Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž -1226/2021-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada Cresa, Creskog statuta 15, zastupanog po punomoćniku Brguljan Tomislavu iz Odvjetničkog društva, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika- protutužitelja DČ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću odvjetniku iz Rijeke, radi iseljenja i predaje odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Malom Lošinju posl.br. Ps-18/2023-13 od 25. ožujka 2021. u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Malom Lošinju posl.br. Ps- 18/2023-13 od 25. ožujka 2021. u točki 3. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Malom Lošinju posl.br. Ps- 18/2023-13 od 25. ožujka 2021. u točkama 1., 2., 4. i 5. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja-protutuženika i tuženika- protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja ( dalje tuženik) kojim je zahtijevao da se naloži tužitelju – protutuženiku (dalje tužitelj) da tuženiku na ime ulaganja u nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] te č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplati iznos od 119.450,53 eur.

U točki 2. izreke odbijen je zahtjev tuženika upravljen na utvrđenje njegova prava zadržanja nekretnina navedenih u toč. 1. izreke prvostupanjske presude. U točki 3. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.843,52 eur/51.562,50 kn. U točki 4. izreke odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak postupka u preostalom iznosu od 15.926,74 eur/120.000,00 kn. U točki 5. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupa u iznosu od 12.480,07 eur/94.031,12 kn dok je u točki 6. izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik naknadi dodatni trošak u iznosu od 15.557,62 eur/ 117.218,88 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke.

3. Tužitelj žalbom pobija odluku o trošku sadržanu u točki 3. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka dok tuženik presudu pobija u cijelosti u dijelovima u kojima nije uspio u postupku ( točka 1., 2., 4. i 5. izreke) zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP).

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku odlučujući o protutužbenom zahtjevu tuženika utvrđuje;

- da je postupka iniciran tužbom tužitelja radi predaje mu u posjed slobodnog od osoba i stvari prostora u prizemlju zgrade koja je u zemljišnim knjigama označena kao č. zgr. [katastarska čestica] kao i č. zem. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj u vrijeme iniciranja ovog postupka u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina,

- da se je tuženik zahtjevu tužitelja za predaju u posjed istih usprotivio prigovorom prava zadržanja dok mu tužitelj ne naknadi troškove izvršenih ulaganja u nekretnine,

- da tuženik vezano uz isto podnosi protutužbu kojom od tužitelja zahtjeva da mu na ime ulaganja u č. zgr. [katastarska čestica] te č.zeml. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naknadi iznos od 119.450,53 eur/900.000,00 kn uz utvrđenje prava zadržanja navedenih nekretnina,

- da je pravnik prednik tužitelja, Općina Cres kao prodavatelj predniku tuženika VČ kao kupcu, Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 2019. od 21. travnja 1995. prodao stan na kojem postoji stanarsko pravo koji se nalazi u prizemlju i prvom katu zgrade na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koji Ugovor o prodaji stana je sklopljen i Aneks kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 2008.,

- da se izuzev stana u navedenoj zgradi na č.[katastarska čestica] u prizemlju nalazi i poslovni prostor koji nije bio predmet prodaje niti su predmetom prodaje bile č.zeml. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da između stranka nije sporno da su prednici tuženika, njegovi roditelji u prostoru u prizemlju predmetne zgrade 1967. otvorili gostionicu te da su pravnom predniku tuženika za taj prostor plaćali zakupninu i tijekom posjedovanja u prostor izvršili određena ulaganja,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su on i njegovi prednici a ni on za ulaganja u prijeporni prostor nisu imali suglasnost pravnog prednika tužitelja niti tužitelja time da je tuženik još 2001. trebao otkupiti prijepor od tužitelja ali da do kupoprodaje nije došlo pa da je tužitelju te godine prestao plaćati zakup,

- da i svjedok UČ navodi da je ugovor o zakupu trajao do 1998. ili 1999. i da se odnosio samo na zatvoreni dio, a da se terasa nije smjela koristiti, osim terase ispred zgrade (terasa prema moru),

- da ovaj svjedok navodi da je tuženik odbio sklopiti ugovor o zakupu za terasu i poslovni prostor u prizemlju,

- da je svjedok NČ iskazao da je zakup bio zaključen na neodređeno vrijeme, ali da nakon stupanja na snagu novih propisa nije obnavljan jer je stranka odbila potpisati obnovu

- da iz iskaza tuženika proizlazi on i njegovi pravni prednici, njegovi roditelji vršili ulaganja u nekretninu tijekom perioda od 45 godina počevši od 1960-ih tako da su dograđivali sanitarni čvor unazad 45 godina, da su se zadnji put mijenjale vodovodne i elektroinstalacije unazad 11 godina i stolarija zadnji put unazad 10 godina od davanja iskaza (iskaz dan 29. lipnja 2011.),

- da supruga tuženika, svjedok ŠČ navodi da je ona u kuću koju koristi tuženik došla živjeti 2011. kada su cijela kuća i ugostiteljski objekt te cijeli posjed izgledali kao na dan na saslušanja (7. prosinca 2015.).

- da je svjedokinja navela da joj je po pričanju svekrve, tuženikove majke poznato da je aneks u kojem se nalazi restoran a na koji se odnose nužna ulaganja utvrđena nalazom vještaka CČ, izgrađen 1993., da je njena svekrva platila i dovod za vodu ispred gostione za tuš, da je platila priključak za kanalizaciju iz kuće, betonirala i dio gdje se nalazi restoran koji je prije na tlu bio zemljani, betonirala i dio Lungomarea te napravila put sa zapadne strane restorana.

- da tuženik nije osporio da se nalazi u posjedu prijepora,

- da je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku CČ koji u svom nalazu i mišljenju na strani 12. istog pod t.3. navodi da su izvršena ulaganja glede prijepora nužna,

- da je tužitelj povukao zahtjev za predaju prijepora u posjed navodeći da nema više nema pravi interes zahtijevati predaju u posjed budući je treća osoba postala vlasnik č. zgr. [katastarska čestica],

- da je kao vlasnik č. zgr [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi upisan ...,

- da tužitelj novom vlasniku ... nije mogao predati prijepor u posjed jer ni sam nije imao posjed prijepora,

- da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno da je povučena tužba tužitelja za predaju mu u posjed poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa] nalazećeg u zgradi na č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] ko.o [adresa] i to poslovni prostor u prizemlju navedene zgrade koji se sastoji od restorana, skladišta, prostora za pripremu hrane, kuhinje i wc, blagavaonice ukupne površine 57 m2 i natkrivene terase u prizemlju zgrade i sobe i wc u potkrovlju zgrade ukupne površine 33,87 m2 kao i č. zem. [katastarska čestica], č. zem [katastarska čestica] i č. zem [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Na temelju naprijed iznijetih utvrđenja a polazeći od u postupku utvrđene činjenice da je pravni prednik tuženika kupio od pravnog prednika tužitelja točno određeni dio nekretnine izgrađene na č. zgr. [katastarska čestica] i to stan koji se nalazi u prizemlju i na prvom katu zgrade, a ne i ostali dio iste koji je tužitelj zahtijevao da mu se preda u posjed te da je tuženik imao saznanja da je tužitelj vlasnik ostalog dijela nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] zbog kojeg razloga je sa tužiteljem pregovarao o kupoprodaji ostalog dijela nekretnine zaključuje da se tuženik ne može smatrati poštenim posjednikom prijepornih nekretnina jer da je znao da mu u odnosu na iste koje nisu bile kupljene ne pripada pravo posjeda. Iako iz navoda tuženika proizlazi, a što tužitelj i ne osporava da je između pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika bio sklopljen ugovor o zakupu glede prostora u prizemlju zgrade u kojem je obavljanja ugostiteljska djelatnost, te iako iz iskaza tuženika proizlazi da je do prestanka tog ugovora o zakupu došlo najkasnije te 2001. kada je tuženik prestao plaćati zakupninu tužitelju, zaključuje da je tuženik nakon 2001. u posjedu nekupljenog dijela bez valjane osnove, što je znao pa da se pravni položaj tuženika u pogledu naknade za izvršena ulaganja ima prosuđivati primjenom odredbe čl. 165.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV).

8. U smislu odredbe čl. 165.st.3. ZV nepošteni posjednik prijepora da ima pravo na naknadu nužnih troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku a to pravo da mu zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari dok prema odredbi čl. 165.st.4. ZV-a nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koju traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Cijeneći da je tuženik nepošteni posjednik prijepora zaključuje da mu u smislu naprijed navedene odredbe ne pripada pravo zadržanja prijepornih nekretnina pa kao neosnovan odbija zahtjev tuženika upravljen na utvrđenje prava zadržanja istih te odlučuje kao u točki 2. izreke pobijane presude. U odnosu na izvršena ulaganja zaključuje da provedenim dokazima nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su ulaganja za koja je građevinski vještak CČ iznio mišljenje u nalazu iz prosinca 2020. da su nužna (list 355 do 388), ulaganja koja su nužna i tužitelju pa zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na naknadu istih. Osim toga vlasnik nekretnine da je postalo društvo ... prije nego što je izrađen nalaz vještaka pri čemu da iz provedenih dokaza nije mogao utvrditi da su nužna ulaganja bila nužna i tužitelju niti da je tužitelj zbog tih nužnih ulaganja prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora sa društvom ... postigao veću kupoprodajnu cijenu od cijene koju bi eventualno postigao da nužnih ulaganja nije bilo.

9. Nadalje zaključuje prvostupanjski sud a sve ocjenom iskaza tuženika te svjedokinje ŠČ da je nužna ulaganja u prizemlje financirala tuženikova majke, a ne tuženik pri čemu da provedenim dokazima nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tuženikova majka na tuženika na bilo koji način prenijela izvršena ulaganja i svoja potraživanja, niti je sa sigurnošću mogao utvrditi da su ulaganja koja su izvršena u prijepor izvršena upravo od strane tuženika. Osim toga, kako je preneseno vlasništvo prijepora to da izvršena ulaganja mogu biti nužna samom novom vlasniku slijedom čega kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu mu istih u visini od 119.450,53 eur/900.000,00 kn te odlučuje kao u točki 1. izreke.

10. Odlučujući o troškovima postupka a s obzirom na činjenicu da je tužitelj povukao tužbu kojom je zahtijevao predaju nekretnina u posjed kojem povlačenju se tuženik nije protivio ali je zatražio naknadu troškova, pozivom na odredbu čl. 158.st.1. ZPP-a obvezuje tužitelja na naknadu troškova koje je tuženik imao vezano uz raspravljanje za povučenu tužbu i to za radnje poduzete po punomoćniku do povlačenja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15, dalje Tarifa) za koje tuženiku priznaje pravo na naknadu u iznosu od 51.562,50 kne te odlučuje kao u točki 3. izreke dok u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška kao neosnovan odbija te odlučuje kao u točki 4. izreke.

11. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu pokrenutom njegovom protutužbom to istoga temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezuje na naknadu troška tužitelju prouzročenog vezano uz raspravljanje po protutužbi za radnje poduzete po punomoćniku prema Tarifi u sveukupnom novčanom iznosu od 94.031,12 kn te odlučuje kao u točki 5. izreke dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija te odlučuje kao u točki 6. izreke.

12. U postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama nije nerazumljiva i nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Sadržajem žalbe tuženik u bitnome smatra da je pogrešno prvostupanjski sud kao neosnovan odbio njegov tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja usmjeren na naknadu izvršenih ulaganja i utvrđenja prava zadržanja ( retencije).

15. Tuženik upire na pogrešno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da izvršena ulaganja ne bi bila nužna tužitelju jer da se cijela zgrada sastoji kako od stambenog tako i poslovnog dijela pa ukoliko je tužitelj prodao prostore u koje su vršena ulaganja, od izvršenih ulaganja da je profitirao jer je zbog poduzetih nužnih ulaganja povećana vrijednost istih pa samim time postignuta i veća cijena za iste.

16. Nadalje smatra pogrešnim utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije bio vlasnikom dijela predmetne nekretnine kao i zaključak da tuženiku ne pripada pravo na naknadu za izvršena ulaganja.

17. Ispitujući pravilnost pobijane presude u granicama razloga određenih u žalbi valja istaći da je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika pravilna i zakonita, ali iz iz drugih razloga od onih na koje se poziva prvostupanjski sud.

18. U konkretnom slučaju o zahtjevu tuženika za naknadu troškova izvršenih ulaganja u nekretnine u odnosu na koje je tužitelj tužbom inicirao ovaj postupak zahtjevom za predaju u posjed treba odlučiti primjenom odredbi ZV.

19. Valja naglasiti da su pravila o pravu zadržanja (ius retentionis) sadržana u odredbi čl. 164.st.2. ZV-a kojom je propisano:

20. „Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.“

21. Prema odredbi čl. 165.st.4. ZV-a nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar bez odgode predati vlasniku.

22. Iz citiranih odredbi proizlazi da je pravo zadržanja akcesorno pravo ovisno o dospjelom i utuživom potraživanju posjednika stvari prema zahtjevu vlasnika da mu stvar preda u posjed i na koje pravo se može pozvati samo pošteni posjednik.

23. Prigovor prava zadržanja ( ius retentionis) je prigovor posjednika kojim zaustavlja reivindikacijski zahtjev vlasnika za predaju stvari u posjed, na koji prigovor ima samo pošteni posjednik.

24. Cijeneći sadržaj naprijed citiranih odredbi kao i prirodu prigovora prava zadržanja valja zaključiti da ukoliko nema zahtjeva za predaju stvari u posjed da se tada tuženik ne može osnovano ni pozivati na svoje pravo zadržanja pri čemu sud pruža pravnu zaštitu prema stanju kakvo postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

25. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj povukao tužbu te zahtjev za predaju stvari ( nekretnina) u posjed, povlačenju koje se tuženik nije protivio, u odnosu na koje je prvostupanjskim rješenjem od 8. listopada 2020. ( list 348-349 ) kako to proizlazi iz stanja spisa pravomoćno utvrđeno da je tužba povučena to u konkretnom slučaju, više ne egzistira zahtjev tužitelja za predaju nekretnine u posjed u odnosu na tuženika, pa kako je prigovor prava zadržanja, prigovor kojim se posjednik suprotstavlja zahtjevu za predaju stvari u posjed to se u situaciji kao što je konkretna, kada takvog zahtjeva više nema, tuženik ne može osnovano ni pozivati na pravo zadržanja.

26. Zbog navedenog već samo tom činjenicom neovisno o tome je li tuženik pošteni ili nepošteni posjedni nekretnine, pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u naprijed citiranim odredbama valjalo je zaključiti da tuženik takav prigovor ne može osnovano isticati, pa je već iz tog razloga zahtjev tuženika u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje istog neosnovan. Stoga je pravilno odbijen zahtjev tuženika za utvrđenjem da mu takvo pravo pripada te je pravilno prvostupanjski sud odlučio kao u točki 2. izreke pobijane presude.

27. Nadalje iz utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih tuženik sadržajem žalbe i ne osporava proizlazi da je tuženik stvarni posjednik nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] te č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što u konačnosti proizlazi iz sadržaja njegova iskaza ( u iskazu navodi da je u posjedu tih čestica list 48 spisa. To znači da se tuženik još uvijek koristi ulaganjima.

28. Vlasnik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] zgr vrijeme zaključenja glavne rasprave u odnosu na koje vrijeme sud pruža pravnu zaštitu je treća osoba ... pa tuženik zahtjev za naknadu troškova izvršenih ulaganja u istu ( koji je činjeničnim i pravnom osnovom obuhvaćen njegovom protutužbom) ne može više osnovano isticati spram u ovom postupku tužitelja koji nije vlasnik iste.

29. Kako naknadu za izvršena ulaganja tuženik osnovano može zahtijevati samo spram vlasnika nekretnine koji položaj u vrijeme zaključenja glavne rasprave tužitelj u odnosu na ovu nekretninu nema to je pravilno odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova izvršenja ulaganja u istu.

30. S obzirom da u ovom postupku nema zahtjeva vlasnika za povrat stvari- nekretnina, niti za kat. čest. [katastarska čestica] zgr niti za ostale nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koje tuženik tijekom postupka tvrdi da su izvršenih ulaganja, u situaciji kao što je konkretna kada se tuženik još uvijek koristi ulaganjima budući se nalazi u posjedu nekretnina tada njegov zahtjev za naknadu troškova izvršenih ulaganja nije niti dospio.

31. To stoga što zahtjev poštenog posjednika prema vlasniku dospijeva tek kada vlasnik zahtjeva povrat stvari ili kada takav posjednik preda stvar vlasniku dok pravo na naknadu troškova nepoštenog posjednika u smislu odredbe čl. 165. st.3.

ZV-a dospijeva tek predajom stvari vlasniku.

32. Kako nema zahtjeva vlasnika za povrat stvari niti je tuženik predao stvar- nekretnine vlasniku to na strani tuženika nema niti dospjelog potraživanja za naknadu izvršenih ulaganja.

33. Na žalbene navode tuženika da je tužitelj zbog izvršenih ulaganja ako je nekretninu prodao trećoj osobi, postigao veću kupoprodajnu cijenu valja odgovoriti da spisu ne prileže isprave iz kojih bi bio vidljiv osnov prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama s imena tužitelja na ime ... a čak da se i prihvate žalbene tvrdnje da je osnov prijenosa bila kupoprodaja isto ne bi bilo od odlučnog značenja za presuđenje u postupku kao što je konkretni.

34. Ovo iz razloga jer se o zahtjevu tuženika odlučuje prema stanju koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave i to u okviru njegova zahtjeva i činjeničnih navoda protuužbe koji je usmjeren na naknadu stvarnih troškova ulaganja, a ne na naknadu mu bilo kakvu razliku ostvarene cijene zbog izvršenih ulaganja, koji zahtjev za naknadu ulaganja tuženik osnovano može isticati i zahtijevati samo u odnosu na vlasnika i to samo ukoliko je njegovo potraživanje dospjelo.

35. S obzirom da tužitelj nije vlasnik kč. br. [katastarska čestica] zgr, da ne zahtjeva predaju u posjed, da se tuženik koristi svim ulaganjima za koje tvrdi da su izvršene u tu nekretninu ali i u kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je posjednik istih to neosnovano od tužitelja zahtjeva isplatu naknade za uloženo.

36. Budući je zahtjev tuženika neosnovan iz naprijed iznijetih razloga to su od irelevantnog značenja žalbeni navodi tuženika da su izvršena ulaganja nužna, da se ne mogu odvojiti od same zgrade te da izvršena ulaganja pripadaju upravo tuženiku, kao i žalbeni navodi kojima upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nikada nije bio vlasnik dijela nekretnine očito misleći na kat. čest. [katastarska čestica] zgr koja je bila predmet kupoprodaje između prednika stranaka temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 21. travnja 1995. te Aneksa predmetnom Ugovoru od 16. srpnja 2008. po kojem je sam tuženik stranka.

37. Slijedom svega naprijed iznijetog pravilno je odbijen zahtjev tuženika pa kako ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka time da tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u točkama 4. i 5. izreke pobijane presude ne bi bila pravilna to je na temelju odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi te žalbu tuženika u pobijanom dijelu točke 1., 2., 4. i 5. izreke kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

38. Tuženik nije uspio sa svojim zahtjevom pa ga je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154.st.1.ZPP-a prema Tarifi obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

39. Neosnovano tužitelj sadržajem žalbe osporava pravilnost odluke o trošku sadržane u točki 3. izreke prvostupanjske odluke kojom je prvostupanjski sud odlučio o troškovima vezanim uz povučenu tužbu tužitelja.

40. Odlučujući o troškovima postupka u tom dijelu, protivno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 158. ZPP-a.

41. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

42. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik ( čl. 158.st.2. ZPP-a).

43. Kako je tužitelj povukao tužbu kojoj je od tuženika zahtijevao predaju u posjed nekretnina to ga je pravilno prvostupanjski sud u smislu naprijed citirane odredbe obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku.

44. Ovo iz razloga jer protivno žalbenim navodima tužitelja povlačenje tužbe nije uslijedilo nakon udovoljavanja zahtjevu tužitelja već je tužitelj tužbu povukao na očevidu 2. lipnja 2020. iz razloga kako je to naveo na istom promjene vlasništva stvari-nekretnine glede koje je na tom ročištu priložio vlasnički list, dakle iz razloga koji se ne mogu pripisati tuženiku.

45. Neosnovano tužitelj sadržajem žalbe smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 164.st.8. ZPP-a jer se navedena zakonska odredba ne primjenjuje na situaciju kao što je konkretna, već samo na situacije kada povlačenje tužbe nije obavljeno na raspravi, pri čemu su u ovom postupku u kojem je za povlačenje tužbe nužno bio potreban pristanak tuženika, učinci povlačenja nastupili tek davanjem izjave tuženika kojom pristaje na isto istovremeno s kojom izjavom je tuženik stavio i zahtjev za naknadu troška.

46. Prema stanju spisa proizlazi da se je tuženik podneskom od 29. lipnja 2020. izjasnio da se ne protivi povlačenju tužbe tužitelja ali da zahtjeva naknadu troškova popisanih u tom podnesku.

47. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, s time da je prema st. 2. istoga članka stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Prema st. 3. istoga članka, zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

48. U konkretnom slučaju tužitelj je povukao tužbu na ročištu 2. lipnja 2020. i to nakon što se je tuženik upustio u raspravljanje za koje povlačenje tužbe je bio potreban pristanak tuženika. Kako se je tuženik podneskom od 29. lipnja 2020. izjasnio da pristaje na povlačenje tužbe ali da zahtjeva naknadu troška posljedično kojoj suglasnosti je prvostupanjski sud donio rješenje o povlačenju tužbe 8. listopada 2020. to je tuženik zahtjev za naknadu troška kojeg je stavio u tom podnesku kojim je dao suglasnost na povlačenje, a koja je nužna za nastupanje učinaka istog, učinio to pravovremeno jer je zahtjev za naknadu u smislu naprijed citiranih odredbi stavio prije donošenja odluke o istom.

49. Slijedom svega naprijed iznijetog budući je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 158. ZPP-a tužitelja obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku uz radnje koje su uzrokovane istom i koje je tuženik imao do povlačenja a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika pravilnost primjene koje tužitelj razlozima žalbe i ne dovodi u pitanje to je odluku o trošku sadržanu u točki 3. izreke prvostupanjske odluke valjalo potvrditi te žalbu tužitelja u tom dijelu temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP-a kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku odluku u tom dijelu potvrditi te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

50. Slijedom svega naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove odluke.

51. Stranke nisu uspjele s žalbama pa im ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je primjenom odredbe čl. 154.st.1. u vezi sa čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke.

52. Prvostupanjska presuda kao nepobijana u točki 6. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković