REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-212/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojega zastupa AV, službena osoba, radi izdavanja potvrde o statusu branitelja, 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/23- 01/62, URBROJ: 511-01-149-23-1 od 19. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, KLASA: UP/I-562-01/23-01/227, URBROJ: 511-11-04-23-1 od 11. rujna 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/23-01/62, URBROJ: 511-01-149-23-1 od 19. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, KLASA: UP/I-562-01/23-01/227, URBROJ: 511-11-04-23-1 od 11. rujna 2023. Citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao zaposlenici navedene policijske uprave, za razdoblje od 1. studenog 1991. do 30. lipnja 1993.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnome ističe da je u vremenu od 1. studenog 1991. do 30. lipnja 1993. bila raspoređena na radno mjesto računovodstveni referent – blagajnik u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Policijskoj postaji Požega. Nakon početnih putovanja iz Požege u Slavonski Brod radi obuke vezane za obavljanje poslova radnog mjesta, bila je zadužena vršiti obračun plaće za Policijsku postaju Požega, a tijekom navedenog razdoblja je kao zadatak imala i isplatu plaća za pričuvni sastav policije. Radi isplate plaća, iz Požege je putovala u Slavonski Brod, tamo s potrebnom dokumentacijom preuzimala gotov novac i vraćala se u Požegu gdje je i pričuvnom sastavu policije isplaćivala gotov novac na blagajni. Smatra da se iz navedenog može zaključiti, budući da je obavljala poslove u okviru ministarstva nadležnog za unutarnje poslove koji za cilj imaju normalno i redovno funkcioniranje policijske službe u neredovitim, ratnim okolnostima, da je posredno djelovala u izravnoj vezi s pružanjem oružanog otpora agresoru.

2.1. Napominje da je status hrvatskog branitelja priznat njezinim kolegicama iz Policijske uprave brodsko-posavske koje su u spornom razdoblju obavljala jednake upravne poslove kao i tužiteljica. Ističe da je svjesna kako je svaki zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata zaseban predmet, ali joj je poznato da su njezine kolegice iz uprave obavljale upravno-administrativne poslove jednake njezinima te im je pozitivno riješen zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Stoga smatra da je dovedena u nepovoljniji položaj od njezinih kolegica kojima je zahtjev usvojen, kao i da je na njezinu štetu povrijeđeno ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom. Budući da ne raspolaže dokazima o usvojenim zahtjevima za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, predlaže da Sud zatraži od navedene policijske uprave podatak o broju usvojenih zahtjeva za razdoblje od 1. studenog 1991. do 30. lipnja 1993., radnim mjestima na kojima su bili raspoređeni službenici s usvojenim zahtjevima i razlozima usvajanja zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode i razloge iznesene u osporavanom rješenju te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., nastavno: ZUS) Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu. Dana 26. studenog 2025. održana je rasprava na koju je pristupila tužiteljica koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i opunomoćenica tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu u obrazloženja osporavanog rješenja.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. studenog 1991. do 30. lipnja 1993.

7. Uvidom u službene evidencije Policijske uprave brodsko-posavske utvrđeno je da je tužiteljica u navedenom razdoblju bila djelatnica u Policijskoj upravi brodsko- posavskoj, Policijskoj stanici Slavonska Požega, na radnom mjestu računovodstveni referent, dok je iz dopisa Policijske uprave požeško-slavonske od 10. veljače 2022. i 10. studenog 2022. vidljivo da je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta računovodstveni referent – blagajnik te nije obavljala poslove u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske.

8. Tužiteljica je sukladno članku 30., 52. i 54. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) saslušana pred Policijskom upravom Požeško-slavonskoj, o čemu je sačinjen zapisnik broj: 511-22- 04-1-1555/2-21 od 8. veljače 2022. Tužiteljica je bitnome navela da je od 1. studenog 1991. bila zaposlena na radnom mjestu računovodstveni referent – blagajnik u Odsjeku za upravne i zajedničke poslove pri Policijskoj postaji Požega koja je tada bila u sastavu PU Slavonski Brod. U početku je (oko 2 mjeseca) svakodnevno autobusom odlazila u Policijsku upravu Slavonski Brod na obuku oko izvršenja poslova njezinog radnog mjesta, da bi ju nakon toga zadužili da vrši obračun plaće za Policijsku postaju Požega. Za vrijeme dok je putovala u Policijsku upravu Slavonski Brod dolazilo je do granatiranja i zračnih uzbuna na području Slavonskog Broda te se i tijekom puta morala skrivati u sklonište. Osim toga, i dok je boravila u Policijskoj upravi Slavonski Brod u više navrata je zajedno s ostalima odlazila u skloništa. Prilikom obrade plaća bilo je vremena kada je morala svakodnevno odlaziti u Slavonski Brod, nekada i dva puta tjedno, a kasnije je počela obrađivati i isplatu plaća za pričuvni sastav policije te se događalo da je išla s papirima u Slavonski Brod po novce koje je preuzimala u Policijskoj upravi te potom pripadnicima pričuvnog sastava policije na blagajni istima isplaćivala plaće, odnosno dobila je zadaću da ustroji kompletno knjigovodstvo za Policijsku postaju Požega. Također je izjavila da za vrijeme za koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja nije imala zaduženu odoru i vatreno oružje, ali je uvijek kada je putovala u Slavonski Brod bila u pratnji policijskih službenika. Nije bila upućivana na teren niti je prošla obuku za odlazak na teren, odlazak u postrojbu ili na bojište.

9. Iz podataka spisa također proizlazi da je Povjerenstvo Policijske uprave brodsko- posavske za utvrđivanje statusa hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata dana 9. kolovoza 2023. donijelo odluku da tužiteljica ne ispunjava uvjete za stjecanje statusa branitelja iz Domovinskog rata u vremenskom periodu od 1. studenog 1991. do 30. lipnja 1993.

10. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa branitelja iz Domovinskog rata sukladno članku 3. stavku 2. Zakona obzirom da je ista kao djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova, u vremenskom periodu od 1. studenog 1991. do 30. lipnja 1993., obavljala redovne poslove radnog mjesta na kojem je bila raspoređena (računovodstvenog referenta - blagajnika) te stoga nije obavljala zadaće koje predstavljaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, a što je pretpostavka za stjecanje statusa branitelja.

13. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužiteljici statusa branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje i izdavanje potvrde o navedenom statusu te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.

14. Što se tiče tvrdnji tužiteljice kako je dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na kolegice kojima je usvojen zahtjev, najprije se ističe da je svaki predmet posebna upravna stvar. U konkretnom slučaju ne radi o arbitrarnosti postupanja, nego o postupanju upravnog tijela po jasnim odredbama Zakona, uvažavajući utvrđeno činjenično stanje u postupku. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti konkretnih rješenja koja je osporila tužiteljica i koja se tiču isključivo okolnosti sudjelovanja tužiteljice u predmetnom razdoblju. Stoga navodi o drugim osobama, a ne tužiteljici, nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

14.1. Osim toga, prigovor tužiteljice o nepovoljnijem položaju u odnosu na kolegice mora se temeljiti na dokazima o nejednakom postupanju i nepravilnostima u utvrđivanju statusa, a ne samo na tvrdnji da su druge osobe dobile potvrdu o statusu hrvatskog branitelja. Općenite tvrdnje o nejednakosti bez konkretnog preciziranja usporedivih osoba i dokaza o identičnosti situacija nisu dovoljne da bi ih tužiteljica s uspjehom istaknula u upravnom sporu. Sud nije pribavljao od Policijske uprave brodsko-posavske podatak o broju usvojenih zahtjeva za izdavanje potvrde o statusu branitelja, radnim mjestima na kojima su bili raspoređeni službenici s usvojenim zahtjevima i razlozima usvajanja zahtjeva obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim svoje navode o nepovoljnijem položaju.

15. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim, a donošenjem osporavanog rješenja nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužiteljice pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 26. studenog 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku