REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kž-516/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Tanje Prenc Kanis, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HČ, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika HČ podnesenoj putem branitelja Tanje Skandel Monas, odvjetnice iz Pule protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kov- 191/2025- od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HČ.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kov-191/2025- od 29. listopada 2025. temeljem odredbe čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) protiv okrivljenika HČ produljen je istražni zatvor trajanje kojeg se računa od 7. srpnja 2025., u 16,15 sati, kada je okrivljenik uhićen.
2. Protiv pobijanog rješenja pravodobnu žalbu podnosi okrivljenik DČ putem braniteljice Tanje Skandel Monas, odvjetnice iz Pule iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje, a podredno da se istražni zatvor zamjeni jednom ili više mjera opreza i omogući okrivljeniku da se brani sa slobode.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-655/2025-3 od 24. studenog 2025. vratilo spis.
4. Žalba okrivljenika HČ nije osnovana.
5. Žalitelj okrivljenik DČ smatra kako u pobijanom rješenju nisu naznačene konkretne okolnosti koje bi imale značaj osobitih okolnosti i ukazivale da postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Obzirom da okrivljenik DČ nije osuđivan smatra da ne postoji ni bojazan od ponavljanja kaznenog djela kojeg je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio, te smatra da je pogrešno utvrdio činjenice vezano uz postojanje navedene opasnosti.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja okrivljenika HČ prvostupanjsko rješenje je u dovoljnoj mjeri obrazloženo vezano uz sve činjenice i okolnosti za primjenu mjere istražnog zatvora. Tako je obrazloženo i postojanje osnovane sumnje pod toč.4. i toč. 4.1. obrazloženja, kao i istražno zatvorskih razloga iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 pod toč.6.2. pobijanog rješenja. Također su pod toč.7. obrazloženja dani razlozi zbog čega istražni zatvor nije moguće zamijeniti mjerama opreza, te nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.
7. Ni žalba okrivljenika HČ podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Okolnost što je okrivljenik DČ u dobi od 49 godina i što do sada nije osuđivan ne isključuje bojazan od ponavljanja kaznenog djela poput kaznenih djela za koji se vodi kazneni postupak. Naime, prvostupanjski sud je valjano obrazložio da je okrivljenik DČ osnovano sumnjiv da je počinio dva kaznena djela i to kazneno djelo iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ/11 i kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u vremenskom razdoblju od mjesec dana i u odnosu na dvije žrtve. Također je cijenio okolnost da je osnovano sumnjiv da je dana 5. lipnja 2025. čekićem udario tri puta po glavi oštećenika EČ, te je isti zadobio teške tjelesne ozljede, a da se dva dana nakon toga vratio na istu adresu, te je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo iznude u pokušaju time da se koristio metalnom kopčom kojom je zamahnuo prema glavi NČ tražeći od njega novac. Osnovano je zaključio da je okrivljenik DČ takvim postupanjem iskazao upornost i bezobzirnost, kao i visoki stupanj kriminalne volje. Obzirom je koristio opasno oruđe kojim je osnovano sumnjiv da je zadao teške ozljede oštećeniku EČ u predjelu glave, te je ustrajao u protupravnom postupanju koristeći se metalnom kopčom kojom je zamahnuo prema glavi NČ, to navedeno upućuje na visoki stupanj kriminalne volje kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Uz to je cijenio prilikom utvrđivanja istražno zatvorskih razloga i okolnosti koje je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr.IČ, a to da je okrivljenik DČ višegodišnji konzument psihoaktivnih tvari i alkohola te da su posljedice te konzumacije evidentne u psihičkom profilu okrivljenika u vidu simptomatologije organskog poremećaja ličnosti, kao i da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti djelovati na okrivljenika na počinjenje novog (najvjerojatnije ne i težeg djela) kaznenog djela, te je potrebno provesti ambulantno psihijatrijsko liječenje okrivljenika od simptomatologije organskog poremećaja ličnosti. Prema podacima iz PE okrivljenik DČ prekršajno je osuđivan zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, a okrivljenik ima neraščišćene odnose sa oštećenikom, te sve navedene okolnosti su pravilno cijenjene. Osnovano zaključuje prvostupanjski sud da one upućuju na visoki stupanj bojazni da bi boravkom na slobodi okrivljenik mogao ponoviti kaznena djela.
9. Žalitelj okrivljenik DČ ističe kako se istražni zatvor određuje kao krajnja mjera, te da zbog okolnosti neosuđivanosti okrivljenika u dobi od 49 godina bi se istražni zatvor mogao zamijeniti jednom ili više mjera opreza odnosno mjerom zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta sa žrtvom iz čl. 98. st. 2. t. 4. i t. 5. ZKP/08.
10. Takve tvrdnje žalitelja okrivljenika HČ nisu osnovane. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio da istražni zatvor nije moguće zamijeniti mjerama opreza neovisno o tome što okrivljenik nije kazneno osuđivan. Pri tom je cijenio da je okrivljenik DČ višegodišnji konzument psihoaktivnih tvari i alkohola što je sve dovelo do promijene organskog poremećaja ličnosti (promjene uobičajenog obrasca ponašanja i promjena zadovoljenja potreba i impulsa s narušenim planiranjem osobnog djelovanja i narušenim predviđanjem vjerojatnih posljedica tog djelovanja, izmijenjenim emocionalnim reagiranjem uz prisutnu emocionalnu labilnost, snižen prag frustracijske tolerancije i oslabljenu kontrolu efektivnih pulzija. Obzirom da navedena simptomatologija je egzistirala po mišljenju vještaka tempore criminis, te da još uvijek egzistira zbog čega je okrivljeniku HČ potrebno liječenje i razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati na okrivljenika, za počinjenje novog kaznenog djela, što sve uz nerazriješenost odnosa s oštećenikom upućuje na visoki stupanj bojazni od ponavljanja kaznenog djela, kojeg nije moguće otkloniti primjenom predloženih mjera opreza.
11. Stoga žalba nije osnovana, a drugostupanjski sud je još temeljem čl. 494. st. 4. ZKP/08 po službenoj dužnosti ispitao pobijano rješenje, te je utvrdio da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika niti da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, kao i da nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, te je stoga temeljem čl. 494. ZKP/08 valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Puli-Pola 26. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Prenc Kanis
