- 1 -              Revd 3000/2023-2

Broj: Revd 3000/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz N., OIB ..., zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika W. O. V. I. G. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po D. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4118/2022-2 od 14. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-109/2021-21 od 26. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela zahtjev za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4118/2022-2 od 14. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-109/2021-21 od 26. kolovoza 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz tvrdnju da je riječ o pravnim pitanjima o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, time da navodi da prijedlog podnosi i zbog postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a „u konačnosti i zbog pogrešne primjene i materijalnog prava“, time da postavljena pitanja glase:

„1. Je li drugostupanjski sud postupajući po žalbi tužiteljice, ovdje podnositeljice revizije, počinio povredu odredaba parničnog postupka jer u drugostupanjskoj presudi uopće nije naveo da je zaprimio Očitovanje na odgovor na žalbu tužiteljice od 12.10.2022. niti se na bilo koji način osvrnuo na istaknute navode iz predmetnog Očitovanja u donesenoj drugostupanjskoj presudi?

2. Što se smatra trajnijom zajednicom života dviju sestara, odnosno braće i sestara, kao pravni standard odlučan za priznavanje novčane naknade u smislu članka 1101. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, te utječe li na stav u vezi karaktera trajnije zajednice dob sestara, odnosno činjenica da su obje imale vlastitu mnogobrojnu djecu i unučad o kojima su skrbile te utječe li to na tumačenje povezanosti dviju sestara odrasle, starije životne dobi?

3. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud trebali kod donošenja odluka uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pa tako i činjenicu da je riječ o sestrama pripadnicama romske nacionalnosti, kao i specifičnosti funkcioniranja pripadnika romske nacionalne manjine, njihovo funkcioniranje u mnogobrojnim obiteljima, značajnu povezanost i usmjerenost u svakodnevnom životu na druge članove obitelji zbog loših materijalnih prilika, velikog broja djece, položaja žena u patrijarhalnom okruženju i sl.?

4. Je li nužno postojanje ekonomske zajednice između braća i sestara da bi se takva zajednica smatrala trajnijom zajednicom života i smislu prava na priznavanje novčane naknade u smislu članka 1101. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima?

5. Na koji bi se način trebala u sudskom postupku dokazati da postoji trajnija zajednica života u emocionalnom smislu između dviju sestara starije životne dobi u kontekstu ostvarivanja prava na naknadu neimovinske štete, odnosno jesu li personalni dokazi dostatni za utvrđivanje postojanja trajnije emocionalne povezanosti u smislu relevantne zakonske odredbe, a sve u uz uvažavanje novog načina života djece koja zasnivaju svoje zasebne obitelji i formiraju život prema novim stavovima po kojima su manje usmjereni na roditelje, a više na izgradnju vlastitog života zbog čega su životna iskustva osoba strije životne dobi postala zastarjela i neshvaćena pa navedena činjenica upravo ukazuje da se sada u društvu više emocionalno povezuju osobe slične ili iste životne dobi jer se bolje razumiju i međusobno lakše komuniciraju?

6. Da li je za pravno shvaćanje postajanja trajnije zajednice života nužno potrebno da braća i sestre žive u istom domaćinstvu i da ostvaruju ekonomsku zajednicu, kao pretpostavke za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, odnosno, jesu li u ovom slučaju prvostupanjski i drugostupanjski sud propustili primijeniti pravno shvaćanje iznijeto u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1733/13 i Rev-276/2014-2, u kojem je zauzeto stajalište da se trajnijom zajednicom života između braće i sestara ne smatra življenje u istom stambenom prostoru niti vođenje zajedničkog kućanstva, a isto tako niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koja proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja i razmjene njihove ljubavi te brige i poštivanja?“.

3. Nadalje, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 1154/2021-2 od 5. listopada 2021., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 276/2014-2 od 18. lipnja 2019., Rev-x 120/09-2 od 22. travnja 2009., Rev 1102/17 od 10. lipnja 2020., Rev 1050/16-3 od 10. svibnja 2018., Rev 178/16-2 od 3. srpnja 2009., Rev 1481/16 od 26. kolovoza 2020., Rev 1733/13 i Rev 276/2014-2, a sve u smislu razloga važnosti postavljenih pitanja (čl. 387. st. 2. ZPP).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen.

5. Postupajući prema odredbama čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, iz sadržaja prvog pitanja jasno proizlazi da tužiteljica istim u stvari ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa pitanje kao takovo nije pravno pitanje koje ima u vidu odredbu čl. 385. a st. 1. ZPP. Što se tiče drugog pitanja koje je naznačeno u reviziji valja reći da pojam „trajnija zajednica života“ predstavlja pravni standard kojeg je potrebno tumačiti tj. zaključivati o postojanju ili nepostojanju istog u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja (tako i ovaj sud u odluci Rev 1531/14-3 od 30. studenog 2016. i Rev 1733/2013-2 od 4. srpnja 2017.), slijedom čega navedeno pitanje nema element univerzalnosti da bi se moglo smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi. Jednako tako, treće pitanje, kako je naznačeno u prijedlog za dopuštenje revizije, osim što se odnosi na okolnosti konkretnog slučaja također nema element univerzalnosti da bi bila riječ o pravnom pitanju iz čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, a obzirom da se pobijana presuda ne temelji isključivo na pravnom shvaćanju da je za trajnu zajednicu života između braće i sestara nužno postojanje ekonomske zajednice to o postavljenom pitanju pod brojem četiri ne ovisi odluka u konkretnom sporu. Konačno, petim i šestim pitanjem tužiteljica u stvari još jednom ističe nezadovoljstvo pobijanom presudom i vezana su uz okolnosti konkretnog slučaja, pa nije riječ o pravnom pitanju iz čl. 385.a st. 1. ZPP. K tomu, za naglasiti je da odluka u ovom sporu nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem niti Županijskog suda u Varaždinu na koju se poziva predlagateljica, a niti suprotna shvaćanju iznesenim u brojnim odlukama Vrhovnog suda na koje se ukazuje u prijedlogu.

6. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervencijom ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 11. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.