Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-530/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku iz ZOU Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca, protiv tužene Raiffeiesnbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, izvan rasprave, 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu broj: 148 50 4231134 od 03.07.2007. sklopljenog između tužitelja VM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 6 9, OIB: 53056966535 u dijelu koji glasi: "Naknada u visini 0.50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 303, 09 eur-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj: 148 50 4231134 od 03.07.2007. sklopljenog između tužitelja VM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 koji je u točki 3. sadržana obveza plaćanja naknade u visini 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, koja se naplaćuje jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita. Tvrdi da nije mogla pojedinačno pregovarati o iznosu ulazne naknade kredita, niti joj je objašnjeno zašto je ugovoren navedeni iznos naknade u postotku kako je sadržano u ugovoru. Uz to napominje da je uvjet uzimanja kredita bio plaćanje ulazne naknade po principu "uzmi ili ostavi". U nastavku se poziva na članke 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), nadalje članak 295. ZOO-a, te članke 81. stavak 1. i 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03: Dalje ZZP), kao i presudu Suda EU. Slijedom navedenog i datog obrazloženja kao naprijed; zašto dakle predmetnu ugovornu odredbu o naknadi treba utvrditi ništetnom, tužitelj predlaže po provedenom postupku donijeti presudu kao u točki I izreke ove presude i uz to potražuje troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki II izreke ove odluke.

2. Po zaprimanju tužbe tuženik je pozvan u roku 30 dana dostaviti odgovor na tužbu. U pozivu je tuženik upozoren na potrebu očitovanja na navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je pozvan dostaviti dokaze za svoje tvrdnje. Također je upozoren u smislu čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 da će u slučaju nedostavljanja odgovora biti donesena presuda zbog ogluhe.

3. Međutim, nakon što tuženik nije u zadanom roku dostavio odgovor na tužbu, niti je to učinio do pisanja ove odluke, tuženik zapravo nije ni na koji način osporio navode u tužbi i potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, pa se konstatira da su već u tom smislu ispunjeni uvjeti za donošenje presude temeljem ogluhe. Uz to se utvrđuje osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, koja proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza priloženih uz tužbu, uz daljnje utvrđenje da navedene činjenice nisu u suprotnosti s pridonesenim dokazima ili općepoznatim činjenicama te da ne postoje opće poznate okolnosti zbog kojih bi tuženik opravdano bio spriječen dostaviti odgovor na tužbu. Stoga je temeljem čl. 331.b st.1 ZPP-a usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i donesena presuda kao u izreci. Odnosno, nasuprot tome što tuženik nije osporio navode u tužbi ni protivio se postavljenom tužbenom zahtjevu, tužitelj je za svoje tvrdnje pridonio dokaze u vidu Ugovora o kreditu broj 148/50-4231134 s Potvrdom javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić br. Ov-10358/07 i izvatkom iz zemljišnih knjiga Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda t.j. Općinskog suda u Karlovcu za z. k. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], sve priloženo uz tužbu na listu 5-11 spisa, uz potvrdu o uplati sudske pristojbe za tužbu, također dostavljenom uz tužbu, na listu 12 spisa, pa se uz postojanje zakonskog osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva i meritorno utvrđuje da su ispunjeni uvjeti u smislu čl. 331.b Zakona o parničnom postupku. Stoga je donesena presuda kao u točki I izreke ove odluke.

4. Naime, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovor o kreditu na snazi i u primjeni bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., – u nastavku teksta: ZZP), koji je u članku 81. stavak 1. ZZP određivao: "(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača." Stavkom 2. toga članka bilo je propisano: "(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.", a stavkom 4. toga članka bilo je propisano: "(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati." Člankom 87. stavkom 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, s time da je u stavku 2 sadržano kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

5. Isto tako, člankom 3. stavkom 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (Službeni list EU L 95/29 21.4.1993. – dalje: Direktiva 93/13) propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri prouzroči na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

6. S tim u vezi za istaći je da je tužena Banka kreditna institucija čiji je osnovni posao davanje kredita i u tu svrhu ima zaposlene djelatnike, kao i čitavu postavljenu infrastrukturu za obavljanje takvih poslova, te iz predmetne odredbe zapravo nije jasno koji su to posebni troškovi nastali zbog tužiteljevog sklapanja ugovora s tuženikom. Nasuprot tome i unatoč tome, evidentno je da je tužitelj platio te troškove kod banke i snosio sve druge troškove vezane uz sklapanje ugovora o kreditu, kao što je solemnizacija i sl. Osim toga, nejasno je na što se odnosi id. naknada obzirom u samom ugovoru o kreditu nije navedeno na što se ista odnosi, već je samo navedeno da je „za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora.“

7. Nadalje, u članku 1021. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., nadalje ZOO, propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik kredita se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je ujedno definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je dakle glavnica i ugovorene kamate. Iz toga je dakle razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti ikakvu naknadu za obradu kredita, a što posljedično znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, pa je navedena odredba ništetna i obzirom na primjenu takve odredbe ZOO-a.

8. Uz to valja istaći da je Sud Europske unije svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio kako je nepošteno, bez pregovaranja s potrošačem, tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, te koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni.

9. Također, imajući u vidu navedenu situaciju u spisu tuženik nije ni pokušao dokazati, u smislu odredbe stavka 4. članka 87. ZZP-a, da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi sadržanoj u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa je neosporno da tužitelj nije ni mogao imati utjecaja na sadržaj sporne odredbe. Iz toga je dakle također za zaključiti da se radi o odredbi koja je nepoštena u smislu citiranog članka 81. ZZP-a, a što za posljedicu ima ništetnost sukladno citiranom članku 87. stavku 1. id. ZZP-a.

10. Odluka o troškovima postupka donesena je obzirom je tužiteljica u tužbi potraživala troškove postupka i to; za sastav tužbe iznos od 200,00 eur uz pripadajući PDV i za sudsku pristojbu na tužbu iznos od 53,09 eur. No, na ime sudske pristojbe za tužbu stvarno je platila trošak u iznosu od 26,54 eur, a jednako toliko joj je priznat trošak sudske pristojbe za presudu, jer se za presudu zbog ogluhe prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama plaća polovičan iznos sudske pristojbe, pa je tužiteljici ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 303,09 eur-a sa zakonski zateznim kamatama kao u točki II izreke ove odluke.

U Karlovcu 26. studenog 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka, putem ovoga sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Damiru Karajiću, odvjetniku iz ZOU Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca.

2. Tuženiku Raiffeiesnbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb.