠ preko dosuđenog iznosa iz točke III. do zatraženog iznosa od 10.161,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
V. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“
2. Tužiteljica – protutužena je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv dijela navedene presude kojom je odlučeno o parničnom trošku (točka V. izreke) zbog, kako iz žalbe proizlazi, žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - nadalje: ZPP).
Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijano rješenje o trošku na način da se naloži tuženiku - protutužitelju naknaditi tužiteljici - protutuženoj neovisno o uspjehu u sporu nužni trošak vještačenja i pristojbi.
3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4. Žalba tužiteljice - protutužene nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku u ovom parničnom postupku temeljio je na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, odnosno odredio je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, a nakon što je utvrdio da su stranke imale podjednak uspjeh u sporu, odnosno da je tuženik uspio samo sa 4,86 % više od tužiteljice s obzirom na zatraženo.
6. Tužiteljica – protutužena žalbom osporava prvostupanjsko rješenje o trošku ističući da je sud kod odluke o trošku morao cijeniti ne samo visinu tužbenog zahtjeva nego i osnovu, a da je osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti prihvaćena. Smatra da je unatoč djelomičnom uspjehu u sporu vještačenje koje je bilo provedeno bilo nužno za odlučivanje u sporu pa da je trošak vještačenja trebao biti priznat u cijelosti u korist osobe koja je isti predujmila odnosno tužiteljice – protutužene. Nadalje smatra da je tužitelju trebalo priznati i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Napominje da je sud priznao sve troškove s osnove sudskih pristojbi tuženiku – protutužitelju.
7. Nije sporno da je predmetni parnični postupak pokrenula tužiteljica – protutužena tužbom, dok je tijekom postupka tuženik – protutužitelj podnio sudu protutužbeni zahtjev o kojem je također odlučivano u ovom postupku.
7.1. Nadalje, iz predmetnog spisa razvidno je da su stranke gledajući tužbeni – i protutužbeni zahtjev podjednako uspjele u sporu odnosno da je tuženik uspio u sporu samo za 4,86% više od tužiteljice, a kako je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
8. Nadalje, iz predmetnog spisa razvidno je da su troškove vještačenja na jednake dijelove snosili i tužiteljica – protutužena, kao i tuženik – protutužitelj odnosno da je svaki uplatio na ime troška financijskog vještačenja iznos od 265,45 eura. Dakle, trošak financijskog vještačenja nije snosila samo tužiteljica – protutužena.
9. Osim toga iz predmetnog spisa razvidno je da je prvostupanjski sud obvezao tuženika – protutužitelja platiti sudsku pristojbu za protutužbu i presudu, dok je obvezao tužiteljicu da plati sudsku pristojbu na tužbu pa je nerazumljiv navod iz žalbe tužiteljice - protutužene da je sud priznao tuženiku troškove sudskih pristojbi, a tužiteljici nije.
10. S obzirom na navedeno prema stavu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud o parničnom trošku odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, odnosno riješio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, te nije bilo mjesta naložiti tuženiku – protutužitelju da troškove financijskog vještačenja snosi u cijelosti niti mu naložiti da snosi troškove koje je na ime sudskih pristojbi imala tužiteljica – protutužena.
11. Temeljem izloženog primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
12. U nepobijanom dijelu (u kojem je odlučeno o glavnoj stvari točka I. do IV. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.
Vukovar, 26. studenoga 2025.
SUDAC
Željko Marin
