Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-242/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjom poznatom adresom u Sesvetama, Brestovečka ulica 120, sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici ŠEC iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, uz sudjelovanje maloljetnog ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici CEC iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb te sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Trešnjevka, Zagreb, Lipovečka 1, zastupan po upraviteljici LE, dipl.soc. radnici, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-935/2023-34 od 3. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-935/2023-34 od 3. rujna 2025. u pobijanim točkama I., II. III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Zajedničko maloljetno dijete stranaka, RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2023. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom kao majkom, ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].

II. Tužiteljica ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao majka potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2023. u Zagrebu i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

III. Tuženiku CE, OIB: [osobni identifikacijski broj] zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnim djetetom ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na neodređeno vrijeme.

IV. Nalaže se tuženiku kao ocu, CE, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) počevši od 12. rujna 2023. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, tako da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja, platiti odjednom u roku od 15 dana, dok će dospjevajuće mjesečne obroke uzdržavanja plaćati najkasnije do 10. – tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po stopi koja se od 12. rujna 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj računa IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.“.

2.Protiv točki I., II., III. i IV. citirane odluke žali se tuženik iz svih zakonskih razloga, posebno u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje. Vezano za sudsko utvrđenje da bi tuženik bio zaposlen i ostvarivao primanja u iznosu od 2.000,00-2.500,00 eura ističe kako isto nije dokazano te se temelji na izvidima obavljenim 2023., što ne znači da se okolnosti nisu promijenile. Protivi se određivanju uzdržavanja od 12. rujna 2023. budući je tužiteljica zahtjev uredila tek na ročištu od 28. kolovoza 2025. a ujedno smatra da sud prilikom određivanja uzdržavanja nije uzeo u obzir da je tuženik obveznik uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Neutemeljeno žalitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka ne određujući pobliže o kojim bi se povredama radilo, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje kako u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13

– Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje:ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1.Nadalje, prvostupanjski sud proveo je iscrpan dokazni postupak, utvrdio je sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovoga spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 355. ZPP-a. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno su primijenjene odredbe materijalnog prava.

4.2.Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno relevantnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Žalbeni prigovori u pogledu pravilnosti ocjene prvostupanjskog suda glede utvrđenja vezanih za visinu uzdržavanja maloljetnog djeteta ne mogu se prihvatiti jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio činjenice koje se ističu u žalbi.

5.Iz sadržaja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja u bitnom proizlazi:

-kako zajednički mljt. sin stranaka RE od rođenja (**.**.2023.) živi s majkom,

-kako je tijekom ovog postupka pod brojem P Ob-935/2023-13 od 31. srpnja 2024. donesena privremena mjera kojom je između ostalog određeno da će se osobni odnosi oca i mljit. djeteta odvijati srijedom u trajanju od dva sata i to pod nadzorom stručne osobe koju će odrediti HZSR,

-kako je u nadopuni mišljenja iz travnja 2025. HZSR Područnog ureda Trešnjevka istaknuto kako je 24. travnja 2024. strankama kao roditeljima, u svrhu unaprjeđenja izrazito narušene roditeljske komunikacije i praćenja obiteljskih prilika, izrečena mjera stručne pomoći i potpore u trajanju od godinu dana, počevši od 1. svibnja 2024. pri čemu su kroz mjesečna izvješća voditeljice mjere stečena saznanja o izostanku primjerene suradnje oca s voditeljicom, kao i onemogućavanje izvršavanja terenskog izvida na adresi očevog stanovanja, slijedom čega nisu bili u mogućnosti utvrditi okolnosti na strani oca, a vezane za njegov roditeljski kapacitet i brigu o djetetu, dok je s druge strane, utvrđeno da je majka iznimno suradljiva, odaziva se na dogovorene susrete i pozive te su utvrđeni adekvatni roditeljski kapaciteti majke te da dijete dobro napreduje u skladu sa svojom razvojnom dobi;

-kako je nakon donošenja privremene mjere otac ostvario susret s djetetom jednom prilikom, dana 08. siječnja 2025. na adresi [adresa] koji prema navodima oca ondje stanuje i stan iznajmljuje, a u slučajevima kada otac nije ostvario susrete, isti nije bio dostupan voditeljici mjere nadzora niti joj se povratno javljao na zaprimljene poruke;

-kako tuženik HZSR-u nije htio dostaviti potvrdu o prijavi stanovanja te medicinsku dokumentaciju, niti se htio odazvati na savjetodavni razgovor pri HZSR, slijedom čega je Stručni tim bio mišljenja da je u interesu djeteta da i nadalje stanuje na adresi stanovanja majke, a kako otac tijekom dužeg vremenskog razdoblja nije dostupan majci i njima, nisu u mogućnosti utvrditi okolnosti na strani oca vezane za njegov roditeljski kapacitet i brigu o djetetu, bili su mišljenja da je ocu opravdano zabraniti ostvarivanje susreta s djetetom te majci dodijeliti potpunu samostalnu roditeljsku skrb;

-kako je tuženik u dobi od 36 godina, radno sposoban i zdrav te u obvezi uzdržavati još jedno maloljetno dijete;

6.Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud donio odluku kao u izreci.

7.Pravilna je i zakonita odluka iz točki I. i II. izreke kojima je odlučeno da će mljt. RE stanovati s majkom koja će potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb. To stoga što iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da dijete od rođenja živi s majkom koja adekvatno brine o njemu, da je komunikacija stranaka, dok je postojala, rezultirala podnošenjem prijava, da tuženik nije dostupan tužiteljici niti HZSR-u, da je Stručni tim HZSR predložio samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, koje okolnosti su i po nalaženju ovog suda valjano vrednovane u skladu s djetetovom dobrobiti, čemu tuženik i ne iznosi konkretnih žalbenih prigovora.

8.I odluka o zabrani osobnih odnosa mljt. djeteta i oca u točki III. je prema iznijetim razlozima i zaključku prvostupanjskog suda sukladna stanju spisa i nužnosti koja je prema praksi Europskog suda za ljudska prava (na koju se pozvao sud prvog stupnja) uvedena u Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 dalje: ObZ) pa tako i članak 123. ObZ-a koji je ovdje, imajući u vidu sve okolnosti, pravilno primijenjen.

8.1.Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

8.2.U konkretnom slučaju, a cijeneći zaključak Stručnog tima HZSR koji je utemeljen na provedenim izvidima te u cilju ostvarivanja stabilnog razvoja i identiteta djeteta u dobi u kojoj se on sada nalazi, te da i unatoč donesenoj privremenoj mjeri pod nadzorom kao mjeri stručne pomoći unutar dužeg vremenskog razdoblja otac nije ostvarivao (osim jednom) osobne odnose sa mljt. ĆE, ne surađuje niti omogućava terenski izvid, nije htio dostaviti potvrdu o prijavi stanovanja, medicinsku dokumentaciju niti se odazvati na savjetodavni razgovor slijedom čega se i nisu mogle utvrditi okolnosti na strani oca vezane za njegov roditeljski kapacitet i brigu o djetetu, i po stavu ovog suda postoje posebni ozbiljni razlozi za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa između tuženika kao oca i mlt. djeteta slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje.

8.3.Tome je dodati kako tuženik na ovaj dio odluke i ne iznosi konkretne žalbene prigovore te da ga je prvostupanjski sud i uputio na mogućnost traženja nove odluke u slučaju promijenjenih okolnosti.

9.Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud donoseći odluku o visini mjesečnog uzdržavanja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na koje se pozvao (čl. 288, 307., 311., 313., 309. ObZ).

10.Dužnost je i pravo roditelja uzdržavati svoje dijete, odnosno doprinositi za njegovo uzdržavanje prema materijalno-financijskim mogućnostima, radnim sposobnostima i imovnom stanju.

11.Imajući u vidu prosječne potrebe djece njegova uzrasta u utuženom razdoblju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznos koji je potreban za uzdržavanje sina ĆE i koji je dužan doprinositi otac, pri čemu je vodio računa o dobi djeteta, njegovim potrebama koje se odnose na stanovanje, prehranu, odjeću, obuću, higijenu, pohađanje vrtića i materijalnim prilikama tuženika, dakle, rukovodio se time da se troškovi uzdržavanja kreću u okviru standarda roditelja, kao što je pravilno uzeo u obzir čuvanje, njegu i skrb koju za sina ulaže njegova majka ŠE s kojom živi.

11.1.Pritom je žalitelju odgovoriti kako je sud prvog stupnja imao u vidu i da je tuženik otac još jednog maloljetnog djeteta (mlt. Š rođene 2017.), da je primarna dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi se te dužnosti mogle zadovoljiti.

11.2.Tuženik je zdrava osoba, rođen 1989., tijekom postupka niti je tvrdio niti je dokazao da je radno nesposoban i da svojim radom ne može ostvariti prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoje mlt. djece, a visinu kojih primanja je tuženik sam pred HZSR prikazao sa iznosom od 2.000,00-2.500,00 eura mjesečno, slijedom čega je i po nalaženju ovog suda u konkretnom činjeničnom kompleksu pravilno sud prvog stupnja odlučio da je tuženik u mogućnosti i dužan doprinositi za uzdržavanja mljt. ĆE sa presuđenim iznosima od 300,00 eura mjesečno.

11.3.Pri tome je obveza uzdržavanja pravilno određena od podnošenja tužbe -12. rujna 2023. sukladno odredbi članka 306. ObZ-a, kod čega je, protivno stavu žalitelja, pravno neodlučan trenutak kada je tužiteljica zahtjev za uzdržavanje precizirala.

12.Radi svega navedenog žalbu tuženika valjalo je odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku odluku (čl. 368. st.1. ZPP-a).

U Splitu, 26. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić

.