REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-2130/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Anti Blažaninu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u prisustvu tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja odvjetnika Ante Blažanina i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 26. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužitelja od 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da s osnova dosjelog dugovanja, isplati tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.081,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 1. prosinca 2023., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.608,16 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od 26. studenog 2025. pa do isplate, a sve tu u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 28. prosinca 2023. tužitelj SS zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženici JS naložilo da mu isplati iznos 4.834,86 EUR (36.425,83 HRK) sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime povrata zajma. Naime, u tužbi se navodi da je tužitelj - u svojstvu korisnika kredita, sklopio sa Privrednom Bankom d.d. Zagreb - u svojstvu kreditora, dana 15.01.2020. Ugovor o brzom gotovinskom kreditu, broj: 9024049349, na iznos od 120,000,00 kuna, sa rokom otplate od 7 godina, odnosno 84 mjesečna anuiteta, u iznosu od po 1.827,59 kuna, temeljem čega je ukupno zaduženje tužitelja iznosilo 153.899,54 kuna. Dalje se navodi da je tužitelj predmetni kredit podigao u korist tuženice JS te joj je cjelokupni iznos dobivenog kredita predao u gotovini odmah prilikom isplate u banci, obzirom da tužena nije bila kreditno sposobna te se ista obvezala tužitelju izvršiti povrat sredstava s osnove dospjelih anuiteta kredita – uplatom na njegov tekući račun, broj:

IBAN: [broj bankovnog računa], koji je otvoren kod PBZ d.d., a nakon što korisnik kredita, odnosno tužitelj, predmetna sredstva dospjelog anuiteta uplati na račun kreditora, odnosno PBZ d.d. Navodi se da je tužitelj predmetni pravni posao učinio u korist tuženice iz razloga što su bili prijatelji i kolege na poslu, obzirom da rade kod istog poslodavca - Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Tužitelj je istaknuo da mu je temeljem Otplatnog plana, koji je sastavni dio Ugovora o brzom gotovinskom kreditu, u razdoblju otplate, počevši od 31.01.2021., pa do zaključno 30.11.2023. uskraćen sa računa - u korist otplate kredita ukupan iznos od 8.004,88 EUR ili 60.308,89 kuna, i to na način da mu je: u 2021. uskraćen u 12 anuiteta, iznos od 2.668,36 EUR (20.103,49 kn), u 2022. uskraćen u 12 anuiteta iznos od 2.668,36 EUR (20.103,49 kn) i 2023. uskraćen mu je u 11 anuiteta iznos od 2.668,16 EUR (20.101,91 kn). Navodi se i da je tuženica tužitelju izvršila djelomični povrat uplaćenih sredstava na ime otplete navedenog kredita, i to na način da mu je u 2021. uplatila u 4 tranše ukupan iznos od 830,90 EUR ili 6.260,00 kn, a u 2022., uplatila mu je u 8 tranši ukupan iznos od 2.339,12 EUR ili 17.623,00 kn, što ukupno predstavlja iznos od 3.170,02 EUR ili 23.882,93 kn, s tim da za 2023. nije izvršila niti jednu uplatu na račun tužitelja. Navodi se i kako tužena nije uredno i na vrijeme vraćala (plaćala) tužitelju uplaćena sredstva kredita te da je tužitelj dana 10.05.2023. uputio istoj opomenu pred tužbu, na koju tužena nije reagirala, niti se odazvala pozivu tužitelja na nastavak uplata. Stoga predlaže donijeti odgovarajuću presudu.

2. Tuženica JS u odgovoru na tužbu ističe kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti te se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Navodi da je ovo samo jednim u nizu postupaka kojima tužitelj vrši psihička nasilje nad tuženicom za što je sada počeo zlorabiti i institucije, u ovom slučaju sud. Tuženica ne spori činjenicu da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita dana 15. siječnja 2020. godine sklopio predmetni ugovor o kreditu. Međutim, tužena u cijelosti osporava da bi predmetni kredit tužitelj podigao u njezinu korist te joj cjelokupni iznos kredita predao u gotovini nakon isplate u banci, odnosno, da se tužena obvezala tužitelju izvršiti povrat sredstava s osnove dospjelih anuiteta uplatom na njegov tekući račun te nadalje da je tužitelj isto učinio za tuženu iz razloga što su bili prijatelji i kolege na poslu. Navodi se i kako tužitelj iz nepoznatog razloga prešućuje stvarnu prirodu njihovog međusobnog odnosa, a imajući u vidu da su stranke bivši izvanbračni drugovi čija izvanbračna zajednica je trajala od 2018. do 2022. godine kada je ista okončana na inzistiranje tužene, a zbog opetovanog i dugotrajnog nasilničkog ponašanja tužitelja prema tuženici. S tim u vezi, a iako je tuženoj jasno da isto nije pravno relevantno za potrebe ovog postupka, radi razumijevanja konteksta cjelokupne situacije i odnosa između stranaka, tužena ističe kako nasilničke postupanje tužitelja nikada nije prijavila iz straha za svoju sigurnost i sigurnost svoje djece koja su stanovala zajedno sa strankama tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice, koji strah i danas još uvijek osjeća slijedom čega joj je i krajnje nelagodno izravno se susretati sa tužiteljem u okviru ovog postupka dok kao samohrana majka koja živi u podstanarstvu, nema dovoljno imovinskih sredstava za angažiranje profesionalnog punomoćnika. Tuženica ističe da postojanje izvanbračne zajednice stranaka može potvrditi niz svjedoka koji su imali saznanja o njihovom međusobnom odnosu, a o čemu također postoji i niz materijalnih dokaza koje će tužena prema potrebi dostaviti u spis. Nadalje, tužena ističe kako je imala saznanja da je tužitelj podigao navedeni kredit, međutim, da isto nikako nije bilo u njezinu korist kako to isti neosnovano navodi u tužbi pri čemu tužena također naglašava da sredstva navedenog kredita nisu utrošena niti na njihove zajedničke potrebe i/ili obveze, odnosno njihovo kućanstvo već se radi o kreditu koji je tužitelj samostalno podigao za svoje vlastite potrebe te istim samostalno raspolagao bez konzultiranja tužene u svrhu o kojoj ista nije imala nikakvih saznanja. Tužena ističe kako u navedeno vrijeme nije planirala niti imala potrebe kreditno se zadužiti pa da bi zbog toga tražila da tužitelj podigne kredit u njezino ime, nije se obraćala banci radi ishođenja kredita te nije provjeravala svoju kreditnu sposobnost jer za to nije imala nikakve potrebe te drugačije navode tužitelja tužena u cijelosti odbacuje kao neistinite i neosnovane. Tužitelj nije priložio niti jedan dokaz na okolnost toga da je doista tuženoj predao navedeni novčani iznos. Tužena dalje ističe kako je točno da je tužitelju kao izvanbračnom partneru novčano pomagala što je životno i logično, a što je uostalom i tužitelj od nje tijekom zajedničkog života opetovano tražio slijedom čega mu je u nekoliko navrata na račun uplatila određena novčana sredstva, a isto tako mu redovito novac davala i na ruke. Nadalje, tužena ističe kako nikada nije zaprimila Opomenu pred tužbu na koju se tužitelj poziva u tužbi te skreće pažnju na činjenicu da niti uz tužbu nije dostavljen dokaz iz kojeg bi proizlazilo drugačije, odnosno, da je takvu opomenu tužena doista zaprimila. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio na ime povrata zajma iznos od 4.834,86 EUR (36.425,83 HRK), s pripadajućim zateznim kamatama.

3.1. Nakon izvedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 27. svibnja 2025. tražio 5.081,18 EUR, s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je preinačio tužbu na način da je zatražio više od inicijalno postavljenog zahtjeva. Tuženica se o prenaci nije očitovala. Sud je primjenom odredaba čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ocijenio da je ovakva preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena obzirom ju je tužitelj učinio po primitku i u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka u ovom postupku pa tako očito bez svoje krivnje ovu preinaku nije mogao učiniti ranije odnosno prije izvođenja ovog dokaza, a tako niti prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9024049349 od 15. siječnja 2020. (list 4-5 spisa), otplatni plan (list 6-7 spisa), izvodi iz prometa po računu (list 8-11; 36-43 spisa), knjigovodstvena kartica po partiji broj 9024049349 (list 13 spisa), opomena pred tužbu i ovrhu od 10. svibnja 2023. (list 14 spisa), izvod iz prometa po računu (list 15-35 spisa), izvod iz prometa po računu (list 49 spisa), pisano upozorenje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 23. travnja 2025. (list 133-134 spisa), izvješće o postupanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 5. lipnja 2025. (list 135-136 spisa), izvješće o postupanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 8. kolovoza 2025. (list 137 spisa), pritužba za zaštitu dostojanstva radnika (list 138-142 spisa), saslušan je tužitelj (list 83-84 spisa) i svjedoci HS (list 84-85 spisa), NS (list 85 spisa), DS (list 86 spisa), OS (list 86 spisa) i ŠS (list 86 spisa) te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dariju Jankoviću iz D&S d.o.o. (list 94-105 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa na ime pozajmice tuženici, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1. prosinca 2023.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio Ugovor od 15. siječnja 2020. (list 4-5 spisa) s Privrednom bankom Zagreb d.d. kao davateljem kredita, a prema kojem je Ugovoru isti pozajmio iznos od 120.000,00 HRK, uz iznos mjesečnog anuiteta od 1.827,59 HRK kako proizlazi i iz spisu priležećeg otplatnog plana (list 6-7 spisa). Nije sporno ni da je, kako proizlazi iz kreditne partije (list 13 spisa) i izvatka iz prometa za tekući račun tužitelja (list 15-35 spisa), u razdoblju otplate, počevši od 31.01.2021., pa do zaključno 30.11.2023. tužitelju na ime naplate predmetnog kredita uskraćeno 35 anuiteta, odnosno da je, a kako proizlazi iz izvatka prometa računa tužitelja, tuženica istome 2021. uplatila u siječnju iznos od 1.800,00 HRK, u lipnju 1.830,00 HRK, u srpnju 800,00 HRK i u kolovozu 1.830 HRK, odnosno 2022. u veljači, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i listopadu iznos od 2.260,00 HRK, u kolovozu 2.263,00 HRK, a u studenom 1.800,00 HRK, odnosno 2023. u svibnju u iznosu od 238,63 EUR.

8. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li između istih sklopljen ugovor o zajmu pri čemu je tužitelj predao tuženici iznos od 120.000,00 HRK koji je isti pozajmio od banke, a tuženica se obvezala vratiti tužitelju navedeni iznos te je s tim u vezi sporno odnosno odnose li se predmetne uplate koje je tuženica vršila na račun tužitelja na povrat pozajmljenog novca. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i tuženica kolege koje rade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te da je tuženica je pokretala biznis sa prirodnom kozmetikom, no budući da je ista bila u blokadi nije mogla dići kredit pa je on digao kredit za nju preko mobitela u iznosu od 120.000,00 kuna u poslovnici PBZ-a u Središću te je predao istoj novce. Naveo je kako nisu ništa potpisivali između sebe budući da mu je tuženica rekla da ga neće zeznuti pa je stoga išao na povjerenje, u napomenu da prije dizao sindikalne kredite za tuženicu koje mu je ista uredno vraćala. Tužitelj je dalje naveo da su pozajmljeni novci, koliko mu je poznato, potrošeni na kupnju automobila Peugeot 206, zatim na školovanje u školi Galbanum za fitoterapeute i fizioterapeute te za pokretanje biznisa (plaćanje deklaracije, plaćanje barkodova, kupovine opreme, laptopa, za opremu laboratorija i sl.). Također je naveo da on i tuženica nikada nisu bili u izvanbračnoj zajednici, već da su bili u ljubavnoj vezi, te da je isti znao prespavati kod tuženice, ali da nikada nisu živjeli zajedno te da su znali otići zajedno na more, odnosno da su bili kao cura i dečko te da su u doba dizanja kredita bili u vezi. Na posebno pitanje pun. tužitelja isti je naveo da je zamolio tuženicu kada je ista dobila prvu veliku uplatu od DM-a da zatvori taj kredit budući je bio namijenjen za to, a ona mu je odgovorila da se tako nisu dogovorili, da ona ostaje pri tome da mu plaća mjesečne anuitete koji odgovaraju rati kredita i tako je jedno vrijeme bilo. Naveo je i da je stalno morao podsjećati tuženicu da mu uplaćuje novce i kada su se razišli bez svađe, ista je počela putovati po inozemstvu. Naveo je u vezi detalja prometa računa koji prileže spisu, a iz kojih su vidljive uplate u iznosu od 2.260,00 kuna da su u tom iznosu uključeni i povrat rate ovog kredita i povrat rate sindikalnog kredita koji iznosi 430,00 kuna. Na posebno pitanje pun. tužitelja isti je naveo da nikada nije bio nasilan prema tuženici i da ona pokušava iskonstruirati takvu priču o njemu. Naveo je da i dalje otplaćuje kredit, a da je zadnja uplata tuženice bila 12. svibnja 2023. u iznosu od 238,63 EUR, uz pojašnjenje da je to bila provokativna uplata, a koju je tuženica naslovila sa svrhom uplate "pomoć za zaposlenje".

10. Iz iskaza svjedoka HS proizlazi da je isti prijatelj s tužiteljem te da je tužitelj digao kredit početkom 2020. budući da je tuženica bila kreditno nesposobna pa joj je tužitelj odlučio pomoći tim kreditom da pokrene svoj biznis. Naveo je da je to saznao od tužitelja i tuženice na piću u kafiću gdje je radio i tamo su oni počastili pićem budući da je pokrenut taj posao. Naveo je da mu se u rujnu 2022. tužitelj obratio da ima problema sa naplatom kredita budući mu je tuženica neredovito uplaćivala rate te mu je tužitelj pokazao na mbankingu njezine prijašnje uplate i dinamiku plaćanja. Naveo je da je 2023. tuženica prestala komunicirati sa tužiteljem i uplaćivati mu novac, a što je saznao od tužitelja. Na izravan upit pun. tužitelja, svjedok je opisao odnos između tužitelja i tuženice kao prijateljstvo "s povlasticama", uz činjenicu da je tužitelj znao je kod tuženice prespavati, ali da s istom nije živio. Naveo je da je tužitelj povremeno potpomagao tuženicu u novčanom smislu te da joj je pronalazio raznorazne povremene poslove.

11. Iz iskaza svjedoka PS proizlazi da je isti prijatelj s tužiteljem koji je digao kredit i posudio novac tuženici za njezin biznis sa kozmetikom. Naveo je da se 2021. upoznao sa tuženicom putem tužitelja u Areni na koncertu gdje su svi zajedno konobarili te da ju je isti pitao kako ide njezin biznis, a tuženica mu je navedeno počela opisivati uz to što je naglasila da je zahvalna tužitelju budući da je rekla da nikada ne bi uspjela pokrenuti taj biznis bez da joj on nije novčano pomogao. Naveo je da je znao da se tuženica i tužitelj viđaju. Na izravan upit pun. tužitelja, svjedok je naveo da je koliko mu je poznato tuženica vraćala novce tužitelju neko vrijeme, a da je kasnije prestala što je saznao od tužitelja. Naveo je da nikad nije čuo da je tužitelj otišao kod tuženice spavati niti jesti pa da je toga zaključio da nisu bili u izvanbračnoj vezi.

12. Iz iskaza svjedoka DS proizlazi da je isti prijatelj s tužiteljem koji je zajedno s tuženicom dolazio u kafić u kojem je svjedok radio i da je tuženica govorila da joj je tužitelj posudio novce za pokretanje posla i time se hvalila, a da mu je svjedok govorio da mu to nije najpametnija stvar jer on osobno to ne bi napravio te da mu je poznato da je tuženica inače posvađana sa dosta ljudi. Naveo je da je koliko mu je poznato tuženica platila tužitelju dvije do tri rate kredita, a da mu je tužitelj rekao da dalje nije uplaćivala ništa. Naveo je glede odnosa tuženice i tužitelja da su isti bili u vezi, ali ništa više od toga te nisu živjeli zajedno i da zna da je tužitelj živio s mamom u [adresa].

13. Iz iskaza svjedoka OS proizlazi da se on i tužitelj poznaju od srednje škole te često zajedno piju kavu i da mu je na jednoj od tih kava tužitelj rekao da tuženica želi ući u DM u smislu pokrenuti biznis sa svojim kremama Pomadice, a u tu svrhu je tužitelj podigao kredit koji joj je onda dao. Naveo je da misli da se radilo o iznosu nešto više od 100.000,00 kuna te da je na početku tuženica vraćala kredit tužitelju, a onda da mu je tužitelj kad su prekinuli odnos na jednoj kavi rekao da mu tuženica više ne vraća kredit. Naveo je da mu je tužitelj rekao da je odnos između njega i tuženice bio prijateljski "s povlasticama" te da može reći da zajedno nisu živjeli, da je tužitelj možda prespavao kod tuženice, ali da zna da isti živi s mamom. Na izravan upit pun. tužitelja svjedok je naveo da zna da se kredit digao za ulazak tuženičinih krema Pomadice u DM, a to zna iz priča kad bi pio kave zajedno s tuženicom i tužiteljem, a budući da je na kavama bilo govora o tome da te veće firme moraju proizvesti kremu za tuženicu da bi mogla istu plasirati u DM-u.

14. Iz iskaza svjedokinje ŠS, sestre tužitelja, proizlazi da se ista često čuje s tužiteljem, dva do tri puta tjedno te da joj je u jednom razgovoru rekao da tuženica namjerava otvoriti OPG te saditi i brati cvijeće u Petrinji te od istoga raditi kreme kao i da je igrom slučaja upoznala nekoga u DM-u pa dobila prijedlog da svoje proizvode prodaje u DM-u. Navela je da je znala otprije da je tuženica u financijskim problemima i da je u blokadi te da je tužitelj 2020. rekao da će joj dići kredit i na taj način joj pomoći. Navela je i da zna da je u početku tuženica vraćala tužitelju kredit, no da je onda prestala odnosno bila neredovita s uplatama pa je tužitelj znao otići u minus jer nije platila ratu, a kad je dobila veći iznos od DM-a u iznosu od nekoliko stotina tisuća kuna (narudžba je bila u tom iznosu), da ju je tada tužitelj pitao da li bi ona htjela zatvoriti taj kredit budući da je dobila puno više tom prilikom od iznosa kredita koji je iznosio nešto više od 100.000,00 kuna, a ona mu je tada rekla da to neće napraviti budući da želi svojoj djeci želi kupiti laptope i uložiti u firmu, putovati. U vezi odnosa tužitelja i tuženice navela je da isti jesu bili u nekakvoj vezi, da su jednom prilikom došli u Požegu, a jednom su prilikom išli i na more.

15. U čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

16. Na temelju spisu priležeće materijalne dokumentacije i međusobno podudarnih te životnih i logičnih iskaza saslušanih svjedoka koji su u bitnom u suglasju s iskazom tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je po prethodnom dogovoru tužitelj po isplati iznosa od 120.000,00 HRK na ime ugovora o kreditu sklopljenog dana 15. siječnja 2020. kod Privredne banke Zagreb d.d. navedeni iznos predao tuženici kako bi ista raspolagala njime raspolagala budući su joj bila potrebna financijska sredstva za poduzetnički poduhvat proizvodnje i prodavanja kozmetičkog proizvoda, a da mu se ona obvezala vratiti taj iznos, čime su stranke sklopile ugovor o zajmu u usmenom obliku, koji je zajam tuženica vraćala sporadično u mjesečnim ratama tijekom 2021., 2022. i 2023. s time da je posljednje dvije uplate na ime povrata pozajmice izvršila 30. studenog 2022. i 12. svibnja 2023. Da je tužitelj navedeni iznos pozajmio tuženici proizlazi iz iskaza DS koji je naveo da je neposredno od tuženice doznao da je joj je tužitelj pozajmio novce, dok su svjedoci HS i NS iskazali da im je tuženica govorila da joj je tužitelj novčano pomogao za ostvarivanje poduzetničkog poduhvata, a svjedoci ŠS i OS iskazali su da se radilo o kreditu u iznosu od nešto više od 100.000,00 kuna. S tim u vezi, neuvjerljivi su navodi tuženice da su iznosi koje je uplaćivala na račun tužitelja bili novčana pomoć istome kao izvanbračnom partneru tijekom zajedničkog života, a imajući prije svega u vidu da se radi o u pravilu mjesečnim ponavljajućim uplatama u načelno jednakom iznosu (godine 2021. u siječnju iznos od 1.800,00 HRK, u lipnju 1.830,00 HRK, u srpnju 800,00 HRK i u kolovozu 1.830 HRK, a godine 2022. u veljači, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i listopadu iznos od po 2.260,00 HRK, u kolovozu od 2.263,00 HRK, u studenom 1.800,00 HRK) koji približno odgovara iznosima anuiteta na ime predmetnog kredita (1.827,59 HRK), uključujući i iznos izražen u eurima iz od strane tuženice dostavljene potvrde o uplati od 12. svibnja 2023. (236,63 EUR= 1782.89 HRK), s time da se iznosi od 2.260,00, odnosno 2.263,00 HRK sastoje od povrata rate na ime predmetnog zajma i povrata rate na ime sindikalnog kredita u iznosu od 430,00 HRK, a što je ovaj sud utvrdio poklonivši vjeru uvjerljivom i logičnom iskazu tužitelja. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da se radi o unaprijed dogovorenim otplatama ratama, a osim toga, iskazi svjedoka suglasni su i u vezi dinamike otplate pozajmljenog iznosa u smislu da je tuženica u početku uplaćivala rate tužitelju, a da je kasnije to prestala činiti što, između ostalog, proizlazi iz dinamike uplata razvidne iz spisu priležeće materijalne dokumentacije. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su tužitelj i tuženica od 2018. do 2022. bili u nekoj vrsti ljubavne veze koja, prema ocjeni ovog suda, nikako ne ispunjava obilježja izvanbračne zajednice u smislu trajnije zajednice u vidu zajedničkog stanovanja i emocionalne povezanosti, odnosno ekonomske zajednice u kojoj izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, a što naročito proizlazi iz uvjerljivih i suglasnih iskaza saslušanih svjedoka prema kojima stranke nikada nisu živjele zajedno. Osim toga, na onome koji nešto tvrdi je i teret da dokaže svoju tvrdnju, a što je, u konkretnom slučaju za postojanje izvanbračne zajednice, tuženica koja za navedeno nije predložila provođenje nikakvog dokaza. Pri tome se napominje da ni za ostale svoje navode u vezi tužbenog zahtjeva, odnosno spornog zajma, iznesene u odgovoru na tužbu i daljnjim podnescima, tuženica nije dostavila nikakve materijalne dokaze kojima bi iste potkrijepila, osim što dostavlja potvrdu o uplati od 12. svibnja 2023. za koju se napominje da opis plaćanja naveden u toj potvrdi na koji se poziva tuženica sam po sebi ne ukazuje na stvarnu svrhu uplatu, pogotovo sagledavajući istu u međusobnoj povezanosti s ostalim naprijed iznesenim okolnostima, te povrh toga tuženica, osim paušalno, nije predložila saslušanje nijednog svjedoka. U odnosu na dokumentaciju dostavljenu od strane tuženice, a koja se tiče navodnog uznemiravanja od strane tužitelja, ista se, prema ocjeni ovog suda, ne odnosi na predmet spora te stoga nije uzeta u obzir. Zaključno valja reći da, iako tužitelj nije dostavio dokaz da je tuženici otpremio opomenu za plaćanje (list 14 spisa), izostanak slanja iste ne utječe na valjanost zajma niti na obvezu vraćanja istoga, a tužitelj je sukladno čl. 219. ZPP-a dokazao osnovanost svog zahtjeva kako je obrazloženo iznad.

17. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je, cijenivši dostavljenu materijalnu dokumentaciju glede prometa po predmetnom kreditu te prometa na računu, odnosno uplata tuženice na račun tužitelja čija vjerodostojnost tijekom postupka ničime dovedena u pitanje, proveo vještačenje po vještaku financijske struke, Dariju Jankoviću iz D&S d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 21. svibnja 2025. proizlazi da dug tuženice prema tužitelju, uzimajući u obzir uplate koje je tužitelj izvršio prema kreditoru na ime vraćanja kredita te uplate koje je tuženica izvršila prema tužitelju, iznosi 5.081,18 eura. Tužitelj je podneskom od 27. svibnja 2025. naveo da je suglasan s navedenim nalazom i mišljenjem, pritom s tim u skladu uredivši tužbeni zahtjev. Tuženica se nije očitovala na uredno dostavljeni nalaz i mišljenje te je stoga sud ocijenio da nema primjedbi na isti.

18. U vezi tijeka zateznih kamata na glavni zahtjev u ovom postupku valja reći sljedeće. Iz odredbe čl. 504. ZOO-a proizlazi da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i tuženica dogovorili dinamiku vraćanja istoga na način da tuženica plaća mjesečne rate koji odgovaraju anuitetu iz kredita. Ovo potvrđuje i dinamika uplata tuženice na račun tužitelja. Naime, kako iz uplata tuženice na račun tužitelja proizlazi da je ista plaćala rate, iako ne redovito, tijekom 2021. i 2022. na mjesečnoj bazi te jednom u svibnju 2023., ovaj sud zaključuje da su iste dospijevale paralelno s ustezanjima iznosa s tužiteljevog računa na ime anuiteta iz Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i Privredne banke Zagreb d.d. pa je, imajući u vidu da je zadnji anuitet iz predmetnog ugovora o kreditu plaćen 30. studenog 2023., osnovan zahtjev tužitelja za zateznim kamata na dužni iznos pozajmice postavljen na način da iste teku od 1. prosinca 2023.

19. Valja se kratko osvrnuti i na držanje tuženice tijekom ovog postupka pa u tom smislu kazati da se tuženica, unatoč urednim pozivima, nije odazvala niti na jedno ročište tijekom ovog postupka pa tako ni na ono na koje je pozvana radi saslušanja (29. travnja 2025.), pravdajući svoje izostanke potrebom otklanjanja stresa odnosno sprečavanjem pogoršanja zdravstvene situacija i terminima pregleda, pritom ne dostavljajući ispričnicu, odnosno potvrdu liječnika niti narudžbu koja bi opravdala izostanak, već paušalno dostavljajući specijalističke i dijagnostičke nalaze u kojima se ne navodi nemogućnost prisustvovanja ročištima pred sudom. Pritom valja napomenuti da su se dostava poziva na ročište 9. listopada 2025., dostava nalaza i mišljenja od 21. svibnja 2025. uz poziv za očitovanjem na isti i dostava podneska tužitelja od 27. svibnja 2025. kojim je specificiran tužbeni zahtjev uslijed višekratnih neurednih dostava te u konačnici neobavještavanja suda o promjeni adrese, izvršile tuženici putem e- oglasne ploče u skladu s čl. 143. ZPP-a. Dodaje se da sud nije uzeo u obzir podnesak tuženice od 17. studenog 2025. s obzirom da je isti podnesen nakon zaključenja glavne rasprave.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Tužitelj kojeg je zastupao odvjetnik u cijelosti je uspio u parnici, pa mu je tuženica na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023, 107/2025 - dalje u tekstu: OT), dužna naknaditi potrebne troškove ovog postupka, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastav podneska od 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1) te zastupanja na ročištima od 18. ožujka 2025., 29. travnja 2025. i 9. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak predujma za izlazak sudskog dostavljača u iznosu od 18,56 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 94,80 EUR, iznosi sveukupno 1.608,16 EUR. Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka (tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.). Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 26. studenog 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

22. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 26. studenog 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dostave njenog otpravka. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu

- tuženici