98. P-1301/25

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 100,00 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja PH, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika, donio je i objavio 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 100,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025., do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. prosinca 2024. godine nastala je šteta na vozilu, MG ZS 1,0 TGDI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 16. prosinca 2024., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. . 9- 22340-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 968,89 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 868,89 €. Razliku od 100,00 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 27. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 100,00 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, te osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Navodi da je oštećeniku od strane tuženika ukazano na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun tužitelja br. 9-22340-1 (list 9-10 spisa), izvid štete tuženika, br. 242610410687/1 (list 11 spisa), obrazložena ponuda tuženika (list 12-13 spisa), Obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi (list 14-15 spisa), Cjenik usluga (list 16 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17-18 spisa), Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19 spisa), e-mail poruka (list 47- 18 spisa), Stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 49-52 spisa), Sevisna ponuda od 18. lipnja 2025. (list 72-74 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 100,00 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika i visina štete.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (868,89 € od ukupno traženih 968,89 €), te da je u svojoj ponudi na listu 12 spisa izrijekom naveo da odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj nije sporna te je procijenio štetu na vozilu u iznosu od 868,89 €. Stoga navedeno postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran, tada zasigurno ne bi priznavao odgovornost za štetni događaj kao što ne bi isplaćivao nesporni dio štete.

9. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 9-22340-1 odnosno po cijeni od 65,00 € po radnom satu limara/lakirera već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

10. Iz računa tužitelja broj 9-22340-1 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila u vlasništvu RH. Vrijednost izvršenih radova iznosi 968,89 € te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 4 radnih sati na popravku (1,9 + 2,1 sata), upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete (list 10 spisa). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 52,00 € plus PDV po radnom satu limara/lakirera odnosno od 65,00 € s uključenim PDV-om.

11. Iz Cjenika tužitelja na listu 16 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 65,00 € s uključenim PDV-om za limarske/lakirerske radove.

12. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj RH fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Zaključno, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

14. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

15. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine od 27. veljače 2025. kojim je oštećena RH svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 100,00 € ustupila tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

16. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 65,00 € sa PDV-om, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 100,00 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude tuženika (list 12 spisa) je razvidno da je oštećenik podnio odštetni zahtjev 16. prosinca 2024., pa kako tužitelj potražuje zatezne kamate od 13. veljače 2025. odnosno od kasnijeg datuma to su iste i dosuđene sukladno zahtjevu tužitelja. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

19. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka RH i zz tužitelja te provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način, budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonimično.

20. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 16. listopada 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za sastav tužbe od 16. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka II. izreke).

22. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Jednako tako sud je odbio i tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 8. srpnja 2025., u iznosu od 50,00 €, budući je sud smatrao da sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,14 € (točka III. izreke).

23. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 26. studenog 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana