REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Broj: Pp-10945/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika IG, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14,64/15, 108/17,70/19,42/20,85/22,114/22, 145/24), rješavajući povodom prigovora okrivljenika, podnijetog protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, broj kl: 211-07/24-4/12606, ur. broj: 511-13-11-24-1 od 11. veljače 2024., u smislu čl. 244. st. 1. i čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13,110/15,118/18, 114/22), u žurnom postupku, u odsutnosti okrivljenika,
p r e s u d i o j e
Okrivljenik IG [adresa], iz [adresa], rođen **.**.1977., OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,
kriv je
što je 27. srpnja 2023. u 00,10 sati u mjestu Vodice, Ulica Plimica 1 kao vlasnik mopeda marke Piaggio Zip, reg. oznake [registarska oznaka] dao na upravljanje vozilo osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom, odnosno isti je dao na upravljanje moped svom sinu KG rođenom 2006., a koja osoba nema položen vozački ispit odnosno upravlja prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima,
čime je počinio prekršaj iz čl. 229. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20,85/22, 114/22, 145/24), a kažnjiv po čl. 229. st. 6. istog Zakona,
pa temeljem iste odredbe, a primjenom čl. 33. Prekršajnog zakona okrivljeniku se,
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 390,00 (tristo devedeset) eura.
Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka presude, a u protivnom ista će se izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl. 139.st.3. i čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana primitka ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.
Obrazloženje
1. Postaja prometne policije Šibenik podnijela je 22. travnja 2024. optužni prijedlog po prigovoru okrivljenika IG na obavezni prekršajni nalog, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično i pravno opisanog u izreci presude, a koji predmet je odlukom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 05. srpnja 2024. ustupljen ovom Sudu.
2. Obavezni prekršajni nalog stavljen je izvan snage te je nastavljen redovni prekršajni postupak.
3. Okrivljenik ispitan pred zamoljenim Općinskim sudom u Zadru iskazuje da tog dana i u to vrijeme nije bio kući već na poslu budući da noću ribari tako da nije dao, a niti omogućio svom malodobnom sinu da uzme motor. Da je odmah nakon događaja motor prodao što pokazuje da dobro štiti svoje malodobno dijete iako ističe da možda nije ni točno da bi kritičnog dana njegov malodobni sin upravljao tim motorom na način kako mu se stavlja na teret. Naime, da policijski službenici nisu njegovog sina uhvatili na djelu nego kasnije tvrdili da je baš on bježao upravljajući istim motorom, a pri tom da je udario u ogradu. Da nema logike da bi on bježao, udario u ogradu i uspio pobjeći policiji koja ga prati. Da je prošlo vremena od događaja do trenutku dok su policijski službenici došli na njegova vrata i da nema konkretnog dokaza da je njegov sin upravljao. Da je iz prva vjerovao policijskim službenicima, strašno se naljutio i vikao na sina međutim uvidjevši nelogičnosti da vjeruje svom sinu.
4.U dokaznom postupku svjedok policajac ČG iskazuje da nije snimio događaj već da je naknadno došao na očevid i saznao od kolega da je maloljetnik KG bježao na mopedu od policije, da je ušao u jednosmjernu ulicu i to u zabranjeni smjer, da nije uspio savladati okuku po gotovo pravim kutom i da je udario u dvorišna vrata koja je izbio iz šarki. Tada je mopedom pao, a kolega koji da ga je pratio da je istrčao iz službenog vozila, da je dobro vidio reg. oznake mopeda i da je vidio vozača koji je imao otvorenu kacigu, a taj kolega da je obavio ispitivanje drugog vozača jer je sa KG bježao još jedan maloljetnik koji je nakon prometne nesreće stao i nije više bježao , a da se radi o EG koji je dao potpune podatke vozača koji je izazvao nesreću. Da su naknadno zatražili od kolega u Biogradu da obave očevid i da su zatekli moped sa oštećenjima koja odgovaraju ovom događaju pa upoznat s obranom okrivljenika ističe da je s njim obavio telefonski razgovor i da je isti doslovno rekao da tko će djecu zauzdati, da ga ne može kontrolirati , a posebno ističe da su obavili očevid vozila nakon čega je moped vrlo brzo rastavljen u dijelove kako bi se prikrila šteta na istome. Dakle, to što okrivljenik je rekao da ne može kontrolirati sina da nije od utjecaja na njegovu odgovornost jer ako ima vozilo kojim ne bi smjele upravljati osobe koje na to nemaju pravo da bi onda trebao ključeve čuvati na sigurnom mjestu na način da druge osobe ne mogu doći do ključeva niti upotrijebiti vozilo u prometu , a da to ovdje nije bio slučaj.
5. U dokaznom postupku pročitan je situacijski plan mjesta prometne nesreće, zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju svjedoka EG, fotografije spornog vozila i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
6. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju, sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.
7. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu okrivljenika IG, svjedoka policajca ČG i čitanjem izvedene dokaze. Naime, okrivljenik negira počinjenje tvrdeći da u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio kod kuće jer da noću ribari i da nije dao vozilo niti omogućio da ga uzme njegov sin, a to što je odmah nakon događaja prodao vozilo da govori o tome da štiti interese svog malodobnog sina. Posebno ističe da čak sumnja u to da je te prigode vozio njegov sin jer da ima puno nelogičnosti i da sad više vjeruje sinu nego policajcima. Obrana okrivljenika nije prihvaćena jer je nelogična pogotovo nakon iskaza svjedoka policajca ČG. Naime, isti iskazuje da je došao na očevid prometne nesreće i saznao od kolega da je maloljetnik KG bježao na mopedu od policije , da je ušao u jednosmjernu ulicu i to u zabranjeni smjer velikom brzinom, da nije uspio savladati okuku pod gotovo pravim kutom i da je udario u dvorišna vrata koja da je izbio iz šarki, da je mopedom pao , a kolega koji ga je pratio da je istrčao iz službenog vozila i dobro vidio reg. oznake mopeda i vozača koji je imao otvorenu kacigu. Posebno ističe da je obavljeno ispitivanje drugog vozača jer da je sa KG bježao još jedan maloljetnik koji nakon nesreće nije bježao, a da se radi o EG koji je dao kompletne podatke vozača koji je uzrokovao nesreću. Ističe da su naknadno pregledali vozilo i ustanovili na tom vozilu oštećenja koja odgovaraju ovom događaju ali da je vozilo nakon pregleda vrlo brzo rastavljeno i to vjerojatno da bi se prikrila šteta na istome. Posebno ističe da to što okrivljenik ističe da ne može kontrolirati maloljetnika nije od utjecaja na njegovu odgovornost jer da ako ima vozilo kojim ne bi smjele upravljati osobe koje na to nemaju pravo da bi ključeve trebao čuvati na sigurnom mjestu na način da takve osobe ne mogu doći do ključeva niti upotrijebiti vozilo. Upravo sa zaključkom svjedoka policajca slaže se i sutkinja jer motorno vozilo je opasna stvar i svaki roditelj zna da njegovo dijete bilo maloljetno ili punoljetno vjerojatno želi upravljati vozilom , a ako ga se pri tom i nauči kako upravljati vozilom, a ovdje je očito da je maloljetnik KG znao upravljati mopedom onda je očekivano da bi dijete moglo uzeti vozilo čak i ako mu roditelj direktno ne da ključeve međutim potrebno je ključeve čuvati da do njih i do vozila ne mogu doći takve osobe odnosno u ovom slučaju okrivljenik maloljetni sin , a očito je da to nije bio slučaj i maloljetnik je upravljao vozilom i izazvao prometnu nesreću te je sva sreća bez obzira na oštećenja da je maloljetnik prošao bez povreda. Iskaz svjedoka policajca prihvaćen je u cijelosti kao jasan, okolnosan i uvjerljiv i ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, a u provedenom dokaznom postupku nema dokaza koji bi upućivali suprotno te je donesena odluka kao u izreci.
8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje, držanje nakon djela, te je izrečena novčana kazna u posebnom minimumu, premda je zaprijećena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura do 920,00 eura, a sutkinja smatra da je kazna primjerena počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako okrivljenik više ne bi bio počinitelj ovakvih ili sličnih prekršaja, a temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenik uplati u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno okolnostima iz čl. 139.st.3. a u vezi čl.138.st. 2. t. 3. PZ-a, a sve obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovne prilike okrivljenika.
10. Na temelju iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Sinju 26. studenog 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Emilja Plazibat v.r.
Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
DN-a:
-okrivljeniku
-tužitelju
-ovdje
