REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3491/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 70/II, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupan po generalnom punomoćniku Andreju Šoošu Maceljskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić&Partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/III, prema generalnoj punomoći Su-485/16, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Vedrana Miličevića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ĐN, odvjetničkog vježbenika, dana 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da je ništetan dio odredbe članka 10. Ugovora o kreditu od 31. srpnja 2006. broj Ugovora: 9011743508 sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koji glasi: " U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate."

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, isplatiti tužitelju EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 982,54 eura (slovima: devet stotina osamdeset dva eura i pedeset četiri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama od 7. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje utvrđuje Hrvatska narodna banka te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, nadoknaditi parnične troškove tužitelju EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.079,64 eura (slovima: tisuću sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 26. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Privredne banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 750,00 eura (slovima: sedamsto pedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 26. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj dana 6. lipnja 2024. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011743508 od 31. srpnja 2006. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu 131.892,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita.

2. Člankom 10. predmetnog Ugovora ugovorena je odredba kojom je propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita uz plaćanje naknade uz uvjete koje odredi kreditor, bez da mu prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih uvjeta, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženik tereti tužitelja odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem razdoblju i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (tzv. izlazna naknada). Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. alineja 10. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem nije niti bio upoznat, niti je mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste.

3. U tužbi zaprimljenoj 6. lipnja 2024. tužitelj traži da se utvrdi ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9011743508 od 31. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja u dijelu čl. 10. glasi: " U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate." te traži isplatu iznosa od 982,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 7. srpnja 2011. do isplate i trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-3 spisa).

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe prigovor zastare. Odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita je jasna, razumljiva i lako uočljiva. Dakle, izlazna naknada tj. naknada za prijevremenu otplatu kredita je ugovorena, stoga je tužitelju na temelju takve jasne i određene odredbe ugovora, odmah bilo poznato da će istu naknadu biti dužan platiti te je iz istog razloga tužitelj donio informiranu odluku o prihvatu ponude i sklapanja ugovora. Slijedom navedenog, obzirom je ugovorena odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita unaprijed određena, jasna i lako razumljiva i lako uočljiva te obzirom da je tužitelj izjavio da je upravo s takvom ugovornom odredbom upoznat te je na primjenu iste pristao, tuženik ne može preuzeti odgovornost za takvu odluku tužitelja. Iz navedenih razloga, budući je zadovoljen zahtjev transparentnosti iz čl. 85. ZZP-a, odnosno transparentnost nije niti upitna obzirom je sporna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, to sudu nije dozvoljeno provoditi test (ne) poštenosti sukladno čl. 84. ZZP-a. Povrh svega navedenog, ističe da je na temelju ZPK, donesen Pravilnik o naknadama za potrošačke kredita (Narodne novine, broj: 15/2014, dalje u tekstu: Pravilnik) kojim pravilnikom je u čl. 3. izrijekom navedeno kako vjerovnik (Banka, ovdje tuženik) za obavljanje usluge može obračunavati i naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Jednako tako, u skladu s istim Pravilnikom, sporna naknada obračunata je i naplaćena sukladno objavljenoj Tarifi, odnosno Općim uvjetima poslovanja tuženika ( dalje: Opći uvjeti), a s kojim Općim uvjetima je tužitelj prilikom potpisa Ugovora o kreditu upoznat te je pristao na njihovu primjenu. Obzirom je primjena Općih uvjeta tuženika ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu te s obzirom su Opći uvjeti javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika, a sve sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima i članku 303. Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj:

159/2013, 19/2015, 102/2015, 15/2018, 70/2019, 47/2020, 146/2020, 151/2022; u daljnjem tekstu: ZKP) jasno je kako primjena Općih uvjeta tuženika je valjano i zakonito ugovorena. Nadalje, tuženik ističe kako Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutrašnjem tržištu o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) broj: 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, dalje u tekstu: Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi u točki 18. Preambule kao mjerilo prosječnog potrošača postavlja potrošača koji je u razumnoj mjeri obaviješten, pažljiv i oprezan u pogledu svog tržišnog djelovanja. Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi nadalje utvrđuje da test prosječnog kupca nije statistički test te da se moraju uzeti u obzir socijalni, kulturni i jezični čimbenici te da će nacionalni sudovi i druga tijela morati izvršavati pravo vlastitog prosuđivanja odnosno isto utvrđivati u skladu s odredbama te Direktive. U tom smislu potrebno je utvrditi jesu li prilikom ulaska u ugovorni odnos s potrošačem bila ispunjena tri glavna uvjeta iz Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, odnosno utvrditi je li potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora, je li potrošač bio pažljiv prilikom sklapanja ugovora te je li bio oprezna u pogledu svog tržišnog djelovanja, Konačno, tuženik upire u činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelju isplaćen iznos od 131.892,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti, stoga tuženik smatra kako u ovom konkretnom slučaju iznos izlazne naknade od 982,54 eura ne može uzrokovati značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a. Slijedom navedenoga, jasno je da odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Jednako tako, jasno je da tužitelj sa spornom ugovornom odredbom bio upoznat te da je ista odredba bila predmet pojedinačnih pregovara. Iz navedenih razloga sporna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača niti se može utvrditi nepoštenom, a posljedično tome i ništetnom. Čak i odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a što tuženik izričito osporava, takva neravnoteža nikako ne bi mogla smatrati značajnom u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Tuženik osporava zahtjev za isplatu zateznih kamatama kako je to specificirano tužbenim zahtjevom iz razloga što se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, budući je tijekom otplate kredita u svemu postupao u skladu sa propisima kojima je strogo regulirano tuženikovo poslovanje te se stoga tuženik eventualno može smatrati poštenim stjecateljem (list 19-26 spisa).

5. Među strankama je nesporno: da je tužitelj sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu dana 31. srpnja 2007. te da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit dana 6. srpnja 2011. pri čemu je obračunata naknada za prijevremeni povrat kredita u iznosu 982,54 eura ( rasprava 21.10.2025.- list 32 spisa).

6. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara i osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: preslika ugovora o kreditu broj: 9011743508 od 31. srpnja 2006. (list 5-11 spisa), izvadak da je prijevremeno otplaćen kredit od 6. srpnja 2011. (list 13 spisa) i saslušan je tužitelj (list 32-33 spisa).

8. Vrijednost predmeta spora je utvrđena u iznosu 1.327,23 eura jer tužba prema tuženiku obuhvaća deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u iznosu 1.327,00 eura te je to već dovoljna osnova za utvrđenje navedene vrijednosti spora, sukladno čl. 37. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a )

9. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9011743508 od 31. srpnja 2006. kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom je razvidno da se radi o ugovoru o kreditu za kupnju stambenog objekta (čl. 2. predmetnog ugovora). Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je novčani iznos iz kredita potrošio na kupnju stana u [adresa] i da je u tom stanu stanovao sa obitelji sve do 2012. kada je prodao stan i kada su on i supruga pozajmili novčana sredstva i prijevremeno zatvorili kredit radi stabilizacije financija jer su rate kredita počele rasti. Stan od kupnje do prodaje je isključivo koristio za stanovanje njega i obitelji i na toj adresi nije bilo registrirano trgovačko društvo ili obrt. Na temelju iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora je utvrđeno da je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu sa tuženikom da bi mogao kupiti stan, dakle predmetni ugovor je sklopljen izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, dakle tužitelj je sklopio kredit za osobne potrebe, zadovoljenja egzistencijalne potrebe za stanovanjem, pa je razvidno da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 10. ugovora o kreditu kojeg je sklopio tužitelj sa tuženikom, a kojom odredbom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor.

11. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je htio prijevremeno zatvoriti kredit koji je podigao, budući da su rate kredita rasle i trebalo je stabilizirati financije obitelji tako da je prodao stan koji su kupili te su on i supruga pozajmili novčana sredstva radi zatvaranja kredita prije vremena. Iz ugovora o kreditu je primijetio da se plaća naknada za prijevremeno zatvaranje kredita, ali ne zna čemu ta naknada služi, a naročito što je kredit prijevremeno otplatio. Istaknuo je da mu djelatnik banke nije pojasnio od čega se naknada sastoji i čemu služi (list 32-33 spisa).

12. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9011743508 od 31. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana ( sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.

13. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

14. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9011743508 od 31. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i iskaza tužitelja je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete kreditora. Međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini utuženog iznosa. Ugovor sadrži odredbu prema kojoj se u slučaju prijevremene otplate kredita tužitelj obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktom kreditora, bez istovremenog preciznog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade.

15. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je ugovor bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane tuženika, te da tužitelj nije bio upoznat sa naknadom za prijevremenu otplatu kredita. Iskaz tužitelja je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.

16. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženika kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

17. Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopio u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle ista nema pravnih znanja koja su mu potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

18. Budući da je odredba ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženik taj koji odlučuje o visini naknade, a korisnik kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 270. ZOO-a predmetna ugovorna odredba čl. 10. ugovora je ništetna.

19. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe ugovora nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

20. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP/03). Nesporno je da odredba koja se odnosila na naknadu za prijevremenu otplatu kredita (čl. 10.) bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit.

21. Budući da je naknada za prijevremenu otplatu kredita (čl.10.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredbe čl. 10. ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

22. Budući da je odredba čl. 10. ugovora o kreditu od 31. srpnja 2006. ništetna na temelju čl. 322. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 31. srpnja 2006. zbog plaćane naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 982,54 eura na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

23. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a, od 7. srpnja 2011. ( tzv. izlazna naknada plaćena 6.7.2011.) budući je tuženik kao banka sklopio potrošački ugovor s tužiteljem koji je unaprijed bio formuliran od strane tuženika i o istome tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom. Predmetni ugovor sadrži ništetnu odredbu o tzv. izlaznoj naknadi, a što je tuženik kao financijska institucija znao.

24. Rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništenosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 1.327,23 eura) i zatraženim troškovnicima.

26. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastav podnesaka 18.9.2024. - 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 21.11.2024. i 21.10.2025. -200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 400 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a 25% u iznosu 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura.

27. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,09 eura, ukupno 79,64 eura.

28. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u iznosu 1.000,00 eura i sudske pristojbe u iznosu 79,64 eura, ukupno 1.079,64 eura.

29. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

30. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 26. studenog  2025. godine

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA :

pun. tužitelja

pun. tuženika