Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-2036/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Damiru Vinketa, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćniku Filipu Liscu odvjetniku iz Opatije, Stubište Lipovica 3, protiv tužene ČU iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćniku Ivanu Vidakoviću odvjetniku iz Rijeke, Blaža Polića 3, radi isplate, vrijednost predmeta spora 12.600,00 €, na ročištu dana 26. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno okonča parnični spis koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-299/2024.

III. Nalaže se obim strankama da u roku od 15 dana od dana pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka o tome izvijeste ovaj sud kako bi se na prijedlog samih stranaka ili po službenoj dužnosti donijelo rješenje o nastavku parnice.

Obrazloženje

1. Dana 17. prosinca 2024. zaprimljena je tužba tužitelja FU koji tvrdi da je on vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 671 m[2] , 5. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) Zgrada u [adresa], Dvosobni stan br. 5 na I katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s balkonom, izbe, kupaonice, hodnika i lođe te pripadajuće drvarnice, ukupne površine od 58,13 m[2] (dalje: nekretnina). U dokaz navedene tvrdnje tužitelj FU predlaže uvid u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 5. Suvlasnički dio kao i saslušanje tužitelja FU. Potom tužitelj FU ističe da tužena ČU neovlašteno i bez pravne osnove drži u posjedu cijelu nekretninu te je on pokušao mirnim putem urediti odnose s tuženicom, no tužena ČU na to nije pristala. Na navedene okolnosti predlaže se saslušanje stranaka kao i očevid na licu mjesta. Nadalje se ističe da tužena ČU koristi tuđu stvar, gore opisanu nekretninu, bez suglasnosti ili odobrenja tužitelja FU. Sukladno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima tužitelj FU ističe da ima pravo zahtijevati naknadu koristi koju je tužena ČU imala od uporabe stvari u njegovom vlasništvu. Prosječna cijena mjesečnog najma stana, nekretnine opisane u točki I. ove tužbe, iznosi najmanje 300,00 EUR mjesečno. S obzirom da je tužitelj FU vlasnik nekretnine u 1/1 dijela isti ima pravo zahtijevati od tuženice da mu isplati naknadu koju je ostvarila od uporabe njegove stvari i to u visini prosječnog najma nekretnine. Stoga tužitelj FU od tužene ČU potražuje isplatu slijedećih iznosa od 300,00 € za svaki mjesec u razdoblju od 1. lipnja 2021. pa zaključno do 31. prosinca 2024. zajedno s zakonskim zateznim kamatama prvoga dana svakog mjeseca za tekući mjesec pa do isplate odnosno ukupno 12.600,00 €. U dokaz navedene tvrdnje predlaže se provođenje građevinskog vještačenja prosječne cijene najma uz očevid suda na licu mjesta.

2. U svom odgovoru na tužbu od 10. listopada 2025. tužena ČU je osporila kako osnovu tako i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužena ČU prvenstveno želi ukazati kako je zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Zemljišnoknjižni odjel Rijeka – Općinski sud u Rijeci) utrnuo provedbom upisa k. č. br. [katastarska čestica] pod posl. br. Z-15625/2025 – Zemljišnoknjižni odjel Rijeka – Općinski sud u Rijeci. Nekretnina predmet prijepora sada je nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi „DVORIŠTE, KUĆA, RUNDASOVAC“, ukupne površine 671 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se vodi u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka

– Općinski sud u Rijeci, a na kojoj nekretnini je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine u listu B – posjedovnica, i to: 5. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) – Zgrada u [adresa]; Dvosobni stan br. 5 na I katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s balkonom, izbe, kupaonice i lođe te pripadajuće drvarnice, ukupne površine od 58,13 m[2] , u formalnom vlasništvu tužitelja FU u 1/1 dijela (dalje u tekstu: nekretnina). U dokaz navedene tvrdnje tužena ČU predlaže uvid u izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Zemljišnoknjižni odjel Rijeka – Općinski sud u Rijeci), Međutim, posebno se naglašava da pred ovim sudom je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine za predmetnu nekretninu, pod posl. br. P Ob-390/2021. Dana 24. svibnja 2023. godine je donesena odluka u predmetnom postupku a protiv koje je tužena ČU izjavila žalbu 25. ožujka 2024. godine. Županijski sud u Varaždinu, pod posl. br. Gž Ob-33/2024, je donio rješenje kojim se ukida prvostupanjska presuda te se predmet vraća na ponovno suđenje pred Općinskim sudom u Rijeci pod sadašnjim poslovnim brojm: P Ob-299/2024. U dokaz navedene tvrdnje tužena ČU predlaže uvid u slijedeće spise i to: a) spis P Ob-390/2021 – Općinski sud u Rijeci, b) spis Gž Ob-33/2024 – Županijski sud u Varaždinu i c) spis P Ob- 299/2024 – Općinski sud u Rijeci. Tužitelj FU tvrdi da tužena ČU drži u posjedu cijelu nekretninu neovlašteno i bez pravne osnove, za što isti nota bene nije pružio nikakav dokaz. Međutim isto prema tvrdnjama tužene ČU naprosto nije točno jer se predmetna nekretnina ima smatrati bračnom stečevina prema članku 36. stavak 3. Obiteljskog zakona (103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023). Članak 1120. ZOO-a, za njegovu primjenu, podrazumijeva da netko tko nije vlasnik stvari, istu koristi za svoju korist. Nije moguće da osoba koja je izvanknjižni (su)vlasnik nekretnine daje svojstvo treće osobe koja koristi tuđu stvar. Drugim riječima, prije pravomoćnog okončanja postupak u kojem je potrebno tek utvrditi pravno svojstvo nekretnine, tužitelj FU je odlučio potraživati naknadu koristi pritom zanemarujući činjenicu da je nekretnina i dalje izvanknjižno (su)vlasništvo tužene ČU. Nadalje, tužena ČU izjavljuje kako nije ograničavala pristup i korištenje nekretnine, odnosno pravo (su)posjeda tužitelja FU nad nekretnini. Međutim ono što je odlučno jest činjenica da je tužena ČU pošten (su)posjednik predmetne nekretnine, sve kako s pravom smatra da joj posjed nekretnine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice pripada. Zaključno, naglašava se da tužitelj FU nije pružio niti nikakav dokaz na kojem bi temeljio svoje potraživanje, ako zanemarimo paušalni navod u tužbi da „prosječna cijena mjesečnog najma stana…. iznosi najmanje 300,00 EUR mjesečno.“ Postavlja se pitanje na temelju čega je utvrđena visina najamnine od strane tužitelja FU u predmetnoj tužbi. Predlaže se saslušanje tužene ČU kao i da ovaj sud, kao stvarno i mjesno nadležan sud, donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja FU kao i da se obaveže tužitelja FU na snošenje parničnog troška tuženoj ČU.

3. Prema članku 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 u daljnjem tekstu: ZPP) sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a). Prema čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Nadalje, čl. 12. st. 2. ZPP-a je propisano da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno, te prema čl. 12. st. 3. ZPP- a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

4. Ovaj sud prihvaća pravni stav tužene ČU da je za razrješenje spornog pitanja ima li ona valjanu pravnu osnovu za posjedovanje nekretnina koje je predmet ovoga parničnog postupka, odlučan je ishod navedenog sudskog spora koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P Ob-299/2024, pa se radi o prethodnom pitanju za ovaj spor u smislu citiranog čl. 12. st. 1. ZPP-a. Naime, nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovoga suda radi utvrđenja bračne stečevine tj. nekretnine ovaj sud će biti vezan pravomoćnom odlukom koja će se donijeti u tom postupku pa je u tom slučaju parnični sud ovlašten prekinuti postupak u smislu odredbe čl. 213. st. 1. točka 1. ZPP-a. U navedenom smislu može se navesti i odluka Vrhovnog suda Hrvatske, Gzz-9/89 od 30.04.1989. godine (Objavljeno u “Pregledu sudske prakse” br. 47/91-Odluka br. 138, str. 126. i 127.). Naime, nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem P Ob-299/2024 biti će razvidno da li stan u [adresa]. tužena ČU koristi bez pravne osnove ili je točna njezina tvrdnja da je to bračna tečevina stranaka iz ove parnice te je i ona suvlasnica toga stana u nekom idealnom dijelu. Ukoliko se pravomoćno utvrdi da je tužena ČU suvlasnica stana u nekom idealnom dijelu te posjeduje cijeli stan onemogućavajući suposjed tužitelja FU to će biti relevantno i kod odlučivanja o visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Rijeci 26. studeni 2024.

Sudac:

Damir Vinketa

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovoga suda pisanim podneskom u tri primjerka.

Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (članak 212. ZPP-a) ili određuje (članak 213. ZPP-a) prekid postupka na zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja

(članka 218. st. 1. ZPP-a.)

Dostaviti:

- pun. tužitelja FU i

- pun. tužene ČU.