Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-54/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja 1) EURO-ALFA d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 202, OIB: 1519211491, zastupanog po punomoćnici Nataši Bratković, odvjetnici u Zaboku, Matije Gupca 45A i 2) B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Masarykova ulica 3, protiv ovršenice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine, odlučujući o ovršenikovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr-1906/2020-79 od 21. studenog 2024., 26. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr-1906/2020-79 od 21. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:
„I. Odbija se prijedlog ovršenice ČI za odgodu ovrhe kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog ovršenice za obustavu ovrhe kao neosnovan.
III. Odbacuje se žalba ovršenice nakon proteka roka kao nedopuštena.“
2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), čija primjena proizlazi iz članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16–Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24
– u daljnjem tekstu: OZ), te predlaže ukinuti pobijano rješenje i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti pobijano rješenje i prihvati njene podnesene prijedloge.
3. Ovrhovoditelj pod 1. nije odgovorio na žalbu, dok se ovrhovoditelj pod 2. u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Točkom I izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan ovršeničin prijedlog za odgodu ovrhe do okončanja postupka po njezinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi, odnosno do pravomoćnosti odluke u parnici radi nedopuštenosti ovrhe u slučaju upućivanja na istu povodom izjavljene žalbe. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovršenica ispunila objektivnu pretpostavku za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ-a, jer je protiv rješenja o ovrsi izjavila žalbu iz članka 52. OZ-a, ali da nije ispunila subjektivnu pretpostavku za odgodu ovrhe, jer da nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe na nekretnini pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni ovršni postupak tegotan za ovršenicu koja se nalazi u posjedu predmetne nekretnine, ali da je nužan s obzirom na prava ovrhovoditelja pod 2) koja proizlaze iz ovršne isprave, budući ovršenica ni njezin pravni prednik nisu postupili po ovršnoj ispravi niti zalogom osiguranu tražbinu pravnog prednika ovrhovoditelja pod 2) ispunili po dospijeću, u kojem slučaju založni dužnik i svi koji su kasnije stekli bilo koje pravo na tim nekretninama, pa time i ovršenica, moraju trpjeti namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti predmetne nekretnine kao založene stvari. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da se ovršeničin prijedlog za odgodu ovrhe protivi pravu ovrhovoditelja da na brz i zakonit način ostvari svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom prema članku 336. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). Prvostupanjski sud smatra da ovršenica nije dokazala vjerojatnost postojanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, jer da je ovrhovoditelj pod 2) pravna osoba od koje će ovršenica, ukoliko uspije u parničnom postupku koji će eventualno pokrenuti, zasigurno moći uspješno ostvariti protuovrhu.
6. Točkom II izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je odbio ovršeničin prijedlog za obustavu ovrhe utvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe propisani člankom 40. i člankom 72. OZ-a niti je ovrha proglašena nedopuštenom
7. Točkom III izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud je odbacio ovršeničinu žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka u smislu članka 53. OZ-a podnesenu 21. listopada 2021., jer je ovršenica razloge navedene u toj žalbi istaknula već u žalbi protiv rješenja o ovrsi, pa da žalba nakon proteka roka nije dopuštena.
8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedena činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
9. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okvirima žalbenih razloga kao i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ovaj sud je utvrdio da pobijanim rješenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a.
8. Neosnovano je žaliteljičino pozivanje na pravo na dom, jer je pravni prednik ovrhovoditelja pod 2) na temelju pravnoga posla s ovršeničinim pravnim prednikom stekao na predmetnoj nekretnini založno pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje u ovom ovršnom postupku na toj nekretnini traži, pa se ovršenica u smislu članka 77. OZ-a ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na pravo na dom.
9. U odnosu na žalbene navode da je 1/2 dijela predmetne nekretnine njezino vlasništvo na ime bračne stečevine pa da je u tom dijelu predmetna ovrha nedopuštena, prvostupanjski sud je zaključkom poslovni broj Ovr-1906/2020-79 od 21. studenog 2024. ovršenicu uputio u parnicu radi dokazivanja tih tvrdnji.
10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe iz članka 40. i članka 72. OZ-a pa je pobijanom točkom II izreke prvostupanjskog rješenja stoga pravilno odbijen ovršeničin prijedlog za obustavu ovrhe.
11. Prvostupanjski sud je pravilno odbacio ovršeničinu žalbu nakon proteka roka kao nedopuštenu. Iako žaliteljica u tom dijelu ne konkretizira žalbene navode, ukazati je da je ista u žalbi nakon proteka roka iznijela navode koje je već iznijela u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Navedeno je suprotno svrsi žalbe nakon proteka roka, koja omogućuje iznošenje razloga koje ovršenik nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, što ovdje nije slučaj.
12. Budući žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
Dubrovnik, 26. studenoga 2025.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
