Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-989/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Mraković, odvjetnici u Buzetu, protiv tuženika: 1. ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HMJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Samanti Bubičić, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. listopada 2025. godine, u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 26. studenoga 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se da Sporazum od dana 24.02.2023.godine na kojemu su potpisi stranaka ŽM, H 5, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HMJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjereni od strane javnog bilježnika Rina Zujića pod br. OV-1110/2023, ne obvezuje HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]."

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinuti Sporazum od dana 24.02.2023.godine na kojemu su potpisi stranaka ŽM, Laste 5, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HMJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjereni od strane javnog bilježnika Rina Zujića pod br. OV-1110/2023, te isti više ne obvezuje ugovorne stranke."

III. Utvrđuje se ništetnim Sporazum od dana 24.02.2023.godine na kojemu su potpisi stranaka ŽM, Laste 5, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HMJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjereni od strane javnog bilježnika Rina Zujića pod br. OV-1110/2023.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev da tuženi istome naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.200,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sa svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskih trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.850,00

eura.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Dana 20. studenoga 2023. godine kod ovoga suda pod gore označenim poslovnim brojem zavedena je tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe ističu se slijedeći činjenični navodi:

- da je tužitelj sa tuženicima zaključio Sporazum od dana 24. veljače 2023. godine na kojemu su potpisi stranaka ovjereni od strane javnog bilježnika Rina Zujića pod br. OV-1110/2023;

- da su sukladno toč. I. navedenog Sporazuma potpisnici istog mogli na svojim nekretninama i građevinama bez ikakvih uvjeta i naknadnih suglasnosti, prema trenutnom stanju na terenu, graditi, nadograđivati, izvoditi rekonstrukciju i adaptaciju postojećih građevina i ugradnju solarnih panela, ne prelazeći međe;

- da je u trenutku potpisivanja navedenog Sporazuma na nekretnini tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već postojao izgrađen ogradni zid visine 124 cm;

- da je tužitelj prije nego se Sporazum potpisao, tuženike obavijestio da će na postojeći zid postaviti panel visine cca. 80 cm i da će ukupna visina zida i panela biti 2,0 m s čime tuženi nisu imali problema, ako se njima izda suglasnost za buduću gradnju na njihovim nekretninama;

- da su tuženici neposredno nakon što je sporni Sporazum potpisan, te panel postavljen na postojeći ogradni zid, prijavili tužitelja nadležnim službama Grada Rovinja, i to upravo glede visine postojećeg ogradnog zida između susjednih katastarskih čestica k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina];

- da su po navedenoj prijavi tuženika, nadležne službe Grada Rovinja napravile očevid, utvrdile da postojeći zid ima visinu od 124 cm, a da je dopuštena visina prema pravilima Generalnog urbanističkog plana Grada [adresa] maksimalno 80 cm;

- da je nadležna služba donijela rješenje kojim se nalaže usklađivanje visine postojećeg zida na 80 cm;

- da tužitelj nije imao druge nego postupiti po rješenju Grada Rovinja, te je isti porazbijao postojeći dovršeni (obloženi) zid visine 124 cm, spustio isti na visinu od 80 cm te na isti postavio novu ogradu - što ga je u konačnici koštalo cca. 3.000,00 eura, a koju će štetu tužitelj od tuženika potraživati u drugom postupku naknade štete.

1.2. Slijedom prednjih navoda tužitelj glavnim zahtjevom traži da se odlukom suda utvrdi da predmetni Sporazum sklopljen dana 24. veljače 2023. godine ne obvezuje tužitelja, a podredno u smislu eventualne kumulacije postavlja već u tužbi drugi kumulirani zahtjev kojim zahtjeva da sud utvrdi da je Sporazum od dana 24. veljače 2023. godine raskinut te isti više ne obvezuje ugovorne strane.

2. Tuženici dana 22. veljače 2024. godine dostavljaju pisani odgovor na tužbu u kojem u cijelosti osporavaju navode tužitelja i tužbeni zahtjev, a sve uz slijedeće navode:

- da predmet navedenog Sporazuma nije zid na međi između nekretnina tužitelja i tuženika već pravo stranaka potpisnica da na svojim nekretninama i građevinama mogu bez ikakvih uvjeta i naknadnih suglasnosti, prema trenutnom stanju na terenu, graditi, nadograđivati, izvoditi rekonstrukciju i adaptaciju postojećih građevina i ugradnju solarnih panela, ne prelazeći međe, a za koje je radove potrebno ishodovati građevne i ostale dozvole, sve sukladno zakonima;

- da budući je Rješenjem Grada Rovinja Klasa: UP/I-363-03/23-02/17, ur. broj: 2163- 0-07-02/8-23/3 od dana 03. travnja 2023. godine tužitelju naloženo rušenje zida i da je jasno da je isti izgrađen protivno prisilnim propisima, to da se u konkretnom slučaju radi o ništetnom Sporazumu;

- da je člankom 5. Ustava Republike Hrvatske propisano da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom;

- da se Zakonom o prostornom uređenju uređuju sustav prostornog uređenja, ciljevi, načela, uvjeti planiranja prostora, donošenje prostornih planova, vršenja svakog zahvata u prostoru, odnosno djelovanje ljudi u prostoru kojim se uređuje ili mijenja stanje prostora, kao i nadzor;

- da je Generalnim urbanističkim planom Grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Rovinja-Rovigno br. 8a/19, dalje u tekstu GUP) koji je donesen u skladu s Prostornim planom Istarske županije (Službene novine Istarske županije br. 2/02, 1/05, 4/05, 14/05 - pročišćeni tekst, 10/08, 7/10, 16/11 - pročišćeni tekst, 19/12, 9/16, 14/16

- pročišćeni tekst) propisano u čl. 63. st. 5. i 6. GUP-a: (5) Ograda se može podizati prema ulici najveće visine 1,5 m u što je uključeno kameno ili betonsko podnožje ograde, a na granici prema susjednim česticama najveće visine do 2,0 m, mjereno od konačno zaravnanog terena na nižoj strani. Iznimno, ograde i mogu biti više od 1,5 m, kada je to nužno radi zaštite građevine ili načina njezina korištenja ili stvaranja urbani slike ulice i trga; (6) Kameno ili betonsko podnožje ograde prema svim okolnim česticama ne može biti više od 80 cm. Dio ograde iznad punog podnožja mora biti prozračno, izvedeno od metalne ograde ili drugog materijala sličnih karakteristika ili izvedeno kao zeleni nasad (živica).";

- da je čl. 116. st. 1.-4. Prostornog plana Grada [adresa] i Prostornog plana uređenja Grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Rovinja-Rovigno br. 9a/05, 06/12, 01/13 - pročišćeni tekst, 07/13, 13/17 i 07/17 - pročišćeni tekst) propisano: "(1) Ukupna visina ograda prema ulici može biti 1,5 m, a na granici prema susjednim česticama do 2,0 m mjereno od konačno zaravnatog terena; (2) Iznimno, ograde i mogu biti više od 1,5 m, kada je to nužno radi zaštite građevine ili načina njezina korištenja ili stvaranja urbane slike ulice ili trga; (3) Kameno ili betonsko podnožje ograde ne može biti više od 80 cm; (4) Dio ograde iznad punog podnožja mora biti prozračno, izvedeno od pocinčane žice ili drugog materijala sličnih karakteristika ili izvedeno kao zeleni nasad (živica);

- da sve naprijed navedene odredbe su prohibitivne norme kogentne naravi koje ne mogu biti predmet dispozicije stranaka;

- da je prema čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo;

- da je čl. 270. i čl. 271. ZOO-a propisano da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva;

- da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva;

- da su u konkretnom slučaju tužitelj i tuženici sklopili Sporazum koji u sebi sadrži činidbu koja je nedopuštena, što navedeni sporazum čini ništetnim budući da je isti protivan gore naznačenim prisilnim propisima;

- da činjenica, da je predmetnim Sporazumom "potvrđeno" postojeće stanje na terenu ne predstavlja ozakonjenje istog jer navedeno mogu izvršiti samo nadležna tijela u skladu sa zakonom, a isto ne podliježe dispozitivnim odlukama stranaka sporazuma:

- da osim činjenice što tužitelj neistinito prikazuje stanje stvari, tužitelj također paušalno i neutemeljeno tvrdi da su ga tuženici prijavili nadležnim službama Grada Rovinja, koje su na koncu donijele gore naznačeno Rješenje kojim se nalaže usklađivanje visine postojećeg zida na 80 cm, pa tuženici osporavaju da su učinili navedeno;

- da čak i pod pretpostavkom da su tuženici prijavili tužitelja, tužitelj je znao i mogao znati da je sklapanje Sporazuma protivno zakonu ništetno, zajedno sa svim pravnim posljedicama koje ništetnost povlači sa sobom - ne proizvodi pravne učinke;

- da sukladno pravnom načelu ignorantia iuris noncent / nepoznavanje prava ne opravdava, neosnovano je pozivanje tužitelja na prijevarno postupanje tuženika budući da isti nisu mogli tužitelja održavati u zabludi u odnosu na pravne propise koji su na snazi i kao takvi javno objavljeni, u skladu sa zakonom;

- da tuženici zasigurno nisu prekršili Sporazum time što nisu poštovali dogovoreno stvarno stanje na terenu, jer isto ne može biti predmet Sporazuma, o istom se stranke ne mogu "dogovarati" kako to tužitelj navodi, već je isto propisano prisilnim propisima koji uređuju sve zahvate u prostoru.

2.1. Slijedom svega navedenog predlaže se sudu odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

3. Podneskom tužitelja od 23. travnja 2024. godine isti se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika ukazujući da tuženici u odgovoru ističu ništetnost ugovora, stoga da citiraju niz propisa i odredaba s tim u svezi pa da se postavlja pitanje iz kojeg su razloga ti isti tuženi išli potpisivati neki ugovor kada su unaprijed znali da je on naravno ništetan, dakle svjesno (potpisivali) nešto što je protivno zakonu. Tužitelj drži da su očito potpisivanjem takvog ugovora i oni za sebe ugovorili i ishodili neku pogodnost u pogledu gradnje nad svojim nekretninama (da za buduću gradnju ne trebaju suglasnost tužitelja). Ističe se da je u ovoj pravnoj stvari bitna samo činjenica - da su tuženi u trenutku potpisivanja spornog ugovora očigledno znali da je postojeće stanje zida tužitelja (visina istog) viša od one propisane odlukama Grada Rovinja. Tužitelju je odgovaralo da ta visina zida ostane i da postojeći zid ne ruši zbog čega je to postojeće stanje (zida) i stavljeno u Sporazum jer u protivnom tužitelj ne bi s tuženima potpisao sporazum da oni na svojim parcelama mogu graditi što god žele - a što su ga tuženi tražili da im potpiše, kako bi njemu na terenu ostalo postojeće stanje. Prijevarno postupanje kod potpisivanja Sporazuma (da si stranke međusobno priznaju postojeće stanje - uključujući visinu postojećeg zida) da se ogleda u tome da su ipak, suprotno navodima tuženika - oni odmah po potpisivanju Sporazuma, zatražili od Grada Rovinja postupanje prema spornom zidu - što je u konačnici dovelo do obveze tužitelja da mora mijenjati postojeće stanje zida - odnosno smanjiti visinu istog. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su se ispunile pretpostavke da se udovolji njegovom zahtjevu jer su tuženi prijevarno postupili u odnosu na njega - tražili od njega potpisivanje Sporazuma za svoju korist - pa po potpisu Sporazuma odmah išli prijaviti tužitelja za njegov zid.

4. Podneskom od 27. svibnja 2024. godine (list 36-38) tuženici reagiraju na naprijed istaknute navode tužitelja u bitnome ponavljajući navode iz odgovora na tužbu, predbacujući tužitelju da se isti ne može pozivati na nepoznavanje prava, ni na zabludu, ni na prijevaru budući da je on bio taj koji je Sporazum sastavio i prezentirao tuženicima na potpis, predmetni zid nadogradio i na njega postavio ogradne panele. Stoga sve što je tužitelj poduzeo, da je poduzeo na svoju ruku, kako u svoju korist, tako i na svoju štetu, pa svako prebacivanje odgovornosti na tuženike da nema uporišta u pravu. Ističe se da činjenično stanje koje tužitelj nastoji prikazati je neistinito i da je istina kako je tužitelj samovoljno bez znanja i odobrenja tuženika ušao u njihova dvorišta i postavio skelu i nadozidao stari postojeći betonski kaskadni zid u siječnju 2023. godine na što da su tuženici reagirali tražeći pojašnjenje. Nadalje, da je upravo u tom usmenom razgovoru u siječnju 2023. godine svih triju stranaka utvrđeno da je zid izgrađen protivno prostorno-planskoj dokumentaciji odnosno da je betonski zid izgrađen preko dozvoljene visine, što je bilo nesporno među strankama. Tuženici da su tada tužitelju dopustili da ostavi na terenu zatečeno stanje ne tjerajući ga da ruši zid kojom prilikom da isti nije rekao tuženicima da predmetni zid nije dovršen, niti im je rekao da na njega planira postaviti metalne ogradne panele. Tuženici ne spore da su dobrovoljno potpisali Sporazum kojeg je tužitelj sastavio smatrajući da se isti odnosi na nadozidani betonski zid uz znanje svih stranaka da je predmetni zid viši od visine koja je jasno propisana GUP-om i PUP-om Grada [adresa]. Tuženici su izričiti u navodu da prilikom potpisa Sporazuma od 10. ožujka 2023. godine tužitelj njima nije rekao njegovu pravu i skrivenu namjeru postavljanja metalnih panela što su utvrdili kao izvršeno 13. ožujka 2023. godine, utvrdivši da je tužitelj preko vikenda (između dana 10. i 13. ožujka 2023. godine) na nadozidani betonski zid postavio kamenu klupčicu koja cijelom dužinom zida prelazi među i ulazi u dvorište tuženika, a što uzrokuje slijevanje oborinske vode u dvorište tuženika, i postavio metalne ogradne panele punog profila. Suprotno svim navodima tužitelja, tuženici tvrde da nisu znali da tužitelj na nadograđeni betonski zid planira postaviti daljnju metalnu ogradu, jer da jesu, oni predmetni Sporazum zasigurno ne bi potpisali, budući da od samog početka nisu bili zadovoljni činjenicom da je tužitelj bez pitanja i odobrenja povisio stari kaskadni betonski zid, a postavljanjem panela da je njihova nekretnina dodatno ograđena i "zamračena". Ukazuje se kako su izmjerene visina iz zapisnika o obavljenom očevidu komunalnog redara Grada Rovinja, uzete sa nekretnine tužitelja koja je viša u odnosu na nekretninu tuženika što da je razvidno iz priloženih fotografija. Iz navedenog je razvidno da je visina ograde, uključujući betonsko podnožje i metalne panele, u jednom dijelu znatno premašila dozvoljenu visinu, te iznosila cca 3,0 m uz činjenicu da nije bila prozračna već punog profila. Konačno se ukazuje da bi intencija tužitelja pokretanjem ovog postupka bila da ishodi naknadu štete od tuženika što da je razvidno iz dopisa upućenog strankama od 17. travnja 2023. godine sa zahtjevom za isplatu 3.787,22 eura na ime naknade štete.

5. Podneskom tužitelja od 27. svibnja 2024. godine (list 45), a nakon već zaprimljenog odgovora na tužbu tuženika i međusobnih očitovanja, tužitelj postavlja još jedan eventualno kumulirani zahtjev kojim zahtjeva da se utvrdi ništetnost Sporazuma od dana 24. veljače 2023. godine, a ovaj izazvan odgovorom na tužbu tuženika koji se pozivaju na ništetnost Sporazuma.

6. U postupku su provedeni slijedeći dokazi:

- čitanjem zapisnik Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i izgradnju Grada Rovinja-Rovigno od 15. i 16. ožujka 2023. godine (list 5-6);

- čitanjem rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i izgradnju Grada Rovinja-Rovigno od 03. travnja 2023. godine (list 7-8);

- čitanjem rješenja o obustavi postupka Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i izgradnju Grada Rovinja-Rovigno od 04. svibnja 2023. godine (list 9);

- čitanjem Sporazuma od 24. veljače 2023. godine (list 10-11)

- čitanjem ponude Eltrade d.o.o. Polzela od 06. travnja 2023. godine (list 41);

- uvidom u fotografije (list 42-44);

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 46-49, 109-115);

- uvidom u predmet Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i izgradnju Grada

Rovinja-Rovigno klasa: UP/I-363-03/23-02/17 (list 58-94);

- uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka Milke Kosanović, dipl. ing. geod. od dana 18. rujna 2024. godine (list 97-99);

- čitanjem nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Milke Kosanović, dipl. ing. geod. od

17. studenoga 2024. godine (list 101-108);

- saslušanjem stranaka na ročištu od 13. listopada 2025. godine (list 124-129).

7. Predmet ovog postupka je glavni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da Sporazum stranaka od 24. veljače 2023. godine ne obvezuje tužitelja (jednostrani raskid). Također predmet su ovog postupka i podredni tužbeni zahtjevi kojima je traženo da se utvrdi da Sporazum od 24. veljače 2023. godine više ne obvezuje ugovorne stranke i konačno zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti Sporazuma od 24. veljače 2023. godine.

8. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

9. Podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi na utvrđenje da Sporazum stranaka od 24. veljače 2023. godine više ne obvezuje ugovorne strane je neosnovan.

10. Podredni tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje ništetnosti Sporazuma stranaka od 24. veljače 2023. godine je osnovan.

11. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da su stranke u postupku dana 24. veljače 2023. godine potpisale Sporazum kojim su izrazile suglasnost volja da međusobno dozvoljavaju bez ikakvih uvjeta i naknadnih suglasnosti da svako od njih, uključujući i suvlasništvo mogu na vlastitim nekretninama i građevinama (i to ŽM i HMJ kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], ŽMJ kao samovlasnik k. č. br. [katastarska čestica] i HM kao samovlasnik k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), a sa trenutnim stanjem na terenu, graditi, nadograđivati, dograđivati, izvoditi rekonstrukciju, adaptaciju postojećih građevina i ugradnju solarnih sustava, ne prelazeći međe, i za te radove ishodovati potrebne građevne i ostale potrebne dozvole, sve sukladno zakonima;

- da je predmetni Sporazum sastavljen i potpisan nastavno utvrđenome da bi tužitelj povisio postojeći zid dogradnjom betonskim pločama bez suglasnosti i odobrenja tuženika između njegove nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica]) i tuženikove (k. č. br. [katastarska čestica]) u kojem je trenutku zid imao visinu iznad propisane PUP-om Grada [adresa], a to tuženici prihvatili kao stanje na terenu i tako evidentirano u predmetnom Sporazumu;

- da je tužitelj na nadograđenu visinu zida evidentirano kao "trenutno stanje na terenu" u Sporazumu, a nakon potpisa istog na zid postavio kamenu klupčicu i metalnu ogradu od panela;

- da je drugotuženica prijavila nepropisno dograđeni međni zid komunalnim redarima Grada Rovinja nakon što je utvrdila da je tužitelj postavio metalne panele;

- da su komunalni redari postupili po prijavi drugotuženice i nakon izvršenog očevida obavljenog dana 16. ožujka 2023 godine, te utvrđenog odstupanja u izgrađenoj visini ogradnog zida spram propisa GUP-a, naložili tužitelju rješenjem od 03. travnja 2023. godine da uskladi betonsko podnožje ograde prema svim okolnim katastarskim česticama na visinu od 80 cm prema GUP-u Grada [adresa];

- da je tužitelj kao investitor postupio po naloženom iz rješenja od 03. travnja 2023. godine slijedom čega je rješenjem od 04. svibnja 2023. godine obustavljen postupak usklađenja betonskog podnožja ograde sa GUP-om.

12. Sporno je:

- da li je potpisani Sporazum od 24. veljače 2023. godine ništetan iz razloga što su se stranke potpisom istoga sporazumjele da bi stanje na terenu glede nadograđenog betonskog zida koji je već tada bio iznad propisane i dopuštene visine po GUP-u i PUP-u Grada [adresa], po njima bilo dopušteno;

- da li je u trenutku sastava spornog Sporazuma stranaka od 24. veljače 2023. godine tužitelj predočio tuženicima da će na dograđenom betonskom zidu koji je predstavljao "trenutno stanje na terenu" postaviti i metalnu ogradu u vidu panela;

- da li je prijavom u odnosu na premašenu visinu dograđenog međnog zida drugotuženica prekršila preuzetu obvezu iz Sporazuma od 24. veljače 2023. godine, pa ovaj Sporazum više ne obvezuje tužitelja za njegovu preuzetu obvezu date suglasnosti na buduću gradnju, nadogradnju, dogradnju, rekonstrukciju ili adaptaciju postojećih građevina ili ugradnju solarnih sustava na nekretninama tuženika uz naravno prethodno ishođenu potrebnu tehničku dokumentaciju u skladu sa zakonom;

- da li izjave stranaka u stranačkom iskazu da predmetni Sporazum više ne vrijedi predstavljaju sporazumni raskid spornog Sporazuma od 24. veljače 2023. godine s obzirom da svo troje manifestiraju volju da ih ovaj Sporazum više ne vezuje odnosno odustaju od istog.

13. Dana 18. rujna 2024. godine proveden je dokaz uviđajem uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Milke Kosanović, dipl. ing. geod. kada je ista predmetni sporni zid, koji je uzrok osporavanja Sporazuma stranaka, identificirala na k. č. br. [katastarska čestica] te opisala da se proteže na jugoistočnoj međi i obuhvaća zid i podzid s obzirom na postojeću visinsku razliku gledano sa k. č. [katastarska čestica] gdje je teren viši, u odnosu na pogled s k. č. [katastarska čestica] gdje je teren niži. Nadalje, vještakinja je premjerila i postavljenu klupčicu na zid u zračnom prostoru na k. č. [katastarska čestica], prosječno 3,0 cm izvan zida.

13.1. Dana 07. siječnja 2025. godine zaprimljen je pisani nalaz i mišljenje vještaka (list 102-108) u kojem je opisala zatečeno stanje s prikazom nekretnina koje međe u spornom dijelu zida i iste označila na fotografijama radi pregleda i uočavanja visinske razlike susjednih čestica zatečenog dijela betonskog zida i podzida te panel ploča montiranih na betonskom zidu prema stanju na dan provedenog uviđaja.

14. Tužitelj u stranačkom iskazu tvrdi da su u trenutku sastava Sporazuma tuženici prihvatili novo stanje sagrađenog zida i to upravo u visini koja je već premašila propisane uvjete znajući za njih, kada su istovremeno pisano izrazili uzajamne suglasnosti za buduće građevinske zahvate na njihovim nekretninama poštujući to stanje na terenu uz uvjet pribave potrebne tehničke dokumentacije. Tvrdi da je već tada najavio postavljanje panela, a u obrazloženju visine postojećeg zida da je predočio da je visina takva jer je jeftiniji beton od cijene aluminijske ograde odnosno panela. Ovim dogovorom tvrdi da je isti smatrao da su shvatili da ima namjeru staviti još i panele na novosagrađeni zid, a isto tako priznaje da očito i nisu, da bi se nakon rečenog ispravio navodeći da bi izričito tada rekao da će staviti panele, što da je zakonski dozvoljeno do 2,0 m po GUP-u Grada Rovinja. Tužitelj je učinio nespornim da u trenutku potpisivanja Sporazuma nije bilo klupčice na betonskom zidiću, no da je ista postojala na starom zidiću kojega je on nadozidao, mada drži da klupčica nije sporna među strankama. Nakon dobivene odluke Grada u kojoj je naloženo postupanje prema prijavi drugotuženice, navodi da je morao spustiti visinu zida na 0,8 m mjereno s njegove strane nekretnine, a ukupna visina s panelima da nije smjela prijeći 2,0 metra (mjereno s njegove strane nekretnine), neovisno o visinskoj razlici nekretnina tuženika. Zbog prijave drugotuženice isti smatra da ga ovaj Sporazum više ne veže i želi da se utvrdi nevaljalim, nepostojećim ili ništetnim ili se raskine.

15. Nasuprot iskazu tužitelja, tuženici tvrde da su upravo vidjevši premašenu visinu zida već pri gradnji reagirali i pozvali tužitelja da objasni zašto je nadozidao zid preko dopuštene visine, kada je isti iznosio troškove i namjeru da iznajmljuje nekretninu turistima pa da mu je taj zid neophodan. Znajući za propisane uvjete i činjenicu da je već nadogradnjom betonskog zida visine 1,24 m isti premašio dozvoljenu visinu 0,8 m, tuženici da su ipak dopustili da zadrži zidić i nakon toga sklopili Sporazum kojim su si uzajamno dali opisane suglasnosti, definirajući to stanje na terenu kao prihvaćeno stanje. Tuženici tvrde da u tom trenutku tužitelj nije najavio da bi na već visokom zidu stavio još i panele već je cilj bio da zatečeno stanje visine zida ostane takvo i da se to zabilježi. Međutim, da je nakon potpisa Sporazuma tuženik izigrao tuženike i na tom betonskom zidu postavio klupčicu, a na nju još naslonio panele, kakvo stanje nije odgovaralo onome konstatiranom u Sporazumu niti je ono dogovoreno ili najavljeno za što bi tuženici trebali dati suglasnost.

16. Svjedokinja PM iskazivala je sudu o svojim saznanjima iz događaja kada je krajem siječnja 2023. godine s majkom pristupila na lice mjesta uz majčinog brata ŽM kada je i osobno vidjela sporan zid na međi njihovih nekretnina bez panela i bez klupčice, a zid izbetoniran na stari postojeći viši od onoga zatečenog na dan provedenog uviđaja. Tvrdi da su tuženici prigovarali HM za visinu dograđenog zida, a HM se žalio da je gradnja tog zida trošak i da mu je potreban jer će držati turiste zbog čega su njezina majka i ŽM pristali da ostane već sagrađeni zid i neka stane s gradnjom. Istovjetno navodima tuženika svjedokinja iskazuje da tada HM nije spominjao nikakve panele ili nadogradnje već je pristao i obećao da neće više zidati ali da se to mora pisano zabilježiti. Svjedokinja navodi da je iz tog razgovora shvatila da majka i ujak prihvaćaju zatečeno stanje odnosno visinu već postojećeg zida kojeg je tužitelj nadozidao, ali obećao stati s gradnjom. Daljnji slijed zbivanja glede sastava Sporazuma ista znade samo po pričanju majke, a u odnosu na pomenuti trošak kojeg je tužitelj isticao, da je shvatila da je riječ o trošku rušenja zida kako su oni prigovarali visini koju je nadogradio.

17. Sud je prihvatio iskaze saslušanih tuženika kao istinitim i ocijenio ih životno uvjerljivim i logičnim u spornom dijelu, da isti kod potpisa Sporazuma nisu imali saznanja o budućim namjerama tužitelja da na prihvaćenom stanju visine nadozidanog betonskog zida isti postavi i metalne panele, a sve iz razloga da je po njihovoj reakciji uvidjevši već samo nadograđeni betonski zid ta situacija za njih bila teško prihvatljiva i da je upravo stanje na terenu kao takvo opisano u Sporazumu ono definitivno po pitanju visine međnog zida koju su oni prihvatili. Kraj takve reakcije tuženika već pri konstataciji nadograđenog zida životno je logično i uvjerljivo da isti nisu imali saznanja o dodatnim povišenjima panelima.

18. S druge strane, iskaz tuženika na okolnost predočene namjere tužitelja da će postaviti i metalne panele prije potpisa Sporazuma, nije prihvaćen po sudu. Naime sud je uvjerenja da je tužitelj zatajio svoju namjeru znajući da tuženici ne bi pristali na još dopunske panele pored prigovora visine glede već nadograđenog betonskog zida kada im je i ta visina već bila sporna i teško prihvaćena. Da je u kojem slučaju tužitelj jasno dao do znanja tuženicima o svojoj namjeri da će na postojećem betonskom zidu nadograditi još i panele Sporazum ne bi bio ni potpisan niti je bilo potrebe da do njega dođe kraj činjenice da konačan ishod u trenutku potpisa tuženici nisu ni znali.

19. Konkretni sporazum stranaka predstavlja manifestaciju njihove volje utanačene prema prihvaćenom stanju na terenu u trenutku kada je sporan međni zid već dovršen nadogradnjom postojećeg. U Sporazumu nema najave daljnjih radova na zidu niti je iz njega razvidno da bi tuženici pristali na neke nove radove koji se tiču visine zida, a koja je visina upravo izazvala njihovu reakciju.

20. Iz stranačkih iskaza proizlazi, da je upravo nadograđena visina međnog zida i dopuštenje tuženika da se ono ne ruši do propisane visine, i kao takvo prihvati kao stanje na terenu, bila odlučujuća pobuda da se predmetni Sporazum sklopi i da se takvo stanje definira kao konačno, a za uzvrat da si tuženici osiguraju dopuštenje tužitelja za investicije u smislu gradnje, nadogradnje, rekonstrukcije i dr., na svojim nekretninama, imajući u vidu da je tužitelj svoju investiciju na susjednoj nekretnini već dovršio uz dopuštenje prednice tuženika o čemu i dostavlja dokaz. Nadalje iz stranačkog iskaza proizlazi da ni jedna od stranaka više ne želi da se ovaj Sporazum održi i koriste termine "odustanka", "raskida", "nevaljanosti" i "ništetnosti".

21. U sudskoj praksi umjesto instituta raskida ugovora često se koristi i termin odustanka od ugovora iako je riječ o dva pojma istoznačnice. Međutim institut raskida ugovora treba razlikovati od ništetnih te pobojnih ugovora jer kod ništetnih ugovora ugovorni odnos zapravo ni ne nastaje zbog nedostatka koji je takav ugovor imao već u samom trenutku sklapanja, dok se kod raskida radi o razlozima prestanka koji su nastali nakon sklapanja ugovora.

21.1. Ništetnost nastupa po samom zakonu i to ex tunc - od samog trenutka sklapanja takvog ništetnog pravnog posla, a na činjenicu ništetnosti sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Slijedom navedenog, s obzirom da ugovor koji je ništetan u pravnom smislu ne postoji, nije dopušteno tražiti sudskim putem njegov poništaj ili raskid, jer "ono što ne postoji, ne može raskidom ni prestati". Kod takvih ugovora zainteresirana ugovorna strana može tražiti od suda samo utvrđenje da je takav ugovor ništetan, odnosno da ne proizvodi pravne učinke.

22.1. Tužitelj u vidu eventualne kumulacije postavlja kao podredni (drugi po redu) zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnost predmetnog Sporazuma i da kao takav ne proizvodi pravne učinke.

23. Sagledavajući sadržaj predmetnog Sporazuma ovaj sud nalazi da bi isti imao određeni pravni nedostatak odnosno bio djelomično ništetan i to u dijelu Sporazuma oko prihvata stanja nadograđene visine zida protivno prostorno-planskoj dokumentaciji čega su bili svjesni svi potpisnici Sporazuma jer su znali za propisane uvjete iz podzakonskih akata odnosno upravnih akata kakav je GUP i PUP.

24. Ovim Sporazumom stranke su izričito predvidjele da sve ono što one dopuštaju jedna drugoj u vidu investicija na svojim nekretninama mora biti u skladu sa propisima i potrebnom tehničkom dokumentacijom i poštujući međe koje su nesporne. Činjenica, da su tuženici prihvatili trenutno stanje na terenu glede već nadograđenog zida po tužitelju, pa i izvan propisane visine, zasigurno ne utječe na postupanje ovlaštenih tijela radi utvrđivanja nekakve nepravilnosti u gradnji, niti je to moguće.

25. Odredbom čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost čitavog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila i uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Nadalje, stavkom 2. istoga članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila ni uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

26. U konkretnoj pravnoj stvari već pri donošenju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu sud je po službenoj dužnosti pazio na činjenicu ništetnosti, a isto vrijedi i za prvopostavljeni podredni zahtjev, imajući u vidu da je tužitelj zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma istakao kao drugi podredni zahtjev o kojem sud mora odlučiti.

27. Stav je ovoga suda da je predmetni Sporazum djelomično ništetan međutim, kraj činjenice da je odlučujuća pobuda za ovaj Sporazum bila upravo dopuštenje tuženika da se nepropisno nadozidan zid zadrži u prostoru protivno prostorno-planskoj dokumentaciji kojom su ti uvjeti gradnje propisani, a ovo dopuštenje tuženika bio i uvjet za ostale usaglašene obveze stranaka glede budućih investicija na svojim građevinama, ova djelomična ništetnost povlači ništetnost ugovora u cijelosti jer ono ne može opstati bez ništetne odredbe koja je bila uvjet i odlučujuća za Sporazum, a sve to imajući u vidu da bez ništetne odredbe Sporazum više nema smisla tim više što ni jedna od stranaka Sporazuma ne želi da se ono održi.

28. U svakom slučaju valja naglasiti da tužiteljev glavni zahtjev da se Sporazum utvrdi neobvezujućim samo za njega, kao jednostrani raskid Sporazuma nije predviđen sporazumom, već suprotno tome, stranke su se obvezale da ne mogu jednostrano odustati od sklopljenog Sporazuma, već se od njega može odustati samo na temelju pisanog Sporazuma strana potpisnica ili novog posebnog pisanog Sporazuma između novih vlasnika. Naime, u pogledu jednostranog raskida ugovora valja istaknuti da stranke mogu predvidjeti i pravo na jednostrani raskid u kojem slučaju do raskida dolazi na temelju jednostrane izjave jedne ugovorne strane iz razloga što druga ugovorna strana nije ispunila svoju obvezu na način predviđen ugovorom. U konkretnom slučaju stranke su upravo suprotno ugovorile odnosno da se ne mogu jednostrano povući i odustati od ovog Sporazuma pa u takvim situacijama kao i u slučaju da ugovorne strane ne iskoriste pravo i mogućnost da urede svoj ugovorni odnos i u pogledu uvjeta i načina raskida njihovog ugovornog odnosa, takav ugovor odnosno u konkretnom slučaju Sporazum može biti raskinut pod pretpostavkama predviđenim ZOO.

29. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 322. ZOO sud je odlučio odbiti glavni zahtjev i prvopostavljeni podredni zahtjev tužitelja s obzirom je riječ o ništetnom Sporazumu, pa kao takav se ne može raskinuti ni jednostranom ni sporazumnom voljom stranaka budući ništetnost ugovora nastaje u trenutku njegovog sklapanja (ex tunc).

30. U odnosu na zahtjeve stranaka da se istima dosudi parnični trošak izazvan ovom parnicom, stav je ovoga suda da neovisno o uspjehu s podrednim zahtjevom tužitelja, po kojem osnovu bi tuženici trebali naknaditi parnični trošak tužitelju, svaka stranka će snositi svoje troškove postupka. Naime, i u slučaju da tužitelj nije tražio od suda utvrđenje da je Sporazum ništetan, o tome bi sud odlučio kao o prethodnom pitanju pri donošenju odluke o glavnom zahtjevu i podrednom zahtjevu na što su tuženici ukazivali već u odgovoru na tužbu.

30.1. Slijedom navedenog, imajući u vidu da su tuženici ukazivali na ništetnost Sporazuma u odgovoru na tužbu i da je nakon toga tužitelj istakao i podredni zahtjev ništetnosti koji po motrištu suda nije bio potreban, a za ništetnost Sporazuma znale sve stranke već kod njegova potpisivanja, stav je ovoga suda da je nepravično sada dosuditi tužitelju troškove nastale u ovome postupku, imajući u vidu da su sve stranke svjesno pristupile sklapanju ništetnog Sporazuma i da očito svi imaju interes da se isti utvrdi ništetnim jer ga nitko više ne želi. Stoga je sud rukovodeći se postupanju stranaka odlučio da svaka od njih snosi svoje troškove postupka jer su izazvani njihovom krivnjom, a primjenom odredbe čl. 154., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a.

U Rovinju, 26. studenoga 2025. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.