REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2968/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika NACIONAL NEWS CORPORATION doo OIB: 76663423558 iz Zagreba, Maksimirska 120 , kojeg zastupa punomoćnici Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. NACIONAL NEWS CORPORATION doo iz Zagreba, Maksimirska 120, OIB 76663423558 dužan je tužitelju ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti s osnova neimovinske štete iznos od 100.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku NACIONAL NEWS CORPORATION doo iz Zagreba, Maksimirska 120, OIB 76663423558 u prvom tiskanom izdanju tjednika „Nacional“u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude o svojem trošku objaviti u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju.

3. Tuženik NACIONAL NEWS CORPORATION doo dužan je naknaditi tužitelju ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 5.375,00 €, sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 17.08.2021. u tiskanom izdanju tjednika Nacional broj 1217 na naslovnoj strani objavljena najava članka pod naslovom " OVO SU NARUKVICA I PRSTEN ŠKORINE BLISKE SURADNICE KOJI SU UBRZALI NJEGOVU OSTAVKU“, sa podnaslovom „Ekskluzivni dokumenti“, a na stranicama 12-16 članak istog naslova autora ĆGK i MG.

2. U navedenom članku objavljene su netočne i neosnovane informacije kojima su teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, zbog čega je tužitelj od tuženika zatražio ispravak netočnih informacija. Za tužitelja je netočno navedeno:

- da odbija mirno prepustiti vlast nad strankom,

- da su bilo kakva narukvica i prsten koštali tužitelja političke karijere, da je tužitelj ZG ikada kupio ikakav nakit, da je nekakav nakit plaćen novcem stranke, da postoji ikakav neprimjeren odnos između tužitelja i Ć, da je takva situacija trajala mjesecima i to su znali u stranci, da koristi njezin tel.br., da su bili u privatnoj šetnji, da joj je organizirao rođendan, da joj je kupio Cartier narukvicu, da su njih dvoje trošili novac s računa stranke bez adekvatne kontrole, da je uzurpirao stranački račun, da je stranci prodavao vlastito vino i stare CD

- da tužitelj ne želi stranci ustupiti poslovnu dokumentaciju u kojoj se nalaze sporni putni nalozi, da je tužititelj zloupotrijebio vozača koji mu je dodijeljen kao podpredsjedniku Sabora, da je odlučio uzvratiti udarac podnoseći kaznene prijave, da je objavio da ipak neće otići nego priprema puč, da je pravi razlog njegova odlaska bliski odnos sa suradnicom, da pokušava urušiti stranku koju je gradio, da se derao na KG,

- da je tužitelj Ć povukao u Sabor, da to što se događalo između njih dvoje u Saboru ličilo je na cirkus, da su im smetali drugi, da je KG tražio od tajnika da mu nađe drugu sobu, da se tužitelj želio osvetiti KG jer je jedan od izravnih svjedoka njegovog neprimjerenog odnosa sa Ć

- -da se tužitelj ponašao sumanuto, da je naprosto obožavao Ć, da je izjavio kako mu je ona važnija nego cijeli Klub zastupnika

- da je IG prisilio tužitelja na odlazak, da je tužitelj, njegova sestra i Ć umislili da je stranka njihovo privatno vlasništvo, njihova privatna firma i da mogu vrtjeti, kupovati vino i stare CD, prebacivati iz firme u firmu kao nekad M

- da tužitelj radi odmazdu prema onima kojima može, da je lakrdijaš, da mu je politika samo naštetitla, da je znao za nadzor stana AG.

3. Iako je sadržaj navoda prije 14.08.2021 bio predmetom javnih raspravljanja i postojala su javna istupanja tužitelja i drugih osoba koje su imale saznanja o njihovoj istinitosti, tuženik je nekritički i maliciozno objavio utužene navode na način štetan za tužitelja, dok druga strana priče nije uzeta u obzir, odnosno sve izjave tužitelja i osoba čije su izjave išle u prilog tužitelju. Predmetni navodi bili su danima predmet javnog raspravljanja.

4. Tužitelj je prikazan kao osoba koja je kao član stranke Domovinski pokret imala toliku moć da sebi priskrbljuje financijsku korist, pri čemu autori teksta nisu istražili položaj obveze i ovlasti tužitelja u stranci DP. Nije provjerena organizacija rada unutar stranke, niti ovlasti užeg vodstva. Tužitelj je sa gđom Ć imao isključivo profesionalni odnos. Tužitelj nije imao ovlasti donositi odluke o raspolaganju novcem stranke. Od članova stranke je tražio zakonito postupanje i transparentnost i zbog toga je došlo do neslaganja untar stranke i do ostavke tužitelja, što je tužitelj i sam izjavio putem raznih medija. Tuženik nije istražio položaj, obveze i ovlasti tužitelja u stranci. Nije provjerio kakva je bila podjela rada unutar stranke i kako je to u praksi funkcioniralo. Stranka DP naime ima uže i šire vodstvo, tužitelj je bio dio užeg vodstva, što ne znači da je imao svu vlast u rukama, već su poslovi bili raspodijeljeni. Nadalje navodi tužitelj da su sve insinuacije u vezi njega i Ć za njega ponižavajuće, s njom je imao odnos kao i sa bilo kim drugim u stranci. Tuženik je tužitelja prikazao kao prevaranta, lažljivca i bezkrupuloznu osobu. Pišući ovakve laži tuženik je ugrozio privatni i poslovni život tužitelja, pogotovo uzevši u obzir da je tužitelj u vrijeme objave spornog članka bio podpredsjednik Sabora. Poriče da bi bilo bilo kakvog trošenja novca stranke koje nije bilo u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. Tako tužitelj nije donio odluku da se od TD Campus doo nabavi vino, već je to bila odluka vodstva stranke, pri čemu se ističe da je tužitelj svoje ime i autorska djela koriste za korist stranke bez ikakve naknade, a o tome nije odlučivao tužitelj, već vodstvo stranke. Tužitelj je ostavku dao jer se nije slagao kako stranka funkcionira. Njegova politička karijera krenula je u drugom smjeru i ne želi imati više nikakve veze sa osobama iz DP, zbog toga nema smisla tvrdnja da se on bilo kome želi osvetiti. Tužiteljevo sudjelovanje u radu stranke bilo je motivirano isključivo domoljubnim razlozima.

5. Tužitelj je zbog ovakvih malicioznih napisa kojima je prikazan kao izrazito nemoralna, naivna i neobrazovana osoba, kradljivac, pretrpio znatnu štetu u svojim privatnim, obiteljskim i poslovnim odnosima, te je trpio znatne duševne boli vezane uz niz neugodnosti u osobnom poslovnom i političkom životu. Tuženik je nakladnik iznimno čitanog web portala, zbog čega su utužene informacije postale poznate vrlo širokom broju čitatelja. Tužitelj je bio izložen nizu neugodnih pitanja od svojih političkih i poslovnih partnera, te se na duže vrijeme povukao iz javnog života, bilo ga je sram izaći na ulicu. Po cijele dane je bio uznemiren, nije mogao spavati, bio je zabrinut za svoju karijeru i egzistenciju.

6. Tužitelj je u skladu sa čl 22 ZM uputio tuženiku zahtjeva za objavu ispravka, koji tuženik nije objavio.

7. Slijedom navedenoga, predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku naknaditi mu štetu u iznosu od 100.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, kao i objavu presude bez komentara, sve uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, glede osnove i visine. Ne spori objavljivanje predmetnog teksta kojega je tuženik nakladnik. Nije sporno da je tužitelj podnio Zahtjev za objavom ispravka informacija od 9. rujna 2021. , obzirom da zahtjevi za objavom ispravka nisu udovoljavali uvjetima i pretpostavkama propisanim odredbama Zakona o medijima (NN 50/04, 84/11, 81/13; dalje u tekstu: ZM) glavni urednik tjednika g. MG odgovorio je na naprijed citirani Zahtjev tužitelja za objavom ispravka od 9. rujna 2021. dopisom – Obavijesti od 28. rujna 2021.

9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim niti dokazao da je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio pravovremeno, a sve iz razloga što je tužitelj bio dužan u roku od propisanom odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o medijima (NN 50/04, 84/11, 81/13; dalje u tekstu: ZM) zahtjev za ispravak podnijeti u roku od 30 dana od objave informacije. Temeljem odredbe čl. 22. st. 2. ZM-a, pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Temeljem odredbe čl. 23. Zakona o medijima (NN 50/04, 84/11, 81/13; dalje u tekstu: ZM), tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena . Tekst spornog članka objavljen je dana 17. kolovoza 2021., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 22. studenog 2021., pa tuženik predlaže tužbu u ovoj pravnoj stvari odbaciti kao nepravovremenu i nedopuštenu. Ujedno ističe kako tužitelj nije tužbu podnio elektroničkim putem, a temeljem odredbe čl. 106.a st. 5. i 6 ZPP-a, sud će podnositelju naložiti da u roku od 8 dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku. Ako podnositelj ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen, tuženik podredno predlaže sudu donošenje odluke kojom se utvrđuje da je tužba u ovom predmetu povučena.

10. Opreza radi podredno ističe kako je u potpunosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, kako u osnovi, tako i u visini,

11. Tekst spornog članka problematizira odnose u stranci „Domovinski pokret“ te vođenje iste u vrijeme kada je tužitelj obnašao funkciju predsjednika stranke i kao takav je bio dio vodstva stranke te je bio u prilici izravno (ili neizravno) utjecati na donošenje odluka, i okolnosti koje su utjecale na ostavku tužitelja s funkcije predsjednika stranke. visoki stranački izvori su prethodno autorima članka prenijeli kako su tužitelj i gđa. ZG „novac s računa stranke trošili bez adekvatne kontrole te da je Škorina bliska suradnica dobila više poklona, neke i skupocjene, poput jedne luksuzne narukvice renomiranog svjetskog proizvođača – te da je sve to platio Domovinski pokret“, a o čemu je tjednik „Nacional“ pisao još u članku koji je objavljen u broju 1215 od 3. kolovoza 2021. U tekstu spornog članka jasno je naznačeno da se radi o prenesenim izjavama, te prenijeli objavu s Facebook profila KG, a koji je objavio tekst: „Dragi Z, sve si mi lijepo objasnio jedino ne znam otkad koristiš broj ZG“, a uz koji je bio objavljen i screenshot s njegovog mobitela, što potvrđuje kako su pojedini članovi stranke „Domovinski pokret“ i otvoreno izražavali nezadovoljstvo postupanjem tužitelja. Autorima teksta spornog članka je prethodno bila prezentirana i dokumentacija koja se odnosi na poslovanje TD Campus d.o.o. –u vlasništvu tužitelja i njegove supruge, a koje vodi njegova supruga, sa strankom „Domovinski pokret“, a koje društvo je stranci ispostavilo račun i kojem je isplaćen novac za nosače zvuka i za butelje vina, a navedena dokumentacija je dostavljena uz tužbu. Iz izviješća o financijskoj reviziji od 2. prosinca 2021. Državnog ureda za reviziju, Područni ured Čakovec proizlazi da ista nije uspjela pronaći dokaze da su količine vina iz priloženog računa doista isporučene stranci „Domovinski pokret“, a niti je u računovodstvu stranke proknjiženo koja je bila svrha nabave, navedeno potvrđuje opravdanost objave predmetnih informacija u javnom interesu, a koje se odnose na poslovanje stranke „Domovinski pokret i s tim u vezi odnosa tužitelja i gđe. ZG asistentice tužitelja u stranci „Domovinski pokret“ koja je imala uvid u financije stranke obzirom je u stranci bila zadužena da vrši plaćanja.

12. Tuženik izričito osporava postojanje bilo kakve osnove za dosudu pravične novčane naknade, obzirom da dosuda iste u konkretnom slučaju ne bi bila opravdana, tužitelj paušalno navodi kako mu je objavom informacija „tuženik teško povrijedio dostojanstvo, ugled i čast. Predmetne informacije objavljene su isključivo u cilju informiranja javnosti o odnosima u političkoj stranci „Domovinski pokret“, a koji su se održavali i na način vođenja i upravljanja strankom, na temelju prethodno provedenih razgovora s nizom visoko upućenih izvora iz stranke „Domovinski pokret“, a čije su izjave prenesene i objavljene u tekstu spornog članka. Obzirom je tužitelj u to vrijeme obnašao dužnost predsjednika stranke „DomovinsDomovinski pokret“, kao takav je bio (i danas je) javna osoba te je stoga isti neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svakog njegovog postupanja i svoga rada, pa tako i njegovih odnosa s trećim osobama unutar stranke!

13. Tužitelj je samim odabirom svog političkog djelovanja, a posebno visokim političkim i državnim dužnostima koje je obavljao (tužitelj je vršio funkciju potpredsjednika Sabora), bio u fokusu šire javnosti, a javnost ima pravo znati i ocjenjivati njegove postupke, njihovu zakonitost i moralnost. (stajališta izražena u praksi Europskog suda za ljudska prava – Oberschlich c Austria od 23. svibnja 1991., Zahtjev br. 11662/1985, Ukranian Media Group v Ukraine od 23. ožujka 2005., Zahtjev br. 72713/2001, Eon v Francuska od 13. ožujka 2013., po Zahtjevu br. 26118/2010.; Lingens c Austria od 8. lipnja 1986., Zahtjev br- 9815/1982).

14. Pravična novčana naknada predviđena je u samo u slučaju da sud utvrdi, vodeći računa o težini povrede prava osobnosti i svim ostalim okolnostima slučaja, da je taj oblik popravljanja štete opravdan( čl 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO). Odredbama ZOO i odredbama ZM-a, točnije odredbom čl. 21. st. 6., propisano je da je tužitelj dužan dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu.

15. U skladu s praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. svibnja 2019.g. broj: U-II-458/2018) koji je u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, utvrdio kako sloboda izražavanja može biti ograničena samo ako je to nužno u demokratskom društvu, a pri čemu se provodi test nužnosti. „Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje nečije slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, te da za ograničenje slobode izražavanja navede relevantne i dostatne razloge.“ Sloboda izražavanja se posredno ograničava potraživanjem i dosuđivanjem povećih iznosa naknade štete u sudskim postupcima protiv medija – među kojima je tuženik.

16. Pravo na slobodu izražavanja, s jedne strane, i pravo na poštivanje osobnog života drugih, predstavljaju „prava koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu između tih prava“. Tuženik se poziva na odluku ESLJP u predmetu Axel Springer AG gdje je naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava:

(a) doprinos raspravi u javnom interesu;

(b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava;

(c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; (d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; (e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; (f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).“

17. Upravo je tema i informacije koje se tiču djelovanja i postupanja tužitelja u funkciji predsjednika stranke „Domovinski pokret“ u vrijeme dok je ujedno obnašao i funkciju potpredsjednika Sabora, koje su objavljene u predmetnom članku od nespornog javnog interesa.

18. Zahtjev tužitelja kojim traži da se donese presuda kojom se „nalaže tuženiku… u prvom tiskanom izdanju tjednika „Nacional“ u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude o svojem trošku objaviti u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju je neosnovan jer se objava presude, sukladno sudskoj praksi, kao način popravljanja štete zbog povrede prava osobnosti ne primjenjuje kada je šteta prouzročena putem medija te kada se ostvaruje od nakladnika tog medija, jer se u tom slučaju šteta reparira objavom ispravka informacije te isprikom (pored isplate pravične naknade). Ovakav stav u skladu je s materijalnopravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH Rev 1661/2010-2 od 3. studenog 2010. godine) prema kojem se samo postupak utvrđivanja odgovornosti nakladnika za neimovinsku štetu prosuđuje primjenom općih propisa obveznog prava, ali se reparacija vrši po posebnom propisu i samo na način propisan odredbama Zakona o medijima, što ne uključuje i objavu presude kojom je utvrđena neimovinska šteta i dosuđen odgovarajući iznos novčane satisfakcije.

19. Protivi se prijedlogu tužitelja za saslušanjem predloženog svjedok gđa. ZG jer je ista protiv tuženika podnijela tužbu radi naknade štete zbog identičnih informacija koje su objavljene u istom članku koji je predmet i ovog spora, a koji postupak se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod posl. br. Pn-2969/2021. Nadalje ista vodi više postupaka naknade štete protiv tuženika i zbog informacija koje su objavljene u drugom članku, a koji postupci se pred ovim sudom vode pod posl. br. Pn-2936/2021 i pod posl. br. Pn-2888/21.

20. Ukoliko sud ne odbaci tužbu kao nepravodobnu, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz nakanadu troška.

21. 4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u presliku spornog teksta (list 149-151 i 153, 154 spisa), odgovor tuženika na zahtjev za objavom ispravka (list 88 spisa), izvješće o obavljenoj financijskog reviziji stranke DP za 2020. (list 36 – 71) izvadak iz sudskog registra za TD Campus doo (list 74- 78), račun-otpremnica TD Campus doo (list 73) i izvod sa računa DP na dan 12.12.20. (list 72), sms poruke GG (list 81-84), ispis početne stranice ERSTE –dostava izvoda (list 85), opomena HEP (list 86),

potvrda ERSTE o korištenju debitnih kartica (list 87), presliku tužbe iz predmeta Pn 2969/21 (list 93-104), presliku tužbe iz predmeta Pn 2936/21(list 105-112), presliku tužbe iz predmeta Pn 2888/21 (list 113-121Ž),saslušan je tužitelj (list 160-162 spisa), (list 89 spisa), te svjedoci: ZG (list 145 spisa), ĆGK (list 147 i 155), LG (list 156), zz MG (list 166), te temeljem čl 8 i 219 ZPP zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Prigovor nepravovremenosti tužbe nije osnovan budući je tužba podnesena 17.11.2021. preporučenom pošiljkom, dakle unutar 3 mjeseca od objave sporne informacije. (čl. 23. Zakona o medijima).

23. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz članka 19. stavka 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i to povrede ugleda, časti i dostojanstva tužitelja (Zakon o medijima Narodne novine“ broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM) zbog objave netočnih i neistinitih informacija u članku objavljenom u tiskanom izdanju NACIONALA naslovnica i str 12 broj 1217 od 17. kolovoza 2021. , čime je tužitelju povrijedio pravo osobnosti i to pravo na ugled, čast.

24. Prema odredbi čl. 22 st. 2 Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13 i 121/15; u daljnjem tekstu ZM) pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

25. Odredbom čl. 22 st. 1 ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima.

- Odredba čl. 21 ZM-a propisuje da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan istu naknaditi, a štetu predstavlja i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha.

- Prema odredbi čl. 21. st. 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

–  vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je  prenesena  iz  akta  tijela  zakonodavne,  izvršne  ili sudbene  vlasti  ili  tijela  jedinica  lokalne  i  područne (regionalne)  samouprave,  a  njezin  smisao  nije promijenjen uredničkom obradom,

–  objavljena unutar autoriziranog intervjua,

–  utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

–  fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija  oštećenika  snimljena  uz  njegovo  znanje  i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

–  točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim

objavljivanjem,

–  proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj

vjeri.

- Odredbom st. 6. istog članka propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

26. Uvidom u predmetni tekst od 17.08.21. najavljenog naslova "Ekskluzivni dokumenti; U novoj rundi obračuna Škorini suradnici dostavili Nacionalu fotografije nakita sa ruke njegove bliske suradnice za koju tvrde da je presudio njegovoj političkoj karijeri“, naslov članka je „Ovo su narukvica i prsten Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku“ sa podnaslovom „Zbog nakita nalik Cartieovom suradnici su počeli propitivati način trošenja stranačkog novca, ZG sumnjiče za lažiranje putnih naloga, a početkom tjedna još od nje nisu dobili na uvid tražene dokumente. Ona je u ponedjeljak ujutro ishodila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, zatim je s odvjetnicom bila u stranci gdje je i zaposlena, pa tek potom poslala stranci potvrdu da otvori bolovanje i odgodi otkaz“ (list 149-151 spisa) sud je utvrdio da se naslov i podnaslov odnose na obračun tužitelja i njegovih suradnika oko načina trošenja stranačkog novca i okolnostima za koje tužiteljevi suradnici tvrde da su doprinjeli kraju njegove političke karijere na vrhu stranke DP.

27. Tuženik dakle u tekstu naslova i podnaslova iznosi tvrdnje članova stranke DP i fotografije koje su isti dostavili tuženiku a uz naslov je fotografija Ć te je za istu naveden izvor (Pixell). Tema koja se najavljuje čitateljima je obračun u DP, način trošenja stranačkog novca i razlozi za koje članovi stranke tvrde da su prethodili tužiteljevoj ostavci.

28. Uvidom u sadržaj spornog članka na listu 149-151 i 153-154 sud je utvrdio da se za tužitelja navodi: kako je tužitelj donedavni predsjednik stranke koji odbija predati vlast nakon što ga je dotadašnji zamjenik K prisilio na ostavku, da dva upućena izvora iz vrha stranke tvrde da je tužitelj kupio Ć skupocjenu narukvicu i prsten koji su ga simbolički koštali karijere, da su isti izvori dostavili tuženiku tri fotografije na kojoj se vidi taj nakit na lijevoj ruci Ć (o čemu je tuženik već pisao u prethodnom broju od 03.08.21.), da je u užem vodstvu stranke upravo ta narukvica prva počela izazivati sumnju o moguće neprimjerenom odnosu tužitelja i njegove asistentice i bliske suradnice Ć, da visoki strančki izvori u vrijeme izlaska izdanja od 03.08.21. navode kako se otkrilo da su tužitelj i Ć novac stranke trošili bez adekvatne kontrole, a narukvicu je platila stranka DP, nadalje se također citiraju isti izvori koji navode da tužitelj ne želi ustupiti poslovnu dokumentaciju stranke jer se u istoj nalaze neki sporni putni nalozi, da je tužitelj zloupotrijebio saborskog vozača koji je vozio Ć, nadalje se navodi da je tužitelj sa FB povukao svoju ostavku i predstavljao se kao predsjednik DP i najavio rat bivšim suradnicima, u istaknutom dijelu teksta citira se „vidjelo se da su njih dvoje bliski..“, da je tužitelj gostovao u dnevniku Nove tv gdje je u konfuznom intervju potvrdio da je stranci prodavao svoje vino i CDove, da je tužitelj podnio kaznene prijave protiv nekoliko ljudi iz rukovodstva stranke, da iz vrha stranke „cure detalji“ o pravim razlozima tužiteljeve ostavke, da tužitelj od sebe radi žrtvu i pokušava urušiti stranku koju je gradio ne prihvaćajući odgovornost, da su isti izvori također naveli da postoje brojni svjedoci neprimjernog odnosa tužitelja i Ć, da je to razlog zašto nitko od saborskih zastupnika nije stao u njegovu obranu, isti izvori navode da je tužitelj naprasno smijenio najbližeg suradnika g. KG jer je isti otvoreno aludirao na neprimjeren odnos s Ć, da je tužitelj s njim razgovarao sa tel.br. Ć, jedan od tih izvora ispričao je kako je tužitelj organizirao rođendan Ć u veljači, kako je tužitelj pitao g. I da li bi Ć mogla ići kod njega u političku akademiju, da je g. KG sreo tužitelja i Ć u privatnoj šetnji u smjeru Maksimira, također izvor iz stranke navodi da je tužitelj kupio narukvicu Ć, o tome nema rasprave, ali osobno ne zna od kojih novaca, također se iz više stranačkih izvora navodi da se tužitelj ponašao sumanuto- da „je on nju naprosto obožavao“, da je pred svjedocima izjavljivao kako mu je ona vrijednija nego cijeli Klub zastupnika, također izvori iz stranke navode da očito tužitelj, njegova sestra i Ć misle da je stranka njihova privatna firma, da je tužitelj od vlastite firme kupio na račun stranke vino u vrijednosti 300 tis kn, da će tužitelj biti sasvim sigurno skinut s mjesta podpredsjednika Sabora. U članku se također citiraju izvori bliski tužitelju, a koji demantiraju sve gore navedeno.

29. Tužitelj u svom iskazu navodi da sporni članak shvaća kao dio medijske i političke hajke koja je protiv njega počela 2021., a cilj je bio preuzimanje stranke Domovinski pokret ĆG od strane određenih ljudi, a tu su se uključili i mediji, naročito Nacional, iznoseći i pišući neprovjerene informacije poput onih koje su sadržane u ovom konkretnom članku. Drugi mediji su prenijeli iste informacije pozivajući se na Nacional kao izvor. Do 20.7.2021. kada je dao ostavku na mjestu predsjednika stranke, nitko nije pisao o preuzimanju stranke niti o ovakvim sličnim temama. Što se tiče navoda u predmetnom članku, tužitelj nije kao predsjednik stranke nikome imao ovlasti prepustiti vlast, već je nakon njegove ostavke sve dalje bilo stvar procedure. Nakon toga tužitelj se nije ni aktivno ni pasivno bavio politikom, više ga ne zanima .

30. Gđa Ć je bila jedna od tri tajnice. Osim kuhanja kave bila je zadužena i za blagajnu, a inače je g. ŽG bio glavni tajnik i njoj nadređen. Dok je bio predsjednik stranke imao je ovlast potpisa za račun stranke, a imao ga je i podpredsjednik stranke g. K. Postupak plaćanja računa bio takav da je glavni tajnik (ŽG) autorizirao račune, a gđa. Ć je imala token i šifru i fizički izvršavala ta plaćanja, tužitelj nije imao vremena baviti se time. Putne naloge su potpisivali g. ŽG i g. K.

31. Shvaća interes javnosti nakon što je dao ostavku jer je tada praktički obavljao i funkciju podpredsjednika Sabora, međutim jedno je pisati o političkoj funkciji, a drugo ulaziti u privatni život na način kako se to čini u ovom članku. Tužitelj iskazuje da ga je konkretan članak jako pogodio, insinuira se da je tužitelj kupio narukvicu, to čak i piše u naslovu. Naglašava da je u braku 36 godina i da ima dvoje djece, i danas pije 5-6 vrsta tableta i sve to ga jako uzrujava još uvijek. Najspornije je u cijelom članku, narukvica i prsten "koji su ga koštali glave" jer ističe da nema apsolutno nikakvog dokaza da bi bilo kakva narukvica postojala ili račun ili svjedok, bilo što da bi ukazalo da je tužitelj tu narukvicu kupio. Tužitelj zna da je javna osoba, ali za ovakvu stvar napisati, smatra da treba imati snažne argumente i dokaze.

32. Tužitelj iskazuje da je njegovom privatnom životu također nanesena šteta, naime kada svi mediji počnu pisati o nečemu takvom, onda i njegova supruga koja je inače razborita, počne se pitati i tražiti javnu zadovoljštinu. I njegova obitelj je imala štete od ovog članka, supruga i on nisu rado viđeni u puno društava, a sin mu je jednom prilikom rekao da je "bacio ljagu na njihovo prezime". Tužitelj je podnio 15-ak tužbi protiv raznih novina i 3 prijave Državnom odvjetništvu, koje se odnose na aktere ove hajke: g. ŽG, g. A i gđa. LG. Cilj je bio njega osobno diskreditirati pred članstvom i javnošću i spriječiti u daljnjem političkom djelovanju ili angažmanu u nekoj drugoj stranci. Iskazuje da je stranka u svrhu promidžbe tiskala majice, kape, upaljače, zastave sve u sve u smislu reklame. Sve je bilo brendirano tužiteljevim imenom i potpisom. Odluka predsjedništva stranke je bila da se na različitim skupovima dijele uz ovo što je nabrojio još i tužiteljevi CD-i i vino sa njegovim potpisom, to je bio jedan marketinški postupak. Ističe da zakon razlikuje promidžbu i reprezentaciju na način da stvari koje su promidžbenog karaktera se mogu pokloniti dok se stvari koje služe za reprezentaciju moraju evidentirati tako da se napiše krajnji korisnik koji je dobio poklon. Ističe da se dogodilo da je netko u stranci (gđa. LG) knjižila vino i CD-e kao reprezentaciju. Ispalo je nalazom državne revizije da su u prekršaju. Točno je da je tužiteljeva tvrtka nakon što je donirala određeni broj CD-a i boca vina, stranci fakturirala ostale količine, ali jednako tako su fakturirani i upaljači i olovke i sav drugi reklamni materijal.

33. Točno je da je tužiteljev vozač kao službeni vozač podpredsjednika Sabora neki puta vozio iz praktičnih razloga u svrhu posla vozio i tužitelja i njegovu sestru, g. I, g. KG, gđu. Ć. Nije organizirao slavlje rođendana gđe. Ć.

34. Zakonski zastupnik tuženika MG izjavljuje da je koautor članka koji je ovdje sporan, te istovremeno glavni urednik, članak je izašao i u tiskanom izdanju i na portalu. Informacija za temu došla je sa obje strane, u vrijeme kada su se unutar stranke DP događale velike promjene. U tekstu se navode kao izvori "ljudi bliski tužitelju odnosno ljudi bliski gospođi Ć". Po tvrdnjama stranačkih kolega gđa Ć je vršila plaćanja unutar i izvan stranke, za što nije imala ovlaštenja. Izvori su to pripisivali njenom bliskom odnosu sa tužiteljem. Imao je razloga vjerovati tim izvorima. Naslov članka je simboličan - "ono što je tužitelja koštalo političke karijere unutar Domovinskog pokreta". Vodeći ljudi u stranci su se razočarali tužiteljem kao osobom i njegovim karakterom, te kako je počeo izgledati unutar stranke odnos između njega i gospođe Ć, a nakit im je upao u oči, bio je to zapravo završni okidač u njihovim međusobnim odnosima. Stranačkim novcem financirane su aktivnosti gospođe Ć koje nemaju veze sa radom u stranci. Dio fotografija tamo gdje se prikazuje gospođa Ć je pribavljen sa javnog servisa na koji je tuženik pretplaćen a jedan dio je simboličnog karaktera odnosno prikazuje se kako taj nakit izgleda u originalu. Tuženik nije nigdje napisao da se radi o originalu Cartievog nakita već da se radi o nakitu koji je nalik originalu. Račune za vino i CD je tuženik imao na uvid kao i nalaz Državne revizije (dio nalaza je citiran u tekstu) koja je utvrdila da nema traga da bi vino bilo isporučeno stranci, dok iz računa proizlazi da je prodano i naplaćeno odnosno da je tužitelj "sam sebi" prodavao vino. Pročitao je iskaz koji je dao tužitelj u ovom postupku; notorna je laž da se jednom našao sa tužiteljem. Ova tema od javnog interesa jer ista govori o tome kako je jedan privatni odnos narušio odnose u stranci koja je u to vrijeme bila na političkoj sceni vrlo važan element.

35. Svjedok ĆGK, novinarka i koautor predmetnog članka, iskazuje da je konkretni članak od 17.8. nastavak priče o stranačkim obračunima u Domovinskom pokretu koja stranka je parlamentarna stranka sa velikim brojem zastupnika, a Nacional je prije ovoga članka objavio 2-3 tjedna ranije članak o tome kako je g. G prodavao svoje vino stranci i CD-e što je izazvalo veliki skandal. Prava tema ovog članka je bila da su tužitelj i gđa. Ć uzurpirali stranački novac za privatne potrebe, za to su bili optuženi unutar stranke. Nacional je došao do novih saznanja, ljudima u stranci zapela je za oko ta narukvica i prsten o kojoj je ovdje riječ, ukazali su na to da se sumnja na L, nigdje nije navedeno da je ta narukvica zaista i kupljena već se tvrdilo da se o tome pričalo unutar stranke. Tuženik se jasno ogradio jer je naveo da su izvori bliski i ljudima unutar stranke i gđi. Ć osobno. Čak je u članku rečeno da tuženik ne zna da li se radi o originalu Cartier i da niti jedna od strana nije prezentirala račun (a tuženik je tražio) do kraja zaključenja tog broja, a ni kasnije. Provjerili su sa gđicom. Ć, a ona je rekla da je to kupila sama svojim novcem. Neki ljudi iz stranke su ih informirali da je g. G zajedno sa gđom. Ć odbijao predati određenu dokumentaciju. Također su dobili informaciju da je g. G stranci prodavao svoje stare CD-e iz 2015. i svoje vino, što su novinari protumačili kao sukob interesa, a to su propitivali i članovi stranke. Tuženik je imao uvid u račun za vino. Razgovarala je sa izvorom bliskim g. ĆG. Fotografije koje su objavljene u spornom članku su Pixell-ove. Tema je bila od javnog interesa jer je riječ o parlamentarnoj stranci, a tuženik je iz ozbiljnih izvora dobio informaciju koja se nije mogla ignorirati.

36. Svjedok ZG iskazuje da je bila u radnom odnosu kod stranke tužitelja koju je osnovao – Domovinski pokret ĆG, od ljeta 2020. do ljeta 2021., na radnom mjestu tajnice središnjeg Ureda stranke. U jednom trenutku došlo je do razdvajanja poslova pa je ona radila i plaćanja, a po nalogu glavnog tajnika ŽG. Radni odnos joj je prestao sporazumno. Nakit koji se prikazuje na slici je sama sebi kupila, ne zna kako je netko došao na ideju da bi njoj g. G kupovao kakav nakit. Nacional je napisao ovaj članak nakon što je kontaktirao ovdje prisutnu odvjetnicu koja je demantirala ovakve neistine. Inače je, kao i njena cijela obitelj bliska sa g. G i njegovom obitelji, nije bilo neprimjerenog odnosa između nje i g. ĆG.

37. Postojala je gotovinska blagajna iz koje su se isplaćivale dnevnice članovima stranke ukoliko su išli na put, a sva ostala plaćanja vršila su se preko računa. Postojala je samo jedna kartica koju je koristio glavni tajnik. Nijedna isplata nije se vršila bez odobrenja glavnog tajnika a nakon ovog članka bila je i revizija koja nije utvrdila nikakve nepravilnosti.

38. G bio potpredsjednik Sabora pa je po funkciji imao pravo na službenog vozača, više njih iz stranke vozilo u tom autu ali samo ako je trebalo nešto g. ĆG vezano uz funkciju u Saboru. G je podigao kaznenu prijavu i prijavu revizije i to protiv gđe. LG, g. ŽG i g. A.

39. Nakon što je nastala medijska hajka jer su svi mediji počeli pisati o neprimjerenom odnosu između nje i g. ĆG, njegova obitelj a i njena bila je u vrlo neugodnoj situaciji. Sada je zaposlena u firmi g. ĆG. Sa g. G je postala bliska tek nakon što su se pojavili ovi natpisi. Nije točno da bi joj g. G priredio rođendansku proslavu.

40. Svj. LG iskazuje da je osnivač T.D. Admoneo grupe, tvrtka se bavi knjigovodstvom. Vršili su knjigovodstvene usluge za Domovinski pokret u vremenu kada je NG bio predsjednik. Knjigovodstvene usluge su radili kompletno, a reviziju je radila Državna revizija. Nije primijetila nikakve nepravilnosti u poslovanju DP-a za taj cijeli period. Najviše je surađivala sa glavnim tajnikom ŽG.

41. Izvještaj o donacijama je radila ZG, koja je bila zaposlena u samoj stranci. Vezano za donacije je surađivala s njom. Morala je imati uvid u sve donacije jer inače konačni račun ne bi bio uredu. Stranka je morala dostaviti svaki trošak bez obzira da li je on plaćen gotovinom ili karticom. Kada je g. NG prestao biti predsjednik nastalo je kaotično stanje i zahvalila se na suradnji. Za period dok je surađivala sa strankom nije uočila ništa luksuzno u rashodima stranke. Sjeća se da je nabavljeno vino i to veće količine (za CD- ove se ne sjeća), bila je polemika u medijima oko toga, a njoj je to prikazano kao troškovi reprezentacije i da će se to dijeliti za Božić, jer je to bilo to razdoblje. Što se tiče knjigovodstva ova nabavka vina za nju nije bila sporna jer se radilo o troškovima reprezentacije.. Plan nije imala na uvid, a to je stvar Državne revizije. Nije primijetila nikakvo nezakonito poslovanje za vrijeme dok je vodila knjigovodstvo.

42. Iz nalaza Državne revizije za 2020 g za stranku DP (listovi 36-71) tako proizlazi da je revizija dala u jednom dijelu Uvjetno mišljenje o financijskim izvještajima; da neke od knjigovodstvenih isprava (računi) nisu transparentni, značajan dio računa ne sadrži podatke iz kojih se može potvrditi da su promidžbene usluge doista izvršene, računi ne sadrže opis usluge, rashodi su evidentirani bez priloženih specifikacija.

43. Dio revizijskog izviješća potvrđuje točnost informacije u spornom članku, a što tužitelj u svom iskazu ne osporava, da su značajniji rashodi za reprezentaciju u iznosu od 280.455,00 kn (62,5% ukupnih rashoda za reprezentaciju) ostvareni za nabavu vina i nosača zvuka CD, a nema priloga iz kojeg bi bila vidljiva svrha nabave, ao niti dokaza da je stranka primila cjelokupnu količinu navedene robe.

44. Čitanjem spornog teksta i na temelju iskaza tužitelja sud zaključuje da su informacije iznesene u spornom članku izjave trećih osoba za koje je tuženik imao razloga povjerovati da su točne, neke od iznesenih informacija sam tužitelj potvrđuje kao točne, a isprave u spisu - Nalaz Državne revizije za 2020 g potvrđuje da su neke informacije iz spornog teksta točne, a u manjem dijelu se radi o vrijednosnim sudovima autora.

45. 19. Sud nije posebno ocjenjivao iskaze tužitelja, zz tuženika i svjedoka u dijelu u kojem oni iznose svoje interpretacije informacija iznesenih u predmetnom članku. Iskaz svj. Brajković sud uzima s rezervom obzirom iz isprava u spisu proizlazi da ista protiv tuženika vodi postupke radi naknade štete, između ostalog i zbog predmetnog članka u kojima se ista spominje, a ista je prema vlastitom iskazu zaposlenik TD tužitelja.

46. Naime, čitanjem spornog članka utvrđeno je da tuženik za sve sporne informacije jasno navodi da ih iznose „ljudi iz stranke, bliski vrhu stranke, tužitelju odnosno gđi ZG“, te se ograđuje na način da upotrebljava formulaciju „navodno“, a ne o nedvojbenim pa čak ni po sudu tuženika istinitim informacijama, a kako je to doživio tužitelj i saslušani svjedoci. Tuženik informacije dobivene od izvora iz stranke stavlja pod znake navodnika kao citate. Tako se konkretno citiraju navodi g. KG i isti stavljaju pod znak navodnika kao njegove izjave, a ne kao informacija tuženika dobivena iz neprovjerenih izvora.

47. Sud prihvaća da je tužitelj doista mogao predmetni članak doživjeti na način kako iskazuju u ovom postupku, da tuženik piše o njegovom privatnom životu, da se tužitelju implicira nedolično ponašanje, no u samom spornom članku to objektivno nigdje nije navedeno već su citirani izvori iz vrha stranke koji su smatrali da je tužiteljev odnos sa Ć neprimjeren, da su trošili novac stranke bez adekvatne kontrole, te da je to dovelo do previranja u vodstvu stranke. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da je članak dio političke hajke na njega od strane stranačkih kolega i medija. Ne radi se dakle o izoliranoj informaciji o tužiteljevom privatnom životu. Tužutelj ne spori da je tuženik 2-3 tjedna prije spornog članka pisao o temi kupovine nakita i poklona, te nabavi vina, a novcem stranke, o čemu je iskazala jedna od autorica članka.

48. Čitanjem članka razvidno je da su navodi o kupnji Cartieovog nakita novcem stranke nisu navedeni kao nedvojbeno istiniti pa čak ni kao da ih tuženik smatra istinitima, da su neki izvori u stranci označili ZG kao uzrok ostavke, a nije navedeno da je tome doista tako, te da Nacional smatra da je tužitelj ugrozio svoj položaj predsjednika stranke i doveo u pitanje osobnu reputaciju zbog odnosa sa ZG, a ne da je to nedvojbeno tako ili da tuženik smatra da je tako, već tuženik navodi da tako misle izvori u užem vodstvu stranke.

49. Sam tekst gledan u cjelini zbog naslova u prosječnom čitatelju može izazvati dojam da prenesene informacije moguće jesu istinite. Međutim nigdje u tekstu nije navedeno kako autor teksta smatra te sporne informacije istinitima, već je upravo jasno navedeno da se radi o informacijama dobivenim od visokih izvora iz stranke bliskih tužitelju te je svakom čitatelju ostavljena mogućnost da sami ocijene da li su te informacije istinite.

50. Uvod teksta je vrijednosni sud autora teksta u kojem se najavljuje tema teksta a to je obračun u vrhu stranke DP nakon tužiteljeve ostavke, u jednom dijelu se izražava stav o tužitelju kao javnoj osobi- donedavnom predsjedniku važne parlamentarne stranke u vrijeme pisanja članka, a što tuženiku kao i autorima omogućuje i osigurava članak 3. i članak 27. stavka 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM), u vezi s odredbom članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02) iz člankom 38. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14);

51. Nadalje, sam tužitelj u svom iskazu ne spori i izričito navodi kako je on javna osoba i navikao da se o njemu piše u medijima. Kao političar i estradni umjetnik tužitelj je predmet interesa javnosti i njegova tolerancija na iznošenje podataka iz njegovog javnog pa i privatnog života treba biti viša nego kod „običnih“ javnosti „nezanimljivih“ osoba.

52. Ovdje valja reći da svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (članak 19. stavci 1. i 2. ZOO-a), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba članaka 35. Ustava Republike Hrvatske -"Narodne novine", broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (odredba članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99,14/2, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje u tekstu: EKLJP).

53. Nasuprot pravu na zaštitu prava osobnosti tužitelja stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba članka 38. stavaka 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba članka 10. stavka 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (stavak 2. članka 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom i potrebom suzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (članak 8. ZOO-a).

54. U predmetnom slučaju se i radi o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja i prenošenja informacija s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge, a koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

55. U situaciji kada se spornim člankom ispituje javnosti interesantna tema – koji je razlog ostavke tužitelja na funkciju u političkoj stranci, tužitelj kao javna osoba trebao je po pravnom shvaćanju suda biti spreman za uključivanje u javnu raspravu s određenim višim kriterijima snošljivosti koje je morao imati prema propitivanju istinitosti u drugim medijima već iznesenih (i demantiranih) informacija kao sredstvu ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, te biti spreman i na kritiku novinara i medija, i to sa šireg i obuhvatnijeg aspekta nego privatne osobe, a zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti općenito za sve aspekte tužiteljevog javnog pa i privatnog života. Naime, političke stranke se djelomično financiraju javnim novcem, a građani koji su porezni obveznici imaju legitimno pravo znati na koji način se isti troši.

56. U demokratskim državama temeljni kriterij utvrđivanja granice slobode izražavanja misli u odnosu na pravo na zaštitu privatnosti je opravdani interes javnosti, pri čemu u svakom konkretnom slučaju u kojem postoji opravdani interes javnosti da bude upoznata s osobnim ili obiteljskim životom pojedinca, sloboda izražavanja smatra se važnijom od prava na zaštitu privatnosti pa se povreda privatnosti u tom slučaju smatra dopuštenom.

57. U tom kontekstu u konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, a imajući u vidu sadržaj spornog članka koji tek propitkuje istinitost već iznesenih informacija (tuženik je 2 tjedna prije već pisao o toj temi), pa čak i neprimjeren i bombastičan naslov, uz činjenicu da je tužitelj javna osoba, da je u to doba doista dao ostavku na funkciju u političkoj stranci na čijem je čelu bio bez navođenja za to jasnog razloga, sud smatra da je nedvojbeno za tu temu tada postojao opravdan interes javnosti. S druge strane, tužitelj kao javna osoba – estradni umjetnik i političar, mora iskazivati veći stupanj tolerancije ispitivanju svake svoje riječi i djela od strane novinara i šire javnosti.

58. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. istog članka da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

59. Iz navedenog proizlazi da svaka povreda prava osobnosti ne predstavlja temelj za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, već samo onda kada to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Kada je riječ o povredi prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, naknada neimovinske štete, kao oblik popravljanja štete, samo se iznimno priznaje i to kada je riječ o iznimno teškoj povredi tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, odnosno kada se radi o iznimno jakim napadima koji prema svojoj jačini, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda osobe.

60. Tužitelj u tužbi i svom iskazu navodi da su mu objavljivanjem predmetnih informacija grubo narušeni čast i ugled, te da su on i njegova obitelj bili izloženi brojnim neugodnostima, da je objavom spornih tekstova bio pod velikim stresom, no ničim ne dokazuje da su te posljedice u uzročnoj vezi upravo sa predmetnim tekstom, niti on posebno na tako nešto ukazuje, da bi objavljivanjem baš samo spornog članka kod njega povreda ugleda i časti bila tako izuzetno teška i da je izazvala izraženu negativnu reakciju okoline prema njemu (prijekor, prijezir, poniženje) da bi to opravdano moglo izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, a također nije dokazao, niti to naveo, da bi u svojoj sredini uživao išta manji ugled i čast nego što je uživao i prije. Opće je poznato da je tužitelj dugogodišnji uspješni estradni umjetnik, o čijem životu i karijeri mediji neprestano izvještavaju, koji i nakon kraja političke karijere na čelu stranke DP nadalje uspješno nastupa, pojavljuje se u javnosti, održava koncerte itd., nadalje ima tvrtku koja se bavi proizvodnjom i distribucijom vina..stoga je zaključak suda da njegov osobni i poslovni život nije pretrpio štetu.

61. Informacije o tome da je tužitelj stranačkim novcem kupovao poklone svojoj 25-godišnjoj asistentici ZG, da je naplatio, a stranci nije isporučio butelje svojeg vina te da je zajedno sa svojom suradnicom, novac Domovinskog pokreta trošio kako mu se prohtjelo, ne predstavljaju tvrdnje autorice teksta nego vjerno prenesene tvrdnje članova Domovinskog pokreta a što je u tekstu jasno i razgraničeno obzirom da je navedeno da se radi o tvrdnjama članova Domovinskog pokreta.

62. Kroz sudsku praksu i Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH prihvaćen i pravni stav prema kojem granice u kojima se ostvaruju prava na slobodu izražavanja s obzirom na prihvatljivost javne kritike moraju biti šire u odnosu na političare i druge javne osobe nego za privatne osobe, šire u odnosu na državne dužnosnike, službenike i namještenike kad se one odnose na poslove i svojstvo koje te osobe imaju nego za privatne osobe i moraju biti u ravnoteži s predmetom rasprave o političkim i/ ili drugim javnim pitanjima s očekivanim razumnim, opravdanim i legitimnim javnim interesima. Javne i političke osobe, a takva osoba je i tužitelj iz ovog postupka, moraju biti spremne na kritiku novinara i medija, i to sa šireg i obuhvatnijeg aspekta nego privatne osobe, ali povezano uz njihove javne funkcije i dužnosti te izvršavanje poslova zbog njihove realizacije, a napose zbog višeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti. Svako uključivanje pojedinca u javnu arenu ili javnu raspravu, već samo po sebi služi za određivanje kriterija snošljivosti koje on mora imati prema kritici kao sredstvu ostvarivanja prava na slobodu izražavanja.

63. Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje kako nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika u smislu odredbi čl. 21. ZM i čl. 1098. -1100. ZOO, jer se radi o šteti za koju sukladno odredbi članka 21. stavak 4. alineja 3. i alineja 6. Zakona o medijima (nn 59/09, 84/11, 83/13 –ZM) nakladnik ne odgovara jer su informacije sadržane u članku one u vezi funkcije tužitelja na mjestu predsjednika parlamentarne stranke DP i podpredsjednika Sabora utemeljene na činjenicama koje autori crpe od pouzdanog izvora (članovi stranke), dakle onim činjenicama za koje su autori imali osnovani razlog vjerovati da su točne i na točnim činjenicama dok su preostale informacije sadržane u članku proizašle iz vrijednosnih sudova autora, a objavljivanje tih je informacija prema utvrđenju ovog suda bilo u javnom interesu i informacije su dane u dobroj vjeri. Ujedno prema ocjeni ovog suda iz stanja spisa a niti iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi tužitelju objavom članka bila prouzročena šteta u mjeri koja bi sukladno odredbi članka 1100 Zakona o obveznim odnosima opravdavala dosudu pravične novčane naknade, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

64. Sud je odbio zahtjev tužitelja nalaganjem tuženiku da objavi presudu u smislu odredbe članka 1099. ZOO. Pravno shvaćanje koje je o tom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u više svojih odluka (primjerice Rev- 1661/2010 od 3. studenoga 2010., Rev-2549/2016 od 15. ožujka 2016.), da oštećeniku u parnicama radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti počinjene publikacijom medijskih informacija na dispoziciji stoje samo oni oblici naknade štete normirani ZM kao specijalnim propisom (objava ispravka, alternativno isprika kada objava nije moguća, odnosno isplata pravične novčane naknade sukladno općim obveznopravnim pravilima), ali ne i objava pravomoćne presude.

65. Kako je spor izgubio, tužitelj je dužan tuženiku je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a platiti troškove postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: OT), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora 13.280,21 €. Tako su tuženiku priznati: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak ročišta 14.06.22. 250 bodova, podnesak 14.07.22. 250 bodova, ročište 14.02.23. 250 bodova, podnesak 22.02.23. 50 bodova, pristup roč 04.10.23 50 bodova, roč. 11.03.24. 250 bodova, roč.09.10.24. 250 bodova, roč. 05.03.25. 250 bodova, podn. 12.03.25 50 bodova, roč 15.10.25. 250 bodova, (Tbr. 9/1 Tarife), što uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura i uvećanje od 25% PDV-a (Tbr. 42 Tarife) iznosi 5.375,00 eura, na koji iznos je tuženiku priznata zatezna kamata (čl 151 st 3 ZPP) od donošenja presude do isplate po stopi preciziranoj u toč II. izreke.

U Zagrebu, 26. studeni 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. stranaka