Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2401/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja SČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2329/2022-39 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I.Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2329/2022-39 od 11. srpnja 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke: u odnosu na iznos neimovinske i imovinske štete od 4.316,85 eura sa zateznim kamatama na iznos od 3.850,00 eura od 28. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 466,85 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate te u pogledu parničnog troška za iznos od 1.222,17 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2329/2022-39 od 11. srpnja 2025. i odbija dio tužbenog zahtjeva u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke: u odnosu na naknadu neimovinske i imovinske štete za iznos od 1.850,08 eura sa zateznim kamatama na iznos od 1.650,00 eura od 28. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 200,08 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate te u pogledu parničnog troška za iznos od 1.833,27 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.166,93 eur sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 5.500,00 eur tekućom od 28. ožujka 2022. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i na iznos od 666,93 eur tekućom od 11. srpnja 2025.godine do isplate kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 3.055,44 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od

119,15 eur kao previsoko postavljenim."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio tužitelj u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. veljače 2022. u Zagrebu kada je došlo do sudara vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika i tužitelja koji je upravljao samobalansirajućim električnim kotačem.

6. Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženiika i nastanak štetnog događaja. Nadalje, nije sporno da se tužitelj odštetnim zahtjevom od 28. ožujka 2022. obratio tuženik te da je tuženik otklonio isplatu dopisom od 9. svibnja 2022.

7. Međutim, sporna je osnova odgovornost i visina tužbenog zahtjeva. Posebno je sporno postoji li podijeljena odgovornost odnosno suodgovornost tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja.

8. Uvidom u spis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. KR-DO-628/22 utvrđeno je da je odbačena kaznena prijava podnesena protiv okrivljenog, osiguranika tuženika, AČ zbog štetnog događaja koji je predmet ovog spora.

9. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića od 12. srpnja 2024. utvrđeno je da je u ovom štetnom događaju došlo do naleta desnog dijela prednjeg branika vozila osiguranika tuženika na lijevu potkoljenicu tužitelja i lijevi podest za nogu samobalansirajućeg električnog kotača kojeg je vozio tužitelj. Može se procijeniti da su u trenutku štetnog događaja uzdužne simetrale vozila bile međusobno približno okomite. Prema ucrtanim smjerovima kretanja sudionika u skici policije, mjesto naleta se nalazilo na biciklističkoj stazi, na obilježenom pješačkom prijelazu prilaznog kolnika kbr. 22A Banjavčićeve ulice, oko 2,6 m do 2,8 m od desnog (zapadnog ) ruba kolnika gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika. Prema snimci kamere, vozilo osiguranika tuženika je do mjesta naleta bilo u kontinuiranom kretanju, a naletna brzina je bila minimalna, oko 5 do 10 km/h. U trenutku naleta tužitelj se na samobalansirajućem električnom kotaču kretao nešto brže, oko 10 do 15 km/h. Prilazeći raskrižju, tužitelju su parkirana vozila s njegove desne strane (uz ogradu sjevernog nogostupa Ulice kneza Branimira) sprječavala preglednost prema smjeru od kuda mu je nailazio tužitelj. Osiguranik tuženika je za svoj smjer kretanja, neposredno prije raskrižja sa sjevernim kolnikom Ulice kneza Branimira, imao prometni znak izričite naredbe "STOP–obavezno zaustavljanje". Da se osiguranik tuženika zaustavio neposredno prije biciklističke staze (kada je imao preglednost u svim smjerovima) i pogledao u desnu stranu, vidio bi nailazak tužitelja na samobalansirajućem električnom kotaču. Da je tada ostao zaustavljen i propustio tužitelja da prijeđe preko pješačkog prijelaza, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Da se tužitelj, dolaskom biciklističkom stazom do pješačkog prijelaza zaustavio i pogledao u lijevu stranu, vidio bi vozilo osiguranika tuženika udaljenog oko 1,7 m od mjesta naleta. Pa da je tada odustao od radnje prelaska kolnika i propustio vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. U trenutku kada je tužitelj s nogostupa stupio na prilazni kolnik, osiguranik tuženika se nalazio udaljen oko 1,7 m od mjesta naleta. Na ovom putu osiguranik tuženika bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta pri svim brzinama manjim od 7,2 km/h. Na ročištu održanom dana 22. svibnja 2025. stalni sudski vještak ing. Berislav Šimunović je naveo da na iskaz svjedoka AČ sa rasprave od 15.1.2025. iskazuje da s obzirom na izgled oštećenja na vozilu osiguranika tuženika, a što je vidljivo na slici 1 nalaza i mišljenja, isključeno je da je vozilo bilo zaustavljeno u trenutku štetnog događaja. Naime, u tom slučaju ne bi došlo do udubljenja na prednjem braniku te bi oštećenja na vozilu bila znatno opsežnija po širini vozila, a da je tome tako proizlazi iz snimke kamere gdje je vidljivo da je osiguranik tuženika do mjesta naleta bio u kontinuiranom kretanju te je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Da je osiguranik tuženika došao najkasnije metar prije biciklističke staze i zaustavio se vidio bi nailazak tužitelja po biciklističkoj stazi te bi propuštanjem istog izbjegao predmetni štetni događaj. Vještak je nadalje naveo da su se oba sudionika mogli istovremeno i pravovremeno uočiti te da je iz skice policije razvidno da se tužitelj kretao biciklističkom stazom.

10. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke prvostupanjski sud zaključuje da je do štetnog događaja je došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženika budući se isti kontinuirano kretao i nije vozilo zaustavio na znak "stop". Činjenica što je kazneni postupak protiv svjedoka obustavljen, odnosno što je odbačena kaznena prijava znači da u konkretnom postupanju istog nije bilo elemenata kaznenog dijela, što nadalje ne znači da nije bilo prekršajne odgovornosti koja da je u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Da je osiguranik tuženika zaustavio svoje vozilo na znak "stop" i tako zaustavljen stajao i propustio tužitelja da prijeđe preko pješačkog prijelaza do štetnog događaja da ne bi došlo.

11. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Međutim, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda bez obzira što se osiguranik tuženika nije zaustavio na znak obveznog zaustavljanja isti je vozio brzinom od oko 5 do 10 km/h dok je tužitelj biciklističkom stazom, kojom nije smio voziti, vozio samobalansirajući električni kotač brzinom od oko 10 do 15 km/h, dakle većom od osiguranika tuženika, te nije pogledao dolaze li mu vozila s lijeve strane. Da se tužitelj, dolaskom biciklističkom stazom do pješačkog prijelaza, zaustavio i pogledao u lijevu stranu, vidio bi vozilo osiguranika tuženika udaljeno oko 1,7 m od mjesta naleta te da je tada odustao od radnje prelaska kolnika do ovog štetnog događaja ne bi došlo. S obzirom na navedeno postoji podijeljena odgovornost odnosno suodgovornost tužitelja kao vozača samobalansirajućeg električnog kotača za štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju za 30%, a suodgovornost vozača vozila osiguranika tuženika za 70% jer iako je vozio malom brzinom nije se zaustavio na znak obveznom zaustavljanja te nije pogledao dolazi li mu itko biciklističkom stazom s njegove desne strane. Radi toga, tužitelj ima pravo na naknadu nastale mu neimovinske i imovinske štete umanjenu za 30% kolika je njegova suodgovornost.

13. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Žarka Rašića od 8. kolovoza 2023. utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višekomadni prijelom gornjeg dijela lijeve goljenične kosti i natučenja palca lijevog stpopala. Zadobivena ozljeda gornjeg dijela lijeve potkoljenice, dakle ozljeda u području lijevog koljena dovela je do smanjenja životnih aktivnosti tužitelja u omjeru od 10% trajno, a koje se očituju u vidu ograničene pokretljivosti lijevog koljena, bolovima u području lijevog koljena kod dužeg stajanja, dužeg hodanja, otežanog penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu uz prisutnu hipotrofiju mišića lijeve natkoljenice. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 14 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 75 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan. Tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 75 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Opisani ožiljak u području lijeve noge predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljiv kada ne nosi duge hlače.

14. Navedenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje te mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 1046 ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl. 1100 ZOO-a i temeljem odredbe članka 1095 st.1 ZOO-a za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

15. S obzirom nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Žarka Rašića te utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnost, naruženost, strah te neugodnosti tijekom liječenja u vidu nošenja imobilizacije, odlazaka liječnicima raznih specijalnosti te dugotrajnost liječenja te trajne posljedice proizašle kod tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tužitelju pravo na pravilnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.500,00 eura. Što se tiče naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć prvostupanjski sud je, polazeći od potrebe za njom od ukupno 201 sat, tužitelju utvrdio naknadu od ukupno 666,93 eura ili 3,31 euro po jednom satu, kako je tužitelj zatražio. Na taj način ukupan iznos naknade štete iznosi 6.166,93 eura.

16. Zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dosuđene su tužitelju od dana podnašanja odštetnog zahtjeva odnosno od dana 28. ožujka 2022. sukladno odredbi članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), a zatezne kamate na naknadu imovinske štete dosuđene su tužitelju od dana presuđenja, odnosno od 11. srpnja 2025. do isplate.

17. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, djelomično odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke: u odnosu na iznos neimovinske i imovinske štete od 4.316,85 eura sa zateznim kamatama na iznos od 3.850,00 eura od 28. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 466,85 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate te u pogledu parničnog troška za iznos od 1.222,17 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate.

18. S obzirom da je utvrđeno postojanje suodgovornosti tužitelja za 30%, djelomično je prihvaćena žalba tuženika kao osnovana i, temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke: u odnosu na naknadu neimovinske i imovinske štete za iznos od 1.850,08 eura sa zateznim kamatama na iznos od 1.650,00 eura od 28. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 200,08 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate te u pogledu parničnog troška za iznos od 1.833,27 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate, na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavkom 2., člankom 154. stavkom 2. i člankom 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.222,17 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. U ostalom dijelu parničnog troška tužitelja za iznos od 1.833,27 eura sa zateznim kamatama zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio parnični trošak tužitelja u iznosu od 3.055,44 eura. Međutim, kako je utvrđeno postojanje suodgovornosti tužitelj za 30%, a vozača vozila osiguranika tuženika za 70%, tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška za 40%. 40% naprijed navedenog troška daje iznos od 1.222,17 eura za koji iznos je prvostupanjska odluka potvrđena, a za razliku od 1.833,27 eura je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Split, 26. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić