Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8331/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu osuđenika UI, za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava, zastupan po Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, rješavajući o žalbi osuđenika UI, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, od 18. kolovoza 2025., broj: Pp Ikp-2255/2024-12, na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe osuđenika UI, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev osuđenika UI za naknadu troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na naknadu troškova zastupanja, i to: za sastav žalbe od 08. studenog 2024., te za zakazana ročišta predviđena za uzimanje izjave okrivljenika za pristanak za rad za opće dobro 03. ožujka 2025. i 15. travnja 2025.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja osuđenik UI je pravodobno, putem punomoćnika, podnio žalbu navodeći da ga pobija u cijelosti kao nezakonito jer da prvostupanjski sud zanemaruje da se predmetni zahtjev za naknadu troškova odnosi na radnje poduzete u postupku izvršenja i da je upravo zbog tako poduzete radnje (podnijeta žalba) nastupila zastara izvršenja izrečene sankcije, a čime je poduzetom radnom ostvaren uspjeh u smislu zaštite njegove pozicije. Smatra stoga da je njegov zahtjev za naknadu troškova u potpunosti osnovan. Uz žalbu prilaže presliku rješenja VPSRH-a, broj: Ppž-7669/2024 od 15. siječnja 2025.g.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. i članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nije u cijelosti pravilna odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, a na što osnovano ukazuje žalitelj.
6. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim zahtjev osuđenika za nagradom branitelju s obrazloženjem da je za sastav žalbe 08. studenog 2024. odbijen jer je takva žalba od strane drugostupanjskog suda odbijena kao neosnovana i nije uspio s žalbom pa nema pravo na priznanja troška za istu, dok su zakazana ročišta predviđena za uzimanje izjave osuđenika za pristanak za rad za opće dobro 03. ožujka 2025. i 15. travnja 2025. odgođena zbog njegovog nedolaska.
7. Valja navesti da je pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: Kzz 4/2021 od 6. srpnja 2021. kojom je odlučivao o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. veljače 2021., broj: ZPP-DO-84/2020-5, u kojoj se navodi izrijekom: „Premda je točno da je člankom 138. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegovog pokretanja, pa i prije, pa sve do njegovog završetka, izričaj „do njegovog završetka“ ne znači do pravomoćnog okončanja postupka, nego to podrazumijeva i radnje koje su poduzete nakon donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, a vezane su za ostvarivanje okrivljenikovih prava u prekršajnom postupku. Kako to pravilno ističe državni odvjetnik, prekršajni je postupak završen donošenjem konačnih odluka vezanih za svako pitanje konačnog rješavanja o troškovima prekršajnog postupka“.
8. Također, o troškovima nastalim u postupku preispitivanja rada za opće dobro Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao je u predmetu broj: Kzz-2/2017-3 pa je tako u svojoj odluci kojom je odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti naveo: „Državni odvjetnik napominje da je riječ o posebnom postupku „sui generis“, pa troškovi koji su u okviru tog postupka učinjeni nisu troškovi kaznenog postupka u smislu odredbe članka 145. ZKP/08. Međutim, ovakvo se razmatranje ne može prihvatiti. Naime, odredbu članka 145. ZKP/08. treba sagledati s aspekta cilja i smisla izraza „od započinjanja do završetka kaznenog postupka“, u kom pravcu govori i fraza „izdaci za pružanje pravne pomoći“, koja logično pokriva pružanje pravne pomoći i izvan kaznenog postupka u užem smislu te riječi (odnosno postupka u kojem se odlučuje o nečijoj krivnji). Uostalom, pravno tumačenje koje zagovara državni odvjetnik podrazumijevalo bi da bi troškovi nastali zbog izvanrednih pravnih lijekova u kojima je osuđenik uspio, uvijek rezultirali nemogućnošću naplate iz sredstava državnog proračuna, što sasvim sigurno nije intencija zakonodavca, niti se da iščitati iz odredbe članka 145. ZKP/08.“
9. Slijedom navedenog, ističe se da se postupak za izvršenje odluka normira u Glavi dvadesetdrugoj (XXII.) Prekršajnog zakona. Jasno je da u tom postupku koji se nadovezuje na postupak u glavnom predmetu u kojem je donesena osuđujuća odluka s izrečenom novčanom kaznom, i to u slučaju kada je postupak izvršenja prekršajno pravne sankcije obustavljen, na temelju članka 14. stavka 1. Prekršajnog zakona, jer je nastupila zastara izvršenja kazne, za osuđenika nastaju određeni troškovi, koje treba tretirati kao troškove prekršajnog postupka, a budući da oni nisu posebno regulirani u Glavi osamnaest (XVIII.) Prekršajnog zakona na njih analogno treba primijeniti odredbe o troškovima prekršajnog postupka u glavnom predmetu.
10. Stoga se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kada navodi „da je za sastav žalbe 08. studenog 2024. osuđenik odbijen jer je takva žalba od strane drugostupanjskog suda odbijena kao neosnovana i nije uspio sa žalbom pa nema pravo na priznanje troška za istu“.
11. Naime, kako je protiv osuđenika obustavljen postupak izvršenja zbog nastupanja zastare izvršenja prekršajne sankcije, isti se ne može naći u situaciji da sam snosi trošak nagrade i nužnih izdataka njegovog punomoćnika-odvjetnika, koji trebaju pasti na teret proračunskih sredstava, a koji su nastali u postupku izvršenja odluke koji je okončan povoljno za osuđenika, konkretno za naknadu troškova zastupanja za sastav žalbe od 08. studenog 2024. protiv rješenja od 23. listopada 2024. o zamjeni neplaćene novčane kazne radom za opće dobro, tijekom postupka izvršenja kada je osuđenik protiv predmetnog rješenja imao pravo podnijeti žalbu, koju je putem punomoćnika i podnio.
12. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu i na temelju odredbe članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, ukinuti prvostupanjsko rješenje te spis predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u kojem će voditi računa o navodima žalbe i razlozima ovog drugostupanjskog rješenja, provjeriti visinu zatraženih troškova i osnovanost traženja troška za ročišta od dana 03. ožujka 2025. i 15. travnja 2025., te u skladu s utvrđenim donijeti novu na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku, vodeći pri tome računa da osuđenik ima pravo i na trošak za sastav žalbe na rješenje o trošku u skladu s Tbr.5. toč.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).
13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 26. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, UI i odvjetnika.
