Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-713/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. ŽP pok. Ž, odlučujući o žalbama nasljednika OP, ĐP, ČP, PP, KP i ŠP protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-878/2025 od 24. srpnja 2025., 26. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe nasljednika OP, ĐP, ČP, PP, KP i ŠP te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-878/2025 od 24. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-878/2025 od 24. srpnja 2025. određen je prekid ostavinskog postupka iza pok. ŽP te su ČP, ĐP, PP i ĆP upućeni u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnicu protiv OP pok. OP, unuka ostavitelja, radi utvrđenja da je isti bio isključen iz nasljeđivanja.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:
- da je ostavitelj oporučno raspolagao svojom imovinom i to sudskom oporukom,
- oporuka je proglašena 13. ožujka 1992.,
- da je ostavitelj oporukom imovinu ostavio MP uz izjavu da je njegov unuk OP nedostojan da ga naslijedi jer ga je istjerao iz kuće,
- da je ostavitelj imao sina OP koji je umro 1966., a da je isti imao presudom utvrđenog vanbračnog sina OP,
- da je MP priznala oporuku valjanom i prihvatila nasljedstvo,
- da je MP rješenjem od 4. travnja 2017. upućena pokrenuti parnicu protiv OP pok. OP radi utvrđenja da je isti nedostojan za nasljeđivanje, a da istu parnicu nije pokrenula,
- da je OP unuk ostavitelja i
- da nasljednici sada pok. MP ustraju u razlozima za isključenje OP iz nasljedstva.
3.1. OP pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je već ranije tijekom postupka MP, prednica sada upućenih na pokretanje parnice, bila upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje te da ista nije pokrenula navedenu parnicu radi čega da se ima smatrati da je on dostojan za nasljeđivanje. Smatra da je inače riječ o pitanju koje se ne treba utvrđivati u parnici jer je iz sadržaja same oporuke jasno da ga ostavitelj nije isključio iz nasljeđivanja, a da ga je samo spomenuo kao nedostojnog. Tvrdi da uopće ne može doći do primjene instituta isključenja iz nasljedstva jer isključenje nije nedvojbeno i jasno pismeno izraženo, uz napomenu da je sama oporuka sklopljena pred sucem i uz asistenciju suca.
3.2. Slijedom navedenog, OP predlaže pobijano rješenje staviti izvan snage i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja o nasljeđivanju.
4. ĐP, ČP, PP, UP i FP pobijaju predmetno rješenje u cijelosti uz prijedlog da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Smatraju da je vođenje parnice radi utvrđenja je li OP isključen iz nasljedstva bespredmetno i ne može utjecati na ishod ostavinskog postupka iz razloga što OP nije postavio zahtjev za umanjenje raspolaganja oporukom u roku od 3 godine od proglašenja oporuke pa da je time prekludiran u postavljanju takvog zahtjeva. Ukazuju da je oporuka proglašenja 13. ožujka 1992., a da osporavanje same oporuke ne znači automatski podnošenje zahtjeva za nužni dio, pored činjenice da je OP takav zahtjev istaknuo tek 7. rujna 2010., time u trenutku kada je s takvim zahtjevom već odavno bio prekludiran.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Predmet postupka je utvrđenje ostavine pok. ŽP te proglašenje nasljednika istog.
7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji je prethodio donošenju rješenja utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8.1. Odredbama čl. 46. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ" br. 20/55., "Službeni list SFRJ" br. 12/65., 42/65., "Narodne novine" br. 52/71. i 47/78., dalje u tekstu: ZN) je propisano:
Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:
1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu;
2) ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema njemu ili njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju;
3) ako je učinio krivično djelo upravljeno na potkopavanje narodne vlasti, nezavisnost zemlje, njezine obrambene snage ili socijalističke izgradnje; 4) ako se odao neradu i nepoštenom životu.
Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.
8.2. Nadalje, odredbama čl. 47. ZN-a je propisano:
Oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to izraziti u oporuci na nesumnjiv način, a korisno je da navede i temelj za isključenje.
Temelj za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja oporuke. U slučaju spora o opravdanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje opravdano leži na onome tko se na isključenje poziva.
8.3. Konačno, odredbama čl. 131. ZN-a je propisano:
Nedostojan je da naslijedi, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i da dobije ma što na temelju oporuke:
1) onaj koji je sa umišljajem lišio života ostavioca, ili je pokušao da ga liši života; 2) onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prevarom naveo ostavioca da sastavi ili opozove oporuku ili neku odredbu oporuke, ili ga je spriječio da to učini; 3) onaj koji je uništio ili sakrio oporuku ostaviočevu u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje ostaviočeve, kao i onaj koji je krivotvorio oporuku ostaviočevu;
4) onaj koji se teže ogriješio o obavezu uzdržavanja prema ostaviocu prema kome je imao zakonsku obavezu uzdržavanja, kao i onaj koji nije htio pružiti ostaviocu nužnu pomoć;
5) građanin Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji je prebjegao iz zemlje da bi izbjegao osudi za teže krivično djelo, ili izbjegao obavezi služenja vojske ili vršio neprijateljsku djelatnost protiv Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pa se do smrti ostavioca ne vrati u zemlju.
9.1. Sukladno prethodno navedenom, razvidno je da su isključenje iz nasljedstva i nedostojnost za nasljedstvo dva potpuno odvojena pravna instituta te da svaki od njih ima posebno propisane zakonske pretpostavke.
9.2. Konkretno, nedostojnost za nasljeđivanje pretpostavlja da je osoba ili zakonski i/ili oporučni nasljednik te da je prema ostavitelju počinila točno određena djela koja su sadržajno kaznena djela na štetu ostavitelja, dok je osnovna pretpostavka isključenja osobe iz nasljedstva da se radi o nasljedniku koji ima pravo na nužni dio, dakle nužnom nasljedniku, da je isključenje određeno iz zakonom navedenih razloga te izraženo u oporuci na nesumnjiv način.
10. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je OP u žalbi protiv rješenja o nasljeđivanju koje je ovaj sud donio 9. travnja 1992. pod poslovnim brojem O.785/86 ukazao da mu istim nije priznato pravo na nužni nasljedni dio, kao niti da mu nije dana mogućnost da se očituje o valjanosti oporuke, a koja je proglašena 13. ožujka 1992. Nadalje, isti je na ročištu održanom 7. travnja 1994. izjavio da je nužni nasljednik ostavitelja, kako je u navedenoj žalbi već obrazložio, uz napomenu da je utvrđen sinom ostaviteljeva sina presudom, a isto iz razloga što je njegov otac umro prije njegovog rođenja, pored činjenice da je s ostaviteljem kao djedom održavao odnose i da ga je isti priznavao kao svog unuka.
11.1. Uzimajući u obzir da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno rodoslovlje te da nitko ne osporava isto, a da su prema navedenom roditelji ostavitelja umrli prije ostavitelja, da je imao brata i sestru koji su umrli prije njega, da je imao sina OP, a koji je također umro prije njega, ali koji je imao sina OP, za kojeg je presudom utvrđeno očinstvo sina ostavitelja, jasno je da je OP osoba koja je sukladno čl. 30. st. 1. ZN-a nužni nasljednik ostavitelja, uz činjenicu da je svoj zahtjev za nasljeđivanje istaknuo idući mjesec od mjeseca proglašenja oporuke.
11.2. Pri tome se ukazuje da izjava unuka ostavitelja od 9. travnja 1992. , a kojom je ukazao da mu rješenjem o nasljeđivanju temeljem oporuke, između ostalog, nije priznato pravo na nužni nasljedni dio, sadržajno upravo predstavlja zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja u smislu čl. 46. ZN-a, čime nisu osnovani prigovora o prekluziji prava ostaviteljeva unuka na umanjenje oporučnih raspolaganja.
12. Nadalje, a u odnosu na pitanje isključenja OP iz nasljedstva, ukazuje se da iz sadržaja oporuke ostavitelja i to dijela koji glasi: ¨Smatram da je moj unuk OP nedostojan da naslijedi bilo što od moje imovine jer me je istjerao iz kuće pa stoga njemu na ostavljam ništa¨ proizlazi da je predlagatelj naveo da je njegova volja da njegov unuk ne dobije ništa od njegove imovine pri tome kao razlog navodeći činjenicu da ga je istjerao iz kuće pa kada se navedena izjava u sudskoj oporuci dovede u vezu s prigovorima osoba koje su pozvane na nasljedstvo temeljem iste oporuke o tome da je time unuk ostavitelja isključen iz nasljedstva, a što isti osporava, jasno je da je u ostavinskom postupku sporno je li unuk ostavitelja isključen iz nasljedstva.
13.1. Prvostupanjski sud je rješenjem od 4. travnja 2017. poslovni broj O.845/11 prekinuo ostavinski postupak te je MP upućena pokrenuti parnicu protiv OP pok. OP radi utvrđenja da je isti nedostojan za nasljeđivanje.
13.2. U postupku je nadalje nesporno utvrđeno da MP nije pokrenula navedeni postupak, a niti njeni nasljednici, obzirom je ista u međuvremenu preminula, pa je pravomoćnim rješenjem poslovni broj O-845/11 od 28. srpnja 2017. nastavljen ostavinski postupak.
14.1. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-1406/17 od 6. ožujka 2018. raspoređena je ostavina pok. ŽP pok. Ž te su nasljednicima istog proglašeni OP te ĐP, ČP, PP, ĆP i FP, inače utvrđeni nasljednici sada pok. MP.
14.2. U žalbi protiv navedenog rješenja ĐP, ČP, PP, ĆP i FP su istaknuli da njihova prednica MP nije pokrenula parnicu radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje jer je smatrala da je oporukom OP isključen iz nasljedstva, a da prvostupanjski sud nije uopće odlučio o navedenom.
14.3. Ovaj sud je, odlučujući o žalbi protiv navedenog rješenja o nasljeđivanju, ukinuo rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-1406/17 od 6. ožujka 2018., uz uputu da je potrebno utvrditi ishod parnice o nevaljanosti oporuke u smislu ispunjenja uvjeta iz sudske nagodbe sklopljenoj u istoj uz napomenu da bi ostaviteljev unuk bio jedini nasljednik ukoliko je oporuka nevaljana, dok bi u protivnom trebalo odlučiti o zahtjevu za nužni dio koji je ostaviteljev unuk podnio u trenutku osporavanja valjanosti oporuke. Pri tome je ukazano da su nedostojnost za nasljeđivanje i isključenje nužnih nasljednika od nasljeđivanja dva različita instituta, uz napomenu da oporučna nasljednica nije osporavala rješenje kojim je upućena u parnicu radi utvrđenja nedostojnosti unuka ostavitelja na nasljeđivanje.
15. Nakon navedene odluke ovog suda, prekinut je ostavinski postupak do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja nevaljanosti oporuke da bi na ročištu održanom pred prvostupanjskim sudom 15. srpnja 2025. bilo nesporno utvrđeno da je navedena parnica pravomoćno okončana odbijanjem zahtjeva dok su ĐP, ČP, PP, ĆP i FP ustrajali u tvrdnji da nikada nisu upućeni u parnicu radi utvrđenja isključenja unuka ostavitelja iz nasljedstva.
16. Uzimajući u obzir da je od pretpostavki za donošenje rješenja o nasljeđivanju u ovoj fazi ostavinskog postupka, u smislu sastava ostavine i osoba pozvanih na nasljedstvo, ostalo sporno je li unuk ostavitelja izjavom ostavitelja u oporuci valjano isključen iz nasljedstva, pravilno je prvostupanjski sud, a sukladno čl. 223. st. 1. i 2. toč. 4. ZN-a, prekinuo predmetni ostavinski postupak i uputio osobe pozvane na nasljedstvo, a koje tvrde da je unuk ostavitelja isključen iz istog, u parnicu. Pri tome se ukazuje da iz navoda osoba pozvanih na nasljedstvo tijekom ostavinskog postupka proizlazi da su sporne odlučne činjenice na kojima se temelji isključenje iz nasljedstva pa stoga nema uvjeta za primjenu čl. 223. st. 3. ZN-a (tumačenje pravnih pitanja u ostavinskom postupku).
17. Slijedom navedenog, a kako o prigovoru isključenja nužnog nasljednika iz nasljedstva nije odlučeno te o istom postoji spor, žalbe stranaka su ocijenjene neosnovanim te je pobijano rješenje potvrđeno primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. studenog 2025.
Sutkinja
Marija Bušković
