REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4161/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FMC International, Switzerland Sàrl, Švicarska, Vernier, Chemin de Blandonnet 8, OIB: 47668308840, koje zastupa opunomoćenik Josip Konjevod, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 36, protiv tuženika Državnog inspektorata u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi zabrane prometa sredstava za zaštitu bilja, 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-320-18/21-01/1, URBROJ: 443-01-17-01-24-5, od 28. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I- 320-18/20-08/122, URBROJ: 443-02-05-06/13-20-1, od 16. studenoga 2020. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje) zabranjuje se pravnoj osobi AGROMAIS d.o.o., u Zagrebu, Savska cesta 72a, da u svojoj poljoprivrednoj ljekarni vrši promet sredstava za zaštitu bilja: EXPRESS 50 SX, a koje sredstvo je registrirano vlasništvo tužitelja te da navedena sredstva vrati prodajnom zastupniku tužitelja AGROCHEM- MAKS d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, sve u rokovima i na način kako je to pobliže određeno tim rješenjem.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je u nadzoru utvrđeno da prema rezultatima ispitivanja izuzeti uzorak nije u skladu s rješenjem o registraciji tog sredstva, uz napomenu da su fizikalno-kemijski parametri pH i močivost te koncentracija aktivne tvari tribenuron, izvan graničnih vrijednosti koje su propisane FAO specifikacijom za tribenuron.

3. Osporavajući zakonitost naznačenog pravnog stava tužitelj osporava ispitno izvješće Hrvatskog centra za poljoprivredu i hranu, Centra za zaštitu bilja Zagreb (dalje: HAPIH) a na kojem izviješću je utemeljeno Prvostupanjsko, odnosno osporeno rješenje i prema kojem su fizikalno kemijski parametri pH i močivost te koncentracija aktivne tvari tribenuron, izvan graničnih vrijednosti propisanih FAO specifikacijom za tribenuron. Navodi da je tijekom postupka u cijelosti osporio rezultate tako napravljenih analiza te u spis dostavio analizu proizvoda provedenu na tzv. Retain uzorku, iz koje analize je proizlazilo kako su njegova sredstva ispravna. Pojašnjavajući pojam „retain“ uzorka ukazuje da se radi se o uzorku sredstva iz iste šarže koju je analizirao i tuženik, odnosno o kontrolnom sredstvu koje se izdvaja iz svake šarže koja izlazi na tržište kako bi se u slučaju potrebe mogla provesti dodatna kontrola i ispitivanje (kontrolna analiza). Pri tome navodi i da je dodatno u svojim analizama jasno obrazložio pogreške i nedosljednosti u analizama koje je proveo tuženik te je stoga predložio provođenje analize po neovisnom laboratoriju, što je tuženik odbio. Nadalje, smatra pogrešnom tvrdnju tuženika kako se rezultati provedenih analiza po HAPIH-u smatraju konačnima. Nadalje, navodi da je predmetna materija regulirana propisima na razini Europske unije i to Uredbom br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja, Uredbom broj 284/13 Komisije EU o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o sredstvima za zaštitu bilja u skladu s Uredbom (br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i dokumentom pod nazivom Commission communication in the framework of the implementation of Commission Regulation No 284/2013. Pri tome se poziva na članak 6. Uvoda Uredbe broj 284/13., kojom je propisano kako se u Službenom listu Europske unije objavljuje popis ispitnih metoda i smjernica bitnih za provedbu ove Uredbe, a koji se popis redovno ažurira. Stoga tvrdi kako tuženik pogrešno navodi kako je predmetno sredstvo neispravno, jer da je analizom aktivne tvari tribenuron utvrđeno odstupanje od 5% od deklarirane koncentracije tribenurona. Zaključuje kako upravna tijela uopće nisu utvrdila činjenično stanje budući su potpuno zanemarili analize koje je izvršio, a bez da su za isto dali bilo kakvo obrazloženje. Smatra da je tuženik a s obzirom na značajne razlike u rezultatima mjerenja, bio dužan provesti neovisnu laboratorijsku analizu spornih sredstava kako bi se sa sigurnošću utvrdilo posjeduju li analizirana sredstva ispravna svojstva. Navedeno također upućuje na zaključak kako je bez ikakve zakonske podloge upravno tijelo poklonilo vjeru rezultatima analize laboratorija HAPIH-a, dok je u cijelosti zanemarilo analizu koju je tužitelj dostavio u spis i koja je ukazivala kako su sredstva ispravna, a bez da je za isto dalo bilo kakvo obrazloženje. Stoga smatra nužnim i u ovom sporu provesti vještačenje predmetnog sredstva te saslušati svjedoke JE, zaposlenicu društva Artemisa d.o.o. te LE, predstavnika tužitelja. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje tuženika, uz naknadu troškova ovog spora, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tvrdnje iz tužbe pozivajući se na članak 9. stavak 1. i 3. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (Narodne novine, broj 80/13., 32/19. i 32/20.), slijedom kojih smatra da je bez utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja navod tužitelja da je tuženik u svojim analizama upotrijebio „parametre za WG formulaciju sredstva, dok se u konkretnom slučaju radi o SG formulaciji“. Pojašnjavajući svoj stav navodi da iz očitovanja HAPIH-a jasno proizlazi da je za analizu aktivne tvari korištena metoda koja je modificirana u odnosu na originalnu metodu CIPAK MT 546, koja metoda udovoljava zahtjevima propisanim za metode analiza iz članka 34. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja. Ovo dodano obrazlaže da člankom 34. Uredbe (EU) 2017/625 i odredbama Uredbe (EZ) br. 1107/2009 nije određeno da se u postupcima službenih kontrola mora koristiti metoda koju dostavi vlasnik registracije sredstva za zaštitu bilja, već da se osim metode dostavljene od strane vlasnika u analizama mogu koristiti CIPAK metode ili druge objavljene metode međunarodnih organizacija, ili vlastite metode za određeni pesticid, ili vlastite metode za istovremeno određivanje većeg broja aktivnih tvari pesticida sukladno EU smjernicama. Navodi kako iz analize HAPIH-a, kao i naknadno dostavljenog pojašnjenja, proizlazi da korištena modificirana metoda za analizu aktivne tvari udovoljava zahtjevima propisanim za metode analiza iz članka 34. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/625 te da službene metode zakonski ne trebaju biti istovjetne metodama u registracijskom postupku. Tvrdnje tužitelja o njegovoj analizi „retain“ uzorka, kontrolnog sredstva koje se izdvaja iz svake šarže koja izlazi na tržište kako bi se u slučaju potrebe mogla provesti dodatna kontrola i ispitivanje (tzv. kontrolna analiza) i istog uzorka koje je analizirano u postupku, smatra neodlučnima budući da je člankom 94. stavkom 4. Zakona o državnom inspektoratu je jasno i nedvojbeno propisano da se mjerodavnim za postupanje smatra rezultat analize službenog uzorka. Slijedom svega navedenog, tuženik ne smatra potrebnim po neovisnom laboratoriju provesti dodatne analize svojstava sredstva nezavisnom laboratorijskom validacijom odnosno provesti nadvještačenje po neovisnom licenciranom laboratoriju korištenjem deklarirane metode utvrđivanja aktivne tvari i ostalih parametara, a prema analitičkim standardima dostavljenim prilikom deklariranja sredstva. Navodi i da je konkretna metoda koja je korištena za analizu aktivne tvari (metoda koja je modificirana u odnosu na originalnu metodu CIPAK MT 546) udovoljavala zahtjevima propisanim za metode analiza iz članka 34. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/625. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

5. Podneskom od 26. rujna 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu navodeći u bitnome da je tijekom postupka dostavio tuženiku analizu iz koje proizlazi kako su analizirana sredstva u potpunosti ispravna, a što tuženik nije smio zanemariti budući da je zakonsko pravo tužitelja dokazivati kako analize tuženika nisu ispravne. Tvrdi da ga je tuženik na taj način lišio mogućnosti dokazivati suprotno te da stoga činjenično stanje nije u potpunosti niti na nesumnjiv način utvrđeno. Navodi i da su takvim postupanjem povrijeđena konvencijska prava na pravično suđenje zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja i tužitelj je lišen prava na pravičan postupak.

6. Sud je 21. svibnja 2025., 1. listopada 2025., 12. studenoga 2025. i 19. studenoga 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporenog zaključka Sud je u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvotno Sud navodi kako je odlučno pitanje ovog spora činjenične naravi, odnosno u temelju ovog spora je pitanje da li je sredstvo koje je bilo predmetom nadzora ispunjavalo uvjete da bude u slobodnom prometu.

10. Naime, tuženik je sukladno ispitnom izviješću HAPIH-a utvrdio postojanje nedozvoljenih vrijednosti koncentracija aktivne tvari tribenuron, u službeno izuzetom uzorku, u odnosu na dopušteno FAO odstupanje ± 5 % od deklarirane koncentracije. Tužitelj osporava takvo utvrđenje dostavljajući analizu retain uzorka, odnosno uzorka koje je kontrolno sredstvo i koje se izdvaja iz svake šarže koja izlazi na tržište kako bi se u slučaju potrebe mogla provesti dodatna kontrola i ispitivanje (kontrolna analiza). Nije sporno kako tuženik takvu analizu nije uzeo u obzir, slijedom koje okolnosti tužitelj smatra da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku koji je prethodio osporenom rješenju, budući su rezultati po njemu provedenih vještačenja odbijeni, bez jasnog obrazloženja.

11. Radi razjašnjenja spornih okolnosti Sud je u svojstvu svjedoka saslušao RE, inspektoricu tuženika te je njen iskaz evidentiran raspravnim zapisnikom od 12. studenoga 2025. (list 235-237 spisa). Sukladno tom iskazu svjedokinja je navela kako je upravo ona provela analizu spornog uzorka koristeći dopuštenu CIAPPAC metodu. Pojašnjavajući odabir metode svjedokinja je iskazala kako na razini Europske Unije ne postoji izričito propisana metoda analize te da se konkretno ispitivanje provodi kroz modifikacije CIAPPAC metode, promjenom koncentracije otapala. Ističe kako je nakon što je prvo testiranje pokazalo prisustvo nedozvoljene aktivne tvari, ponovno provedena analiza istog sredstva istom metodom, ali s različitim koncentracijama tvari te da je nakon što je ponovljeni rezultat nekoliko puta bio jednak, dakle pokazivao prisustvo nedozvoljene koncentracije aktivne tvari, konačno je utvrđeno da ona doista i postoji. Svjedokinja je iskazala i kako je dopušteno osporavati rezultate njihovih utvrđenja te da se upravo u tom smislu strankama ostavlja zapečaćeni uzorak jednak onome koji je analiziran. Nakon što je svjedokinji predočeno da postoji druga analiza koja opovrgava po njoj uspostavljena utvrđenja, svjedokinja je iskazala kako je taj nalaz sačinjen po samom tužitelju u njegovoj tvornici, a što je vidljivo iz memoranduma na kojem je nalaz otisnut te da uopće nije analiziran u nadzoru izuzeti uzorak, već nešto potpuno različito, a što je razvidno kako iz fotografija priloženih nalazu, tako i iz oznake serije sredstva. Konačno svjedokinja je navela kako razlika pH vrijednosti između prijavljene i nadzorom utvrđene vrijednosti proizlazi iz odabira metode uzorkovanja te da bi primjenom druge metode iskaz nedozvoljenog sredstva bio i veći.

12. Člankom 94. stavkom 1. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18. – u daljnjem tekstu Zakon), a koji članak Zakona sadržava posebne odredbe o inspekcijskom nadzoru odnosno službenim kontrolama poljoprivrednog inspektora, propisano je da kada je tijekom provođenja inspekcijskog nadzora potrebno uzeti uzorak radi analize, poljoprivredni inspektor je obvezan uzeti uzorak i dostaviti ga na analizu u ovlašteni službeni laboratorij.

13. Člankom 94. stavkom 2. Zakona određeno je da prilikom uzimanja uzorka poljoprivredni inspektor ima pravo i dužnost: - uzeti uzorak za analizu u količini potrebnoj za ispitivanje, pod istim uvjetima i u isto vrijeme od istog proizvoda za analizu službenog uzorka i drugu analizu; - sastaviti zapisnik o uzimanju uzorka u najmanje dva primjerka, od kojih jedan primjerak ostaje nadziranom subjektu i/ili osobi odgovornoj za proizvod: - uzorke zapečatiti i označiti; - službeni uzorak uzet za analizu bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana, dostaviti ovlaštenom laboratoriju; - uzorak namijenjen za drugu analizu nadzirani subjekt dužan je čuvati u odgovarajućim uvjetima do zaprimanja rezultata prve analize; - nadziranog subjekta i/ili osobu odgovornu za proizvod kod kojeg je uzet uzorak pisano obavijestiti o rezultatima analize službenog uzorka.

14. Spisu tuženika prileži Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Službe poljoprivredne inspekcije, Područnog ureda Zagreb, KLASA: 320-18/20-08/1794, URBROJ: 443-02-05-06/13-20-6, od 10. studenoga 2020., a koji zapisnik je sačinjen sukladno naprijed citiranim odredbama i sukladno kojem je evidentiran način provođenja nadzora. U tom zapisniku jasno je navedeno kako su formirana „dva istovjetna inspekcijska uzorka predmetnog sredstva za zaštitu bilja. Uzorci su pakirani u papirnate vrećice na kojima su navedeni podaci o sredstvu. Vrećice su zatvorene vezanjem i plombirane plombom broj 3. Jedan službeni uzorak sredstva uzeo je inspektor za potrebe analize dok je drugi uzorak ostavljen na čuvanje stranci.“

15. Člankom 94. stavkom 3. Zakona određeno je da kada prilikom uzimanja uzorka nadzirani subjekt i/ili osoba odgovorna za proizvod ne zahtijeva istodobno uzimanje uzorka za drugu analizu, smatrat će se da je suglasan s rezultatom obavljene analize službenog uzorka.

16. Člankom 94. stavkom 4. Zakona propisano je da se mjerodavnim za daljnje postupanje smatra rezultat analize službenog uzorka.

17. Sukladno naprijed citiranim odredbama Sud zauzima stav kako postoji mogućnost osporavanja rezultata službene analize, ali i da je za kontrolu provedene analize, a koja je u konkretnom slučaju za tužitelja bila nepovoljna, za sva daljnja postupanja mjerodavan isključivo „službeni uzorak“, odnosno analize službenog uzorka, pri čemu se službeni uzorak treba smatrati onaj koji se, zapečaćen i plombiran, ostavlja nadziranoj osobi. Iz ovog slijedi da analize nekih trećih uzoraka, iz istih ili nekih trećih šarži, ili spremišta, nisu relevantne, jer su i po elementarnoj logici, za rezultat nadzora relevantni upravo rezultati onog što se nadzire, a ne rezultati nečeg trećeg. Stoga se dodatna vještačenja sredstva koje u nadzoru i nije izuzeto treba smatrati neadekvatnim dokaznim sredstvom, iz kojeg razloga takvo vještačenje nije proveo ni ovaj Sud. Slijedom navedenog Sud zaključuje da rezultati analiza, a koje je tužitelj obavio u nekom neovisnom laboratoriju, ne mogu zamijeniti, niti se istim mogu osporavati, službeno provedene analize. Budući da među strankama i nije sporno kako je tužitelj uništio službeni uzorak te u vlastitoj tvornici analizirao uzorak koji nije izuzet u službenom, kontroliranom i zapisnički evidentiranom nadzoru, Sud takvu kontrolu smatra irelevantnom.

18. Slijedom ovog stava i imajući na umu kako postoji isključivo jedna analiza službeno izuzetog uzorka, a koja ukazuje na postojanje nedozvoljenih koncentracija štetne tvari i koja je temelj osporenog rješenja te imajući na umu kako je sam tužitelj, ili njegov predstavnik, uništio službeni uzorak, a pomoću kojeg bi se jedino mogao dokazivati da je analiza tuženika pogrešna, Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

19. U odnosu na prigovore sadržane u tužbi i bez obzira na već navedena utvrđenja ove presude, Sud je dopustio tužitelju da dokazuje greške u metodama koje su provedene po tuženiku te je u tom smislu usvojio zahtjev tužitelja i odredio saslušanje u svojstvu svjedoka osoba koje su provodile registriranje konkretnog proizvoda. Iako uredno pozvani, predloženi svjedoci nisu pristupili sudu, iz kojeg razloga ovaj Sud i temeljem tereta dokaza, zaključuje kako tužitelj nije dokazao ispravnost službenog uzorka njegovog proizvoda, kao ni nepravilnost metode koju je primijenio tuženik.

20. Nadalje, Sud navodi kako postupak registracije nekog proizvoda nije u korelaciji sa provođenjem nadzornih mjera te imajući na umu kako ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja, Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

21. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.

22. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 19. studenoga 2025., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Josip Konjevod, Zagreb, Ilica 36,

2. Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29,

3. U spis