Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2524/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice D. M. iz S., koju zastupa opunomoćenica D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-110/23-6 od 14. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice D. M. iz S., i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-110/23-6 od 14. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda Splitu, poslovni broj: 18 UsI-110/23-6 od 14. travnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, klasa: UP/II-114-02/22-01/38, urbroj: 514-31/01-22-12 od 16. studenog 2022., te je istovremeno doneseno i rješenje istog broja i datuma kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pred Službeničkim i Višim službeničkim sudom, a sada i pred prvostupanjskim sudom nije imala ravnopravan položaj i ni jedan njezin dokazni prijedlog nije prihvaćen, što ukazuje da nije respektirano procesno načelo "ravnopravnosti oružja". Prvostupanjski sud nije utvrđivao jesu li se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, što predstavlja prethodno pitanje i o istome je prvostupanjski sud trebao odlučiti, a sukladno odredbi članka 102. Zakona o državnim službenicima u vezi s odredbom članka 41. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, nakon što je prijavila nezakonito i diskriminirajuće postupanje predsjednice suda M. B. i predsjednika Ovršnog odjela J. P. nadležnim tijelima kaznenom prijavom, zatražen je podatak posjeduje li rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivanje apartmana, a kojem zahtjevu je Ured državne uprave u S.-d. županiji, Službe za gospodarstvo, S., udovoljio, te dopisom od 4. studenog 2019. dostavio rješenje od 7. rujna 2015. Dakle, prvostupanjski sud je imao zadatak utvrditi je li prijava prethodnog odobrenja za pružanje usluge smještaja u domaćinstvu – iznajmljivanje apartmana službena dužnost svih službenika Općinskog suda u Splitu ili tu službenu dužnost ima samo tužiteljica, pa je samim time diskriminirana. Prvostupanjski sud u odnosu na navode iz tužbe, a koji se odnose na povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u točci III. rješenja Službeničkog suda od 3. veljače 2022., navodi da opisana teška povreda službene dužnosti nije diskriminiranje i zlostavljanje tužiteljice, a ni zadiranje u njezinu privatnost, obzirom da su fotografije apartmana (smještajnog objekta) u kojem pruža usluge drugim fizičkim osobama javno objavljene na stranicama B. com-a, te je adresa smještajnog objekta različita od adrese prebivališta tužiteljice navedene u tužbi. Navedeni pravni stav da se ne radi o zadiranju u privatnost i da se ne radi o diskriminiranju je u potpunosti nebulozan, s obzirom da je svakom jasno kako se predsjednik suda nipošto ne bi trebao baviti osobnim životom tužiteljice i pribavljati podatke o istoj bez da to temelji na pravnom propisu kojim je pribava takvog osobnog podatka dozvoljena i bez da se time štiti javni interes. Teret dokaza o tome da postoji Pravilnik o radu, a temeljem kojeg se može od Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za gospodarstvo zatražiti podatak je li državni službenik posjeduje rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – iznajmljivanje apartmana, kao i da postoji Pravilnik o načinu i uvjetima pod kojima se izdaje prethodno odobrenje pravosudnom službeniku radi ostvarivanja prihoda od vlastite imovine – pružanjem usluge smještaja u domaćinstvu leži na podnositeljici zahtjeva, a ista to ničim nije dokazala. Dakle, posve je razvidno kako takvo postupanje čelnika Općinskog suda u Splitu zapravo ponovno predstavlja diskriminaciju službenika, s obzirom da iz takvog načina postupanja proizlazi kako neki državni službenici imaju takvu službenu dužnost i mogu odgovarati za povredu "službene dužnosti", a neki ne, jer takvu službenu dužnost nemaju. Podnositeljica ničim nije dokazala da bi svrha ovog postupka bilo osiguranje urednog i učinkovitog djelovanja državnih tijela, te visokog stupnja povjerenja građana u institucije i djelatnike državnih službi. Predlaže da ovaj Sud ukine prvostupanjsku presudu i poništi rješenje tuženika, te rješenje tijela prvog stupanja i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostupanjskim tijelom, kao i da joj nadoknadi troškove postupka.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je pobijano rješenje tuženika od 16. studenog 2022. doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1420/22-6 od 22. rujna 2022.
7. Rješenjem tuženika od 16. studenog 2022. prihvaćene su žalbe tužiteljice u odnosu na točku I. i II. izreke rješenja Službeničkog suda, klasa: UP/I-114-04/20-01/13, urbroj: 514-30/01-22-53 od 3. veljače 2022., te je u tom dijelu preinačeno rješenje i tužiteljica oslobođena od odgovornosti (točka I. izreke rješenja), dok je tužiteljici za tešku povredu službene dužnosti opisanu u točki III. izreke rješenja Službeničkog suda od 3. veljače 2022. izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena na vrijeme od jednog mjeseca (točka II. izreke rješenja). Naime, tužiteljica je proglašena odgovornom zbog toga što je u razdoblju od 8. studenog 2018. do 4. studenog 2019. obavljala poslove pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – iznajmljivanje apartmana temeljem rješenja Odjela za turizam, klasa: UP/I-355-02/15-01/1316, urbroj: 2181-01-02/046-15-3 od 7. rujna 2015., bez da je prethodno pribavila odobrenje predsjednika Općinskog suda u Splitu, čime je postupila protivno odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, jer je obavljala djelatnost bez prethodnog odobrenja čelnika tijela, pa je na taj način počinila teške povrede službene dužnosti odbijanja izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi iz članka 99. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima, te obavljanja djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela iz članka 99. stavka 1. točke 11. Zakona o državnim službenicima, pa joj je na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke a) Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna.
8. U predmetnoj stvari nije sporno da je tužiteljica ishodila rješenje Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Odjela za turizam od 7. rujna 2015. kojim joj se odobrava pružanje usluge smještaja u objektu u S., te da je sukladno tome obavljala poslove pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – iznajmljivanje apartmana, pa tako i kroz razdoblje od 8. studenog 2018. do 4. studenog 2019., međutim, sporno je je li tužiteljica prethodno trebala ishoditi odobrenje čelnika tijela, odnosno u konkretnom slučaju predsjednice Općinskog suda u Splitu za obavljanje navedene djelatnosti.
9. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbe članka 32., 33. stavka 1. i 99. stavka 1. točke 11. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS), te odredbu članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.), te pravilno smatra da je tužiteljici za pružanje predmetnih ugostiteljskih usluga bilo potrebno prethodno odobrenje čelnika državnog tijela za obavljanje navedenih usluga, pa je stoga tužiteljica osnovano proglašena odgovornom za predmetnu težu povredu službene dužnosti, te joj je rješenjem tuženika za istu izrečena novčana kazna u visini 10% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena, a na vrijeme od jednog mjeseca, koja kazna je primjerena počinjenom djelu i istom je postignuta svrha kažnjavanja.
10. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
11. Prvostupanjski sud pravilno je odbio prijedloge tužiteljice za provođenje dokaza zaključujući da se zakonita i pravilna odluka mogla donijeti i bez provođenja predloženih dokaza, pa je iste smatrao suvišnim.
12. Žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na druge državne službenike i suce koji eventualno pružaju iste usluge kao i tužiteljica bez odobrenja čelnika tijela, na njezino diskriminiranje i zadiranje u privatnost, kao i u odnosu na primjenu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti u konkretnom slučaju, nisu od utjecaja na drugačije rješenje u predmetnoj upravnoj stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje da je riječ o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
14. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 11. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.