REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P Ob-238/2023-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Mariji Dukić, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mateji Radočaj, odvjetnici u Čazmi, protiv tužene KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 14. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženice, te objave dana 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.501,56 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2019., pa sve do isplate, koja se do 31. prosinca 2022., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (13.381,20 eura,) i to za iznos od 2.879,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženoj KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.505,55 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2019. pa sve do isplate, koja se do 31. prosinca 2022., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (11.521,69 eura), i to za iznos od 3.016,14 eura, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.542,25 eura uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugopolugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude ( 26. studenog 2025.) pa do isplate, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu i to za iznos od 2.673,27 eura, zahtjev za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1 Tužitelj NŽ, zastupan po uvodno označenom punomoćniku, podnio je tužbu 3. ožujka 2023., protiv tužene KŽ, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate. U tužbi navodi kako je brak stranaka razveden pravomoćnim i ovršenim rješenjem Općinskog suda u Zadru pod posl. br. R1 Ob-24/2018 od 6. ožujka 2018., međutim da je bračna zajednica prestala u rujnu 2017. Tijekom trajanja braka i bračne zajednice stranku su dana 21. ožujka 2013. zajedničkim dogovorom sklopile sa Bankom Kovanica d.d. Varaždin ugovor o nenamjenskom kreditu na iznosa od 30.000,00 eura sa rokom otplate od 144 mjesečnih anuiteta u iznosu od 312,48 eura. Tužitelj je bio korisnik kredita, a tužena solidarni dužnik. Mjesečni anuiteti plaćali su se, za vrijeme trajanja braka i nakon njegova prestanaka, obustavom tužiteljeve mirovine u iznosu tadašnjih 2.410,76 eura /319,96 eura. Kredit je utrošen za potrebe bračne zajednice. Tužitelj je dana 6. travnja 2019., predmetni kredit u iznos od 158.247,97 kuna/21.003,12 eura prijevremeno otplatio i to na način što je ugovorio novi ugovor o kreditu sa Sperbank d.d. sada Novom hrvatskom bankom na iznos od 22.502,59 eura, te sa dijelom tog iznosa zatvorio kredit kod Banke Kovanica d.d. Nakon prestanka bračne zajednice , u rujnu 2017., Tužitelj je kredit koji je bio podignut u Sperbanci d.d.u razdoblju od listopada 2017., do ožujka 2019., nastavio plaćati mjesečno iz vlastitih sredstva i ukupno je u tom razdoblju platio 201.641,65 kuna/26.762,45 eura.

1.1. Također, tijekom trajanja braka i bračne zajednice stranke su dana 11. lipnja 2013. zajedničkim dogovorom sklopili sa Splitskom bankom d.d. ugovor o nenamjenskom kreditu na iznos od 30.000,00 eura sa rokom otplate od 120 mjeseci u iznosu od 388,48 eura mjesečno i jednog anuiteta u iznosu od 388,07 eura. Tužitelj je bio korisnik kredita, a tužena sudužnik. Mjesečni anuiteti i ovog kredita su se plaćali obustavom mirovine tužitelja kako za vrijeme trajanja braka, tako i po prestanku braka i bračne zajednice. I ovaj kredit je utrošen za potrebe bračne zajednice. Tužitelj je dana 9. siječnja 2019., u cijelosti prijevremeno otplatio i ovaj kredit i to ugovaranjem 9.862,93 novog kredita sa OTP bankom dana 31. prosinca 2018., u iznosu od 225.000,00 kuna/29.862,63 eura sa mjesečnim anuitetom od 2.807,57 kuna/372,62. Tužitelj je na ime prijevremene otplate kredita od 11. lipnja 2013., uplatio iznos od 128.170,18 kn/17.011,11 eura. Kako je tužitelj i nakon prestanka bračne zajednice otplaćivao i ovaj kredit koji je utrošeni za potrebe bračne zajednice stranaka od razdoblja 2017. do kraja prosinca 2018., u iznosu od 2.930,00 kuna/388,88 eura mjesečno, odnosno ukupno 43.950,00 kuna/5.833,17 eura , te iznos od 128.170,18 kuna/17.011,11 eura koji je uplaćen 31. prosinca 2018., na ime prijevremene otplate, to je ukupno uplatio 172.120,18 kuna/22.844,27 eura.

1.2. Kako su krediti podignuti u Splitskoj banci d.d. i Banci Kovanica d.d. ishođeni i potrošeni u zajedničke svrhe bračne zajednice, a tužitelj je i nakon prestanka bračne zajednice nastavio iste uredno plaćati, odnosno iz vlastitih je sredstva prijevremeno otplatio kredite to u ovom postupku traži da mu tužena isplati polovicu iznosa koje je uplatio bankama radi otplate kredita, i to ukupan iznos od 24.803,36 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2017. pa do isplate, s tim da je naznačio kako će predmetni iznos specificirati nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

1.3. Podneskom od, 8. svibnja 2025., nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 13.381,20 eura, te iznosa od 11.521,69 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne uplate koje teku od 17. listopada 2017.

2. U odgovoru na tužbu, tužena je posebno osporila da bi predmetni krediti bili utrošeni za potrebe bračne zajednice budući su se isplaćena sredstva koristila isključivo za potrebe tužitelja. Tužena se usprotivila i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, posebice imajući u vidu da tužitelj potražuje i iznose anuiteta kredita koji su isplaćeni prije razvoda braka, odnosno prije dana 6. ožujka 2018. Nadalje, napominje da je i tužena otplaćivala niz kredita, a jedan krediti otplaćuje i danas, pa će (nije imala sve spremno za protutužbu) ustati samostalnom tužbom ukoliko tužitelj ima namjeru inzistirati na obijesnom parničenju s tuženicom. Prema dostupnim podacima u spisu predmeta postoji realna mogućnost da je proteklo više od 5 godina od razvoda braka i prestanka bračne zajednice ovih supružnika do podnošenja predmetne tužbe, radi čega je nastupila zastara za sva eventualna potraživanja i obvezno-pravne zahtjeve tužitelja prema ovoj tuženoj.

3. Tužitelj se u nastavku očitovao na navode tužene, podneskom od 25. travnja 2023., i u bitnom istaknuo kako je tužena prilikom sklapanja inicijalnih kredita također bila ugovorna strana i to sudužnik po kreditu, stoga su navodi da je kredit utrošen za potrebe tužitelja neosnovani. Neosnovan je i navod da tužitelj nema pravo potraživati iznose anuiteta koji su plaćeni prije razvoda braka, dakle prije 6. ožujka 2018. jer da bi ti iznosi bili plaćeni iz zajedničke imovine. Naime, bračna zajednica stranaka je faktički okončana u rujnu 2017., dok je čl.235.st.1. t.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) propisano da zastara ne teče između bračnih drugova. Ujedno je čl. 238.st.1. ZOO-a propisano da ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane, dakle zastara je mogla početi teći tek pravomoćnošću odluke o razvodu braka, a to je 18. lipnja 2018., dok je tužba podnesena 3. ožujka 2023. Budući da je tužitelj iz vlastitih sredstava otplaćivao kredit nakon prestanka bračne zajednice, a koji je utrošen za potrebe bračne zajednice, to je tužena obvezna tužitelju nadoknaditi polovinu plaćenih iznosa. Zbog navedenog je neosnovan prigovor zastare

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem isprava i to: rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. R1 Ob-24/2018 od 6. ožujka 2018. (l.s.4-8), ugovora o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu Banko Kovanica d.d. od 21. ožujka 2013. sa otplatnim planom (l.s. 9- 13), potvrdu Banke Kovanica od 14. studenog 2022., sa izvatkom prometa za razdoblje od 21. ožujka 2013. do 6. travnja 2019. (l.s. 14-47), podnesak HZMO od 14. srpnja 2022. (l.s. 48-49), ugovor o nenamjenskom kreditu Splitske banke od 11. lipnja 2013. (l.s. 50-51), obavijest OTP banke o izmjeni kamatne stope od 27. srpnja 2019., zajedno sa otplatnim planom (l.s. 56-57), otplatni plan Sperbank d.d. od 10. ožujka 2022. ( l.s. 58), izvadak uz zemljišne knjige (l.s. 124), potvrdu HZMO, Područne službe u Zagrebu od 11. ožujka 2024. (l.s. 145-149), ugovor o kreditu Sperbank d.d. od 21. ožujka 2019. sa relevantnom dokumentacijom koja se odnosi na predmetni kredit (l.s. 153-183), ugovor o kreditu Societe generale- Splitske bake d.d. 7. lipnja 2013. sa relevantnom dokumentacijom koja se odnosi na predmetni kredit (l.s.185-203), ugovor o kreditu OTP banke od 31. prosinca 2018. sa relevantnom dokumentacijom koja se odnosi na predmetni kredit (l.s. 204-244) podnesak HZMO, Područni ured Bjelovar od 13. lipnja 2024. (l.s. 263-268), saslušani su svjedoci AŽ, DŽ, ĐŽ, te tužitelj i tužena, provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji ekonomske struke Sandri Došen koja je u spis dostavila 24. ožujka 2025. nalaz i mišljenje, sa dodatnim očitovanjem 28. travnja 2025. i 8. rujna 2025. ( l.s. 304-314,325-330, 342- 344).

4.1. Sud nije našao svrsishodnim izvoditi dokaz saslušanjem svjedokinje UŽ, na okolnost da je ista novčano pomogla tuženoj prilikom renoviranja nekretnine, a da joj je tužena taj novac vratila, budući da sama tužena nije sporila da su stranke novo podignutim kreditom zatvarali raniji koji je bio podignut upravo za renoviranje nekretnine, te da tužitelj nije osporio da je i rodbina tužene pomagala u renoviranju, tim više što se pozajmica svjedokinji od strane tužene vraćena za vrijeme trajanja bračne zajednice. Također nije proveden dokaz saslušanjem svjedokinje ĆŽ, budući je nakon stranačkog iskaza, i ostalih izvedenih dokaza saslušanje ove svjedokinje bilo nepotrebno s obzirom na činjenična i pravan utvrđenja suda koja će se obrazložiti u nastavku presude.

5 Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženoj, bivšoj supruzi za isplatom iznosa od 13.381,20 eura i iznosa od 11.521,69 eura s osnova bračne stečevine.

7. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao solidarni dužnik, 21. ožujka 2013., sa Bankom Kovanica d.d. sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu za iznos od 30.000,00 eura s rokom vraćanja od 144 mjeseca, te da su 11. lipnja 2013. sa Societe Generale- Splitskom bankom d.d. zaključili Ugovor o nenamjenskom kreditu na iznos od 30.000,00 eura s rokom vraćanja od 120 mjeseci, a kako to i proizlazi iz priloženih ugovora.

8. Sporna je vrijeme prestanaka bračne zajednice stranaka, jesu li krediti od 21. ožujka 2013 ., u Banci Kovanica d.d. Varaždin i 11. lipnja 2013. u Societe Generale- Splitskoj banci d.d. podignuti za vrijeme i potrebe bračne zajednice tužitelja i tužene, visina iznosa kojom su predmetni krediti zatvoreni, te pitanje zastare potraživanja.

9. Prema odredbi čl. 247. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje ObZ), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme stjecanja imovine, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

10. Prema odredbi čl. 248. ObZ-a, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

11. Prema odredbi čl. 250. ObZ-a, na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je bračna zajednica njega i tužene prestala negdje krajem 2017. godine kada se odselio u [adresa], a tužena je nastavila živjeti u [adresa] i od tada su odvojeni kako u emotivnom tako i u financijskom smislu. Naime, on i tužena živjeli su u [adresa], i za vrijeme trajanja braka podizali su različite kredite, pa su tako konkretno 21. ožujka 2013. podigli kredit u Banci Kovanica d.d. na iznos od 30.000,00 eura, a za potrebe bračne zajednice, odnosno s tim kreditom su djelomično zatvarali neki ranije podignut, a dio su utrošili za tekuće potrebe renoviranje kuće, troškove života… Mjesečna rata za taj kredit bila je 2.300,00 kuna i isti se podmirivao obustavom njegove mirovine. Nekoliko mjeseci nakon njega u Splitskoj banci d.d. podigli su novi kredit na isti iznos, s tim da je mjesečna rata tog drugog kredita bila nekih 300/400 kuna veća. Također je podmirivan obustavom njegove mirovine. I taj kredit je bio namijenjen za njihove tekuće životne potrebe, s obzirom da tužena u tom periodu nije radila ili bila je tek privremeno zaposlena. Imali su troje maloljetne djece, a on je primao mirovinu i povremeno obavljao neke poslove u građevini. Nakon prestanka bračne zajednice, pa i nakon donošenja odluke o razvodu braka 2018. godine, on je uredno nastavio plaćati mjesečne rate za oba kredita, s tim da je kako mu je mirovina kasnije bila nešto niža, izvršio reprogramiranje kredita, na način da je podigao dva nova kredita kako bi ih prijevremeno zatvorio i sa ostatkom razlike novca školovao stariju kćer. Tužena nakon prestanka bračne zajednice nije sudjelovala u otplati kredita, jer su oni njemu naplaćivani obustavom mirovine. Kada navodi da su krediti podignuti za potrebe bračne zajednice i troškove života, pritom misli na školovanje djece, troškove kao što su režije i slično, ali i renoviranje kuće na [adresa] koja je renovirana u dva navrata, s tim da je 2013. izvršen veći opseg građevinskih radova, pa da su tako proširivali sobe, radili veću kupaonu, uređivali prilaz za kuću. Ne osporava da su u 20 godina braka njega i tužene i roditelji tužene pomagali, pa da su tako kupili spavaću sobu, da je dečko od Anamarijine tete gospodin N dobio na kladionici i kupio laminat. Ni jedan od ova dva kredita koji su podignuti za potrebe bračne zajednice nisu utrošeni za njegov vulkanizerski obrt koji je otvoren 2015., nit je išta od njih uloženo u kafić BŽ iz [adresa]. Nekih 10.000,00 eura od podignutih kredita utrošeno je na otplatu hipoteke za kupnju kuće u [adresa], ta kuća prodana je 2015. i iznos ostvaren od prodaje nije utrošen na zatvaranje kredita, jer su to on i KŽ potrošili za vrijeme trajanja bračne zajednice. Ništa od ova dva kredita nije utrošio za plaćanje svoje obaveze u nekim kaznenim presudama, jer da je to bilo 2019./2020.

13. Tužena je u svom iskazu navela kako ona i tužitelj od kraja 2016. više ne žive zajedno kao bračni supružnici i smatra da je tada i prestala bračna zajednica. Ona da nikada nije govorila da dio od ova dva kredita koji su podignuti 2013. za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice i s kojima je bila upoznata, nije išao za potrebe njihova braka. Istina je da je dio kredita otišao, na otplatu odnosno zatvaranje jednog ranijeg kredita kojeg su podigli za renoviranje kuće. Naime, renoviranje kuće na [adresa] trajalo je do 2011. godine. U periodu od 2007. do 2017. iako nije kontinuirano radila bila je kući brinula se za djecu, te je ostvarivala prihod od najma poslovnog prostora u iznosu od 3.000,00 kuna. Ona i tužitelj na [adresa] su došli 2006. u kuću koje je bila stara i trebalo je renovirati, a u jednom dijelu sudjelovala je i njena majka joj je za troškove po Diners kartici mjesečno otplaćivala iznose. Istina je da je i tužitelj sudjelovao u renoviranju ali da nije fer način na koji on spominje svoje ulaganje. Misli da je vulkanizerska radnja tužitelja otvorena 2013., da je zatvorena negdje 2017., a da su određeni strojevi prodavani 2016., odnosno da je prodavano kada je i zatvoreno. Po njoj 15.000,00 eura nije utrošeno na troškove po karticama, a u periodu 2012.,2013., 2014. tužitelj da je dosta bio u [adresa] kada je otvoren kafić na ime BŽ. Kuća u [adresa] prodan je prije 2017. i ne zna da li je dio od prodaje utrošen na zatvaranje kredita. Nije sigurna kada je tužiteljeva vulkanizerska radnja otvorena, da je moguće da je to bilo i 2015. kako on navodi.

14. Saslušani svjedoci VŽ, DŽ i ĐŽ zapravo nisu imali konkretnih saznanja o tome kada je prestala bračna zajednica stranaka, kao i o namjeni kredita koje su stranke podizale, a potvrdili su da su na nekretnini na [adresa] u kojoj su stranke živjele vršile renoviranje. Svjedok FŽ je rekao da je prije deseta godina pomogao tužitelju za kuću na [adresa] raditi nešto" oko klime i struje". Svjedok DŽ susjed strankama na [adresa] je iskazao da zna da su stranke nešto radile na kući na [adresa] i da je to bilo prije nekih 10 do 15 godina.

14.1. Sud je iskaze svjedoke cijenio istinitim jer isti nisu osobno zainteresirani za ishod samog postupka i sud nije našao razloge zbog kojih bi isti neistinito iskazivali.

15. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i marketing Sandre Došen, dipl. oec. od 24. ožujka 2025., odnosno od 28. travnja 2025., a kada su uzete u obzir primjedbe tužitelja koje se odnose na očite omaške u računanju iznesene u podnesku od 30. ožujka 2025., proizlazi kako su Banka Kovanica d.d. Varaždin i tužitelj NŽ kao Korisnik kredita te tuženica KŽ kao solidarni dužnik po kreditu, dana 21. ožujka 2013. zaključili Ugovor o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu s ostatkom vrijednosti broj 00000003898. Banka je tužitelju isplatila iznos od 30.000,00 eura (225.900,00 kuna). Rok vraćanja kredita je 144 mjeseci. Iznos anuiteta u trenutku sklapanja Ugovora iznosi 312,48 eura. Mjesečni anuiteti po predmetnom kreditu plaćali su se obustavom mirovine korisnika kredita, odnosno tužitelja u iznosu od 2.410,74 kune. Prethodno navedeni kredit je dana 6. travnja 2019. prijevremeno otplaćen uzimanjem novog kredita kod Sberbank d.d., sada Nova hrvatska banka d.d.

15.1. Societe Generale – Splitska banka d.d. i tužitelj NŽ kao korisnik kredita te tuženica KŽ kao sudužnik, dana 11. lipnja 2013. zaključili su Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 186195. Banka je tužitelju isplatila iznos od 30.000,00 eura. Rok vraćanja kredita je 120 mjeseci. Iznos 119 anuiteta u trenutku sklapanja Ugovora iznosi 388,48 eura i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 388,07 eura. Mjesečni anuitet po predmetnom kreditu plaćali su se obustavom mirovine korisnika kredita, odnosno tužitelja u iznosu od 2.930,00 kuna. Prethodno navedeni kredit je dana 9. siječnja 2019. prijevremeno otplaćen uzimanjem novog kredita u OTP banci d.d.

15.2. Polovica rata kredita koje je tužitelj plaćao na ime kredita podignutog kod Banke Kovanica d.d. (po partiji kredita 00000003898) nakon rujna 2017. i to sve u razdoblju od listopada 2017. do ožujka 2019., iznosi 21.696,48 kuna, odnosno 2.879,67 eura. Ukupan iznos prijevremene otplate predmetnog kredita izvršene dana 6. travnja 2019. a koja prijevremena otplata je izvršena uzimanjem novog kredita kod Sberbank d.d., sada Nove Hrvatske banke d.d. iznosi 158.247,97 kuna, odnosno 21.003,11 eura, te polovica navedene prijevremene otplate iznosi 79.123,99 kuna, odnosno 10.501,56 eura. Polovica rata kredita koje je tužitelj plaćao na ime kredita podignutog kod Splitske banke d.d. (po partiji kredita broj 186195) nakon rujna 2017., i to sve u razdoblju od listopada 2017. do konca prosinca 2018., iznosi 22.725,00 kuna odnosno 3.016,13 eura. Ukupan iznos prijevremene otplate predmetnog kredita izvršene dana 31. prosinca 2018., a koja prijevremena otplata je izvršena uzimanjem novog kredita kod OTP banke d.d., iznosi 128.170,18 kuna, odnosno 17.011,11 eura, te polovica navedene prijevremene otplate iznosi 64.085,09 kuna, odnosno 8.505,55 eura.

16. U odnosu na prigovor tuženika od 7. srpnja 2025., kako nije jasno koji su iznosi utrošeni za prijevremenu otplatu kredita, stalna sudska vještakinja se očitovala podneskom od 8. rujna 2025., ponavljajući i ranije izneseni zaključak i decidirano navodeći kako je od iznosa isplaćenog kredita Sberbanke d.d. ( 30.000,00 eura) dana 6. travnja 2019., izvršen prijenos sredstva u iznosu od 158.247,97 kn za prijevremeno zatvaranje kredita zaključenog s Bankom kovanica, kao i da je od iznosa isplaćenog kredita OTP banke ( 225.000,00 kn ) dana 9. siječnja 2019., izvršen prijenos sredstava u iznosu od 128.170,18 kn za prijevremeno zatvaranje kredita zaključenog sa Societe Generale –Splitske banke d.d. Split. Stalna sudska vještakinja je i tablično prikazala puni iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj uredno otplaćivao u utuženom razdoblju, dok je izračun vršila u odnosu na polovicu mjesečne rate s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

17. Budući da je stalna sudska vještakinja jasno i decidirano odgovorila na primjedbu tuženika, odnosno kako njen nalaz nije nejasan, nepotpun ili proturječan to sud nije našao svrsishodnim i ekonomičnim po prijedlogu tuženika iznesenom na ročištu na kojem je zaključno raspravljanje, 14. listopada 2025., tim više kada se uzme u obzir da je ista izradila nalaz i mišljenje u ožujku 2025., strankama je bio ostavljen rok od 30 dana da se očituju na nalaz i mišljenje, iznova tražiti dopunu nalaza i mišljenja u odnosu na pitanje na koje je odgovorila.

18. Dakle, kako je nalaz i mišljenje vještakinje utemeljeno na nespornoj materijalnoj dokumentaciji, jasno i potpuno obrazloženo, s otklonjenim primjedbama i prigovorima stranaka, to je sud isto cijenio stručnim, objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.

19. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka u prvom redu iz priložene materijalne dokumentacije, kao i iskaza stranaka proizlazi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice podigli dva kredita: 21. ožujka 2013. kredit na iznos od 30.000,00 eura u Banci kovanica d.d. Varaždin, te 11. lipnja 2013. kredit na iznos od 30.000,00 eura u Societe Generale – Splitskoj banci d.d. Budući da su oba kredita podignuta za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, tužitelj je označen kao korisnik kredita, tužena kako solidarni dužnik, to je na tuženoj teret dokaza da novčani iznos koji im je isplaćen na ime kredita nije utrošen na potrebe bračne zajednice, odnosno da su se sredstva koristila isključivo za potrebe tužitelja. Međutim, tužena u prilog ovakvih tvrdnji nije pružila niti jedna odgovarajući dokaz, štoviše sama tužena u svom stranačkom iskazu navodi " da ona nikada nije govorila da dio od ta dva kredita nije išao za potrebe njihovog braka" i ne spori da je dio podignutih kredita preusmjeren na zatvaranje kredita kojeg su također zajedno ranije podigli za potrebe renoviranja nekretnine u kojoj su živjeli. Tužena tijekom postupka, u odgovoru na tužbu niti do zaključenja prethodnog postupka nikakvim konkretnim dokazima nije dovela u pitanje činjenicu da su oba kredita podignuta za potrebe njihove bračne zajednice, pa je sud u tom pravcu iskaz tužitelja cijenio istinitim, životnim i logičnim da su oba kredita utrošena za različite potrebe bračne zajednice i da je tužena kao stranka oba ugovora s namjenom istih bila upoznata; zatvaranje ranijeg kredita podignutog za renoviranje nekretnine na [adresa] u kojoj su živjeli, plaćanje hipoteke za nekretninu u [adresa] koju su prodali za vrijeme trajanja bračne zajednice, te ostale tekuće životne potrebe obitelji sa troje djece, pokrivanje minusa…

20. Oba kredita nakon prestanka bračne zajednice stranaka tužitelj je uredno otplatio. Za kredit podignut u Banci Kovanica tužitelj je od listopada 2017. do 13. ožujka 2019., ukupno uplatio iznos od 5.759,34 eura, s tim da je kredit koji je bio otvoren u Banci Kovanica d.d. prijevremeno zatvoren 6. travnja 2019., s iznosom od 21.003,11 eura (sveukupno iznos od 26.762,45 eura), odnosno za onaj podignut u Splitskoj banci-Societe Generale d.d. je za period od listopada do konca 2018., ukupno uplatio 6.032,26 eura, a prijevremeno ga otplatio 31. prosinca 2018., s iznosom od 17.011,11 eura ( sveukupno 23.043,37 eura).

21. Tužitelj tužbu radi isplate polovice iznosa na ime oba kredita prema tuženoj podnosi 6. ožujka 2023, te je potrebno utvrditi jesu li i ukoliko jesu, koja potraživanja tužitelja su u zastari. Oba kredita su ugovorena kao krediti s anuitetnom otplatom, što je razvidno iz odredbi samih ugovora o kreditu kojim je utvrđeno da korisnik kredita otplaćuje kredite putem mjesečnih anuiteta.

22. Prema odredbi čl. 226. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. U konkretnom slučaju radi se o regresnom potraživanju anuiteta i jednokratno isplaćenog iznosa na ime prijevremenog zatvaranje.

23. Slijedom iznesenog, regresno potraživanje tužitelja u dijelu koji se odnosi na povrat ½ plaćenih mjesečnih anuiteta, ima prirodu povremene tražbine u skladu s prethodno citiranom zakonskom odredbom. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1583/14-2 od 16. listopada 2018., prema kojoj se regresno potraživanje za plaćene anuitete smatra povremenim davanjem za koje se primjenjuje trogodišnji zastarni rok; rok zastare teče od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta. Primjenom navedenog, sud utvrđuje da su svi anuiteti koje je tužitelj platio prije 6. ožujka 2020. u zastari, odnosno svi utuženi anuiteti pa je slijedom navedenog valjalo kao neosnovan odbiti dio tužbenog zahtjeva ne ime isplate iznosa od 2.879,64 eura, a koji se odnosi na kredite u Banci Kovanica, te iznos od 3.016,14 eura za kredit Splitske banke-Societe Generale.

24. Međutim, u odnosu na regresne zahtjeve tužitelja koji se odnose na iznose od 10.501,56 eura (uplata 6. travnja 2019.) i 8.505,55 eura (uplata 31. prosinca 2018.), sud smatra da je riječ o jednokratnim prijevremenim otplatama kreditnih obveza tuženice. Takve regresne tražbine nisu povremena davanja, već jednokratna obveznopravna potraživanja, koja nastaju u trenutku kada je tužitelj podmirio tuđu obvezu .Stoga se na njih primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO. Budući da je tužba podnesena 6. ožujka 2023., zastara u odnosu na njih nije nastupila, te je kao osnovan usvojen tužbeni zahtjev na ime isplate iznosa od 10.501,56 eura i 8.505,55 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada je tužitelj izvršio predmetne uplate.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, u nastavku teksta Tarife), pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe 250 bodova (Tbr 7. toč.1. Tarife), zastupanje na ročištima od 12. veljače 2024., 4. travnja 2024, 18. travnja 2024. i 14. listopada 2025. od po 250 bodova ( Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 26. srpnja 2024., 30. ožujka 2025., 8. svibnja 2025. i 8. srpnja 2024 od po 250 bodova ( Tbr. 8. točka 1. Tarife ) što uz vrijednost boda od 2,00 eura, ukupno iznosi 4.500,00 eura. Tužitelji nije priznat trošak sastava podneska od 24. svibnja 2024., budući da sud sastav tog podneska nije cijenio potrebnim za vođenje postupka.

25.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj u postupku uspio sa 76,32 % ,a tuženik sa 23,68 %,valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tužitelj dosuditi 52% priznatog troška, odnosno 52% od 4.500,00 eura što iznosi 2.340,00 eura. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i ukupan trošak na ime provedenog vještačenja u iznosu od 600,00 eura, s obzirom da je upravo temeljem tog vještačenja dokazao visinu svog potraživanja, pa ga je valjalo priznati u cijelosti, a ne u omjeru vezanom za uspjeh u sporu, sukladno pozitivnoj sudskoj praksi. Nadalje, priznat mu je i trošak podmirene pristojbe na tužbu u iznosu od 307,76 eura, te pristojbu na presudu u iznosu od 294,49 eura, što čini sveukupan prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.542,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zadar, 26. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Dukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda za nadležni županijski sud, u dovoljnom brojku primjeraka za sud i sve stranke postupke.

DNA:

1) Tužitelju po pun.,

2) Tuženoj po pun.