REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-576/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERMOPLAST d.o.o., Ivanja Reka, Lovre Juranića 5, OIB 04191641450, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Lazović i Mario Sukno u Zagrebu, protiv tuženika DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Pero Lozica, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3385/2023-2 od 14. prosinca 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3216/2003 od 18. prosinca 2006., u sjednici održanoj 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3385/2023-2 od 14. prosinca 2023. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje pred drugo vijeće drugostupanjskog suda.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 757.923,02 kn s pripadajućim kamatama, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 125.579,75 kn.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 74.944,60 kn.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd-145/2025 od 18. ožujka 2025. podnosi tužitelj zbog pitanja:

„1. Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom kada u drugostupanjskoj presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika (u razlozima presude navodi se da iz povijesnih podataka sudskog registra za društvo Galtar promet d.o.o. tuženik nije bio član tog društva dok iz sadržaja tih podataka proizlazi da je tuženik bio član tog društva do 10. mjeseca 2002.)?

2. Je li drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kada i u ponovljenom postupku izostavlja razloge o odlučnim činjenicama da tuženik pravnim poslom (Aneksom Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji) preuzima jamstvo za ispunjenje obveze cjelokupnom svojom imovinom, iako je prvostupanjski sud temeljem te činjenice izveo zaključak o odgovornosti tuženika, na koju povredu je upozorio i revizijski sud u ranijoj ukidnoj odluci?

3. Je li tuženik ovlašten pozvati se na načelo istinitosti podataka upisanih u sudskom registru i onda kada mu je poznato da se stanje upisa u sudskom registru u odnosu na pravno odlučne podatke o tome tko je član trgovačkog društva Galtar promet d.o.o. razlikuje od stvarnog stanja?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u dijelu u kojem je dopušteno podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.

7. Iz rezultata dokaznog postupka pred sudovima nižeg stupnja slijedi:

- da je tužitelj 20. ožujka 2000. sklopio Okvirni ugovor o poslovnoj suradnji s društvom Galtar d.o.o. kojeg je zastupao ŠG;

- da je 22. svibnja 2000. sklopljen Aneks Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji s istim društvom kojeg je tada zastupao tuženik kao vlasnik;

- da su ti ugovori tužitelju bili temelj za izvršenje Ugovora o građenju broj 15/00 koji su sklopila društva Zadom-Nova d.o.o. Zagreb, kao naručitelj i Galtar d.o.o., kao izvođač;

- da je tužitelj bio podizvođač radova na izgradnji Poslovnog centra u Buzinu;

- da je tužitelj izvršio sve radove, a da mu oni nisu plaćeni;

- da je sve privremene situacije ovjeravalo društvo Galtar promet d.o.o. čiji je direktor bio tuženik;

- da je tužitelj 7. ožujka 2003., u ovršnom postupku protiv društva Galtar promet d.o.o., ishodio pravomoćno rješenje o ovrsi radi naplate vrijednosti izvedenih radova, ali to rješenje nikada nije provedeno zbog nedostatka sredstava na žiro računu društva Galtar promet d.o.o.;

- da je 11. srpnja 2003. nad društvom Galtar promet d.o.o. otvoren stečajni postupak u kojem je tužitelj prijavio svoju tražbinu, ali je tražbina ostala nenamirena jer je stečajni postupak obustavljen zbog toga što imovina stečajnog dužnika nije bila dostatna ni za pokriće troškova stečajnog postupka;

- da je potraživanje tužitelja ostalo nepodmireno iako je društvo Galtar promet d.o.o. naplatilo obavljene radove od naručitelja;

- da je tuženik bio član uprave odnosno direktor društva Galtar promet d.o.o., dok je aktivno, kao član društva Galtar d.o.o. i Galtar Chrom d.o.o., sudjelovao i u radu društva Galtar d.o.o. u kojem je imao suvlasnički udio od 30%;

- da je tuženik potpisom Aneksa od 22. svibnja 2000. potvrdio da su sva tri društva (Galtar d.o.o., Galtar promet d.o.o. i Galtar Chrom d.o.o.) povezana jer imaju iste vlasnike pa je i preuzeo jamstvo za neispunjenje obveza iz Okvirnog ugovora i njegovog Aneksa od 22.svibnja 2000 cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu.

8. Na temelju tih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik, predstavljajući se tužitelju kao odgovorna osoba u društvu Galtar d.o.o., kao direktor društva Galtar promet d.o.o. naručio od njega posao kojeg mu nije platio, iako mu je u čl. 4. Aneksa jamčio ispunjenje obveza cjelokupnom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu, a koje je doveo u stečaj bez imovine dostatne za podmirenje vjerovnika, pa je takvim postupanjem tuženik zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva, odnosno koristeći se društvima u kojim je bio direktor (član uprave) i suvlasnik (član društva) oštetio je tužitelja, kao vjerovnika. Upravo obzirom na takve zaključke, primjenom odredbe čl. 252. st. 5. u vezi čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93 i 34/99 - dalje: ZTD) te čl. 10. st. 3. istog Zakona, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev.

9. Iz sadržaja povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Galtar d.o.o., promet kao i pripadajućih isprava (Odluci o povećanju temeljnog kapitala, usklađenju temeljnog kapitala sa odredbama ZTD i izmjeni društvenog ugovora od dana 23. prosinca 1997., potvrdi od dana 10. prosinca1997. i prijavi za upis u sudski registar) proizlazi da je tuženik DG, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, bio član društva Galtar promet d.o.o. Zagreb. Nadalje, tužitelj ukazuje i kako iz drugih isprava sudskog registra (Izjave od dana 2. listopada 2002.), ponovno protivno zaključku drugostupanjskog suda, ĐG član društva Galtar promet d.o.o. Zagreb postaje dana 2. listopada 2002., nakon pravno relevantnog razdoblja za ovaj postupak.

10. Ovaj sud smatra da je u pravu tužitelj kada ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), jer razlozi koje taj sud daje u pogledu nemogućnosti da se u konkretnom slučaju primjeni odredba čl. 10. st. 3. ZTD-a nisu jasni, a niti su dani bilo kakvi razlozi o činjenici da je tuženik Aneksom Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji preuzeo jamstvo za ispunjenje obveze cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu, a koje su povezane, na temelju koje činjenice je prvostupanjski sud također izveo zaključak o odgovornosti tuženika, ne samo kao člana uprave društva Galtar promet d.o.o. već i kao člana društva Galtar d.o.o.

11. Zbog svega gore navedenog odgovor na prva dva pitanja zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju je pozitivan.

12. Sud drugog stupnja također, a u vezi s trećim postavljenim pitanjem zauzima pravno shvaćanje:

„17. U odnosu na sadržaj članka 2. Aneksa okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji broj 4 od 22. svibnja 2000. u kojem je navedeno da je tuženik „vlasnik trgovačkog društva Galtar promet, D i D“, a na koji upućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, valja reći da Zakon o trgovačkim društvima ne poznaje pojam „vlasnika“ trgovačkih društava pa nije jasno što su stranke tog ugovora podrazumijevale pod tim pojmom. Međutim, to nije niti odlučno u predmetnoj pravnoj stvari zato što se sukladno odredbi članka 396. ZTD-a osnivači i zastupnici društva s ograničenom odgovornošću upisuju u sudski registar pa se činjenica tko je član uprave d.o.o. ili član društva d.o.o. utvrđuje iz podataka upisanih u sudski registar (članak 59. ZTD-a), koji je javan, (članak 65. ZTD-a) i sukladno odredbi članka 66. stavka 1. ZTD- a nitko se ne može pozvati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudski registar. U konkretnom slučaju, tuženik je u sudskom registru bio upisan kao direktor Galtar promet d.o.o. Zagreb, koje društvo je tužiteljev dužnik iz pravnog posla ugovora o djelu i taj podatak je tužitelju morao biti poznat u trenutku sklapanja predmetnog Aneksa.“.

13. Nasuprot tome prema pravnom shvaćanju ovog suda, kada stvarno stanje glede podataka koji se upisuju u registar razlikuje se od stanja upisa u registru, a to je jednoj od stranaka poznato ili joj ne može ostati nepoznato, ta stranka se ne može pozvati na stanje upisa u registru glede osoba ovlaštenih za zastupanje sukladno čl. 66. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99 - dalje: ZTD).

14. Time je odgovoreno i na treće pitanje zbog kojeg je u ovoj tvari dopušteno podnijeti reviziju.

15. S obzirom da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a iz razloga kako je obrazloženo u ovoj odluci, to je slijedom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

16. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.

17. Odluka da se u ovoj pravnoj stvari daljnje odlučivanje povjeri drugom vijeću suda drugog stupnja temelji se na ovlaštenje iz odredbe čl. 371. ZPP-a u svezi s čl. 399. ZPP-a.

Zagreb, 26. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić