Poslovni broj: P-412/2021-69

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja: 1) MV rođ. DV, pok. ŽV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) FV rođ. DV, pok. ŽV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) BV rođ. DV, pok. ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4) DV udove NV pok. ŽV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica sada pok. NV pok. ŽV, 5) IV iz [adresa], 6) KV, [adresa], Bitke na Neretvi 4/2, Republika Srbija, 7) UV iz [adresa], tužitelji pod 5) do 7) kao nasljednici sada pok. ČV pok. ŽV, svi pod 1) do 7) zastupani po punomoćniku ŽV, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Lubina i Čutura“ j.t.d. Split, Gundulićeva 48, Split, protiv tuženika Komunalac d.o.o, Petra Svačića 28, 23 210 Biograd na Moru, OIB: 79399174783 zastupan po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru i umješača na strani tuženika Općine Pakoštane, Kraljice Jelene 78, 23 211 Pakoštane, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po općinskom načelniku SV, a ovaj po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, radi prestanka uznemiravanja i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice pod 2) i 4) i punomoćnika tužitelja pod 1) do 7) Branka Čuture, odvjetnika iz Splita i zamjenice punomoćnika umješača na strani tuženika PV, odvjetnice u [adresa], te objave 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) do 4) u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana da prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju vlasničkih prava glede čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 4471 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 5621 m2, obe k. o. [katastarska općina], pa mu se nalaže da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni vodovodne cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna, a sve položeno na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], i na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], obe k. o. [katastarska općina], i u “Geodetskom vještačenju s nalazom i mišljenjem”, oznake 1- 2022-1627-001 od 20.12.2022. izrađenom od Igora Gulan, stalnog sudskog vještaka za geodeziju 20.12.2022., sve označeno slovima B-M-N-O-P-E, a koje vještvo čini sastavni dio ove presude, na način da u istom roku i pod prijetnjom ovrhe navedene cijevi i vodovodna okna iskopa iz navedenih čest. zem. i ukloni sa istih te da zatrpa kanale u kojima su cijevi i vodovodna okna bili položeni na navedenim čest. zem. odnosno da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], obe k. o. [katastarska općina], u prvobitno stanje u kakvom su navedene čest. zem. bile prije polaganja vodovodnih cijevi i vodovodnih okna mjesnog cjevovoda na iste. U protivnom tužitelji su temeljem ove presude ovlašteni sami ukliniti cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna sa čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] i sa čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], obe k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i o trošku tuženog.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 5) do 7) iz točke I.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) do 7) u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos koji tužitelji zadržavaju pravo precizno odrediti po provedenom vještačenju, a sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.“

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) do 7) u tužbi podnesenoj 3. ožujka 2021. navode da su suvlasnici i kvalificirani suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina]. U odnosu na preostale suvlasničke dijelove koji u zemljišnim knjigama nisu upisani na imena tužitelja, a budući takav zemljišnoknjižni upis ne predstavlja stvarno stanje, ističe se kako su tužitelji pod 1) do 7) stvarni i isključivi suvlasnici i kvalificirani suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], i to baš u onom dijelu koji je predmet ove tužbe, a što se dokazuje postupkom koji se između tužitelja u ovom postupku i preostalih suvlasnika pred naslovnim sudom pod posl.br. 26P- 3481/15 vodi radi utvrđenja i uknjižbe, a sve kako bi se na predmetnim nekretninama izvršio upis prava suvlasništva i u preostalim dijelovima na imena tužitelja te kako bi se tako uskladio faktično stanje sa stvarnim stanjem na terenu, a koje stanje treba samo deklarirati ne i konstituirati. Štoviše, u rečenom postupku preostali suvlasnici na predmetnim nekretninama potvrđuju i priznaju da su upravo tužitelji isključivi vlasnici i posjednici upravo onog dijela predmetnih nekretnina kojim dijelom prolaze od strane tuženih protupravno postavljene cijevi mjesnog cjevovoda.

1.1. Nadalje tužitelji u tužbi navode da su pribavili odluku Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. Klasa: 022-05/02-01/146 iz koje odluke je razvidno da je Općina Pakoštane, Kraljice Jelene 78, 23210 Pakoštane bez suglasnosti i pristanka tužitelja, izvela mjesni cjevovod u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], a na kojim česticama su tužitelji upisani kao suvlasnici i na kojim česticama isti imaju kvalificirani suposjed. Istom odlukom Općina Pakoštane je utvrdila ukoliko predmetni cjevovod bude tužiteljima smetao da će tada Općina Pakoštane o svom trošku izmjestiti predmetni cjevovod. Suvlasnici i kvalificirani suposjednici prijepora su upravo tužitelji, a bez njihove ikakve suglasnosti, pristanka ili ovlaštenja, iskopala šahtu, kanal i položila vodovodne cijevi odnosno instalacije. Dakle, Općina Pakoštane je izgradila mjesni cjevovod u [adresa] u duljini od 8,00km, te je dio tog cjevovoda izvela/izgradila odnosno položila i na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], i to na način da dio cjevovoda prolazi kroz sredinu površine čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čitavim njezinim promjerom (širinom) dok dio prolazi kroz sredinu površine 666/7 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čitavim njezinim polumjerom (pola širine). Općina Pakoštane za izvedene radove nije ishodila potrebne lokacijske i građevinske dozvole od strane nadležnih tijela. Tužitelji su onemogućeni odnosno zasmetani u svojim vlasničkim pravima prvenstveno jer im je onemogućeno kvalitetno korištenje predmetnim nekretninama te je na taj način uznemiren njihov posjed. Bespravnim polaganjem cijevi mjesnog cjevovoda po sredini predmetnih čestica tužiteljima je u cijelosti onemogućena izgradnja u skladu s prethodno citiranim odredbama Prostornog plana uređenja. Dana 2. prosinca 2019. Općina Pakoštane je donijela odluku o prijenosu prava vlasništva nad komunalnim vodnim građevinama u korist tuženika trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Biograd na Moru, pa su vodovodne instalacije, cijevi i šahta čije se uklanjanje traži ovom tužbom temeljem rečene odluke postali vlasništvo tuženika koji do dana podnošenja ove tužbe sudu iste nije uklonio sa nekretnina tužitelja pa je tuženik posljedično navedenim činjenicama pasivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelji ističu kako ih tuženik bespravno uznemirava u vršenju njihovih vlasničkih ovlaštenja na njihovoj nekretnini, a čime ujedno umanjuje i vrijednost njihove nekretnine, te da imaju pravo i na naknadu štete sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima budući su im tuženici bespravno izvedenim radovima na njihovim nekretninama umanjili vrijednost istih.

2. Tuženik Komunalac d.o.o. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe da tužitelji nisu sudu dostavili dokaze iz kojih je razvidno da su oni jedini suvlasnici nekretnina sa koji traže izmještanje cjevovoda, nego samo paušalno upućuju na spis P-3481/15 iz čega proizlazi kako nije ispunjen prvi uvjet za podnošenje tužbe za zaštitu vlasništva od uznemiravanja, a to je vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetnih nekretnina. Također da tužitelji ni sa čim ne dokazuju ni da bi bili predmnijevani vlasnici predmetne nekretnine pa da bi eventualno imali pravo na zaštitu svog prava vlasništva sukladno članku 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da uvid u spis suda koji predlažu tužitelji ne predstavlja nikakav dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da tužitelji imaju nekakva prava u svezi predmetne nekretnine, već isključivo činjenicu da je sudu podnesena tužba radi utvrđenja prava vlasništva. Osim toga, tužitelj u tužbi označava tužitelje pod 5) do 7) kao nasljednike iza pok. ĆV pok. ŽV, međutim sudu ne dostavlja rješenje o nasljeđivanju iz kojeg bi se eventualno moglo utvrditi jesu li isti uopće ovlašteni za podnošenje tužbe. Upravo suprotno navodima tužitelja, tuženik je stekao pravo stvarne služnosti predmetnih cjevovoda dosjelošću, budući da je predmetni cjevovod postavljen na predmetnim nekretninama preko 30 godina te se postavljanju istoga nitko nikada nije protivio. Postavljeni cjevovodi čine sastavni dio vodovodno-kanalizacijske mreže tuženika te tuženik izričito osporava da predmetne nekretnine predstavljaju vlasništvo odnosno suvlasništvo tužitelja kako to neosnovano tvrdi. Tuženik naglašava da je prilikom postavljanja cjevovoda postupao sukladno Zakonu o vodnim uslugama pa tužiteljica nije ovlaštena tužbom zahtijevati izmještanje cjevovoda sa nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se u zemljišnoj knjizi vodi kao vlasništvo općenarodne imovine. Također, članak 23. st. 3. Zakona o vodama (NN broj 153/09, 63/11 i 130/11) propisivao je da su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodne usluge ili jedinice lokalne samouprave. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

2.1. Umješač na strani tuženika Općina Pakoštane je podneskom zaprimljenim 8. ožujka 2022. (l.s. 69-70) izjavio da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika. Dodatno navodi da u ovom predmetu nije ispunjen uvjet za da za zaštitu vlasništva od uznemiravanja propisanoj člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pretpostavka da bi tužitelj mogao ostvariti zaštitu svog prava vlasništva od uznemiravanja jeste to da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina te da ga treća osoba uznemirava u izvršavanju vlasničkih ovlasti u pogledu te stvari. Tužitelji da nisu sudu dostavili dokaze iz kojih je razvidno da su oni jedini suvlasnici nekretnina sa koji traže izmještanje cjevovoda, nego samo paušalno upućuju na spis P-3481/15 iz čega proizlazi kako nije ispunjen prvi uvjet za podnošenje tužbe za zaštitu vlasništva od uznemiravanja, a to je vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetnih nekretnina. Također da tužitelji ni sa čim ne dokazuju ni da bi bili predmnijevani vlasnici predmetne nekretnine pa da bi eventualno imali pravo na zaštitu svog prava vlasništva sukladno članku 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik je stekao pravo stvarne služnosti predmetnih cjevovoda dosjelošću, budući da je predmetni cjevovod postavljen na predmetnim nekretninama preko 30 godina te se postavljanju istoga nitko nikada nije protivio.

3. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu 9. ožujka 2022. prihvatio zahtjev umješača na strani tuženika u ovom postupku za miješanjem u ovoj pravnoj stvari, sukladno čl. 207. ZPP-a (l.s. 73).

4.1. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 8. ožujka 2023. (l.s. 167-169) sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: odluku Općine Pakoštane od 2. prosinca 2019. (l.s. 11), zk. izvadak (l.s. 22-29), izvod iz katastarskog plana (l.s. 30-31, 83-84 i 98), presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3051/14-7 od 18. prosinca 2015. (l.s. 32-34 i 109-111), presudu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-362/14-38 od 28. kolovoza 2014. (l.s. 35-39 i 104-108), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3481/15 od 22. studenog 2017. (l.s. 40-44), prijedlog nagodbe (l.s. 45-46), odluku Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. (l.s. 54), Potvrdu Ureda državne uprave u Zadarskoj Županiji od 29. travnja 2005. (l.s. 55), Izjavu VV od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. ožujka 2003. (l.s. 75-77), presudu zbog izostanka Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-545/03 od 4. ožujka 2004. (l.s. 78-79), Izvode iz posjedovnog lista (l.s. 80-81), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-206/09 od 5. ožujka 2009. iza smrti VV (l.s. 85-86), smrtni list za ĆV (l.s. 87), presudu zbog izostanka Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-248/94 od 25. studenog 1994. (l.s. 88-89), rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove Ispostava Biograd na Moru od 10. travnja 1995. (l.s. 90-91), skicu premjeravanja od 21. ožujka 1995. (l.s 92-93), fotografije (l.s. 94-97 i 233), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-5659/18 (Rz-370/17) od 8. ožujka 2018. (l.s. 99-101), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 3157/2020 od 8. srpnja 2020. (l.s. 102-103), proveden je očevid na licu mjesta 5. prosinca 2022. uz sudjelovanje vještaka mjernika Igora Gulana (l.s. 122-124), nalaz vještaka geodetske struke Igora Gulana zaprimljen 23. prosinca 2022. (l.s. 130- 155), nalaz vještaka Ante Vukovića zaprimljen 13. veljače 2023. (l.s. 157-167), saslušana je svjedokinja AV (l.s. 171-172), očitovanje vještaka Ante Vukovića od 17. ožujka 2023. (l.s. 185) i od 29. rujna 2023. (l.s. 191), očitovanje vještaka Igora Gulana od 30. kolovoza 2023. (l.s. 189-190), dopuna nalaza vještaka Ante Vukovića zaprimljen 15. studenog 2024. (l.s. 204-221) i od 10. siječnja 2025. (l.s. 242-243), saslušan je vještak Ante Vuković na raspravi pred sudom 3. prosinca 2024. (l.s. 227), saslušani su svjedoci RV (l.s. 228), SV (l.s. 229-230), HV (l.s. 230-231), pročitani su spisi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2385/16, P-3481/2015 i P- 828/17 (u privitku), pročitan je dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove od 29. travnja 2025. (l.s. 260), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužiteljice pod 1) MV (l.s. 250-251), tužiteljice pod 2) FV (l.s. 251) i 3) BV (l.s. 251).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet postupka je tužba radi prestanka uznemiravanja i uklanjanja dijelova mjesnog cjevovoda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev za isplatu naknade štete radi umanjenja vrijednosti nekretnine uslijed postavljanja cjevovoda.

7. Nesporno je da je prednik tuženika Općina Pakoštane, ovdje umješač na strani tuženika, postavio predmetnu trasu mjesnog cjevovoda na zemljište u privatnom vlasništvu i da su tužitelji kao suvlasnici zemljišta pokrenuli sudski postupak pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnom službom u Benkovcu pod poslovnim brojem P- 828/2017 (u privitku) 15. svibnja 2017.

7.1. Nadalje je nesporno da je Općina Pakoštane odlukom od 2. prosinca 2019. prenijela vlasništvo predmetnog cjevovoda na tuženika Komunalac d.o.o., kako to proizlazi iz odluke Općine Pakoštane (l.s. 11).

7.2. Radi prijenosa vlasništva predmetnog cjevovoda su tužitelji pokrenuli ovaj postupak.

8. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, kada je izgrađen predmetni krak cjevovoda, te da li su se na strani tuženika ostvarile pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti cjevovoda dosjelošću.

9. Sud je radi identifikacije prijepora proveo očevid na licu mjesta 5. prosinca 2022. (l.s. 122-124) uz sudjelovanje vještaka mjernika Igora Gulana i vještaka građevinske struke Ante Vukovića. Temeljem nalaza vještaka geodetske struke Igora Gulana zaprimljenog 23. prosinca 2022. (l.s. 130- 155) i očitovanja vještaka Igora Gulana od 30. kolovoza 2023. (l.s. 189-190) utvrđena je pozicija vodovodnih okna- metalnih na čest. zem. [katastarska čestica] označenih u točkama M i N nalaza vještaka geometra, te pozicija cjevovoda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena likom B-M-N-O-P- E-D-O površine 1.068 m2 i da je ukopani cjevovod na prijeporu pozicioniran na udaljenosti od najmanje 6,9 m do najviše 10,7 m od javne prometnice- Ulice dr. Franje Tuđmana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.1. Stranke nisu osporavale ispravnost identifikacije prijepora i nalaza vještaka geometra, odnosno da je cjevovod uistinu ukopan na površini označenoj na skici vještaka likom B-M-N-O-P-E-D-O koji se sastoji od dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se metalna vodovodna okna cjevovoda nalaze na pozicijama označenim M i N na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.2. Uvidom u zk. izvadak (l.s. 22-29) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 4.471 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist suvlasnika: CV, MVJ za 1/12 dijela, OV, MVJ za 1/12 dijela, TV pok. M za 3/12 dijela, DVJ za 248/1728 dijela, EV za 132/1728 dijela, CV za 242/1728 dijela, DV za 386/1728 dijela, ĆV pok. ŽV za 386/1728 dijela, FV za 386/1728 dijela, MV za 386/1728 dijela, BV za 386/1728 dijela. Nadalje proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 5.621 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist suvlasnika: CV, MVJ za 1/4 dijela, TV pok. M za 1/4 dijela, VV pok. ŽV za 1/20 dijela, ĆV pok. ŽV za 1/20 dijela, FV za 1/20 dijela, MV pok. ŽV za 1/20 dijela, BV za 1/20 dijela i LV za ¼ dijela.

9.3. Iz izvoda iz posjedovnog lista (l.s. 80-81) proizlazi da su posjednicima čest. zem. [katastarska čestica], površine 2.235 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 2.999 m2 upisani ČV, BV, MV, ZV i VV pok. ŽV, za 1/5 dijela svaki. Prema rješenju Ureda za katastarsko-geodetske poslove Ispostava Biograd na Moru od 10. travnja 1995. (l.s. 90-91) vidljivo je da se mijenja stanje posjeda na način da su ranije posjednicima čest. zem. [katastarska čestica] bili upisani Babić Mile 400 m2, ĐV za 1.723 i 1.500 m2, CV 1.722 m2 i 500 m2, te da ostaju upisani dosadašnji posjednici s tim da je površina posjednika ĐV pok. D umanjena temeljem očevida i snimanja stvarnog stanja na način da je površina njegovog posjeda sada 1.723 m2 i 1.276 m2. Iz rješenja ovog suda poslovni broj Z-5659/18 (Rz-370/17) od 8. ožujka 2018. (l.s. 99- 101) i poslovni broj Z-3157/2020 od 8. srpnja 2020. (l.s. 102-103) proizlazi da se ispravlja zk. stanje u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 1.136 m2, koja je nastala od matične čest. zem. [katastarska čestica] (oranice površine 4.471 m2) na način da se briše pravo vlasništva s imena dosadašnjih vlasnika i određuje se uknjižba prava vlasništva u korist ĐV za cijelo.

9.4. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 206/09 od 5. ožujka 2009. iza smrti VV (l.s. 85-86) proizlazi da ga je naslijedila supruga DV za cijelo, te da su predmetne nekretnine ušle u ostavinsku masu kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja. Iz smrtnog lista za ĆV (l.s. 87) slijedi da je preminuo **.**.2012. u Italiji, a da je rođen **.**.1958. od oca ĐV i majke JV.

9.5. Iz odluke Općine Pakoštane od 2. prosinca 2019. (l.s. 11) proizlazi da prenosi pravo vlasništva nad komunalnim vodnim građevinama putem povećanja temeljnog kapitala u korist trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Biograd na Moru.

9.6. Prema odluci Općinskog poglavarstva Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. (l.s. 54), je utvrđeno da je mjesni cjevovod u [adresa] izveden na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su privatno vlasništvo, te se utvrđuje da ukoliko predmetni cjevovod bude suvlasnicima nekretnina smetao oko eventualne buduće izgradnje stambenog ili sličnog objekta da će Općina Pakoštane o svom trošku izmjestiti predmetni cjevovod. U potpisu je predsjednik Općinskog poglavarstva GV.

9.7. Prema presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3481/15 od 22. studenog 2017. (l.s. 40-44) proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ĐV za utvrđenjem da je vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protiv tuženika MVJ, TV pok. M, DVJ, FV, MV i BV.

9.8. Iz potvrde Ureda državne uprave u Zadarskoj Županiji od 29. travnja 2005. (l.s. 55) vidljivo je da se potvrđuje da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u granicama građevinskog područja (naselja), te da su obuhvaćene Prostornih planom Općine Biograd na Moru.

9.9. Uvidom u Izjavu VV, prednika tužiteljice pod 4), od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82), koju je tuženik zaprimio 3. travnja 2002., proizlazi da navodi da je sasvim slučajno prije nekoliko dana saznao da se na zemljištu kojeg je suvlasnik obavljaju radovi od strane naslova, da da se radi o zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je ovo zemljište u suvlasništvu još četiri osobe, i to: BV, MV, FV i ĆV. Napominje da niti jedan od suvlasnika nije dobio obavijest o radovima. Budući da se radi o zemljištu u privatnom vlasništvu traži da se u ime svih suvlasnika premjeste cijevi u roku od 8 dana uz samu cestu kao i u slučaju ostalih vlasnika, te da će suvlasnici u protivnom biti prisiljeni pokrenuti sudski postupak.

9.10. Iz spisa Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Biogradu na Moru poslovni broj P-2385/16 proizlazi da je tužiteljica ŠV podnijela tužbu protiv MŠ i dr. radi utvrđenja prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela označenog likom A-B-C-D-A vještaka Lovre Burčula površine 1.100 m2. Rješenjem od 17. veljače 2020. je sud odbacio tužbu tužiteljice sukladno čl. 83. st. 1. ZPP jer je podnesena protiv mrtve osobe, a tuženici su jedinstveni i nužni suparničari.

9.11. Uvidom u Općinski sud u Zadru, Stalne službe Biogradu na Moru P- 3481/2015 proizlazi da je pravomoćnom presudom od 22. studenog 2015. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐV radi stjecanja vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženike OV, TV, DVJ. Ž, FV, MV i BV.

9.12. Prema sadržaju predmeta Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-828/17 (u privitku) proizlazi da je presudom od 12. rujna 2025. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja 1) MV, 2) FV, 3) BV, 4) DV, 5) IV, 6) KV i 7) UV za utvrđenjem da radi prestanka uznemiravanja i uklanjanja dijelova mjesnog cjevovoda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za isplatu, u odnosu na tuženika pod 1) Općine Pakoštane i tuženika pod 2) ŽVJ.

9.13. Iz dopisa Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 29. travnja 2025. Zadarske županije (l.s. 260) vidljivo je da ni Komunalac d.o.o., a niti Općina Pakoštane u razdoblju od 2002. godine do danas ishodili potrebne dozvole za izvođenje radova polaganjem cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodnih okna na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.14. Prema nalazu vještaka Ante Vukovića zaprimljen 13. veljače 2023. (l.s. 157- 167), očitovanju vještaka Ante Vukovića od 17. ožujka 2023. (l.s. 185) i od 29. rujna 2023. (l.s. 191), dopuni nalaza vještaka Ante Vukovića zaprimljen 15. studenog 2024. (l.s. 204-221) i od 10. siječnja 2025. (l.s. 242-243), te očitovanju vještaka Ante Vuković na raspravi pred sudom 3. prosinca 2024. (l.s. 227), proizlazi da je umanjenje tržišne vrijednosti predmetnih zemljišta zbog služnosti vodova na dan očevida 5. prosinca 2022. za dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 389 m2 lik B-M-N-O-P-K-C-B iznos od 729,60 eur, a za dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 679 m2 lik P-E-D-C-K-P iznos od 1.653,00 eur. Troškovi demontaže cijevi iznose 1.834,82 EUR.

9.15. Vještak Ante Vuković je na raspravi pred sudom naveo da je Pravilnikom o metodama procijene vrijednosti nekretnine određeno da ako okrnjenost ne umanjuje korištenje cijele nekretnine, tada se stupanj okrnjenosti izražava kao postotak umanjenja u odnosu na opterećenu površinu, kako je to naveo na stranici 14-17 nalaza. U konkretnom slučaju služnost vodova ne bi umanjivala izgrađenost, ali bi ograničila smještaj građevine na parceli. Sam postotak umanjenja u odnosu na stupanj okrnjenosti je dan većim postotkom za parcelu čest. zem. [katastarska čestica] iz razloga što je cijela prednja fronta prekinuta spornim cjevovodom dok je na susjednoj čest. zem. [katastarska čestica] spornu cjevovod u istočnom dijelu na manje od polovice širine fronte. Kada bi bila upisana služnost u korist Vodovoda, odnosno Komunalca postotak okrnjenosti parcele bio bi identičan kao i kada su cijevi bespravno položene na predmetnu česticu. Kada ga se pita može li cijev biti smještena ispred buduće bilo koje zgrade, objekta ili slično, vještak je naveo da vjerojatno ne, ali da će se to urediti uvjetima priključenja kojega bi u postupku izdavanja građevinske dozvole dalo javno društvo Komunalac d.o.o., ovdje tuženik, a koje je uvjete dužan dati prema važećem zakonu.

9.16. Svjedok AV (l.s. 171-172) je navela da joj je poznat predmet spora i poznaje tužiteljicu FV koja živi u [adresa] gdje živi i svjedokinja, te je puno puta pomagala FV u poljoprivrednim radovima na predmetnim nekretninama dok su roditelji tužiteljice živjeli u [adresa]. Tamo se sadilo povrće, bilo je stabala oraha kojih sada više nema. Parcela je bila veća, ne zna kolike površine. Oni su tada imali plug sa konjem kojim su obrađivali tu parcelu. Zadnji put je s FV tamo bila 2002. godine i vidjele su da je po parceli iskopan kanal. Taj kanal nije bio baš po sredini nego više lijevo, gledajući sa ceste. Zna da je to zemljište bilo podijeljeno i prije smrti oca od ZV. Koliko ona zna tu nije bilo ni sporova, a niti nesporazuma. Oni su obrađivali tu česticu prije Domovinskog rata i obrađivala se dok su roditelji ZV bili živi i kasnije.

9.17. Svjedok RV (l.s. 228) je naveo u svom iskazu da je kao geodet zajedno sa svojim kolegom DŠ bio 2016. na licu mjesta radi mjerenja predmetne nekretnine u svrhu diobe suvlasnika među kojima su bile i prisutne tužiteljice čije zemlje su istočno, dok je zapadnije zemlja od ĐV, te je bio prisutan on i ŠV, te ŽŠ u svojstvu susjeda i FŠ koja je također jedna od tih suvlasnika. Njemu je iz njihove priče bilo jasno kako nije sporno da im predmetne parcele pripadaju. Ne poznaje druge tužitelje osim naprijed navedenih i nije mu poznato bilo što vezano za samo postavljanje tog cjevovoda. On samo može svjedočiti o tome da nije bilo sporno među vlasnicima i djeljenicima da predmetne nekretnine pripadaju MV i njezinim sestrama koje su sada također prisutne na raspravi. Oni su izradili varijantu konačnog nacrta diobe i više tu nisu ništa radili. Nije bilo prigovora vezano za taj nacrt, već je jedini sporni element bio taj što je ĐV radio neki ustupak susjedu ŽŠ na štetu ostalih suvlasnika i to na način da je ŽŠ prepustio zapadni dio zajedničke čestice, a da se nije konzultirao s ostalim suvlasnicima. Sam način diobe nije bio sporan među suvlasnicima. Na terenu je njemu ĐV pokazao svoj zapadni dio čest. 666/7, dok mu je FŠ pokazala svoj dio čest. 668/3 u južnom dijelu te čestice. Ne sjeća se BŠ, tužitelja pod 5) a sjeća se po imenu i prezimenu tužiteljice 3) BV kao diobenika, ne sjeća se tužiteljice pod 7) UV. Ne znači mu ništa ime tužitelja pod 5) i tužiteljice pod 7) pa ne zna niti što im je pripadalo. Zna što je pripalo prisutnim tužiteljicama, MŠ, ŠV, i ŽV i DV.

9.18. Svjedok SV (l.s. 229-230) je naveo da je bio načelnik Općine Pakoštane od 1993. godine, pa mu je tako poznato da se cjevovod gradio nekoliko godina od 1996./1997. godine i da sigurno nije građen za vrijeme Domovinskog rata, a imali su suglasnost ŠV koja je trebala vodu. Nakon nekoliko godina od postavljanja cjevovoda su od suvlasnika dobili zahtjev za izmicanje cjevovoda sa predmetnog dijela, a po Zakonu o vodama iz 2013. su morali prenijeti kompletnu infrastrukturu cjevovoda na poduzeće Komunalac. Koliko on zna po stanju zemljišnih knjiga vlasnici su potomci ĐV i CV, te da potomci CV, među kojima je i ŠV, nisu osporavali postavljanje cjevovoda, a da potomci ĐV osporavaju postavljanje cjevovoda. Cjevovod se može izmaknuti na dio koji pripada županijskim cestama i onda se od njih može tražiti služnost, odnosno s druge strane ceste i istočno od ceste. Dodaje da se na 8 m od sredine ceste ionako ne može graditi jer se radi o zaštitnom pojasu Hrvatskih cesta, a misli da je cjevovod upravo unutar tog koridora. Oni su u poglavarstvu 2002. donijeli odluku da će izmjestiti cjevovod na zahtjev vlasnika, ali da ne zna što je kasnije s tim bilo, jer je s tim kasnije upravljao Komunalac. Dobili su zahtjev za izmještanje i odgovorili pozitivno, ne zna zašto ta priča nije dovršena do kraja. Obično postavljaju cjevovod uz cestu, a ovdje je bio drvored pa su se makli dublje u česticu tužitelja. Bilo je dosta vlasnika po zk. knjigama bilo dosta, pa je to bio razlog zašto nisu tražili suglasnost vlasnika na tom dijelu.

9.19. Svjedok HV (l.s. 230-231) je naveo da je zaposlen kod tuženika od 1986. godine, a da je tehnički direktor od 2001. godine. Predmetni cjevovod su preuzeli u vlasništvo i na brigu od 2013/2014. godine, te se taj cjevovod vodi u njihovim poslovnim knjigama kao osnovno sredstvo. Poznato mu je da se cjevovod počeo graditi 1995./1996. godine, a na početku se cjevovod uvijek gradi od izvora vode pa prema potrošačima, tako da ne može reći kada je građen predmetni krak. Ne zna koliko se dugo gradio predmetni cjevovod, i kada je završen jer su oni preuzeli taj cjevovod tek kada je izgrađen. On nije dobio niti jedan zahtjev vlasnika zemljišta radi izmještanja cjevovoda za predmetni krak. Inače oni ne grade cjevovode nikada na dijelu gdje imaju osporavanje i spor već čekaju da se ti sporovi dovrše. Tamo gdje je cjevovod je služnost i moraju platiti korištenje vlasnicima nekretnine i oni to rade, a rade to po procjeni procjenitelja koji je sudski vještak. Također je moguće da se cjevovod izmjesti ako vlasnicima smeta i ako se oni tako dogovore, a iz tih razloga su već radili izmještanja. Cjevovod je u većem dijelu u koridoru Županijskih cesta na predmetnom dijelu, nije siguran da li je u potpunosti u tom koridoru, to se može provjeriti i ustanoviti točno na licu mjesta. Unutar koridora županijskih cesta se može graditi komunalna infrastruktura po posebnim uvjetima županijskih cesta. Ne zna da li se može graditi privatna kuća, on misli da ne može. Kada se svjedoku predočava dopis zaprimljen od strane Komunalaca 2002. (l.s. 65), koji je u sastavu ovog spisa, odgovara da nikada nije vidio taj dopis, a nakon što mu se predočavaju fotografije, prijepora koje u ovom trenutku punom. tužitelja predaje za sudski spis, odgovara da mu je teško sada iz fotografije odgovoriti na pitanje je li upravo na pokazanom dijelu pokazan cjevovod.

9.20. Tužiteljica pod 1) MV (l.s. 250-251) je navela da su predmetni realni dijelovi nekretnina pripadali su za cijelo njezinom pok. ocu ĐV pok. Ž koji je ove nekretnine naslijedio od svoga Ž i u diobi s bratom F, dok sestre MŠ i ZV nisu uzele svoj dio već su zemljišta ostavila braći i među njima nema spora oko toga. Njezin pok. otac ĐV se podijelio sa svojim bratom F odmah nakon II. Svjetskog rata na način da su njezinom ocu pripale predmetne nekretnine. Iza njezinog oca ŽV su ostala djeca i nasljednici: MV, BV, ZV, pok. VV i pok. ČV. Iza smrti pok. ČV su njegovi nasljednici njegovo troje djece koje je ima s tri žene, i to: IV KV i UV, a nešto od nasljedstva dobila je i njegova vanbračna supruga NŠ. Iza smrti pok. NV ostala je kao nasljednica njegova udovica DV rođ. B. Negdje 2002. ustanovili da je predmetno zemljište raskopano. Intervenirali su odmah tužbom protiv općine Pakoštane i protiv IŠ, ali u tom sudskom postupku su im tuženici osporavali vlasništvo i oni su na koncu povukli tu tužbu, ali su je kasnije ponovo podnijeli. Prije podnošenja tužbe su se obratili pisanim putem Općini radi izmještanja cjevovoda i ta potvrda je u spisu, ali se nije postupilo po njihovom zahtjevu, iako su oni njima obećali da će izmjestiti te cijevi ako one njima budu smetale. Njihovi roditelji su koristili ove nekretnine kao poljoprivredno zemljište do svoje smrti 1989. godine, pa se tako na obje čest. sadila djetelina, krumpir pšenica, kukuruz i slično, a kuća koja se nalazi na čest. 666/7 pripada udovici njihovog pok. rođaka LV pok. F koja se zove ŠV. Vezano za diobu oca ŽV i njegovog brata F navodi da su predmetne nekretnine podijeljene na način da je sjeverozapadni dio koji obuhvaća kuću ŠV pripao stricu F i to za pola dijela te čestice 666/7, s tim da su se LV i ŠV kod gradnje kuće malo proširili i na njihovo, dok je čest. 668/3 podijeljena na način da je južni dio čest. 668/3 pripao stricu F dio u površini od 2.222 m2, dok je njihovom ocu pripao preostali 2.999 m2. Pojašnjava da je do te razlike u površini na čest. zem. [katastarska čestica] u diobi došlo jer je stric CV dobio veću površinu na drugim parcelama koje se nalaze sjeverno od ceste i to na način da je za cijelo dobio čest. 1/5 sjeverno od ceste i tu parcelu je zamijenio dijelom, a dijelom prodajom tako da na toj čestici oni više nemaju vlasničkih prava. Nasljednici pok. F ne osporavaju da bi predmetni dio pripadao njima tužiteljima za cijelo. Nikada nitko nije njihovim prednicima i njima osporavao posjed i vlasništvo njihovih nekretnina.

9.21. Tužiteljice pod 2) FV, 3) BV i 4) DV su se u stranačkim iskazima (l.s. 251) pridružile iskazima tužiteljice pod 1).

10. Stranke nisu osporavale vjerodostojnost isprava u spisu, te svu materijalnu dokumentaciju u spisu sud prihvaća istinitom i vjerodostojnom.

10.1. Također, sud u cijelosti prihvaća vjerodostojnost i istinitost nalaza vještaka mjernika Igora Gulana i vještaka građevinske struke Ante Vukovića jer sud drži da su stručni, objektivni i sukladni ostalim provedenim dokazima, te da su vještaci argumentirano odgovorili na prigovore naknadnim očitovanjima i dopunama nalaza.

10.2. Kod ocjene iskaza svjedoka, sud nalazi da su istiniti iskazi svjedoka AV, SV, KŠ i RV jer su svi svjedoci iskazivali uvjerljivo, međusobno usklađeno i sukladno materijalnim dokazima.

10.3. Sud vjeruje svjedokinji AV kada navodi da je tužiteljici pod 2) FV puno puta pomagala u poljoprivrednim radovima na prijeporu dok su roditelji tužiteljice bili živi, pa tako zna da se tu sadilo povrće. Zadnji put je tu bila s tužiteljicom pod 2) FV 2002. godine kada su vidjele da je po parceli iskopan kanal koji je bio položen lijevo gledajući s ceste.

10.4. Nadalje sud vjeruje SV, načelniku [adresa], kada navodi da je moguće da se cjevovod gradio nekoliko godina od 1996./1997. godine, a da sigurno nije građen za vrijeme Domovinskog rata, te da su imali su suglasnost ŠV koja je trebala vodu. Nakon nekoliko godina od postavljanja cjevovoda su od suvlasnika dobili zahtjev za izmicanje cjevovoda s predmetnog dijela, a po Zakonu o vodama iz 2013. su morali prenijeti kompletnu infrastrukturu cjevovoda na poduzeće Komunalac. Koliko on zna po stanju zemljišnih knjiga vlasnici su potomci ĐV i CV, te da potomci CV, među kojima je i ŠV, nisu osporavali postavljanje cjevovoda, a da potomci ĐV osporavaju postavljanje cjevovoda. Oni su u poglavarstvu 2002. donijeli odluku da će izmjestiti cjevovod na zahtjev vlasnika, ali da ne zna što je kasnije s tim bilo, jer je s tim kasnije upravljao Komunalac. Dobili su zahtjev za izmještanje i odgovorili pozitivno, ne zna zašto ta priča nije dovršena do kraja. Obično postavljaju cjevovod uz cestu, a ovdje je bio drvored pa su se makli dublje u česticu tužitelja. Bilo je dosta vlasnika po zk. knjigama, pa je to bio razlog zašto nisu tražili suglasnost vlasnika na tom dijelu.

10.5. Naprijed navedenom je sukladan iskaz svjedoka HV i sud mu vjeruje kada navodi da se cjevovod počeo graditi 1995./1996. godine, a na početku se cjevovod uvijek gradi od izvora vode pa prema potrošačima, tako da ne može reći kada je građen predmetni krak.

10.6. Sud vjeruje svjedoku RV kada navodi da je kao geodet zajedno sa svojim kolegom DŠ bio 2016. na licu mjesta radi mjerenja predmetne nekretnine u svrhu diobe suvlasnika među kojima su bile i prisutne tužiteljice čije zemlje su istočno, dok je zapadnije zemlja od ĐV, te je bio prisutan on i ŠV, te ŽŠ u svojstvu susjeda i FŠ koja je također jedna od tih suvlasnika. Oni su izradili varijantu konačnog nacrta diobe i više tu nisu ništa radili. Sporni element je bio taj što je ĐV radio neki ustupak susjedu ŽŠ na štetu ostalih suvlasnika i to na način da je ŽŠ prepustio zapadni dio zajedničke čestice, a da se nije konzultirao s ostalim suvlasnicima.

10.7. Temeljem naprijed izloženog sud nema razloga ne vjerovati tužiteljicama pod 1) do 4) kada navode da je predmetni krak cjevovoda na njihovoj nekretnini građen 2002. i da su te godine ustanovile da je predmetno zemljište raskopano, jer su njihovi iskazi u tom dijelu usklađeni s iskazima svih saslušanih svjedoka SV i HV da se predmetni cjevovod gradio nakon Domovinskog rata više godina. Takvo utvrđenje nije dovedeno u pitanje ni jednim dokazom, a sukladno je i materijalnim dokazima u spisu, i to: Izjavi VV, ranijeg suvlasnika i prednika tužiteljice pod 4) od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82), koju je tuženik zaprimio 3. travnja 2002. u kojoj se navodi da VV izjavljuje da je sasvim slučajno prije nekoliko dana saznao da se na zemljištu kojeg je suvlasnik obavljaju radovi od strane naslova. Nakon navedene Izjave ranijeg suvlasnika VV je uslijedila odluka Općinskog poglavarstva Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. koju je potpisao načelnik, saslušani svjedok GV (l.s. 54) i u kojoj se navodi da će Općina Pakoštane o svom trošku izmjestiti predmetni cjevovod ukoliko suvlasnicima bude smetao.

11. Prema tome, temeljem provedenih dokaza je sud utvrdio da je cjevovod na predmetnom dijelu dovršen 2002. godine, da su iste godine tužitelji saznali za postavljanje cjevovoda, da su se odmah usprotivili takvom uznemiravanju prava vlasništva i da je prednik tuženika Općina Pakoštane donijela odluku o izmještanju predmetnog cjevovoda.

11.1. Međutim, suprotno tvrdnjama tužitelja, saslušani svjedoci nisu imali saznanja o tome da bi tužitelji bili suvlasnici za cijelo predmetnih nekretnina kako tvrde u tužbi, a niti da bi bili samovlasnici predmetnih realnih dijelova nekretnina kako tvrde u stranačkim iskazima. Svjedoci nisu imali saznanja o površinu koju tužitelji drže u posjedu i o provedenoj diobi između suvlasnika. Iz podataka katastra proizlazi da tužitelji pod 1) do 4) drže u posjedu dio ukupne površine predmetnih nekretnina. Tužitelji nisu dokazali da su realizirali diobu koja je dogovorena između prednika suvlasnika braće ŽV i CV. Dapače, iz iskaza svjedoka RV proizlazi da je za tužitelje 2016. godine radio nacrt diobe i nakon toga da nisu ništa radili, a da je sporni element bio taj što je suvlasnik ĐV ustupio susjedu ŽŠ zapadni dio zajedničke čestice na način da se nije s drugima konzultirao.

11.2. Niti iz pročitanih spisa P-2385/16 i P-3481/2015 (u privitku) koje je sud pročitao u dokaznom postupku ne proizlazi da su tužitelji samovlasnici realnih spornih dijelova, već također proizlazi da se tužitelji nisu podijelili s ostalim suvlasnicima.

11.3. Dakle, temeljem izloženog je utvrđeno da su predmetne nekretnine još uvijek u režimu suvlasništva svih osoba koje su upisane u zemljišnim knjigama, te da su tužitelji samo dio suvlasnika, dok preostali suvlasnici ne sudjeluju u ovom sudskom postupku.

11.4. Ovdje je navesti da tužitelji pod 5) do 7) nisu dokazali da su suvlasnici prijepora kao nasljednici upisanog zk. suvlasnika ĆV pok. ŽV jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz pročitanih isprava, kao ni iz iskaza saslušanih svjedoka.

12. Stoga je temeljem svih provedenih dokaza utvrđeno da su tužitelji pod 1) do 4) suvlasnici prijepora onako kako su upisani u zemljišnim knjigama, i to na: čest. zem. [katastarska čestica], površine 4.471 m2, tužiteljica pod 4) DV je suvlasnica za 386/1728 dijela, 2) FV za 386/1728 dijela, 1) MV za 386/1728 dijela i 3) BV za 386/1728 dijela, dok su na čest. zem. [katastarska čestica], površine 5.621 m2 suvlasnici, i to: 2) FV za 1/20 dijela, 1) MV pok. ŽV za 1/20 dijela, 3) BV za 1/20 dijela, te prednik i pok. suprug tužiteljice pod 4) VV pok. ŽV za 1/20 dijela od kojeg je tužiteljica pod 4) DV naslijedila navedeni dio temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-206/09 od 5. ožujka 2009. (l.s. 85-86).

13. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje u tekstu ZV) propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

13.1. Prema odredbi stavka 2. istog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

13.2. Iz sadržaja citirane odredbe, koja uređuje vlasničku tužbu actio negatoria, razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju fizičkom vršenju prava vlasništva i sl. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

13.3. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZV je propisano da suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva.

14. Prema tome, svaki pojedini suvlasnik ima pravo svoje suvlasništvo štititi od trećih osoba, a i ostalih suvlasnika, ako bi mu ga oni povrijedili.

14.1. Stoga, zakonom nije isključena mogućnost da suvlasnik negatornom tužbom (čl. 167. st. 1. ZV) zatraži sudsku zaštitu od uznemiravanja ne samo prema trećim osobama već i prema suvlasniku stvari ali samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik onemogućava dogovoreni način obavljanja fizičke vlasti nad stvari ili na drugi način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja.

15. Prema tome, tužiteljice pod 1) do 4) kao suvlasnice imaju pravo na zaštitu prava suvlasništva od uznemiravanja kako to propisuju naprijed citirane odredbe zakona, i to bez obzira što nisu suvlasnice za cijelo i bez obzira na visinu njihovog suvlasničkog udjela.

15.1. Ovdje je navesti da nije sporno da jedna suvlasnica UŠ pok. F, kao nasljednica CV, koja nije stranka ovog postupka, ne samo da je bila suglasna s postavljanjem vodovodne cijevi na prijeporu već je čak u postupku P-828/17 (l.s. 83) izvijestila sud da ne dozvoljava da se izmjeste vodovodne cijevi na predmetnoj dionici dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi s ostalim suvlasnicima. Navedena činjenica ne utječe na pravo tužitelja kao suvlasnika da im se pruži vlasničkopravna zaštita u ovom postupku, jer suvlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanju ne samo kada ga uznemiravaju treće osobe već i protiv drugih suvlasnika kada ga se uznemiravaju u vršenju vlasničkih ovlaštenja.

16. Ovdje su tužiteljice pod 1) do 4) dokazale da ih tuženik uznemirava u vršenju njihovih suvlasničkih ovlaštenja na predmetnom građevinskom zemljištu time što je svoj dio građevine- cjevovoda postavio ispod zemlje na zemljištu tužiteljica pod 1) do 4) bez njihove suglasnosti, i to na udaljenost od gotovo 11 m od ruba te nekretnine gledano s javne prometnice, a što utječe na poziciju eventualne buduće građevine jer se ne može graditi iznad predmetnog traka cjevovoda, kako to proizlazi iz nalaza vještaka građevinske struke Ante Vukovića kojeg je sud u cijelosti prihvatio.

17. Tuženik nije dokazao svoje navode da je stekao pravo stvarne služnosti cjevovoda dosjelošću. Naime, sud je temeljem provedenih dokaza utvrdio da je cjevovod na ovoj dionici dovršen 2002. godine, a iz čega proizlazi da od osposobljavanja cjevovoda za funkcioniranje do utuženja 3. ožujka 2021. nije protekao zakonski rok od 20 godina poštenog posjeda prava služnosti cjevovoda u korist tuženika računajući posjed njegovog prednika, kako to nalaže odredba čl. 229. stavka 1. ZV.

17.1. Osim toga, posjed tuženika nije pošten jer je prednik tužiteljice pod 4) VV pisanom izjavom od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82) iskazao protivljenje vršenju služnosti, ta izjava je snabdjevena potvrdom uručenja tuženiku pa se ne može pozivati na to da nije znao za protivljenje suvlasnika, a iz iskaza svjedoka SV, načelnika [adresa] i odluke prednika tuženika Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. (l.s. 54) proizlazi da je umješač na strani tuženika odlučio da će izmjestiti predmetni krak cjevovoda jer smeta suvlasniku.

17.2. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, čl. 18. st. 3. Nepoštenim posjedom prava služnosti se ne može steći pravo služnosti bez obzira na protek vremena. U konkretnom slučaju jer protivljenje suvlasnika još 2002. godine pretpostavka koja sprječava stjecanje stvarne služnosti dosjelošću, jer je time posjed prava služnosti postao nepošten. Sudska praksa je zauzela stav da protivljenje može biti izraženo u bilo kojem vidu od vlasnika nekretnine i već samim izražavanjem stajališta da se ne slaže s faktičnim vršenjem služnosti.

18. Tuženik nije dokazao ni da iz drugih razloga ima pravo imati komunalnu vodnu građevinu na građevinskom zemljištu tužitelja koje je u privatnom vlasništvu, odnosno da bi pokrenuo ili dovršio postupak potpunog ili nepotpunog izvlaštenja nekretnine tužitelja u javnom interesu postavljanja cjevovoda.

19. Prema tome, obzirom da su tužiteljice pod 1) do 4) suvlasnice predmetne nekretnine, usvojen je tužbeni zahtjev u točki I. i pružena im je vlasnička zaštita i tuženiku je naložen prestanak uznemiravanja, uklanjanje vodovodne cijevi i vraćanje nekretnine u prvobitno stanje.

20. Sud je odbio tužbeni zahtjev iz točke I. koji se odnosi na prestanak uznemiravanja u odnosu na tužitelje pod 5) do 7), kako je to naprijed detaljnije navedeno, jer ovi tužitelji nisu dokazali da su nasljednici upisanog zk. vlasnika ĆV pok. ŽV, sve kao u točki II. izreke presude.

21. Nadalje je valjalo raspraviti zahtjev tužitelja za naknadom štete radi umanjenja vrijednosti nekretnine tužitelja koji je ponajprije neosnovan obzirom da nije određeno postavljen. Međutim, da je i određeno postavljen bi takav zahtjev tužitelja bio neosnovan jer je u zastari.

21.1. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23- dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21.2. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO.

21.3. Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO, potraživanja naknade štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, odnosno potraživanje naknade štete zastarijeva u svakom slučaju u roku od pet godina od kada je šteta nastala.

21.4. U konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da je predmetni cjevovod dovršen i pušten u rad 2002. godine, a da su tužitelji saznali za ove radove iste godine.

21.5. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 3. ožujka 2021. To znači da je prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, najkasnije do kraja 2005. godine istekao subjektivni zastarni rok od tri godine koji teče od saznanja tužitelja za štetu. Tako proizlazi da je protekao (subjektivni) rok od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO do podnošenja ove tužbe.

21.6. Također je do podnošenja tužbe istekao objektivni zastarni rok od pet godina od nastanka štete do podnošenja tužbe, koji je istekao 2007. godine, a nakon kojeg roka se šteta ne može nikako potraživati.

22. Slijedom navedenog bi radi nastupa apsolutne zastare iz čl. 214. st. 1. ZOO tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete uslijed umanjenja vrijednosti nekretnine bio odbijen, sve i da je određeno postavljen, što nije, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP te je s obzirom na približno jednak uspjeh stranaka odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, kao u točki IV. izreke presude.

U Zadru, 26. studenog 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljima po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku

- Umješaču na strani tuženika po punomoćniku