Poslovni broj P Ob-231/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu pojedincu tog suda Mariji Karadžole u pravnoj stvari tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ines Bojić, odvjetnica iz Zagreba, radi prestanka uzdržavanja, nakon glavne, usmene i tajne rasprave održane i zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 26. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je 18. lipnja 2025. s danom podnošenja tužbe sudu prestala obveza tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da uzdržava tuženicu UR, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] određena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1975/2015 od 20. listopada 2016.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HR u dijelu u kojem se zahtijeva utvrđivanje prestanka uzdržavanja s danima 1. listopada 2017. ili 5. rujna 2022. godine.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 18. lipnja 2025. navodi da je temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-1975/2015 od 20. listopada 2016. obvezan plaćati uzdržavanje za tuženicu u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno. Nadalje navodi da je tuženica punoljetna osoba od 5. rujna 2014. te da se više ne školuje redovno, a da je od 28. rujna 2021. u radnom odnosu. Zbog navedenog smatra da su prestale postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje i predlaže da se s danom 1. listopada 2017., a podredno s danom 5. rujna 2022. utvrdi prestanak obveze uzdržavanja koju je isti dužan plaćati temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-1975/2015 od 20. listopada 2016. te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23. srpnja 2025. navodi u bitnome da su točni navodi o uzdržavanju reguliranom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-1975/2015 od 20. listopada 2016. te o tome da je 5. rujna 2022. tužena navršila 26 godina života. Ipak protivi se predloženom datumu prestanka uzdržavanja kako je isti naznačen u tužbi te predlaže utvrditi prestanak uzdržavanja danom podnošenja tužbe ili kojim drugim danom nakon tog dana, sve uz naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška od strane tužitelja.

3. U svrhu dokazivanja tijekom ovog postupka sud je ostvario uvid u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-1975/2015 od 20. listopada 2016. te u podatke Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova za tuženicu.

4. Na temelju provedenog postupka te ocjene navedenih dokaza sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na činjenicu prestanka uzdržavanja, ali ne s datumima predloženim u tužbi i tužbenom zahtjevu.

5. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob- 1975/2015 od 20. listopada 2016. utvrđeno je da je navedenom odlukom odlučeno o obvezi tužitelja na plaćanje mjesečnog iznosa od 1.500,00 kn po osnovi uzdržavanja tuženice.

6. Prema podacima iz Jedinstvenog registra osoba MUP-a tuženica UR rođena je **.**.1996. te je utvrđeno da u trenutku podnošenja tužbe ima napunjenih 28 godina.

7. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Nadalje, odredbom čl. 290. st. 1. ObZ-a propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

8. Odredbom čl. 429. ObZ-a propisano je ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. U presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sud će kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.

9. Slijedom navedenog odnosno kako je nesporno utvrđeno da tuženica u trenutku podnošenja tužbe ima 28 godina te imajući u vidu citiranu odredbu zakona, sud je utvrdio da više ne postoji zakonska obveza tužitelja za uzdržavanje tuženice. Stoga je temeljem iznesenih utvrđenja te u skladu sa čl. 290. i 429. ObZ-a odlučeno kao u t. I. izreke ove odluke.

10. Sud je temeljem istih odredbi odbio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti traži utvrđivanje prestanka obveze uzdržavanja s datumima 1. listopada 2017. i 5. rujna 2022. godine. Naime, sukladno citiranom čl. 429. ObZ-a, prestanak obveze uzdržavanja može se utvrditi isključivo s danom podnošenja tužbe ili nekim drugim danom nakon tog dana, ali prestanak obveze uzdržavanja nije moguće utvrđivati retroaktivno. Tužitelj je imao mogućnost tražiti prestanak svoje obveze čim su prestale zakonske pretpostavke za uzdržavanje, no međutim to nije učinio te je stoga odlučeno kao u t. II. izreke u pogledu određivanja dana prestanka obveze tužitelja.

11. Odlučujući o zahtjevima stranaka za naknadom parničnog troška, sud je imao u vidu čl. 366. ObZ-a. Navedenom odredbom propisano je da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. U smislu citirane odredbe sud je utvrdio da je u ovoj konkretnoj situaciji u svakom slučaju valjalo odlučiti o prestanku obveze uzdržavanja što je tužitelj tužbom zahtijevao, a tuženik se tome nije protivio te da je navedeni dio tužbenog zahtjeva bio od važnosti za obje stranke. No, tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na utvrđeni datum prestanka obveze, već je u tom dijelu presuđeno onako kako je tuženik naveo u svom odgovoru na tužbu. Osim toga, stranke su imale jednak trošak ovom postupka (tužba/odgovor na tužbu te pristup na ročište za glavnu raspravu). Slijedom navedenih utvrđenja, odnosno kako je svaka stranka djelomično uspjela u svom zahtjevu, sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 26. studenoga 2025.

Sutkinja:

Marija Karadžole

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici po punomoćnici