Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-2170/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika 1. BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika 1. i 2., te objave 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju nekretnine zaključen 8. listopada 2021. i ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021 zaključen između BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija OIB: 52634238587 u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, prema prvotuženiku BI u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos teku od 22. lipnja 2023., pa do namirenja sve po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Drugotuženik PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je dopustiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 52634238587 da namiri svoje potraživanje prema prvotuženiku BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 22. lipnja 2023., pa do namirenja sve po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, namiri prodajom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo.

III. Nalaže se tuženicima platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.699,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja po stopi određenoj uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. listopada 2024. navodi kako ima novčanu tražbinu prema poreznom dužniku prvotuženiku BI na ime dospjelih i neizmirenih poreza u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 22. lipnja 2023., pa do namirenja sve po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve temeljem poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Službe za nadzor Klasa: UP/I-471-02/21-01/96, Urbroj: 513-07-13-01-22-72 od 17. ožujka 2022. koje je postalo izvršno dana 31. ožujka 2023. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Službe za nadzor Klasa: UP/I-471-02/21-01/96, Urbroj: 513-07-13-01-22-72 od 17. ožujka 2022. koje je postalo izvršno dana 31. ožujka 2023., provotuženiku BI po obavljenom poreznom nadzoru utvrđena je ukupna obveza u iznosu od 1.322.931,73 kuna. Prvotuženik BI nije podmirio predmetno dugovanje, slijedom čega je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar donijelo rješenje o ovrsi Klasa: UP/I-415-02/2023-001/01916, Urbroj: 513-007- 13/2023-01 od 21. lipnja 2023. pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika na računu koji ima kod banke – temeljem ovršne isprave, koje rješenje je izvršno 28. lipnja 2023. Prvotuženik BI i drugotuženik PI dana 8. listopada 2021. zaključili su Ugovor o darovanju nekretnine, koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021, temeljem kojeg Ugovora je prvotuženik BI darovao drugotuženiku PI – sinu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Drugotuženik PI je sin prvotuženika BI, te se sukladno odredbi čl. 67.st.2. Zakona o obveznim odnosima smatra da je drugotuženiku bilo poznato da se zaključenjem predmetnog Ugovora o darovanju nekretnina nanosi šteta tužiteljici. Ovakvom pravnom radnjom provotuženika kao dužnika u korist drugotuženika nanesena je šteta tužiteljici kao vjerovniku, obzirom da prvotuženik nakon zaključenja predmetnog Ugovora nema više u vlasništvu drugih nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti, porezni dužnik ovdje prvotuženik BI nema dovoljno sredstava za ispunjenje dospjelog potraživanja tužiteljice. Stoga je zaključenjem Ugovora o darovanju drugotuženog sa prvotuženim nanesena šteta tužiteljici Republici Hrvatskoj, a prvotuženi je spomenuti pravni posao i poduzeo kako bi se onemogućila naplata potraživanja tužiteljice. Obzirom da je tražbina tužiteljice dospjela na naplatu, da se tužiteljica do današnjeg dana nije uspjela naplatiti, te da je pobijanim Ugovorom o darovanju tužiteljica oštećena i da isti onemogućuje njeno namirenje.

2. Tuženici pod 1. i 2. su u odgovoru na tužbu naveli kako u cijelosti osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Nije sporno da tužitelj ima novčano potraživanje s osnove poreznog duga prema tuženiku ad. 1. u iznosu od 177.732,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Zadar, Službe za nadzor, Klasa: UP/I-471- 02/21-01/96. Citirano novčano dugovanje tužitelj je prema tuženiku ad. 1. nepravomoćno utvrdio tek 17. ožujka 2022. godine donošenjem prvostupanjskog rješenja koja odluka je pravomoćno potvrđena dana 28. veljače 2023. godine rješenjem Ministarstva financija, Klasa: UP/II-471-02/22-01/188. Zbog prirode predmetnog parničnog postupka odnosno zakonskih odredbi kojima zakonodavac regulira pobijanje dužnikovih pravnih radnji, od itekakvog je značaja kada je nastala tražbina tužitelja. Prije svega se ističe kako tužitelj nije poduzeo niti jednu pravnu radnju u cilju osiguranja svoje evenutalne buduće tražbine, a što je bio u mogućnosti. Isto tako tužitelj nije niti poduzeo kakvu pravnu radnju radi naplate svog potraživanja prema tuženiku ad. 1. i to sve do lipnja 2023. godine kada je doneseno rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tuženika ad. 1. Tek protekom roka od tri godine od kako je tuženik ad. 1. s tuženikom ad. 2. zaključio ugovor o darovanju, odnosno dana 09. listopada 2024. godine, tužitelj podnosi predmetnu tužbu sudu u cilju naplate svog potraživanja. U ovom kontekstu tuženici ističu prigovor zastare. Rok za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prekluzivne je naravi što znači da njegovim istekom vjerovnik gubi pravo na podnošenje tužbe. Obzirom na to da je tužba nadležnom sudu podnesena dana 09. listopada 2024. godine tužitelj, dakle protekom roka od tri godine, tužitelj je bio prekludiran za poduzimanje ove pravne radnje te je tužba tužitelja nepravovremena i kao takvu sud je treba odbaciti. Ukoliko pak sud ne prihvati istaknuti prigovor zastare, ono što je relevantno za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari jest to da u trenutku otuđenja nekretnina tuženik ad. 1. nije bio ni u kakvoj obvezi prema tužitelju. Štoviše, u trenutku otuđenja nekretnine tuženici nisu imali niti razloga posumnjati da će doći do dugovanja koje je predmet ovog spora, a posebno ne u iznosu koji tužitelj potražuje. Dakle, u trenutku zaključenja ugovora o darovanju između tuženika ad. 1. i ad. 2. ne samo da potraživanje tužitelja nije postojalo već nadležno upravno tijelo nije donijelo niti jednu odluku pa čak nije bio niti sačinjen zapisnik o poreznom nadzoru kojim je iniciran postupak utvrđenja poreznog duga tuženika ad. 1. BI, a koji bi ukazivao na buduću obvezu tuženika ad. 1. Stoga, nesporno je tuženik ad. 1. je bio ovlašten otuđiti nekretnine koje su bile njegova osobna imovina i imovina njegove supruge CI kao bračna stečevina jer pravo vlasništva kao ustavna kategorija omogućuje vlasniku da slobodno raspolaže svojom imovinom. Ovo pogotovo kraj činjenice da tuženik ad. 1. nije imao zabranu otuđenja nekretine, a ponavlja se niti je imao utvrđeni pa niti pretpostavljeni dug prema tužitelju. Dakle, u trenutku otuđenja nekretnine nije egzistirala nikakva odluka ili upravni akt sukladno kojem bi se radnje tuženika imale smatrati štetnima za tužitelja već se isključivo radilo o dozvoljenom i slobodnom raspolaganju osobnom imovinom. U odnosu na tužbeni zahtjev iz točke 1. tužbe se ističe kako se radi o nekretnini koja sada predstavlja osobnu imovinu tuženika ad. 2., a titulus stjecanja prava vlasništva bilo je darovanje. Odnosno, tuženik ad. 2. je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini sukladno Ugovoru o darovanju koji je zaključio sa tuženikom ad. 1., dana 08. listopada 2021. godine, ovjeren od strane Jelene Skoblar, javnog bilježnika u Zadru, broj ovjere: OV-13059/2021. Ovo bez namjere oštećenja tužitelja. Stoga je neosnovano od tuženika ad. 2. tužbom zahtjevati da dopusti tužitelju da svoje potraživanje namiri prodajom nekretnina koje su njegovo vlasništvo. Nije sporno da zakonodavac propisuje da kada se radi o besplatnim raspolaganjima i onim raspolaganjima koje se mogu s njima poistovjetiti, može se reći da je dužnik znao odnosno mogao znati da se navedenima nanosi šteta vjerovniku. Riječ je o slučajevima kada imovina dužnika prelazi na treću osobu bez protučinidbe te se pritom osiromašuje njegovu imovinu. Po svojoj naravi ugovor o darovanju jest besplatni pravni posao. Međutim, u konkretnom slučaju samo se nominalno radilo o ugovoru o darovanju, ovo radi pravne neukosti ugovornih stranaka. Ipak u svojoj suštini ugovor koji su tuženici zaključili dana 08. listopada 2021. godine nije bio besplatan pravni posao. Naime, nije sporno da je tuženik ad. 2. tuženiku ad. 1. prepustio određenu količinu novaca pa je u skladu s tim na zahtjev tuženika ad. 2. bilo potrebno regulirati obiteljske odnose u pogledu potraživanja među članovima obitelji. Navedeno je tužitelju bilo poznato jer im je tuženik ad. 1. u postupku poreznog nadzora dostavio dokumentaciju o istom. Stoga, relevantna je činjenica da tuženik ad. 1., a niti tuženik ad. 2. s obzirom na sve okolnosti slučaja nisu znali niti su mogli znati da zaključenjem pravnog posla nastaje šteta tužitelju, a niti je tendencija tuženika bila oštetiti tužitelja. Navedeno proizlazi iz činjenice da u trenutku otuđenja nekretnina u vlasništvu tuženika ad. 1. i njegove supruge CI nije bilo nikakvih smetnji da se nekretnine otuđe, a niti je upravno tijelo donijelo kakvu odluku sukladno kojoj bi tuženik ad. 1. znao ili mogao znati da svojim radnjama čini šetu tužitelju. Odnosno, pravno gledano ne može se niti govoriti da je postupanje tuženika bilo štetno za tužitelja jer se radi o dva apsolutno odvojena događaja koji niti u namjeri, a niti po slovu zakona nemaju poveznicu. Slijedom navedenog u odgovoru na tužbu predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao: porezno rješenje (l.s. 5-46), dostavnicu (l.s. 47-48), zapisnik (l.s. 49-84), rješenje o ovrsi (l.s. 85-88), očevidnik redosljeda za plaćanje (l.s. 89-90), dopis (l.s. 91-92), ugovor o darovanju nekretnina (l.s. 93-96), zk izvadak (l.s. 97-100), podatke JRO (l.s. 101-102), medicinske nalaze (l.s. 117-121, 124), zk izvatke (l.s. 129-136, 143-146), sporazum o raskidu ugovora o darovanju (l.s. 137-139), te su saslušani svjedoci ŽI, MI, ĆI (l.s. 158-163), a pročitani su i spisi ovoga suda broj Z-17295/2025 i Z-17267/2025.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem da Ugovor o darovanju nekretnine zaključen 8. listopada 2021. između BI i PI gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice Republike Hrvatske prema tuženiku pod 1. BI u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nalaganje drugotuženiku ZI, da dopusti tužiteljici Republici Hrvatskoj da namiri svoje potraživanje prema tuženiku pod 1. BI u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4.1. Među strankama nije sporno da je potraživanje tužiteljice dospjelo, kao i da je tuženik pod 1. insolventan odnosno da nije u mogućnosti podmiriti dospjelo dugovanje.

5. Prema sadržaju poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Službe za nadzor Klasa: UP/I-471-02/21-01/96, Urbroj: 513- 07-13-01-22-72 od 17. ožujka 2022. koje je postalo izvršno dana 31. ožujka 2023. (l.s. 5-46), proizlazi da je BI po obavljenom poreznom nadzoru utvrđena ukupna obveza u iznosu od 1.322.931,73 kuna.

5.1. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar donijelo je rješenje o ovrsi Klasa: UP/I-415-02/2023-001/01916, Urbroj: 513-007-13/2023-01 dana 21. lipnja 2023. pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika na računu koji ima kod banke – temeljem ovršne isprave, koje rješenje je izvršno 28. lipnja 2023. obzirom da BI nije podmirio dugovanje iz toč. 5. ovog obrazloženja (l.s.85-87).

5.2. Kako proizlazi iz Ugovora o darovanju nekretnina (l.s. 93-96), BI i PI su dana 8. listopada 2021. zaključili Ugovor o darovanju nekretnine, koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021, temeljem kojeg Ugovora je BI darovao u PI – sinu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambeni objekt, odnosno dvije stambene zgrade sa dvorištem (jedna zgrada je ruševna, a druga zgrada je obnovljena).

5.3. Kako proizlazi iz zk izvadaka od 7. listopada 2024. (l.s. 97-100), kao vlasnik predmetnih nekretnina je upisan PI – tuženik pod 2. uz zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 9. lipnja 2022. na ime BIM – sipruge tuženika pod 1. i to na svim nekretninama.

5.4. Iz zk izvadaka od 19. svibnja 2025. (l.s. 129-136), proizlazi da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan PI uz brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 9. lipnja 2022. na ime BIM i to na svim nekretninama.

5.5. Iz Sporazuma o raskidu Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. i 2. (l.s.137-138) od dana 9. svibnja 2025. slijedi da se raskida Ugovor o darovanju nekretnine, koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021, temeljem kojeg Ugovora je BI darovao u PI – sinu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5.6. Kako proizlazi iz zk izvadaka od 23. svibnja 2025. u odnosu na predmetne nekretnine (l.s. 143-146), kao vlasnik je upisan BI – tuženik pod 1. te su upisane i zabilježbe tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji od dana 9. listopada 2024., a u odnosu na ovaj predmetni postupak, kao i zabilježbe spora pod brojevima Z-17295/2025 i Z-17267/2025.

5.7. Uvidom u spis ovoga sud broj Z-17295/2025 je utvrđeno da je tužiteljica BIM – supruga tuženika pod 1. podnijela tužbu protiv tuženika KI radi utvrđenja prava vlasništva na ovdje predmetnim nekretninama jer da se radi o bračnoj stečevini i to pod brojem P Ob-110/2025, dok je u odnosu na spis broj Z-17267/2025 povučen prijedlog tužiteljice BIM u postupku protiv tuženika KI, radi zabilježbe postojanja parničnog postupka na ovdje spornim nekretninama.

6. Saslušan kao svjedok MI je naveo da nije upoznat s detaljima poreznog duga. Zna da je ovaj postupak vezan za nekretnine od tuženika koja se nalazi u [adresa] u selu, a radi se o nekretnini koja je bila od njegovog oca PI kao ostavina te da su tu nekretninu zajedno obnovili tuženik 1. i njegova supruga BIM. U vrijeme darovanja svome sinu, ova starina je bila ruševina te sada u toj kući žive BIM i B, sin od tuženika 1., a prošlo ljeto je tu živio i tuženik 1. ali se odselio. Zna da je za obnoviti ovu staru kuću otac od BIM, supruge tuženika 1., prodao neku svoju nekretninu i svojoj kćeri BIM je dao novac koji je ona uložila u kuću koju je tuženik 1. poklonio svome ocu da bi potom njegov otac tu nekretninu njemu ponovno vratio, a da zna da je u to vrijeme bilo nekih nesuglasica između tuženika 1. i njegove braće pa je onda on svome ocu poklonio tu nekretninu. BIM to da nije znala i onda su se tu i posvađali. Supruga tuženika 1. zaključila je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ocem tuženika 1., a zna da je tuženik 1. u postupku razvoda od BIM.

6.1. Nadalje, ovaj sud je saslušao i svjedoka GI koji je naveo da je P s BIM u vezi sigurno nekih 15ak godina, a neki 10ak godina su u braku, te zna da je kuća ta u [adresa] obnovljena negdje 2015., da je bila starina od Mirovog oca te da su BIM i on skupa to obnovili. BIM da je ulagala u tu kuću, da su skupa to radili, P je kupovao parcelice, pa navodi da on ustvari ne zna da su oni to kupovali. On da je posuđivao C novce te je čuo da P nije sa suprugom u dobrim odnosima i da više ne žive skupa.

6.2. Svjedok ĆI je naveo da je kuća u [adresa] bila starina od Ž, obnovljena je prije 10-15 godina, te mu je P spominjao da mu je supruga pomagala pri obnovi kuće i to misli financijski. Ne zna je li bila zaposlena kada se kuća obnavljala, mislim da je radila u atletici, a da je površina te kuće oko 40 m2 tlocrtno te da je dvorište površine 40 m2. Ne znam je li 2017. to bila ruševna ili obnovljena kuća. BIM mu je rekla da je dobila nekakvo nasljedstvo i da su to uložili u kuću. Sada u toj kući da živi BIM sa svojim djetetom.

6.3. Ovaj sud nije posebno analizirao iskaze svjedoka smatrajući da isti nisu relevantni za rješavanje ovoga spora.

7. Tuženik pod 1. saslušan pred ovim sudom je naveo da je nekretnine koje se nalaze u [adresa] darovao 2021. međutim obzirom da je njegovom ocu bilo previše nekretnina iz razloga što je star i bolestan, a njemu je bilo to sve previše i da ga se proziva po sudu pa da je njemu vratio sve te nekretnine sporazumom i raskinuli su ugovor o darovanju 2025. godine. Kuću u [adresa] su skupa sređivali on i supruga, ona je uložila svoju ušteđevinu i ušteđevinu svojih roditelja. Zna da je za mali dvor pokraj kuće uložila 15.000,00 EUR-a i više nego on. Počeli su sređivati prije 15ak godina, od 2010.-2015. Kuća – starina od njegovog oca je bila na čestici oznake 7426 a u odnosu na ostale je zaključio ugovor o kupoprodaji prije 10ak godina, a BIM mi je dala novac. Misli da su se kao vlasnici jedne upisali tužbom, a za ostale mu je supruga dala novac i to misli 15.000,00 EUR-a da plati te tri čestice koje su kupljene na njegovo ime dok su tada da su bili u braku. Nekako mu je lakše bilo da se on upiše kao vlasnik iako mu je ona dala novac za tu kupoprodaju, a nikakav ugovor da nisu sklopili u svezi te posudbe. Supruga mu je od svoje ušteđevine dala 15.000,00 EUR za kupnju ovih čestica, a njezini roditelji su joj poklonili njihovu ušteđevinu i to oko 40. -50.000,00 EUR i to u vrijeme kada su počeli obnavljati kuću i to misli 2010. Po njemu da je BIM dala ukupno sigurno 60.-70.000,00 EUR-a za urediti kuću. U vrijeme kada je nekretninu u [adresa] darovao ocu nije imao nikakav dug prema poreznoj upravi. Da je njegov otac bio uznemiren kada je dobio poziv od strane suda u svezi ovog postupka pa je rekao da on to želi okončati i da je iz toga razloga on s ocem zaključio raskid ugovora o darovanju. Navodi da on želi podmiriti dugovanje prema Poreznoj i dogovorit se s njima oko vraćanja duga, a da je bio u par navrata u Poreznoj. Njemu da je otac tijekom godine davao velike iznose novca pa je on iz tog razloga vratio ocu novce na takav način. Otac mu je darovao najmanje 150.000,00 EUR-a. U trenutku kada je darovao nekretninu ocu da nije bio sastavljen zapisnik o nadzoru, a niti je imao saznanja o tome da će postati porezni dužnik. Misli da je prošlo 2 godine od trenutka darovanja do utvrđenja poreznog duga. Istovremeno je išao nadzor njega kao fizičke osobe i kao firme te je dug na ime firme podmiren. Na poseban upit suda iz kojeg razloga se odlučio, nakon što mu je, kako je rekao supruga osobno uložila 70.000,00 eura u obnovu starine i kupnju susjednih nekretnina, a imali su zajedničko dijete, sve to darovati svome ocu koji sada ima 79 godina, isti navodi da je on to darovao ocu iz principa zbog nesuglasica sa braćom, on to nije ni rekao supruzi 2021. da je učinio i onda njegov otac nakon darovanja nije napravio ništa i ta dioba nije bila izvršena. Vlasnik ove starine u [adresa] je bio njegov otac i otac je njemu tu starinu darovao negdje 2015., a usmeni dogovor je bio da on to može obnavljati 2010. godine.

8. Sukladno odredbama čl. 66. do čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023) opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji su: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, dok opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a.

8.1. Kod besplatnih raspolaganja, kakvo je i darovanje - kojim dužnik premda na to nije obvezan umanjuje svoju imovinu bez prava na protučinidbu, ima smatrati, a radi se o neoborivoj zakonskoj presumpciji temeljenoj na načelu po kojem „nitko ne može davati darove na račun svojih vjerovnika“, da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (dakle: da je znao i da se ovaj neće moći naplatiti ili će naplata njegovog potraživanja biti otežana - sve obzirom da bez toga ne bi niti bilo riječ o nekoj šteti) - pa se za pobijanje te radnje raspolaganja ne traži da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato i taj treći niti ne može dokazivati suprotno. Ovaj sud je navode tuženika da Ugovor o darovanju u stvari nije bio besplatan pravni posao jer da je tuženik pod 2. – otac, tuženiku pod 1. – sinu, prepustio određenu količinu novaca pa je u skladu s tim na zahtjev tuženika pod. 2. bilo potrebno regulirati obiteljske odnose u pogledu potraživanja među članovima obitelji, našao potpuno neosnovanima i usmjerenim prema uspjehu tuženika u ovome sporu. Niti je životno, niti logično da sin daruje svome ocu nekretnie, zbog neke tzv. posudbe novca, a da naknadno supruga tuženika pod 1., sa kojim inače ima zajedničko dijete, tužbom pokrenutom tijekom ovoga postupka traži na istim tim nekretninama utvrđenje prava vlasništva temeljem bračne stečevine. Također, iskaz tuženika pod 1. ovome sudu nije bio uvjerljiv i vjerodostojan kada je isti pokušao opravdati razloge zaključenja pa potom i raskida Ugovora o darovanju sa svojim ocem.

8.2. Za ispunjenje pretpostavke iz čl. 66. st. 1. ZOO-a bitno je da je tražbina vjerovnika (tužiteljice) dospjela u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji, iz čega slijedi da nije relevantno je li tražbina vjerovnika bila dospjela u vrijeme poduzimanja pravne radnje dužnika. Da dospjelost tražbine vjerovnika treba postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje dužnikove pravne radnje, a ne u trenutku poduzimanje pravne radnje, izneseno je pravno stajalište u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2021. broj Rev-4928/2019, a u vezi navedenog pravnog pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 24. svibnja 2021. broj Su-IV-16/2021-11 zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.

8.3. Dakle, po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju nije pravno relevantno je li tražbina tužiteljice bila dospjela u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 8. listopada 2021., nego je relevantno je li tražbina tužiteljice dospjela u vrijeme podnošenja tužbe 7. listopada 2024. (a ne kako tuženici pogrešno tvrde da je datum podnošenja tužbe 9. listopada 2024.). Kako tuženici ne spore da je tražbina tužiteljice dospjela u vrijeme podnošenja tužbe, obzirom i sami navode u odgovoru na tužbu (l.s.112) da nije sporno da tužitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku pod 1. pravomoćno utvrđeno rješenjem Ministarstva financija, Klasa: UP/II-471-02/22-01/188, to je nedvojbeno ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 66. st. 1. ZOO-a.

8.4. Stoga, u vrijeme podnošenja tužbe tražbina tužitelja je dospjela za isplatu, pa je dakle tužbom za pobijanje dužnikovih pravnih radnji mogao biti obuhvaćen i navedeni Ugovor o darovanju od 8. listopada 2021., kojim je tuženik pod 1. svome ocu, tuženiku pod 2. darovao predmetne nekretnine. Prema tome, nisu osnovani navodi tuženika da u trenutku otuđenja nekretnine tuženik pod 1. nije bio ni u kakvoj obvezi prema tužitelju te da tuženici nisu imali razloga posumnjati da će doći do dugovanja koje je predmet ovoga spora.

8.5. Tuženik istiće prigovor zastare koji nije osnovan. Naime, prema čl. 71. ZOO tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona (teretno raspolaganje), a za ostale slučajeve u roku od tri godine dok se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

8.6. Radi se o prekluzivnom roku, a kako se u konkretnom slučaju radi o besteretnom besplatnom raspolaganju za pobijanje vrijedi rok od tri godine. Budući da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 7. listopada 2024., a ugovor o darovanju, koji je predmet pobijanja je sklopljen 8. listopada 2021., tužba je podnesena unutar prekluzivnog roka od tri godine.

9. Činjenicu da su tuženici pod 1. i 2. tijekom ovoga postupka, dana 9. svibnja 2025. zaključili Sporazum o raskidu Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. i 2. (l.s.137-138) te da je trenutno tuženik pod 1. upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, dok je na istima tijekom ovoga postupka upisana i nova zabilježba spora u pravnoj stvari tužiteljice BIM (supruge tuženika pod 1.) radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, ovaj sud je cijenio temeljem odredbe čl. 195. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

9.1. Posebno je i za istaknuti da su tuženici pod 1. i 2. Ugovor o darovanju od 8. listopada 2021. raskinuli dana 9. svibnja 2025. dok je supruga tuženika pod 1. BIM dana 16. svibnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika pod 1. radi utvrđenja prava vlasništva jer da se radi o bračnoj stečevini, te prijedlog za upis zabilježbe spora na ovdje predmetnim nekretninama, uz prethodno brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 9. lipnja 2022. na ime BIM, koji je ista imala zaključen sa tuženikom pod 2. i to na svim nekretninama. Stoga ovaj sud smatra da je postupanje tuženika u ovome postupke i supruge tuženika pod 1. usmjereno isključivo prema onemogućavanju naplate tužiteljice svoga dospjelog potraživanja.

.

10. Slijedom svih prethodnih utvrđenja, ovaj sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je potraživanje tužiteljice dospjelo, da je pravna radnja tuženika pod 1. poduzeta na štetu tužiteljice, da je tuženik pod 1. insolventan te da je tužiteljica oštećena, a da pobijanje omogućuje namirenje tužiteljice, pa je stoga odlučeno kao u izeci ove presude.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 155. st. 1. ZPP- a, te sukladno kriterijima utvrđenim Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, nadalje Tarife), a prema vrijednosti predmeta spora. Stoga je tužitelju valjalo priznati nastali trošak sastava tužbe u iznosu od 2.674,76 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 19. svibnja 2025., 23. svibnja 2025. i 9. listopada 202. u iznosu od po 2.674,76 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno iznosi 10.699,04 EUR.

11.1. Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu radi objave obzirom da se ne radi o trošku nužnom za vođenjem ovoga postupka.

U Zadru, 26. studenog 2025.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po ODO Zadar, GUO