Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-633/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetnik u [adresa],protiv tuženika Generali osiguranja d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 10840749604 zastupanog po punomoćniku po zaposlenju ON dip. iur., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv točke II izreke rješenja (u zaglavlju pogrešno naznačenog kao presuda) Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Pn-159/2024-13 od 31. srpnja 2025., 26. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažuje te se preinačuje pobijana točka II izreke rješenja (u zaglavlju pogrešno naznačenog kao presuda) Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Pn-159/2024-13 od 31. srpnja 2025. tako da ista sad glasi:
„II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.242,90 eura (tisuću dvjesto četrdeset i 2 eura i devedeset centi) u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, u zaglavlju pogrešno naznačenim kao presuda, odlučeno je doslovno:
„I. Utvrđuje se da u ovoj pravnoj stvari tužba povučena.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.755,40 eura (tisuću sedamsto pedeset i pet eura i četrdeset centi) od u roku od 15 dana.“
2. Tužiteljica je u tužbi istaknula da joj je tuženik zbog nespornog štetnog događaja djelomično nadoknadio štetu na vozilu u iznosu od 8.600,00 eura, dok preostali dio naknade nije. Zbog toga je prije podnošenja predmetne tužbe pred prvostupanjskim sudom pokrenula postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-113/2024 radi utvrđenja stvarne visine nastale štete te je u tom postupku utvrđeno da ona iznosi 11.164,20 eura. Nadalje je navela da u razdoblju bez automobila bila prisiljena iznajmiti automobil zbog čega su joj nastali i troškovi najma vozila u iznosu od 600,00 eura. Slijedom navedenog tužbom je zahtijevala isplatu razlike nastale štete te trošak najma automobila.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je postupio po postavljenom tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe za iznos imovinske štete na automobilu, dok je za iznos najma automobila istaknuo da je riječ o fiktivnom pravnom poslu te da je na tužiteljici teret dokaza da je doista i uplatila navedene iznose na račun najmodavca.
4. Tužiteljica je priznala da joj je plaćen iznos od 2.564,20 eura na ime razlike visine uplaćene naknade štete, pa je stoga povukla tužbu te zatražila dosudu troška predmetnog postupka te postupka osiguranja, jer je smatrala da je tuženik dao povoda za podnošenje tužbe samom činjenicom neisplate nastale štete na vozilu u punom iznosu temeljem članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023). Tuženik je pristao na predmetno povlačenje tužbe, radi čega je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, te je predložio sudu da tužiteljici ne prizna troškove nastale u postupku osiguranja dokaza, smatrajući da oni nisu bili nužni za vođenje predmetne parnice u smislu da je sve te dokaze mogla provesti u parničnom postupku, a ne postupku osiguranja dokaza.
5. O troškovima postupka sud je u točki II izreke pobijanog rješenja odlučio primjenom članka 158. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.
6. Protiv točke II izreke prvostupanjskog rješenja tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže pobijani dio rješenja ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili isti preinačiti.
7. Na žalbu nije odgovoreno.
8. Žalba je osnovana.
9. Ispitujući pobijani dio rješenje po službenoj dužnosti i granicama žalbenih navoda u smislu članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da z tom dijelu rješenja nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom prvostupanjskog rješenja pogrešno tužiteljici obračunao troškove postupka.
11. Pored nesporno pravilno utvrđenog dijela parničnih troškova koji se odnose na troškove odvjetničkog zastupanja na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – u daljnjem tekstu: OT) i sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 32 OT-a, oboje uvećano za PDV (25%) u iznosu od 100,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 80,40 eura, tužitelju temeljem članka 158. stavka 2. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a pripadaju još i troškovi odvjetničkog zastupanja na ime sastava podneska od 29. lipnja 2025. kojim je povukao tužbu u ovom predmetu u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. točki 4. OT-a uvećan za PDV (25%) u iznosu od 12,50 eura, trošak sastava prijedloga radi osiguranja dokaza u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 23. točki 1. u vezi s Tbr. 23. točkom 1. alinejom drugoj OT-a, troška pristupa na očevid u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 23. točki 1. u vezi s Tbr. 23. točkom 1. alinejom drugoj OT-a, te trošak predujma u postupku osiguranja u iznosu 500,00 eura, sveukupno dakle iznos od 1.242,90 eura.
12. Tužiteljici nisu priznati troškovi odvjetničkog zastupanja koji se odnose na sastav podneska od 22. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točki 1. OT- a i pristupa na ročište od 10. travnja 2025 u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr. 9. točki 4. i Tbr. 54. OT-a, jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.
13. Protivno žalbenim navodima, priznati tužiteljičini troškovi koji se odnose na postupak osiguranja dokaza koji je prethodio predmetnoj parnici i tamo provedenog vještačenja na okolnost visine nastale štete na vozilu nakon štetnog događaja su bili potrebni za vođenje ove parnice, jer je tužiteljica tek nakon provedenog vještačenja imala saznanje da postoji temelj za pokretanje ove parnice. Da je taj postupak bio potreban proizlazi i iz činjenice da je tuženik nakon zaprimanja tužbe u ovom predmetu tužiteljici naknadio razliku imovinske štete na vozilu upravo u visini koja je proizašla iz provedenog vještačenja.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točke 3. supsidijarnog ZPP-a.
U Dubrovniku, 26. studenoga 2025.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
