Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1314/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz M., kojeg zastupa opunomoćenica M. Ž., odvjetnica u P., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi promjene načina oporezivanja dohotka, odlučujući žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1256/2022-4 od 25. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1256/2022-4 od 25. siječnja 2023.
- Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/019-01/105, urbroj: 513-04-22-2 od 16. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P1., Ispostave P2., klasa: UP/I-410-23/19-011/11, urbroj: 513-07-18-01-19-2 od 3. lipnja 2019. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 16. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P1., Ispostave P2., klasa: UP/I-410-23/19-011/11, urbroj: 513-07-18-01-19-2 od 3. lipnja 2019. kojim je odbačen zahtjev tužitelja za paušalno oporezivanje dohotka po osnovi iznajmljivanja soba i postelje kao nepravodoban.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi ističe kako iz profila poreznog obveznika e-Porezna nesporno proizlazi da je tužitelj obveznik dohotka od imovine – sobe, postelje i apartmani – plaća paušalno od 1. studenoga 2018. i da je pobijana presuda protivna podacima iz službene evidencije tuženika. Navodi kako nije upoznat temeljem koje je dokumentacije, a koja dokumentacija prema obrazloženju presude prileži spisu, sud utvrdio da je 3. svibnja 2019. podnio zahtjev za upis u RPO, kojim da bi tražio promjenu načina oporezivanja dohotka – prelazak na paušal radi iznajmljivanja sobe, postelja i apartmana. Navodi kako takav zahtjev niti 3. svibnja 2019., a niti kasnije nije potpisao, a uz tužbu je dostavio profil poreznog obveznika datiran sa 3. svibnja 2019. iz kojeg je nesporno da je isti od 1. studenoga 2018. nadalje već evidentiran kao obveznik dohotka od imovine – sobe, postelje i apartmani – plaća paušalno od 1. studenoga 2018. Ističe kako postoje dva kontradiktorna obrazloženja, jedno u pravomoćnoj presudi 8 UsI-166/2022-5 od 13. lipnja 2022., a drugo u pobijanoj predmetnoj presudi, pri čemu nije od važnosti što se u prvom upravnom sporu raspravljalo o izlasku iz sustava PDV-a, a u ovome o paušalnom oporezivanju dohotka, jer su oba predmeta vezana istom činjeničnom osnovom i istom dokumentacijom. Smatra da je sud u donošenju pobijane presude bio vezan obrazloženjem iz pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci od 13. lipnja 2022. koja je dostavljena uz tužbu i da je ostvaren žalbeni razlog povrede pravila "ne bis in idem" i povrede načela zaštite stečenog prava stranke. Navodi da kada bi u spisu postojao potpisani zahtjev tužitelja kao poreznog obveznika za upis u RPO, radi promjene načina oporezivanja dohotka – prelazak na paušal radi iznajmljivanja sobe, postelja i apartmana, takav je zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbaciti jer je iz registra poreznog obveznika – podataka nesporno da je tužitelj već evidentiran kao obveznik dohotka od imovine od 1. studenoga 2018. Smatra da su pobijanom presudom povrijeđena njegova ustavna prava, zajamčena člancima 14. stavak 2., 29. stavak 1. i 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, glede prava na jednakost pred zakonom, glede prava na pravično suđenje, odnosno prava na obrazloženu odluku kojom se otklanja opasnost od arbitrarnosti, prava na mirno uživanje vlasništva, a prije svega zbog nezakonitog i arbitrarnog postupanja upravnih tijela i upravnih sudova. Stoga predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske, prihvati žalbu i odluči o predmetu postupka sukladno odredbi članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima te da mu se naknadi trošak po priloženoj specifikaciji.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
Ovo stoga jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnih tijela, kao i tijekom upravnog spora, odnosno razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako spisu prileži prijava tužitelja radi upisa u registar poreznih obveznika, datirana na 3. svibnja 2019., s prijemnim štambiljem prvostupanjskog tijela od 8. svibnja 2019. u kojoj je navedeno da se traži promjena načina oporezivanja dohotka – prelazak na paušal radi iznajmljivanja sobe, postelja i apartmana s početkom od 1. studenoga 2018., a koja prijava je potpisana od strane tužitelja.
9. Prema odredbi članka 87. stavka 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16. i 106/18. – dalje: Zakon) porezni obveznici su dužni pri prestanku obavljanja samostalne djelatnosti i/ili prestanku ostvarivanja dohotka iz inozemstva i/ili prelasku s utvrđivanja paušalnog dohotka prema članku 82. toga Zakona na utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti na temelju propisanih poslovnih knjiga i/ili prestanku utvrđivanja dohotka od imovine i drugog dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga, nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti prijavu o prestanku obavljanja djelatnosti, prestanku utvrđivanja dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga i prestanku ostvarivanja dohotka i to u roku iz stavka 4. toga članka. Odredbom stavka 4. istog članka Zakona propisano je da se prijava podnosi u roku od 8 dana od dana početka obavljanja djelatnosti, od dana dostavljanja pisanog zahtjeva za prelazak na utvrđivanje paušalnog dohotka ili prelaska na oporezivanje po odbitku, odnosno početka ostvarivanja primitaka.
Odredbom članka 14. stavka 1. točke 4. Pravilnika o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu ("Narodne novine", broj: 1/19., 1/20., 138/20., 1/21. i 156/22. – dalje: Pravilnik) propisano je da u skladu s člankom 87. Zakona, na obrascu RPO u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak prijavu u registar poreznih obveznika obvezan je ispostavi područnog ureda Porezne uprave nadležnoj prema mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta, podnijeti porezni obveznik koji temeljem rješenja o odobrenju dohodak utvrđuje prema članku 30. – 35. Zakona, odnosno na temelju poslovnih knjiga, a želi po toj osnovi prijeći na utvrđivanje godišnjeg paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Odredbom stavka 3. istog članka Zakona propisano je da se u slučajevima iz stavka 1. točke 4. i 5. toga članka prijava u registar podnosi do kraja kalendarske godine za iduću kalendarsku godinu.
10. Budući da spisu predmeta prileži predmetna prijava od 3. svibnja 2019. potpisana od strane tužitelja kojom traži promjenu načina oporezivanja dohotka prelaskom na paušal, prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako je predmetna prijava podnesena nepravodobno, odnosno da nije podnesena do kraja tekuće kalendarske godine kako je to propisano prije citiranim odredbama Zakona i Pravilnika, zbog čega je osnovano prvostupanjsko tijelo navedenu prijavu odbacilo kao nepravodobnu.
11. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
12. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
13. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
14. Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, tužitelju sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 11. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.