Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1361/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja EGAB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-130/2024-14 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-130/2024-14 od 3. rujna 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke.

II. U nepobijanom dijelu pod stavkom III. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-130/2024-14 od 3. rujna 2025. ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-130/2024-14 od 3. rujna 2025. za iznos od 42.545,67 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2025. do isplate.

II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-130/2024-14 od 3. rujna 2025. za iznos od 9.856,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2025. do isplate, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti 1. tužiteljici EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.883,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 52.401,67 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se 1. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 1.883,00 EUR do utuženih 5.118,50 EUR (za iznos od 3.235,50 EUR), te s dijelom zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 24. listopada 2017. do 28. listopada 2020., a kao neosnovanim.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev 1. tužiteljice EG za isplatu imovinske štete radi izgradnje nadgrobnog spomenika, koju štetu je 1. tužiteljica pretrpjela u vezi štetnog događaja od 22. srpnja 2017., kada je u prometnoj nezgodi u [adresa] teško stradao suprug, otac i djed tužitelja KG, a koji je od zadobivenih ozljeda preminuo **.**.2017. Štetni događaj skrivio je osiguranik tuženika JG koji je kritične zgode upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] pod znatnim utjecajem alkohola od najmanje 2,08 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, te zbog neprilagođene brzine kretanja kod kbr. 132 [adresa] izgubio nadzor nad vozilom, te naletio na pješaka KG koji se nalazio na nogostupu ispred vlastitog dvorišta. Stoga su tužitelji prvotnim tužbenim zahtjevom potraživali naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i naknadu imovinske štete.

6. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-572/2023 od 19. listopada 2023. pravomoćno je odlučeno o svim zahtjevima tužitelja, osim što je presuda prvostupanjskog suda broj Pn-3060/2018 od 12. siječnja 2023. ukinuta u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice EG za iznos od 5.118,50 EUR/38.565,36 kn s osnova troškova nadgrobnog spomenika (dio stavka I. izreke), kao i u odluci o parničnom trošku (stavak V. izreke), te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.

8. Na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud naveo da među strankama više nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost, a da tuženik nikada nije povukao prigovor nepostojanja uzročne veze između prometne nezgode koja se dogodila 22. srpnja 2017. i smrti prednika tuženika 9. listopada 2017., treba reći da je navedeni prigovor otklonjen pravomoćnim dijelom presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-3060/2018-50 od 12. siječnja 2023. koji je potvrđen presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-572/2023-2 od 19. listopada 2023., pri čemu je tuženik pitanje uzroka smrti prednika tuženika problematizirao i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, ali je njegov prijedlog za dopuštenje revizije rješenjem Revd-2208/2024-2 od 28. kolovoza 2024. odbijen u odnosu na postavljena pravna pitanja, a odbačen u odnosu na povrede temeljnih prava na koja se tuženik pozivao.

9. Treba istaknuti da je i Europski sud za ljudska prava u predmetu PG protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva 16087/18), presuda od 26. rujna 2023., ponovio da pravna sigurnost pretpostavlja poštovanje načela res iudicata, to jest, načela pravomoćnosti presuda. Na temelju tog načela nijedna stranka nije ovlaštena tražiti preispitivanje pravomoćne i obvezujuće presude samo radi ostvarivanja ponovnog suđenja i nove odluke o predmetu. Viši sudovi svoju ovlast za preispitivanje ne bi trebali koristiti radi provođenja novog ispitivanja. Preispitivanje ne bi trebalo biti ,,prikriveni pravni lijek"- a puka mogućnost da postoje dva mišljenja o predmetu nije dostatan razlog za ponovno ispitivanje predmeta. Odstupanje od tog načela opravdano je samo kada je to nužno zbog značajnih i uvjerljivih okolnosti. Navedeno vrijedi ne samo kod donošenja nove odluke koja ukida raniju pravomoćnu odluku, već i onda kad odluka donesena u drugom postupku raniju odluku lišava pravnog učinka.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

11. Tako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da 1. tužiteljica EG tužbenim zahtjevom potražuje troškove izrade nadgrobnog spomenika za svog pok. supruga KG, a prema dostavljenom računu od 28. listopada 2020. Nije sporno da je na mjestu ukopa pok. KG postojao još ranije mali spomenik, a koji je srušen prilikom postavljanja ovog novog spomenika 2020. Također, iz računa Klesarstva Katanec br. 99/1/1 od 28. listopada 2020. razvidno je da se isti odnosi na opločenje okvira za dvije osobe i spomenik od granita.

12. Stoga prvostupanjski sud smatra da 1. tužiteljica EG nema pravo na naknadu cijelog troška izgradnje nadgrobnog spomenika prema računu od 28. listopada 2020., već samo na onaj dio koliko iznosi trošak vezan za samog pok. KG. Zbog navedenog 1. tužiteljici je priznata 1/2 zatraženog iznosa od 28.375,00 kn ili 3.766,00 EUR, odnosno iznos od 1.883,00 EUR, a što je uobičajeni trošak obzirom na prosječnu cijenu koštanja nadgrobnih spomenika u Republici Hrvatskoj. Pri tome prvostupanjski sud cijeni da nije od značaja što sporni račun od 28.listopada 2020. glasi na 2. tužitelja SG obzirom je 1. tužiteljica EG teško pokretna osoba, a njezin sin SG (2. tužitelj) živi sa njom u istom kućanstvu, pa je životno i logično da joj on u svemu pomaže, a iz iskaza 1. tužiteljice jasno proizlazi da je ona u cijelosti snosila troškove izrade nadgrobnog spomenika.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje ZOO) obvezao tuženika na naknadu ove imovinske štete u iznosu od 1.883,00 EUR, dok je preostali dio zahtjeva 1. tužiteljice u iznosu od 3.235,50 EUR (razlika do prvotno postavljenog zahtjeva od 5.118,50 EUR) odbijen. Na dosuđeni iznos od 1.883,00 EUR, 1. tužiteljici EG su u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO priznate zatezne kamate od 29. listopada 2020. pa do isplate, budući je račun podmiren tek 28. listopada 2020., te od slijedećeg dana 1. tužiteljica ima pravo na zatezne kamate. Stoga 1. tužiteljica ne može potraživati kamatu od dana predračuna (po kojem niti nije plaćeno), te je s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 24. listopada 2017. do 28. listopada 2020. odbijena.

14. Stoga, ne stoji tvrdnja tuženika da je prvostupanjska presuda utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod stavkom

I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom III. izreke ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP, stavak II. izreke ove drugostupanjske presude)

17. Odluka o trošku tužitelja pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 151. st. 3. ZPP, međutim osnovano tuženik ukazuje da je s obzirom na vrijednost predmeta spora za 4 postavljena odštetna zahtjeva valjalo pravilno suditi po 1000,00 EUR (čl. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25- odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske; dalje: Tarifa), a za zastupanje na ročištima i podneske prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe – VPS 782.228,87 kn (783 bodova) za sastav tužbe 1.566,00 EUR, sastav podneska od 31. svibnja 2019. 1.566,00 EUR, zastupanje na ročištima 10. lipnja 2019. i 2. listopada 2019. po 1.566,00 EUR, a prema vrijednosti predmeta spora povišenog tužbenog zahtjeva podneskom od 17.lipnja 2020. – VPS 959.728,87 kn (960 bodova) za sastav podneska: 17. lipnja 2020., 28. listopada 2020. i 23. veljače 2022. po 1.920,00 EUR, zastupanje na ročištima: 03. veljače 2021., 19. svibnja 2021., 13. lipnja 2022. i 26. listopada 2022. po 1.920,00 EUR, što na radnje poduzete tijekom parničnog postupka uvećano za 30% (čl. 40. st. 1. Tarife), uz pripadajući PDV, iznosi ukupno 37.019,00 EUR. Obzirom da je prvostupanjski sud za sve navedene radnje tužiteljima priznao po 2.500,00 EUR, odnosno ukupno uvećano za PDV iznos od 46.875,00 EUR, valjalo je za razliku u iznosu od 9.856,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbiti kao neosnovan i na temelju čl. 368. i 373., u svezi a čl. 381. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. Na žalbene navode tuženika da je vrijednost predmeta spora trebala biti utvrđena odnosno suđena sukladno vrijednosti predmeta spora najviše postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno nije bilo zakonskog utemeljenja zbrajanju tužbenih zahtjeva svih tužitelja, treba reći da se u slučaju subjektivne kumulacije kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-634/2023-2 od 9. travnja 2025.). Također u odnosu na žalbene navode tuženika u vezi primjene izmijenjene vrijednosti boda Tarife, tuženika se upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Rev- 940/2020 od 14. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2023. i Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024. i dr. prema kojem valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe u smislu čl. 154. st. 5. ZPP jer sa žalbom nije uspio u pogledu odluke o glavnoj stvari, već samo djelomično glede sporednih traženja, zbog kojih nisu nastali posebni troškovi (stavak III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Varaždinu 26. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer