Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe RAVLIĆ d.o.o. koju brani Ivan Fabijanović, odvjetnik iz Dubrovnika i II-okr. odgovorne osobe BT, kojeg brani Ognjen Dabelić, odvjetnik iz Dubrovnika, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22, 59/23), odlučujući o žalbama okrivljenika, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 21. ožujka 2025., poslovni broj: Pp-2804/2022, na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbi I-okr. pravne osobe RAVLIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe BT, a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda, te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) I-okr. pravna osoba RAVLIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorna osoba BT
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da bi
u vremenskom razdoblju od 08. veljače 2022. – 23. kolovoza 2022. na benzinskoj postaji u Orebiću, Dubravica bb, koja posluje u sastavu trgovačko društva Ravlić d.o.o. Kučište, Kučište 149 obavljali nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu koju koriste u odnosu prema potrošaču prilikom isticanja i naplate maloprodajnih cijena naftnih derivata EUROSUPER 95 i EURODIESEL i to na način da su isticali i naplaćivali iznose, koji su viši od propisanih maloprodajnih cijena utvrđenih Uredbom o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata,
čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 35. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/2022 i 59/2023), kažnjivo po čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. istog Zakona,
II. Uslijed odluke iz točke I., žalbe I-okr. pravne osobe RAVLIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe BT, su bespredmetne.
III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 eura (slovima: tritisuće eura), te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 eura (slovima: tisućueura), zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura - SVAKI.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno po braniteljima podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalno prekršajno prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalbe su bespredmetne.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je u ovom predmetu počinjena povreda odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo okrivljenika nije prekršaj.
7. Naime, odredbom članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača je propisano kao prekršaj pravne osobe - trgovca i odgovorne osobe ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona, te je materijalnom odredbom članka 34. stavka 4. Zakona propisano da nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra: zavaravajuća poslovna praksa, te je odredbom članka 35. stavka 1. Zakona bilo propisano da poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, te je člankom 35. stavkom 2. točkom 4. Zakona propisano da okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu.
8. Slijedom navedenoga, da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta i to je prvi uvjet isticanje netočne informacije ili činjenično točne informacije, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, a drugi uvjet je da se takvim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
9. Nadalje, prvostupanjski sud je okrivljenike proglasio krivima i kaznio novčanim kaznama, zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, što su u vremenskom razdoblju od 08. veljače 2022. – 23. kolovoza 2022. na benzinskoj postaji u Orebiću, Dubravica bb, koja posluje u sastavu trgovačko društva Ravlić d.o.o. Kučište, Kučište 149 obavljali nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu koju koriste u odnosu prema potrošaču prilikom isticanja i naplate maloprodajnih cijena naftnih derivata EUROSUPER 95 i EURODIESEL i to na način da su isticali i naplaćivali iznose, koji su viši od propisanih maloprodajnih cijena utvrđenih Uredbom o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata.
10. Međutim, iz činjeničnog opisa djela navedenog u izreci pobijane presude ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer nije naveden drugi propisani uvjet, a da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi, odnosno da se istaknutim netočnim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a takav nedostatak postoji i u činjeničnom opisu izreke optužnog akta, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, pa opisano djelo nije prekršaj.
11. Slijedom navedenoga, budući izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je, u povodu žalbi okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, presudu preinačio, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
12. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 26. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Tomislav Tomašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.
