Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10643/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od od sudaca Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Valentine Kučić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LČŠ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/2023 i 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, od 26. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-3/5370, Urbroj: 511-1-30-25-2, na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika LČŠ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik AČŠ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, od 26. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-3/5370, Urbroj: 511-12-30-25-2, okrivljenik AČŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 3. istog Zakona, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
2. Okrivljenik AČŠ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, navodi da je pretjerao i kaje se se za počinjenje istog. Predlaže ublažavanje izrečene kazne jer nema povijest ovakvih prekršaja iako ima vozačku dozvolu preko 20 godina, što smatra olakotnom okolnošću. Također, navodi kako je olakotna okolnost i to da je prekršaj učinjen daleko od bilo kojeg ozbiljno naseljenog mjesta.
5.1. Okrivljenik u prigovoru ne navodi na koji se dio sankcije žali pa je ovaj sud uzeo da se okrivljenik žali i na izrečenu mu novčanu kaznu i izrečenu zaštitnu mjeru.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, dakle, izrečenoj u u okviru zakonom propisanog raspona trajanja od jednog mjeseca do dvije godine, nije prestroga. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Naime, okrivljenik se unutar naseljenog područja kretao brzinom od 125 km/h, što je 65 km/h više od dozvoljene propisane brzine kretanja od 60 km/h, kakvo ponašanje predstavlja opasnost za druge sudionike u prometu i imovinu. Ovo osobito i zato što i sam okrivljenik priznaje da je pretjerao, ne poriče djelo ni da se kretao navedenom brzinom, već samo ističe kako nije dosad kažnjavan te kako smatra da je bio daleko od bilo kojeg „ozbiljno“ naseljenog mjesta, čime ne niječe da se kretao unutar naseljenog mjesta. Iz takvog ponašanja okrivljenika je vidljivo da isti ne smatra svoje ponašanje ozbiljnim prekršajem te proizlazi da bi okrivljenik mogao takvo ponašanje ponoviti. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
6.2. Uz navedeno, okrivljenik nije nikakvim dokazima potkrijepio vlastite navode, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.
7. Slijedom izloženog, a cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za isti, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se predlaže u prigovoru.
8. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu koji je po mišljenju ovog Suda primjeren složenosti i trajanju postupka.
8. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Valentina Kučić, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Omiš, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
