Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-900/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5769/2021-30 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5769/2021-30 od 17. lipnja 2024.,

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju BC iznos od 11.741,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,14 EUR od 6.9.2005. do isplate,

- na iznos od 5,50 EUR od 30.9.2005. do isplate,

- na iznos od 5,56 EUR od 4.11.2005. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 30.11.2005. do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od 4.1.2006. do isplate,

- na iznos od 16,62 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 25,66 EUR od 2.1.2009. do isplate,

- na iznos od 32,10 EUR od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 35,01 EUR od 2.3.2009. do isplate,

- na iznos od 26,98 EUR od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 28,52 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 16,25 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 7,22 EUR od 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 9,62 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 14,38 EUR od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 13,97 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 9,15 EUR od 2.11.2009. do isplate,

- na iznos od 18,18 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 25,43 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 35,73 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 33,37 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 47,35 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 44,70 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 49,86 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 94,61 EUR od 9.7.2010. do isplate,

- na iznos od 85,40 EUR od 2.8.2010. do isplate,

- na iznos od 113,54 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 103,81 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 88,17 EUR od 2.11.2010. do isplate,

- na iznos od 121,17 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 162,26 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 132,70 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 144,07 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 130,87 EUR od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 133,27 EUR od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 189,14 EUR od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 194,58 EUR od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 241,26 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 217,28 EUR od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 191,04 EUR od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 186,53 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 184,53 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 196,93 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 207,75 EUR od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 209,20 EUR od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 201,72 EUR od 31.3.2012. do isplate,

- na iznos od 206,77 EUR od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 210,22 EUR od 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 204,41 EUR od 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 205,94 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 201,58 EUR od 31.8.2012. do isplate,

- na iznos od 192,29 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 202,33 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 207,15 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 203,64 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 184,70 EUR od 31.1.2013. do isplate,

- na iznos od 200,79 EUR od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 202,20 EUR od 2.4.2013. do isplate,

- na iznos od 195,89 EUR od 30.4.2013. do isplate,

- na iznos od 176,27 EUR od 31.5.2013. do isplate,

- na iznos od 175,77 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 180,59 EUR od 31.7.2013. do isplate,

- na iznos od 188,32 EUR od 31.8.2013. do isplate,

- na iznos od 199,02 EUR od 30.9.2013. do isplate,

- na iznos od 193,50 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 197,41 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 201,84 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 201,26 EUR od 31.1.2014. do isplate,

- na iznos od 206,99 EUR od 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 205,11 EUR od 31.3.2014. do isplate,

- na iznos od 198,77 EUR od 30.4.2014. do isplate,

- na iznos od 196,74 EUR od 31.5.2014. do isplate,

- na iznos od 197,65 EUR od 30.6.2014. do isplate,

- na iznos od 204,85 EUR od 31.7.2014. do isplate,

- na iznos od 210,91 EUR od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 209,65 EUR od 30.9.2014. do isplate,

- na iznos od 214,89 EUR od 31.10.2014. do isplate,

- na iznos od 218,45 EUR od 1.12.2014. do isplate,

- na iznos od 216,36 EUR od 31.12.2014. do isplate,

- na iznos od 216,94 EUR od 31.1.2015. do isplate,

- na iznos od 216,94 EUR od 28.2.2015. do isplate,

- na iznos od 216,94 EUR od 31.3.2015. do isplate,

- na iznos od 216,94 EUR od 30.4.2015. do isplate,

- na iznos od 216,92 EUR od 1.6.2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju BC parnični trošak u iznosu od 2.656,02 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.024,02 EUR."

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

7. Predmet zahtjeva je isplata razlike u tečaju valute CHF na temelju otplaćenog ugovora o kreditu jer se radilo o ništavim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

8. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništavost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

10. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom, na što ukazuje prema sadržaju žalbe, kada prvostupanjski sud nije izveo sve po tuženiku predložene dokaze (pa i saslušanje javnog bilježnika kao svjedoka), niti je time onemogućio tuženika u dokazivanju pravno odlučnih činjenica. Pri tome valja i navesti da se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi o odgovarajućim dokazima predloženim po tuženiku na okolnost da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice ugovornih odredbi na ništetnosti kojih temelji svoj zahtjev za isplatom tj. da mu je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza. Tuženiku je i za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci ili neko njegovo pravo koje bi mu bilo u postupku pred sudom zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske.

11. Na žalbene navode tuženiku valja i odgovoriti da se u ovom postupku radi o kondemnatornoj tužbi pa se postojanje pravnog interesa kod tužitelja pretpostavlja.

12. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 396-120/2005 od 16. svibnja 2005. sklopljenog između stranaka, kojim je tuženik (njegov pravni prednik Hypo Alpe-Adria-bank d.d.), kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita odobrio stambeni kredit u iznosu od 92.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita (dalje: ugovor o kreditu), da se tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju CHF banke važeće na dan dospijeća, odnosno plaćanja i da je kredit otplaćen.

13. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03., na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu) između ostaloga je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema članku 87. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

14. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07, na snazi tijekom trajanja predmetnog ugovornog odnosa) u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

15. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su banke stranke spora, pa i tuženik, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tuženik kao trgovac nije dokazao da je tužitelj kao potrošač bio odgovarajuće obaviješten o naravi glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da je upozoren na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno da se o predmetnim ugovornim odredbama (koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništavosti kojih tužitelj temelji zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

16. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužitelju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništavosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučio kao o prethodnom pitanju.

17. Predmetni ugovor o kreditu je nesporno u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništavim ugovornim odredbama, a ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) prema odredbi članka 182. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje:

ZOO/91, na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a što je istovjetno odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05), u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 210. stavaka 1. i 2. ZOO/91 (članak 1111. stavak 1. i 2. ZOO/05) propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

18. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF kao u ugovoru o kreditu na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništavih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 210. ZOO/91 (članka 1111. ZOO/05) dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 155. ZOO/91 (članka 1046. ZOO/05) šteta i umanjenje nečije imovine.

19. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članaka 210. i 214. ZOO/91 (članaka 1111. i 1115. ZOO/05) mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništavih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 214. ZOO/91 (članka 1115. ZOO/05) ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke sukladno odredbama članaka 250. i 258. do 260. ZPP, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

22. Vezano za žalbene navode tuženika kojima zapravo prigovara metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa valja i navesti kako su izneseni žalbeni navodi neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako je u predmetu C-421/14 Banco Primus Sud protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

23. Radi naprijed navedenog prvostupanjski sud pravilno nije prema prijedlogu tuženika izveo dokaz vještačenjem na način da se pri izračunu visine zahtjeva primijeni kamatna stopa koliko je iznosila za ugovore o kreditu u kunama.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika iz kojih proizlazi kako je trebalo umanjiti potraživanje tužitelja jer je tužitelj tijekom otplate kredita plaćao i anuitete po nižem tečaju od onoga po kojem je kredit bio isplaćen. Tuženik u tom pravcu niti je postavio određeni protutužbeni zahtjev niti je istaknuo prigovor radi prebijanja do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka (članak 288.a stavak 6. ZPP) pa prvostupanjski sud u tom pravcu nije niti imao što utvrđivati činjenice na koje se u žalbi ukazuje. Nadalje, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, odnosno po eventualno manjoj kamatnoj stopi od početne potrošač nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove pa ne postoji niti njezina obveza vraćanja.

25. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništavosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 7. srpnja 2021. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

26. Pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženiku jer nije uspio u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer tuženik nije uspio u parnici pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka, dok je tužitelj uspio u parnici i pripada mu pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka od tuženika.

28. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (Tbr. 52. stavak 3. Tarife koji propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka) i pravilno utvrdio visinu troška koja se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

29. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu i za sastav podneska od 17. studenoga 2022. je i po ocjeni ovog suda potreban trošak u parnici prema članku 155. stavku 1. ZPP pa je sukladno tome prvostupanjski sud pravilno i taj trošak dosudio tužitelju.

30. Radi svega navedenog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

31. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Sisku, 26. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek