REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Psp-18/2025-10

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Rujak-Marčiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave dana 26. rujna 2025. godine te objave dana 26. studenog 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''1.Utvrđuje se da je tuženik LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao tužiteljicu ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR, u naravi kuća, površine 108 m2, uk. ul. 1098 k. o. [katastarska općina] (odnosno nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 163 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovisno o tome gdje vještak mjernik bude pozicionirao čin smetanja posjeda), na način da je s vanjske strane zida kuće u posjedu tužiteljice demontirao i uklonio nosače vanjske jedinice klimatizacijskog uređaja kao i samu vanjsku jedinicu klimatizacijskog uređaja, onemogućivši time tužiteljicu u korištenju i uporabi predmetnog klimatizacijskog uređaja.

2. Nalaže se tuženiku uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR, u naravi kuća, površine 108 m2, uk. ul. 1098 k. o. [katastarska općina] (odnosno nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 163 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovisno o tome gdje vještak mjernik bude pozicionirao čin smetanja posjeda) koje je postojalo prije učinjenog čina smetanja posjeda, na način da vrati nosače vanjske jedinice klimatizacijskog uređaja kao i samu vanjsku jedinicu klimatizacijskog uređaja na mjestu na kojem su bili montirani ranije, kao i da klimatizacijski uređaj dovede u potpuno funkcionalno stanje kakvo je bilo i prije učinjenog čina smetanja posjeda, sve u roku 15 dana.

3. Zabranjuje se tuženiku svako takvo i/ili slično smetanje posjeda tužiteljice, opisano u točki I. ovog rješenja, na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR, u naravi kuća, površine 108 m2, uk. ul. 1098 k. o. [katastarska općina] (odnosno nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 163 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovisno o tome gdje vještak mjernik bude pozicionirao čin smetanja posjeda).

4. Žalba ne zadržava ovrhu ovog rješenja.

5 Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužiteljici ĐĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi nastali parnični trošak tuženom ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 17. travnja 2025. godine navodi da je suvlasnik i suposjednik nekretnine kč. br. [katastarska čestica]/.ZGR k. o. [katastarska općina], u naravi kuća starije, karakteristično otočke gradnje, i u istoj boravi povremeno, većinom za ljeta. Realno određeni dio predmetne nekretnine koji u posjedu drži i koristi tužiteljica da je prikazan na skici sudskog očevida, izrađenoj u ovosudnom postupku koji se vodi pod posl. brojem: R1-268/2023, kao „kuća katnica predlagatelja“ (južni dio predmetne nekretnine). Vlasnik i posjednik susjedne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je tuženik za cijelo. Dana 27. ožujka 2025. godine tužiteljica je obaviještena od strica UĐ, mještanina [adresa] koji tijekom godine vodi brigu o tužiteljičinoj kući, da je vanjska jedinica njezina klima uređaja demontirana s pročelja njezine kuće i da je polegnuta u dvorište tužiteljičinog susjeda, ovdje tuženika, te joj je u tu svrhu stric poslao nekoliko fotografija. Sljedećeg dana, 28. ožujka 2025. godine, Tužiteljica je putem punomoćnika sporni događaj prijavila Postaji pomorske i aerodromske policije Zadar, čiji službenici da su izašli na teren, obavili obavijesni razgovor s Tuženikom, nakon čega da su utvrdili kako vanjska jedinica klima uređaja nije otuđena, čime da nema elemenata kaznenog djela, već da je riječ o imovinskopravnom sporu. Tuženik da se 18. rujna 2024. godine, 6 i pol mjeseci prije nego što je demontirao klimu, dopisom (opomenom pred tužbu) putem punomoćnika obratio Tužiteljici sa traženjem da ista ukloni predmetni klima uređaj sa pročelja njezine kuće. Tuženik je očigledno odustao od pokretanja sudskog postupka te odlučio „uzeti pravdu u svoje ruke“ čime je povrijedio Tužiteljičina prava.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu od 8. svibnja 2025. godine (l.s. 25-27) ističe se da je tužbeni zahtjev neuredan i nepodoban za postupanje. Predmet spora da nije prostorno definiran pa je potrebno da tužiteljica prostorno odredi granice svoga zahtjeva i definira ga adekvatnom skicom lica mjesta, a sve to kako bi se tuženik mogao uopće očitovati o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovako postavljen tužbeni zahtjev da ne može predstavljati ovršnu ispravu podobnu za postupanje, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev manjkav i da nema definiran predmet spora. Nadalje, tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, s obzirom na to da je razvidno iz priloženog zk. izvatka da je č. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u suvlasništvu tužiteljice i SĐ, tim više jer da je iz istog zk. izvatka razvidno i da je između ĐĐ i SĐ pokrenut postupak sudskog razvrgnuća suvlasničke zajednice, što da upućuje da suvlasnici nisu u dogovoru oko činjenice tko bi trebao biti, ili tko jest u posjedu pojedinog dijela nekretnine oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. Naime, da nema primjene pravila o zaštiti suposjeda u slučaju kada zapravo suposjed nekretnine postoji, nego na jednoj čestici postoji više fizički odvojenih dijelova, pa stoga svaki od posjednika ima pravo tek štititi vlastiti posjed fizički odijeljenog dijela nekretnine. Nadalje, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju koristio pravo samopomoći propisano člankom 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, tuženik da se pisanim putem (dopis od 18. rujna 2024.) obratio tužiteljici da prestane sa smetanjem posjeda, s obzirom na to da postavljeni klima uređaj stvara štetne imisije koje se ogledaju u vidu buke i otjecanja vode. Nakon tog dopisa da je prestalo korištenje klima uređaja na opisani način, da bi tuženik ponovno, krajem ožujka 2025. godine, utvrdio da se navedeni uređaj koristi na način da stvara štetne imisije. Upravo tada da se tuženik poslužio institutom samopomoći kako bi spriječio daljnje protupravno zadiranje u njegov posjed. Ukoliko tužiteljica i dalje ustraje na neovlaštenom i protupravnom korištenju nekretnine tuženika, tuženik će ustati tužbom na temelju instituta ‘’ Uporaba tuđe stvari u svoju korist’’ prema čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje:

Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid u zemljišno knjižne izvatke (l.s. 5-6), prijepis posjedovnog lista (l.s. 7-8), skicu sudskog očevida (l.s.9), fotodokumentaciju (l.s.10-12, 16), uvjerenje PU Zadarske (l.s. 13) te su saslušani tužiteljica (l.s.37), tuženi (l.s. 38) i svjedok UĐ (l.s. 33-34).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim ista traži da sud utvrdi kako ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine na način da je s vanjske strane zida kuće u posjedu tužiteljice, demontirao i uklonio nosače vanjske jedinice klima uređaja, onemogućivši je tako u korištenju i uporabi predmetne klime, da mu se naloži uspostaviti prijašnje posjedovno stanje te da mu se zabrani svaki takvo i/ili slično smetanje posjeda.

5. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da i posjednik koje je posjed stekao samovlasno, oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Konačno, odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP, određeno je da pravo na zaštitu posjeda protječe rokom od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

6. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja koje je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7. Sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8. U parnicama zbog smetanja posjeda utvrđuju se, dakle, dvije činjenice, čin smetanja i zadnji mirni posjed. Čin smetanja, kako ga opisuje tužiteljica u tužbi, sastoji se u demontiranju i uklanjanju nosača vanjske jedinice klima uređaja, čime da ju je tuženik onemogućio u korištenju i uporabi njezine klime.

9. Sud je u ovome postupku utvrdio da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine kat čest. [katastarska čestica]./ZGR kuća upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] vrt upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u skicu sudskog očevida (l.s.9) izrađenu u ovosudnom postupku koji se vodi pod posl. brojem: R1-268/2023, vidljivo je da je riječ o dvije susjedne nekretnine, koji zaključak slijedi i iz iskaza saslušanih stranaka.

10. Na ročištu 26. rujna 2025. sud je saslušao tužiteljicu ĐĐ (l.s.32). Ista navodi da je klima uređaj postavila na zid svoje kuće u [adresa], koji zid je okrenut prema vrtu tuženika. Prije postavljanja klime da je tuženika pitala za dozvolu, odnosno da ga je obavijestila o tome da će radnici dolaziti raditi vani i pitala ga je mogu li tu postaviti klimu, a on da je rekao da će tu biti problema. Nije precizirao kakvih, rekao je samo da mu to smeta i da on to ne želi. Unatoč tome, da su stavili klimu 6. rujna 2024. i koristili su je sve do povratka u Australiju 27. rujna 2024. Tuženik se nije bunio i nije dolazio za vrijeme otkad su postavili klimu, pa dok nisu otišli. Da je tuženik 27. ožujka 2025. uklonio ovu klimu bez da ih je to pitao te da je uređaj spustio na zemlju ispod mjesta gdje se nalazila dok je bila na zidu. Sada da se nalazi na njegovoj strani. Zid kuće na koji je klima postavljena da je granica između njene i tuženikove nekretnine, s tim što tvrdi da ona ima pola metra prolaza uz kuću i uz taj zid prema vrtu tuženika. O tome da je tuženik postupio na opisani način, tužiteljicu da je obavijestio njezin ujak UĐ. Klimu nije uzela, ona da je sada zaključana i ne može do nje. Tuženika nije pitala da joj vrati klimu niti je s njim kontaktirala. Dana 18. rujna 2024. da je tuženikov odvjetnik zatražio da uklone klimu, te ako to ne učine, da će je sam ukloniti, što da je i učinio 6 mjeseci poslije. Ona da tuženika nije vidjela otkad je sklonio tu klimu. Što se tiče postavljanja klime, navodi da su radnici prošli kroz njezin prozor da bi postavili klimu s vanjske strane, odnosno na vanjski zid. Među između njihovih dviju nekretnina predstavlja zid od kuće te još jedna površina široka oko pola metra koja predstavlja prolaz kojim se služi. Ujak joj je rekao točan datum uklanjanja klime, on je to vidio, fotografirao i njoj poslao.

11. Sud iskaz tužiteljice ocjenjuje vjerodostojnim i suglasnim s ostalim provedenim dokazima u postupku te ga prihvaća, osim u dijelu u kojem tužiteljica navodi da bi joj pripadalo pravo na posjed pola metra zemljišta uz zid njezine kuće (onaj s kojega je tuženik uklonio klima uređaj). Ovo s obzirom na navode tuženika koji se odnose na posjed cijelog dvorišta uz kuću tužiteljice, a imajući u vidu i navod same tužiteljice, da ona ne može doći do svoje klime, za koju je utvrđeno da se nalazi u dvorištu koje je u posjedu tuženika. Da su navodi tužiteljice u tom dijelu istiniti, ona bi zasigurno mogla pristupiti do svog klima uređaja za koji navodi da ga je tuženik spustio na zemlju ispod mjesta gdje se nalazila dok je bila na zidu. Samu radnju uklanjanja klime nije sama vidjela, već saznanja o tome crpi iz razgovora s ujakom UĐ.

12. Tuženik na ročištu 26. rujna 2025. (l.s. 33) navodi da ga je zaista u rujnu 2024. tužiteljica došla pitati za dozvolu da postavi klimu na vanjski zid svoje kuće, ali da joj je on rekao da to ne može učiniti i ako to ipak napravi, da će on tu klimu skinuti. Ovo stoga što da tužiteljica nema niti malo prostora izvan tog vanjskog dijela svoje kuće na njegovoj nekretnini, već da je to sve u njegovu posjedu. Zna da klime odnosno vanjske jedinice klima stvaraju buku i nije bio za to da mu dolazi buka iz tog uređaja i to da je bio razlog zbog kojeg sam bio protiv postavljanja klime na vanjski zid kuće tužiteljice. Misli da je tužiteljica iskoristila činjenicu što je bio dugo i teško bolestan, pa je tu klimu postavila upravo u tom periodu jer da nije bio bolestan ne bi ni došlo do postavljanja te klime, a ovako s obzirom da se je oporavljao više od pola godine, on je to uklonio čim se oporavio. Sam da je klima uređaj uklonio i odložio na tlo, možda negdje metar udaljeno od kuće tužiteljice. Klima da je tako stajala jedno vrijeme, a s obzirom da nitko nije dolazio po nju, on da ju je pokrio najlonom da ju zaštiti. Razgovarao je s tužiteljičinim roditeljima kroz prozor o ovom događaju, ali da nitko nije pitao da da tu klimu, niti je itko dolazio po nju. Ulaza u dvorište nema bez da ga on otvori jer su vrata zaključana. Navodi, međutim, da tužiteljici nitko ne brani da uzme klima uređaj iz njegovog dvorišta, na isti način kako su ju i postavili na zid, ušavši u njegovo dvorište. Navodi da njegova kuća ne graniči neposredno s vrtom koji se nalazi do kuće tužiteljice, ali da vrt koristi njegova obitelj. Klima da mu smeta zbog potencijalne buke i ne želi da je tamo. Navodi da postoje još neke klime koje gledaju u ovo dvorište, a to zato jer on ne može ništa protiv toga jer ti ljudi imaju pola metra oko svoje nekretnine i te klime su na njihovom. Tužiteljica je nastavila koristiti klimu i nakon njegove obavijesti koju je poslao po svom odvjetniku. Zna da je klimu skinuo u ožujku ove godine.

13. Sud iskaz tuženika ocjenjuje vjerodostojnim i suglasnim s ostalim provedenim dokazima u postupku te iz istog također slijedi zaključak da tužiteljica nije u posjedu dijela zemljišta uz njezinu kuću, već da je to ovdje tuženik.

14. Na ročištu 26. rujna 2025. (l.s. 34) saslušan je svjedok UĐ. Isti navodi da i inače vodi računa o kući tužiteljice u periodu dok je ona u Australiji i tako da je i 27. ožujka 2025., obilazeći tužiteljičinu kuću, uočio da nema klime na vanjskom zidu njezine kuće. On da je to fotografirao i o tome odmah obavijestio tužiteljicu u Australiji. Ne zna koji su problemi postojali s tom klimom, ali je pretpostavio da ju je uklonio tuženik, to jer je čuo da njemu ta klima smeta. To mu je rekla tužiteljica, iako on ne vidi razloga zašto bi tuženiku klima smetala, niti mu je tužiteljica rekla razlog. Ovo da je uočio kad je otvarao prozor tužiteljičine kuće jer da se klima nalazi do prozora. Klima da je završila u tuženikovom dvorištu, on da ju je spustio na zemlju i klima je tamo. Dvorište tuženika da se nalazi se odmah uz kuću tužiteljice te da postoji pola metra tužiteljičinog za prolaz, odnosno tuženikovo dvorište nalazi se pola metra od tužiteljičine kuće. Ovo nije ni na koji način omeđeno, iako da je tu nekad bila mocira suhozid. Tuženikovo dvorište je betonirano, a ovih pola metra od betona do tuženičine kuće je ostavljena trava. Tu travu koja se nalazi do kuće tužiteljice, vjerojatno kosi tuženik, ne kosi je on i ne kosi je tužiteljica. Radi se o zatvorenom i zaključanom dvorištu, a ključ od tog dvorišta ima tuženik, tužiteljica ne može ući u to dvorište, a tuženik je to kupio i zagradio sigurno prije više od pet godina. Odvod od klime spojen je na gurlu (oluk) i to curi van dvorišta tuženika. Saznanja o tome da tužiteljici pripada pravo na pola metra prostora vrta u posjedu tuženika, da crpi od starih ljudi koji imaju kuće do dvorišta tuženika. Radi se o kućama u nizu. Tužiteljica da mu je spomenula da joj je tuženik rekao da ukloni klimu, ali ne zna je li i pisanim putem ili samo usmeno..

15. Sud iskaz ovog svjedoka ocjenjuje istinitim i suglasnim s ostalim provedenim dokazima u postupku. Isti ima neposredna saznanja o samom događaju, s obzirom da je on taj koji je događaj prijavio tužiteljici. Već iz navoda ovog svjedoka, da ni tužiteljica, niti on ne kose travu uz kuću tužiteljice, kao i navoda svjedoka da tuženik ima ključ od dvorišta neposredno uz kuću tužiteljice, slijedi zaključak ovoga suda, da tužiteljica nije u posjedu nekretnine (vrta) koja se nalazi neposredno uz njezinu kuću te da zid s kojega je tuženik uklonio njezin klima uređaj, gleda na dvorište tuženika i istome se prilazi iz dvorišta u posjedu tuženika.

16. Sud je na temelju navoda saslušanih stranaka nesporno utvrdio da je:

- tužiteljica ta koja je postavila klima uređaj na svojoj nekretnini u rujnu 2024. godine, nakon što je prethodno upitala tuženika za dozvolu,

- da se postavljanju klime protivio tuženik, te da je tužiteljicu i putem punomoćnika, u rujnu 2024., par dana nakon postavljanja klima uređaja, zatražio da klima uređaj ukloni,

- da je klima uređaj u mjesecu ožujku 2025. tuženik sam uklonio.

- Da tužiteljica nije u posjedu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da je ova nekretnina u posjedu tuženika te da se klima uređaj, pričvršćen za kuću tužiteljice, nalazio u zračnom prostoru iznad nekretnine u posjedu tuženika, ovo s obzirom na utvrđenje da zid kuće, s vanjske strane kojega je tužiteljica postavila klima uređaj, graniči s nekretninom u posjedu tuženika te da tužiteljica nije u posjedu zemljišta uz kuću.

17. Na taj način utvrđeno je da je tužiteljica, postavljanjem klima uređaja na vanjski zid svoje nekretnine, zapravo stekla posjed prava stvarne služnosti – imati dio zgrade i naprave na poslužnoj nekretnini iz čl. 196. ZVDSP. Tom odredbom propisano je da vlasnik povlasne nekretnine kojega njegovo pravo služnosti ovlašćuje da na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu zračnu prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu izgrađenu napravu ili kakav uređaj koji služi njegovoj zgradi, dužan je to uzdržavati o svome trošku, a vlasniku poslužne nekretnine plaćati naknadu za iskorištavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, ako nije posebno određeno propisom ili zakonom.

18. Odredbom čl. 16. ZVDSP propisano je kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

19. Tužiteljica je dakle u konkretnom slučaju, postavljanjem klima uređaja koji se nalazi u zračnom prostoru susjedne nekretnine u posjedu tuženika, izvorno stekla posjed prava stvarne služnosti, sadržaj kojega je pravo imati dio zgrade ili naprave na poslužnoj nekretnini (čl. 196. ZVDSP). Tužiteljičin posjed prava stvarne služnosti se, s obzirom na protek vremena u kojem je tuženik mogao tražiti zaštitu svog posjeda, umirio. Iz iskaza tuženika naime, slijedi zaključak da je on bio upoznat s činjenicom da je tužiteljica unatoč njegovom protivljenju postavila klima uređaj na vanjski dio svoje nekretnine.

20. S obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari, ostaje sporno je li uklanjanjem klime sa zida kuće tužiteljice, tuženik tužiteljicu smetao u posjedu nekretnine-njezine kuće, kako to tužiteljica njezinom tužbom traži. Navesti je da tužiteljica tužbom traži zaštitu posjeda nekretnine, a utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da ju je tuženik uklanjanjem klime smetao u posjedu prava stvarne služnosti, a ne u posjedu nekretnine. Navesti je da tužiteljica i pojašnjava da ju je tuženik radnjama opisanima kao čin smetanja, onemogućio u korištenju i uporabi klimatizacijskog uređaja, što pak ne može biti objektom posjedovne zaštite.

21. Posjed je smetan ako je oduzet ili uznemiren. Oduzet je kada je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjeg posjednika, a uznemiren je ako je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ili dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću, ali nije sasvim isključena.

22. Čin smetanja posjeda je akt koji uzrokuje smetanje i koji samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje. Njime neka osoba samovlasno izvršava svoju faktičnu vlast, negirajući time već postojeću tuđu faktičnu vlast, bilo u cijelosti ili u nekome opsegu. Dakle, čin predstavlja uspostavljanje novoga i izmijenjenog posjedovnoga stanja u kojemu faktična vlast dotadašnjeg posjednika nestaje, smanjuje se ili ograničava a ujedno se uspostavlja nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja.

23. Čin smetanja je samo onaj čin kojim se postojeće stanje faktične vlasti mijenja samovlasno ili neovlašteno, no nije svako oštećenje tuđe imovine ujedno i smetanje posjeda jer ono u sebi mora sadržavati i znake svjesnog zadiranja u tuđe pravo posjeda te znakove samovlašća. Navedeno ne isključuje moguću kaznenopravnu odgovornost koja bi proizišla iz takvog postupanja.

24. Provedenim dokazima, a u skladu sa svim iznesenim, sud je utvrdio da tuženik svojim radnjama, odnosno skidanjem tužiteljičine klime sa zida njezine kuće, nije stekao faktičnu vlast ni na jednom dijelu njezine nekretnine, niti je došlo do izmjene posjedovnog stanja na tužiteljičinoj nekretnini. Tužiteljica je i dalje ta koja je u posjedu predmetnog zida te upravlja svojom nekretninom.

25. Člankom 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93 112/99 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23, dalje u tekstu ZPP) propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stranka od čije dispozicije zavisi pokretanje postupka ovlaštena je i utvrditi temu raspravljanja i odlučivanja, odnosno utvrditi predmet spora. Isticanjem tužbenog zahtjeva i određivanjem tužbene osnove tužitelj je taj koji supstancira predmet spora.

26. Dakle, tužiteljica je kao predmet spora istaknula smetanje njezina posjeda nekretnine, ali na način da je onemogućena u korištenju svojeg klima uređaja. Tuženik uklanjanjem klima uređaja tužiteljicu nije smetao u posjedu njezine nekretnine. Sud odlučuje samo u granicama zahtjeva stavljenih u postupku te nije ovlašten tužitelju dosuditi ni više od onoga što je tražio, ni nešto drugo, što on nije tražio, čak i kad ga rezultati raspravljanja dovedu do zaključka da tužitelju pripada više nego što je tražio, ili da mu, doduše, ne pripada ono što je tražio, ali da mu pripada nešto drugo. S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da tuženik svojim postupanjem tužiteljicu nije smetao u posjedu nekretnine, to je njezin tužbeni zahtjev neosnovan i valjalo ga je odbiti na način kako je to određeno u izreci ovog rješenja.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te odredbe Tbr. 7. toč. 2. obračunate prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/2023, dalje Tarifa), i to u iznosu od 250 bodova po Tbr. 7. točka 2. Tarife, što se odnosi na sastav odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu 9. rujna 2025. i na ročištu 26. rujna 2025. Priznatih 250 bodova uvećanih za vrijednost boda od 2,00 eura iznose 500,00 eura. Kada se na navedeni iznos obračuna 25% PDV-a, tuženom pripada sveukupno 625,00 eura.

U Zadru, 26. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku