REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-662/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Matei Burazin Lončar, odvjetnik u Imotskom Kralja Zvonimira 54, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Petra Krešimira IV br. 2, 21300 Makarska, tužba radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dovršenog raspravljanja na ročištu održanom 03. 11. 2025 godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene [adresa] MŽ, dana 26. studenog 2025. godine objavio i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pov. od 803 m2, od toga pod gospodarskim objektom A= 36 m2, te pod gospodarskim objektom B=29 m2, prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Ante Kukavica, od 3.10.2025.godine slovima A-B-C-E-A , koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke, a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je stoga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu vlasništva ove nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, tužba podnesena 10. 06. 2024. godine navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pov. od 842 m2 , od toga pod gospodarskim objektom A= 36 m2 , te pod gospodarskim objektom B=29 m2, prikazane na skici vještaka za geodeziju Ante Kukavica, od 21.3.2024.godine slovima A-B-C-A.

2.

1.1.Tužitelj je vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao temeljem usmenog darovanja od strane svog oca HŽ, a on temeljem usmenog Ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog sa ŽŽ.

1.2.Predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama se vodi kao vlasništvo Republike Hrvatske i pored činjenice što ista nikada nije bila u vlasništvu predmetne nekretnine. Nekretnina je od pamtivijeka u izvanknjižnom vlasništvu (posjedu) tužitelja i njegovih prednika. Tužitelj je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem dosjelosti.

1.3.U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je uz tužbu dostavio odgovor ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, zemljišno knjižne izvatke Odjela za zemljišne knjige Imotski, skicu izmjere, kopiju katastarskog plana (listovi 3-9 spisa).

2. Tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu- Stalna služba u Makarskoj pod brojem N-DO-5149/2024 od 24. 05. 2024. godine (list 3 spisa) odbila je zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora (tužitelj podnosi tužbu 10. 06. 2024. godine) pa je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 ) dalje ZPP, ispunjena procesna pretpostavka za vođenje parnice u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku.

3. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 13-14 spisa) protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu osporila je tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva ne protiveći se prijedlozima tužitelja za provođenjem dokaza.

3.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u zahtjevu tvrdi da predmetna nekretnina mada upisana kao vlasništvo tuženika u zemljišnoj knjizi, predstavlja stvarno vlasništvo tužiteljevih pravnih prednika. Tužitelj da je vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao temeljem usmenog darovanja od strane svog oca HŽ, a on pak temeljem pravnog posla zamjene sklopljenog sa ŽŽ.

3.2.Tužitelj ničim ne dokazuje da bi osobno i putem pravnih prednika bio u posjedu predmetne nekretnine, ne dokazuje kroz koje vremensko razdoblje je bio u posjedu (njegovi pravni prednici), kakva je bila kvaliteta tog posjeda, na koji način se koristila predmetna nekretnina i sl. dakle, nije dokazao da je posjedujući predmetnu nekretninu osobno i putem označenih pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje iz osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva te nekretnine, kako to neutemeljeno tvrdi u tužbi, pa tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva, predlaže odbiti tužitelja s istim u cijelosti.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao odgovor ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, zemljišno knjižne izvatke Odjela za zemljišne knjige Imotski, skicu izmjere, kopiju katastarskog plana (listovi 3-9 spisa), obavljen je očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka Ante Kukavice (list 22-25 spisa), saslušani su kao svjedoci ŽŽ (rođena 1939 godine), ŽŽ, PŽ, HŽ (listovi 22-25 spisa), uz suglasnost stranaka pročitano geodetsko vještvo vještaka Ante Kukavice , pregledane su skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju, (listovi 28-41 spisa).

6. Nakon provedenog očevida tužitelj je podneskom zaprimljenim 23. 10. 2025 godine uredio tužbeni zahtjev (list 46 spisa) na način da isti glasi kao u izreci presude.

3.

7. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, Općinskog suda u Makarskoj (listovi 7-9 spisa) izvršen upis za česticu zemljišta 5574- pašnjak ZU 1086 KO [katastarska općina], bez naznake površine kao vlasništvo Republike Hrvatske.

7.1.S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (tužitelj tužbom traži da ga sud utvrditi vlasnikom dijela čestice zemljišta 5574- pašnjak ZU 1086 KO [katastarska općina], u površini od 842 m2 a po uređenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži da ga sud utvrdi vlasnikom nekretnine u površini od 803 m2) te činjenicu da je u zemljišnim knjigama izvršen upis vlasništva za navedenu česticu zemljišta na ime Republike Hrvatske nedvojbeno je da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari a sve sukladno odredbi članka 362 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV).

8.Očevidom na licu mjesta nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina položena nalazi u Poljicima. U naravi čini jednu cjelinu većim dijelom vidno ograđenu i omeđenu čvrstim međašnim znacima-kamenim i betonskim zidom u odnosu na susjedno položene nekretnine. Nekretnina je prostor na kojem je izgrađen gospodarski objekt-štala a jedan dio je obradiva površina dok je ostali dio nekretnine krš odnosno neobradiva površina. S južne strane nekretnine u odnosu na susjedno položenu nekretninu ne postoje čvrsti međašni znaci već je međa u skici izmjere kako tvrdi tužitelja prikazana prema njegovoj tvrdnji.

9. Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je predmet nalaza i mišljenja

dvije nekretnine.

9.1.Predmetna nekretnina 1 je prostor označen na skici mjerenja slovima A-B-C-E-A ukupne površine 803 m2. Prostor je sa svih strana označena međnim znacima i to: sa sjeverne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke A-B), s južne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena u istočnom (desnom) dijelu suhozidom koji je u posjedu tužitelja, u srednjem dijelu predmetna nekretnina je definirana i omeđena okapnicom gospodarskih objekta koji su u posjedu tužitelja (točke B-C), dok je u zapadnom (lijevom) dijelu predmetna nekretnina definirana i omeđena zamišljenom linijom koja je iscrtana prema Hrvatskoj osnovnoj karti (HOK), na kojoj je vidljivo pružanje srušenog suhozida (točke C-E), sa zapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena podzidom od suhozida koji je u posjedu tužitelja (točke E-A).

9.2.Nakon obavljene izmjere vještak je nekretninu 1 na skici izmjere identificirao kao dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 803 m2 (od toga pod gosp. objektom A=36 m², te pod gosp. objektom B=29 m²) i označio točkama A-B-C-E-A.

9.3.Predmetna nekretnina 2 je prostor označen na skici mjerenja slovima E-C-D-E ukupne površine 39 m2 te. Nekretnina je sa svih strana označena međnim znacima i to: sa sjeverne predmetna nekretnina je definirana i omeđena zamišljenom linijom koja je iscrtana prema Hrvatskoj osnovnoj karti (HOK), na kojoj je vidljivo pružanje srušenog suhozida (točke C-E) (točke E-C), s južne strane nekretnina je definirana i omeđena zamišljenom linijom koja je određena rubom asfaltnog puta i podzidom, na udaljenosti od cca 1,60 m od južnije položenog suhozida (točke C-D), sa zapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena linijom koja je od ruba asfalta glavne ceste udaljena za 1 metar te povezuje rub betonskog zida gnojara (točke D-E).

4.

9.4. Nakon obavljene izmjere vještak je nekretninu 2 na skici izmjere identificirao kao dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 39 m2 i označio točkama E-C-D-E.

9.5. I pored činjenice da je sudski vještak u svom pisanom nalazu sporni prostor prikazao kao dvije odvojene nekretnine, tužitelj je uređenim tužbenim zahtjevom odustao od tužbenog zahtjeva u odnosu na sporni prostor-dio nekretnine koji je u skici izmjere označen slovima C-D-E-C odnosno tužitelj j postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje dijela čestice zemljišta u površini od 803 m2 a u skici izmjere označen slovima A-B-C-E-A.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka ŽŽ pok Ante (rođena 1939 godine), ŽŽ, DŽ, HŽ (listovi 22-25 spisa), svjedoci u bitnome identično iskazuju, sud iskaze prihvaća kao logične i uvjerljive, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima od davnina (a svakako prije od 1959 godine) u posjedu nekretnine koja predstavljaju jednu cjelinu i u granicama pokazanim prilikom obavljanja očevida. Svjedoci u svojim iskazima navode da su prednici tužitelja bili od pamtivijeka u posjedu nekretnine i da su nekretninu držali kao svoju te da u posjedu i načinu posjedovanja nekretnina nisu od nikoga bili ometani.

10.1. Što se tiče vremena posjeda nekretnine od strane prednika tužitelja i samog tužitelja svjedok ŽŽ pok Ante rođena 1939 godine, s obzirom na svoju starosnu dob, mogla je iskazivati o činjenicama vezanim kako za osobe koje su posjedovale nekretninu tako i u odnosu na vrijeme posjeda nekretnine od 1950 godine pa na ovamo. Svjedok u svom iskazu navodi da je od kada ona može pamtiti nekretnina bila u posjedu sada pok AŽ koji je svjedoku ŽŽ bio ujak. Tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća AŽ daruje nekretninu ŽŽ koja vrši zamjenu nekretnina s tužiteljem koji odmah stupa u posjed nekretnine. Nakon izvršene zamjene tužitelj je na nekretnini izgradio gospodarski objekt-štalu.

10.2.Iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka je sud nedvojbeno utvrdio da su svjedoci o vremenu i načinu posjeda nekretnine, a prije vremena od kada oni mogu pamtiti činjenice vezane za posjed nekretnina doznali od starijih osoba. Svjedoci su posebno istakli da su saznanja od starijih osoba bio uobičajeni način prenošenja informacija sa starijih osoba na mlađe.

10.3. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu nikakva vlasnička prava na nekretnini.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV) u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

11.1.Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.

12. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959 godine (po iskazima svjedoka prednici

5.

tužitelja su u posjedu nekretnina koje su predmet spora bili unazad 150 i više godina) te su na taj način dosjelošću temeljem članka 153 stavak 3 i 4 ZV stekli vlasništvo nekretnina.

12.1.Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretnina u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 stavak 4 ZV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

12.2. Prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu pravo na nekretninu koja je predmet ovog spora odnosno sud je nedvojbeno utvrdio da se ne radi o nacionaliziranim ili konfisciranim nekretninama na kojima bi postojala subjektivna prava trećih osoba. Prihvaćajući navod tužene RH da ista ne polaže nikakva prava na nekretnini koja je predmet spora a da sud temeljem provedenih osoba odluči o pravima trećih osoba nedvojbeno je provedenim dokazima utvrđeno da treće osobe ne polažu nikakva prava na nekretnini koja je predmet ovog postupka.

12.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima bio u nesmetanom posjedu dulje od 40 godina odnosno da su prednici tužitelja i prije 17. studenog 1959 godine bili u nesmetanom posjedu nekretnine (svjedoci navode da su prednici tužitelja nekretninu koja je predmet spora posjedovali unazad 150 i više godina odnosno od pamtivijeka).

13.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost.

13.1.Dakle, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja kroz duže vremensko razdoblje koristili sporne nekretnine na način da je nekretninu koristili kao svoje te su nekretninu ogradili u odnosu na susjedno položene nekretnine, pa je na takav način imali faktičku vlast, odnosno posjed nekretnine, odredba članka 10. ZV. 13.2.Provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina te da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten.

13.3.Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. ZV-a. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

13.4.Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ima opću pravnu sposobnost, dakle, da kao fizička osoba je sposoban stjecati pravo vlasništva dosjelošću.

13.5.Stavkom 4 članka 159. ZV-a navedeno je da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske kojemu je posjed pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13.6.Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj kao pošteni posjednik stekao posjed od svojih pravnih prednika koji su također pošteni posjednici, pa sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika (tužitelja) neprekidno posjedovali nekretninu kao zakonit, istinit i pošteni posjednici nekretnine koja je predmet ovog spora.

6.

14.Budući da je tužitelj posjed nekretnine nije pribavio silom ni potajno ili prijevarom ni zloupotrebom povjerenja posjed tužitelja je istinit, odredba članka 18. stavak 2. ZV-a. U svakom slučaju je posjed tužitelja pošten jer se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, odredba članka 18. stavak 5. ZV-a.

14.1.Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo spornih nekretnina, neprekidnim posjedovanjem nekretnine protekom 40 godina neprekidnog posjedovanja, odredba članka 159. stavak 4. ZV-a.

14.2.U suglasju s naprijed navedenim valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovanim te utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na dijelu čestica zemljišta pobliže opisane u izreci presude.

20.Budući da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona (dosjelošću) isti je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odredba članka 130. stavak 1. ZV.

15. Kako stranke nisu popisivale troškove postupka sud o troškovima nije odlučivao.

U Imotskom 26. studenog 2025. godine.

S u d a c :

Ante Knezović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Matea Burazin Lončar, Imotski

2. ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Obala kralja Petra Krešimira IV broj 2, [adresa] Makarska