Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-698/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TMU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay i Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3774/2019-30 od 16. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3774/2019-30 od 16. listopada 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev.

i  r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tužiteljice TMU i djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3774/2019-30 od 16. listopada 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 210,24 eura s pripadajućom zateznom kamatom i pod točkom II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio slijedeću presudu:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužna je tužena Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici TMU, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.051,77 eur/15.459,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

4,35 eur/32,78 kn od 7. prosinca 2007. do isplate

4,33 eur/32,62 kn od 9. siječnja 2008. do isplate

4,41 eur/33,23 kn od 11. veljače 2008. do isplate

4,45 eur/33,53 kn od 10. ožujka 2008. do isplate

4,52 eur/34,06 kn od 7. travnja 2008. do isplate

4,41 eur/33,23 kn od 5. svibnja 2008. do isplate

5,62 eur/42,34 kn od 9. lipnja 2008. do isplate

5,69 eur/42,87 kn od 8. srpnja 2008. do isplate

5,59 eur/42,12 kn od 18. kolovoza 2008. do isplate

5,59 eur/42,12 kn od 8. rujna 2008. do isplate

5,66 eur/42,65 kn od 7. listopada 2008. do isplate

6,11 eur/46,04 kn od 10. studenoga 2008. do isplate

5,81 eur/43,78 kn od 12. prosinca 2008. do isplate

6,20 eur/46,71 kn od 9. siječnja 2009. do isplate

6,26 eur/47,17 kn od 10. veljače 2009. do isplate

6,29 eur/47,39 kn od 10. ožujka 2009. do isplate

10,01 eur/75,42 kn od 8. travnja 2009. do isplate

10,03 eur/75,57 kn od 5. svibnja 2009. do isplate

9,84 eur/74,14 kn od 8. lipnja 2009. do isplate

9,71 eur/73,16 kn od 8. srpnja 2009. do isplate

9,74 eur/73,39 kn od 17. kolovoza 2009. do isplate

9,82 eur/73,99 kn od 7. rujna 2009. do isplate

9,81 eur/73,91 kn od 13. listopada 2009. do isplate

9,74 eur/73,39 kn od 3. studenoga 2009. do isplate

9,87 eur/74,37 od 4. prosinca 2009. do isplate

9,98 eur/75,19 kn od 7. siječnja 2010. do isplate

10,14 eur/76,40 kn od 3. veljače 2010. do isplate

10,10 eur/76,10 kn od 3. ožujka 2010. do isplate

10,31 eur/77,68 kn od 14. travnja 2010. do isplate

10,27 eur/77,38 kn od 4. svibnja 2010. do isplate

26,01 eur/195,97 kn od 23. lipnja 2010. do isplate

44,38 eur/334,38 kn od 8. srpnja 2010. do isplate

41,20 eur/310,42 kn od 9. kolovoza 2010. do isplate

50,91 eur/383,58 kn od 2. rujna 2010. do isplate

47,55 eur/358,27 kn od 6. listopada 2010. do isplate

42,16 eur/317,65 kn od 4. studenoga 2010. do isplate

53,54 eur/403,40 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

68,03 eur/512,57 kn od 4. siječnja 2011. do isplate

57,77 eur/435,27 kn od 22. veljače 2011. do isplate

61,38 eur/462,47 kn od 3. ožujka 2011. do isplate

56,80 eur/427,96 kn od 30. ožujka 2011. do isplate

57,61 eur/434,06 kn od 3. svibnja 2011. do isplate

77,04 eur/580,46 kn od 2. lipnja 2011. do isplate

78,93 eur/594,70 kn od 7. srpnja 2011. do isplate

94,73 eur/713,74 kn od 8. kolovoza 2011. do isplate

86,40 eur/650,98 kn od 7. rujna 2011. do isplate

77,29 eur/582,34 kn od 11. listopada 2011. do isplate

75,35 eur/567,72 kn od 4. studenoga 2011. do isplate

74,65 eur/562,45 kn od 2. prosinca 2011. do isplate

78,98 eur/595,07 kn od 2. siječnja 2012. do isplate

82,75 eur/623,48 kn od 2. veljače 2012. do isplate

83,26 eur/627,32 kn od 1. ožujka 2012. do isplate

80,65 eur/607,66 kn od 2. travnja 2012. do isplate

82,41 eur/620,92 kn od 3. svibnja 2012. do isplate

83,62 eur/630,03 kn od 2. lipnja 2012. do isplate

81,59 eur/614,74 kn od 2. srpnja 2012. do isplate

82,12 eur/618,73 kn od 6. kolovoza 2012. do isplate

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. nadalje po stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri (3) postotna poena",

dok se za više zatraženi iznos od 210,24 eur/1.584,05 kn s pripadajućom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.936,79 eur/14.592,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja od donošenja presude do isplate teče po stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri (3) postotna poena."

2. Protiv dijela točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i protiv odluke o trošku postupka sadržane pod točkom II. izreke navedene presude, žalbu izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i protiv odluke o trošku. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud pobijani dio prvostupanjske presude preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uz pripadajuću zateznu kamatu, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv dijela točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, kao i protiv odluke o trošku sadržane pod točkom II. izreke navedene presude, žalbu izjavljuje tužiteljica, sadržajno zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, uz prijedlog da se pobijani dio prvostupanjske presude preinači na način da se dosudi u cijelosti, sukladno tužbenom zahtjevu, uz parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je osnovana u odnosu na točku II. izreke.

6. Žalba tužiteljice je osnovana u odnosu na dio točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev i u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

8. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP jer prvostupanjski sud odbijajući dio tužbenog zahtjeva kao pod točkom I. izreke, nije prekoračio tužbeni zahtjev.

10. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja, koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP, izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Presuda je izrađena sukladno odredbi članka 338. ZPP. Stoga u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, u svezi članaka 8., 220. i 338. stavka 4. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik.

11. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženika, sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, u odnosu na koji je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

12. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile 18. srpnja 2005., a koji je tužiteljici, kao korisniku kredita, odobren u svrhu kupnje osobnog vozila marke Opel, Astra, pobliže opisanog u članku 8. ugovora o kreditu.

13. Tuženik je izjavio prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, koji je odbijen prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-3774/2019-6 od 3. studenoga 2021., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-174/2022-2 od 24. veljače 2022.

14. Zaključivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, a pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, jer tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica informirana o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi.

15. Polazeći upravo od prednjih utvrđenja – da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 – dalje: ZZP), prvostupanjski je sud, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO), djelomično prihvatio restitucijski zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO). U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen s obrazloženjem da tužiteljica neosnovano potražuje taj iznos od 210,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala status potrošača, pa da bez tog dokaza ne može koristiti benefite koje tom statusu priznaje ZZP, valja reći da iz samog ugovora proizlazi da je tužiteljica taj ugovor sklopila kao fizička osoba, pri čemu iz ugovora ne proizlazi da bi isti bio sklopljen u svrhu koja je namijenjena njenoj poslovnoj djelatnosti odnosno obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, pa je teret dokaza da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (primjerice da tužiteljica nije potrošač, već trgovac u smislu odredbe članka 3. stavak 1., alineja 2. ZZP) bila na tuženiku, a ne na tužiteljici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

17. Iako bi tuženiku bilo dopušteno dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, valja naglasiti da tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je tužiteljica, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornim ugovornim odredbama. To stoga što je tuženik tijekom dokaznog postupka predložio dokaz saslušanje svjedoka TM, koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora i koji je eventualno tužiteljicu informirao o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, odnosno o parametrima/kriterijima po kojima će se mijenjati ugovorena kamatna stopa, od provođenja kojeg dokaza je tuženik odustao na ročištu 18. siječnja 2023. (stranica 162 spisa). Tuženik je na istom ročištu odustao i od saslušanja svjedoka MMU, javnog bilježnika.

17.1. Bez obzira na to jesu li sporne odredbe tužiteljici bile gramatički razumljive, u situaciji kada nije dokazano da su joj u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dani/pojašnjeni jasni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla za nju proizlaze, kako u odnosu na specifične rizike i karakteristike vezivanja ugovorne obveze uz valutu CHF, tako i u odnosu na uvjete i načine promjene kamatne stope, onda nema dvojbe da su prava tužiteljice kao potrošača povrijeđena.

18. S obzirom na učinke presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom članka 502.c ZPP, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima na tuženiku je, a ne na tužitelju, da dokaže kako su konkretnom potrošaču u postupku sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama, o čemu u kolektivnom sporu nije pravomoćno odlučeno.

19. Iako je tuženik tijekom postupka iznosio prigovor da je vještak trebao utvrditi i tzv. potplaćene iznose odnosno negativne tečajne razlike, valja istaknuti da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u odnosu na svoje (navodno) potraživanje, nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO. Stoga sud, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, nije bio ni ovlašten ni dužan u predloženom pravcu umanjivati tužiteljevu tražbinu, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj Rev 549/2023.

19.1. S tim u vezi neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da matematičkom izračunu preplaćenih iznosa kako ih je vještak utvrdio tuženik u bitnome nije prigovorio.

20. Utvrdivši da su sporne ugovorne odredbe djelomično ništetne, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev tužiteljice i tuženika obvezao da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

20.1. Kako je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se i prema ocjeni ovog suda ima smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je prvostupanjski sud osnovano naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članak 1115. ZOO) pa do isplate.

21. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je ponovno počela teći pravomoćnošću sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništenost sporne ugovorne odredbe.

22. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe te da je isti (ponovno) počeo teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a ona kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari od 12. lipnja 2019. podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

23. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

24. Neosnovano tužiteljica izjavljuje prigovor da je sud prekoračio svoje zakonske ovlasti čime je počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka, kao i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uzimanjem u obzir negativne razlike, djelomičnim obijanjem tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, odlučivao izvan zahtjeva stranaka postavljenih u ovom postupku jer je upravo suprotno navedenom prigovoru prvostupanjski sud odlučivao unutar tužbenog zahtjeva, dok protutužbenog zahtjeva nije bilo, a tuženik nije izjavio ni prigovor prijeboja. Stoga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP.

25. Međutim u odnosu na dio točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, tužiteljica u žalbi navodi da razdoblje u kojem se pojavljivala tzv. negativna razlika nije ni obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, a tuženik u ovom postupku nije izjavio protutužbeni zahtjev u pogledu te negativne razlike, niti je izjavio prigovor radi prebijanja zbog te negativne razlike.

26. Odbijajući djelomično tužbeni zahtjev kao neosnovan za više zatraženi iznos od 210,24 eura (1.584,05 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom prvostupanjski sud nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama jer nije obrazložio u odnosu na koje razdoblje otplate kredita se odnosi iznos od 210,24 eura, o visini kojih anuiteta se radi, a koji u zbroju daju iznos od 210,24 eura, kada ti anuiteti dospijevaju na naplatu, odnosno od kada teće zatezna kamata na te anuitete te u visini koje kamatne stope. Radi svega navedenoga se pobijani dio točke I. izreke prvostupanjske presude ne može preispitati, čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju sadržajno u žalbi upire tužiteljica.

27. Radi navedenoga je prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, valjalo ukinuti uz primjenu odredbe članka 369. stavka 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

28. Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta u odnosu na glavnu stvar, to je stoga valjalo ukinuti i oduku o trošku postupka sadržanu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude

29. U ponovljenom suđenju će prvostupanjski sud ponovno ocijeniti provedene dokaze u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude te će po provedenom postupku donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, vodeći pritom računa o pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj Rev 549/2023 da se eventualne negativne razlike ne uzimaju u obzir ukoliko u konkretnom slučaju tuženik nije izjavio procesnopravni ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili pak protutužbu, kao i o svim drugim žalbenim prigovorima tužiteljice. I u odnosu na odluku o trošku će prvostupanjski sud ponovno, uz pravilnu primjenu odredbi ZPP o trošku, odlučiti o uspjehu tužiteljice u sporu (članka 154. ZPP), kao i o radnjama koje su bile potrebne u postupku (članak 155. ZPP).

30. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP) stranaka, kako je odlučeno pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Sisku 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić