Poslovni broj: Pn-198/2025-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Sladoljev, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćnici Ivoni Kraljević, odvjetnici u Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, radi naknade štete, 26. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, u roku od 15 dana, isplati tužitelju ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade imovinske štete iznos od 1.629,01 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26. studenoga 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja naknade imovinske štete u iznosu od 1.983,07 eura tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.629,01 eura po osnovi naknade imovinske štete od 19. rujna 2019. do 25. studenoga 2025. tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu od 129,24 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 26. studenoga 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 22. kolovoza 2024. vozilo u njegovom vlasništvu bilo parkirano u ulici Marjanski put u Splitu, kod rampe park šume Marjan te da je na parkirano vozilo došlo do pada stabla.

Da je o štetnom događaju obaviještena I. Policijska postaja Split koja je pristupila mjestu događaja i izdala Potvrdu kojom potvrđuje pad stabla na vozilu. Da se predmetno stablo nalazilo na zemljištu u vlasništvu Vodovod i kanalizacija d.o.o., a koje društvo je osigurano kod tuženika za predmetni štetni događaj. Da je tužitelj vozilo nakon štetnog događaja odvezao u ovlašteni servis koji mu je izdao ponudu za popravak na iznos od 4.306,08 eura.

Da je podnio odštetni zahtjev tuženiku na iznos od 4.306,08 eura temeljem servisne ponude te se izvansudskim putem pokušao dogovoriti s tuženikom, ali da dogovor nije postignut jer tuženik nije pristao na popravak cjelokupne štete izazvane padom stabla.

Da je tuženik 7. veljače 2025. na ime naknade nespornog dijela štete isplatio tužitelju iznos od 694,00 eura.

Tužitelj potražuje isplatu preostalog iznosa od 3.612,08 eura s naslova naknade imovinske štete počinjene na vozilu izazvane padom stabla.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti te potvrđuje navode da je tužitelju prije podnošenja tužbe isplaćen nesporni iznos od 694,00 eura na ime nastale štete na vozilu.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i dostavljenu Ponudu popravka servisa Grand auto navodeći da ista nije u skladu s Izvidom štete tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakve primjedbe.

Da tužitelj nije dokazao da je platio PDV koji potražuje te da mu je nastala šteta u visini plaćenog PDV-a pa da bi se dosudom iznosa PDV-a, za koji nije dokazano da je plaćen, tužitelj nagradio nepripadajućom zaradom za koju nema nikakve niti pravne, a niti financijske osnove.

Da je u Ponudi popravka navedeno da je oštećeno vjetrobransko staklo, za koje je tuženik stava da ne potječe od predmetnog štetnog događaja te da isto nije naveo ni tužitelj prilikom prijave štete, a da se predmetna Potvrda smatra javnom ispravom sa istinitim sadržajem. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata.

Navodi da tužitelj ničim ne dokazuje da je popravio vozilo i time angažirao vlastita novčana sredstva u svrhu reparacije štete pa da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti gdje kamata može teći isključivo od dana presuđenja.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u presliku prometne dozvole tužitelja (list 4-5 spisa), potvrdu I. Policijske postaje Split od 26. kolovoza 2024. (list 6 spisa), verificirani zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7-8 spisa), fotografije s mjesta događaja predmetne nezgode (list 9-18 spisa), servisnu ponudu Grand Auto d.o.o. broj 523-333000484-24 od 4. rujna 2025. (list 19 spisa), odluku po odštetnom zahtjevu od 2. listopada 2024. (list 20-21 spisa), potvrdu o uplati od 7. veljače 2025. (list 34 spisa), izvid štete broj: 241813420091/1 (list 35 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 36-37 spisa), odštetni zahtjev upućen Vodovod i kanalizacija d.o.o. od 13. rujna 2024. (list 41 spisa), prigovor na odluku o odštetnom zahtjevu od 30. listopada 2024. (list 43-44 spisa), prigovor na odluku o dopunskom izvodi štete od 20. siječnja 2025. (list 45 spisa), obračun visine štete-autoodgovornost popravak vozila-kalkulacija/račun od 24. rujna 2024. (list 52 spisa), izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i vozila dipl. ing. CS (list 59-68 spisa) kao i dokaz dopunskim usmenim vještačenjem po imenovanom vještaku na ročištu za glavnu raspravu 8. listopada 2025. (list 84-85 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu za glavnu raspravu 22. listopada 2025. (list 94-95 spisa).

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete od tuženika, a koju štetu tužitelj trpi kao posljedicu pada stabla na vozilo u njegovom vlasništvu 22. kolovoza 2024.

7. Među strankama je nesporna legitimacija stranaka i osnova potraživanja te da je tuženik u mirnome postupku tužitelju isplatio na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 694,00 eura.

8. Među strankama je sporna visina tužbenoga zahtjeva, odnosno potraživanje tužitelja preko nesporno isplaćenoga iznosa od 694,00 eura.

9.1. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9.2. Odredbama članaka 1085. i 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, ali ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Odnosno, kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

10.1. Čitanjem potvrde Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split od 26. kolovoza 2024. (dalje: Potvrda) proizlazi da je u ulici Marjanski put, kod rampe park šume Marjan, palo stablo na vozilo u vlasništvu tužitelja te da su na vozilu nastala udubljenja i ogrebotine prednjeg poklopca motora na četiri mjesta promjera 5- 10 cm, prednjeg desnog blatobrana na jednom mjestu promjera 5-6 cm te oštećenja plastike koja je bila pričvršćena za prednji poklopac motora i desni blatobran, a koja se nakon pada stabla odvojila i pukla.

10.2. Čitanjem Servisne ponude od Grand Auto d.o.o. pod brojem 523-333000484- 24 od 4. rujna 2025. proizlazi da je ovlašteni servis procijenio da trošak popravka na vozilu tužitelja nakon pada stabla iznosi 3.444,86 eura uz PDV od 25 % koji iznosi 861,22 eura, odnosno ukupno 4.306,08 eura.

Iz Obračuna visine štete od 24. rujna 2024., broj štete: 241813420091/1 od strane GS proizlazi da je ukupna visina štete po varijantama 1.338,78 eura te da naknada kao ponuda oštećeniku iznosi 694,00 eura.

10.3. Čitanjem prijave i zahtjeva za naknadu štete podnesenog od strane tužitelja proizlazi da je tužitelj prijavio tuženiku ona oštećenja na vozilu koja su naznačena i u Potvrdi.

Čitanjem Odluke po odštetnom zahtjevu od 2. listopada 2024. i potvrde o uplati od 7. veljače 2025. proizlazi da je tuženik tužitelju na ime naknade pretrpljene imovinske štete po predmetnom događaju priznao i isplatio nesporni iznos od 694,00 eura.

Na navedenu odluku tuženika tužitelj je podnio prigovor 30. listopada 2024. navodeći kako je iznos od 694,00 eura prenizak i neprihvatljiv, s obzirom na to da je na vozilu nastala šteta koja uključuje uništenje blatobrana, poklopca motora i vjetrobranskog stakla.

Iz prigovora tužitelja na odluku o dopunskom izvodi štete od 20. siječnja 2025. proizlazi da procjenitelj štete GS smatra kako točkasto oštećenje prednjeg vjetrobranskog stakla nije nastalo od štetnog događaja, a s čime se tužitelj izričito ne slaže.

10.4. Izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i vozila dipl. ing. CS, koji vještak je imao zadatak utvrditi visinu štete koja je nastala na vozilu tužitelja zbog pada stabla.

Stalni sudski vještak je pregledao vozilo te u svom nalazu i mišljenju naveo kako je u potvrdi I. Policijske postaje Split, čiji su djelatnici izvršili očevid nakon pada stabla na vozilo, utvrđeno da je na vozilu tužitelja oštećen poklopac motora, prednji desni blatobran i plastični dio koji je bio pričvršćen za poklopac motora.

Da su u izvidu štete procjenitelja osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., koji je obavio izvid štete broj: 241813420091/1 24. rujna 2024., utvrđeni dijelovi za zamjenu, popravak i potrebno radno vrijeme za popravak vozila.

Da prema servisnoj ponudi od Grand auto d.o.o., broj: 523-333000484-24 od 4. rujna 2024. trošak popravka vozila iznosi 4.306,08 eura.

Da je izvršio vizualni stručni pregled vozila i nastalih oštećenja 18. kolovoza 2025. te da su mehanička oštećenja prednjeg desnog blatobrana, prednjeg lijevog blatobrana i poklopca motora mogla nastati u predmetnom štetnom događaju pri padu stabla na automobil.

Da je oštećenje višeslojnog sigurnosnog vjetrobranskog stakla točkastog nepravilnog oblika, promjera oko 3–5 mm, karakteristično za oštećenja vjetrobranskog stakla koja nastaju najčešće prilikom udara kamenčića za vrijeme vožnje, dok bi oštećenja od pada stabla bila većeg opsega, gdje bi nastale mrežaste pukotine ili udubljenja stakla ili puknuće stakla, što se nije dogodilo.

Navodi da prema tome, oštećenje vjetrobranskog stakla nije moglo nastati u ovom štetnom događaju pa da nije ni uzeto u obzir prilikom obračuna štete. Da trošak popravka vozila prema cijenama i normativima iz kalkulacijskog sustava Audatex, na dan procjene s PDV-om iznosi 2.323,01 eura, a da su cijene troška popravka automobila iz navedenog kalkulacijskog sustava Audatex realne i tehnički prihvatljive.

Da cijena novog automobila na dan procjene s PDV-om iznosi 20.021,38 eura, a da je automobil bio u upotrebi 8 godina i 7 mjeseci te da nema podataka o drugim elementima kako bi se mogle primijeniti eventualne ispravke vrijednosti vozila. Da je obračun spašenih ostataka, rabljenosti (amortizacije) i vrijednosti vozila, određen prema metodologiji obračuna vrijednosti za osobne automobile radnog obujma motora preko 1600 cm3, i sva vozila s diesel motorom.

Da je na vozilu nastala djelomična šteta pa da je popravak ekonomski opravdan.

10.5. Tuženik se podneskom od 19. rujna 2025. očitovao na predmetno vještvo te naveo kako vještak pogrešno navodi da je oštećenje prednjeg lijevog blatobrana nastalo u predmetnoj nezgodi, jer da su vidljiva ranija oštećenja u vidu strugotina, a koja se nastavljaju s prednjeg branika. Da su ta oštećenja po svome obliku i tragu prenosive boje karakteristična za drugačiju dinamiku prometne nezgode, a ne udarac stabla u parkirano vozilo, stoga da nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju.

Smatra da su neosnovani navodi vještaka da je prednji desni blatobran za zamjenu te da vještak ne iskazuje radi li se o oštećenju lakšeg ili težeg karaktera dok je iz slike 9. vidljivo da je blatobran oštećen samo na jednom manjem mjestu čime bi se radilo o oštećenju lakšeg karaktera koje se može sanirati popravkom, a ne zamjenom novog blatobrana. Da vještak u cijelosti zanemaruje izvid štete i obračun tuženika, a koji je pregledom vozila neposredno nakon nezgode uočio nastala oštećenja i popisao ih.

10.6. I tužitelj se očitovao podneskom od 25. rujna 2025. te naveo kako se protivi zaključku vještaka da oštećenje vjetrobranskog stakla nije nastalo ovim štetnim događajem. Da se oštećenje vjetrobranskog stakla padom stabla vještak može utvrditi iz slike koja prileži spisu. Da je deblo stabla, na dijelu koji je udario na vjetrobransko staklo, imalo izbočenu granu koja se točno nalazila na mjestu gdje je oštećenje na vjetrobranskom staklu nastalo.

Da se na slici priloženoj u spis vidi izbočina na stablu s špicastom, izbočenom debljom granom koja je udarila u vjetrobransko staklo upravo na mjestu nastanka štete. Tužitelj ističe da se pregledom fotografija, koje prikazuju stablo na vozilu, može točno utvrditi uklopljenost izbočine na stablu, koja je točkasto i špicaste forme, s mjestom oštećenja na vjetrobranskom staklu.

Tužitelj smatra da je vještak previdio da je špicasta izbočina na deblu stabla smještena upravo na mjestu oštećenja vjetrobranskog stakla. Također, da ostale fotografije jasno pokazuju da stablo ima suhe špičaste grane, koje su mogle prouzročiti udubljenja na poklopcu motora i blatobranu, koje štete je vještak priznao. Da se pregledom izračuna visine štete u nalazu vještaka nedvojbeno može utvrditi da je priznata cijela šteta, osim štete na vjetrobranskom staklu.

Tužitelj prigovara na izračun cijene rada jer se radi o znatnoj razlici između cijene ovlaštenog servisa i cijene koju je prihvatio vještak za izračun.

Da su korištene cijene i normative iz kalkulacijskog sustava Audatex, koje odstupaju od cijena koje je tužitelj dobio od ovlaštenog servisa za 97 % te da postoji prevelika razlika i u procjeni cijene sata rada limara i lakera.

10.7. Radi očitovanja na iznesene prigovore stranaka, izveden je dokaz dopunskim usmenim vještačenjem po imenovanom vještaku na ročištu za glavnu raspravu 8. listopada 2025.

Iz usmene dopune proizlazi da je vještak uzeo u obzir oštećenje prednjeg lijevog blatobrana, jer smatra da je moglo nastati u istom trenutku kad i oštećenja na poklopcu motora u lijevom dijelu. Pri čemu misli na oštećenja u vidu ulupljenja blatobrana dok smatra da oštećenja u vidu crnih tragova struganja nisu mogla nastati u štetnom događaju. Unatoč tome, zbog nastalih ranije opisanih oštećenja i ulupljenja, smatra da je potrebno izvršiti zamjenu i prednjeg lijevog blatobrana na automobilu. Navodi da su i na prednjem desnom blatobranu nastala oštećenja u vidu udubljenja što predstavlja značajnije oštećenja pa da je i prednji desni blatobran potrebno zamijeniti.

U odnosu na navode tužitelja ističe da je uzeo prosječne cijene sata rada majstora za popravak automobila te smatra da su iste realne na tržištu popravka automobila jer predstavljaju prosječne cijene.

Navodi da oštećenje vjetrobranskog stakla nije karakteristično oštećenje koje nastaje pri padu stabla na vjetrobransko staklo, nego je karakteristično oštećenje za udare manjih i oštrih predmeta u samo staklo poput kamenčića ili manjih metalnih predmeta koji imaju čvršću strukturu u odnosu na granje stabla. Da bi pri padu grane stabla trebala nastati udubljenja ili rasprsnuća stakla praćena pukotinama koja su nalik paukovoj mreži, što se u ovom štetnom događaju nije dogodilo.

U odnosu na dostavljenu fotografiju smatra da su oštećenja približno na onom mjestu gdje se nalazi oštećenje što ga je napisao, ali s obzirom da prilikom policijskog očevida nisu izvršena potrebna mjerenja ne može s potpunom sigurnošću kazati je li to oštećenje koje se i danas nalazi na vjetrobranskom staklu. Smatra da bi pri udaru grane koja je vidljiva na slici trebala nastati značajnija oštećenja koja je ranije opisao. Tužitelj je ostao pri svim dotadašnjim prigovorima, izuzev dijela u kojem vještak izjavljuje da se šteta na vjetrobranskom staklu može nalaziti na istom dijelu na kojem se nalazi grana na fotografiji.

Tuženik smatra da je dopuna vještva pogrešna s obzirom na to da oštećenja prednjeg lijevog i desnog blatobrana nisu takvog intenziteta da bi bila potreba zamjena istih te predlaže provođenje novog vještačenja.

10.8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dip.ing. CS, ocjenjujući ga stručnim, objektivnim, nepristranim te izrađenim u skladu s pravilima struke i u granicama naloga suda. Na određene dijelove nalaza i mišljenja stranke su imale prigovore, a na koje prigovore se vještak usmeno očitovao na ročištu za glavnu raspravu 8. listopada 2025.

Posebno treba navesti kako je navod vještaka da crna oštećenja u vidu strugotina nisu nastala u predmetnom štetnom događaju u skladu s kasnijim iskazom tužitelja koji u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu 22. listopada 2025. jasno navodi kako crna oštećenja nisu nastala uslijed pada stabla.

Premda su stranke prigovorile i dijelu usmene dopune sudskog vještaka, i to tužitelj u odnosu na stajalište sudskog vještaka da oštećenje vjetrobranskog stakla nije rezultat pada stabla na vozilo tužitelja i tuženik u odnosu na mišljenje sudskog vještaka da lijevi i desni prednji blatobran treba zamijeniti, sud je stajališta kako je sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju i kasnije u usmenoj dopuni, stručno i precizno obrazložio svoje stajalište u odnosu na navedene prigovore stranaka.

Sud smatra kako je sudski vještak naknadnim detaljnim usmenim očitovanjem na iznesene prigovore stranaka u potpunosti obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje te odgovorio na svako postavljeno pitanje stranaka, stoga je sud ocijenio da ne postoji potreba za provođenjem novog vještačenja po drugom sudskom vještaku iste struke, a u odnosu na prijedlog tuženika na provođenjem novoga vještačenja, jer bi navedeno bilo i protivno načelu ekonomičnosti.

10.9. Sud je izveo i dokaz saslušanja tužitelja koji u svom iskazu u bitnome navodi kako je na lice mjesta došao nakon policije te da su tada bili prisutni samo vatrogasci, dakle da je policija već bila otišla.

Da je na njegovo vozilo palo stablo koje je već bilo nagnuto te da ga je oštetilo sa svih strana na prednjem dijelu vozila, jer se radilo o povećem broju grana. U odnosu na crne tragove koji su vidljivi na predanim fotografijama navodi kako oni nisu nastali uslijed pada stabla, već vjerojatno kada je drugo auto prolazilo pokraj njegova. U odnosu na vjetrobransko staklo navodi da ono nije bilo oštećeno prije pada stabla te da je odmah po dolasku na lice mjesta vidio kako je jedan izdanak grane stabla napravio udubljenje u staklu te je kasnije utvrdio da je vjetrobransko staklo napuklo te da može doći do pucanja. Da vozilo nije popravljeno te da nije tražio ispravak policijske potvrde, već samo USB stick.

10.10. Sud je ocijenio iskaz tužitelja istinitim jer je u skladu s drugim izvedenim dokazima, a posebice nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, izuzet dijela koji se odnosi na oštećenje vjetrobranskog stakla. U navedenom dijelu sud smatra kako je sudski vještak, s obzirom na njegovo stručno znanje i dugogodišnje iskustvo u procjenama šteta na vozilima, pravilo utvrdio da se radi o oštećenju koje nije rezultat pada stabla na vozilo tužitelja jer da bi pad stabla na vjetrobransko staklo vozila dovelo do drugačije pukotine od one koja postoji na vozilu tužitelja.

10.11. U odnosu na priloženu ponudu ovlaštenog servisera i priloženu procjenu štete od strane procjenitelja tuženika treba navesti kako iste sud ne prihvaća kao dokaze relevantne za utvrđivanje visine nastale štete. Imenovani sudski vještak detaljno je u svom nalazu i mišljenju naveo sve potrebne troškove za popravak vozila, a koji troškovi uključuje troškove rada, materijala, rezervnih dijelova s obračunatim PDV-om, a u skladu s pravilima struke, primjenjujući svoje znanje i svu dokumentaciju koja prileži spisu, uključujući ponudu ovlaštenog servisera i priloženu procjenu štete od strane procjenitelja tuženika, ali i adekvatni program koji se koristi pri izradi nalaza i mišljenja, a za izračun svih potrebnih troškova. Stoga treba navesti kako navedena ponuda i procjena nemaju jednaku dokaznu snagu kao predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje vještačenje je i provedeno kao dokaz u ovom predmetu radi pravilnog, stručnog i objektivnog utvrđivanja visine štete na vozilu tužitelja.

11.1. Slijedom svega iznesenoga, s obzirom na to da osnova potraživanja nije sporna, trebalo je odlučiti o visini štete.

11.2. S obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja te cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka vjerodostojnim, sud je utvrdio da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 2.323,01 eura, a koji iznos sud smatra potrebnim da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi bila da nije bilo štetne radnje, a s obzirom na to da je došlo do djelomične štete na vozilu tužitelja.

Kada se od navedenoga iznosa oduzme nesporno plaćeni iznos od 694,00 eura to je tuženik obvezan tužitelju isplatiti daljnji iznos od 1.629,01 eura.

S obzirom na navedeno, trebalo je tužitelju dosuditi iznos od 1.629,01 eura na ime naknade imovinske štete, te odbiti zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1.629,01 eura do iznosa od 3.612,08 eura, odnosno za iznos od 1.983,07 eura.

11.3. U odnosu na prigovor tuženika da se tužitelju na iznos štete ne može priznati i PDV od 25 % treba navesti kako je sama bit dosude naknade imovinske štete u situaciji kada se radi o vozilu koje se može popraviti, bez obzira što ono nije popravljeno u trenutku dosude, dosuditi onaj iznos koji bi vlasniku vozila bio potreban da popravi štetu na vozilu, odnosno da vrati vozilo u stanje u kojem je bilo prije štetnog događaja. S obzirom na to da se popravljanje predmetne štete na vozilu tužitelja sastoji od nabavke novih dijelova i obavljanja radova na vozilu, životno je i logično da će tužitelj za takve nabavke, isporuke i usluge plaćati drugome cijenu uvećanu za PDV od 25 %, stoga navodi tuženika nisu osnovani.

11.4. Prema članku 1089. stavku 2. ZOO-a nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Utvrđivanjem naknade prema cijenama u trenutku donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete može biti poznat tek onda kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete jer je taj broj novčanih jedinica određen tek presudom. S obzirom na iznad navedeno, kako vozilo tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja nije popravljeno, tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dana presuđenja, dakle od 26. studenoga 2025. pa do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 19. rujna 2024. do 25. studenoga 2025. kao neosnovan.

11.5. Zaključno, sud je tužitelju dosudio ukupan iznos naknade štete od 1.629,01 eura s zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, dok je preko iznosa od 1.629,01 eura do zatraženog iznosa od 3.612,08 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12.1. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbama članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a te Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12.2. Kako je tužitelj uspio u sporu u postotku od 45,10 %, a tuženik u postotku od 54,90 %, to je trebalo sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a od 54,90 % oduzeti 45,10 %, i tuženiku dosuditi 9,80 % od priznatog troška postupka. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 8. srpnja 2025. od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), sastava podneska od 19. rujna 2025. od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 8. listopada 2025. od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 22. listopada 2025. od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura.

Na navedeni iznos tuženiku je priznat i PDV od 25 %, koji na iznos od 1.000,00 eura iznosi 250,00 eura.

Nadalje, tuženiku su priznati i nastali troškovi vještačenja u iznosu od 68,75 eura.

Stoga ukupni trošak postupka tuženika iznosi 1.318,75 eura.

12.3. Međutim, tuženiku je dosuđeno 9,80% od iznosa od 1.318,75 eura, a što iznosi 129,24 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 26. studenoga 2025. pa do isplate, a sve u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a i članka 151. stavka 3. ZPP-a.

13. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 26. studenoga 2025.

Sudac

Tomislav Bago

Sudska savjetnica

Tea Pušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku po punomoćnici,

- u spis.