Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-203/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, koga zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika DH, [adresa], radi ovrhe općenito na imovini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Ovrv-1769/2025-10 od 19. rujna 2025., dana 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Ovrv-1769/2025-10 od 19. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Ovrv-1769/2025-10 od 19. rujna 2025., odbijen je prigovor ovrhovoditelja protiv rješenja o pristojbi Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Ovrv-1769/2025-8 od 17. srpnja 2025.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovo rješenje pobija ovrhovoditelj zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odnosno nije primijenio odredbu članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama kojom je propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, a koju je trebao primijeniti budući je člankom 1. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (u daljnjem tekstu: „Zakon o HRT-u“) propisano: „Hrvatska radiotelevizija je pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.“, a člankom 3. istoga Zakona propisano je da je djelatnost HRT-a proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Dalje se navodi da osim javnih usluga, tužitelj (očita omaška jer nije riječ o tužitelju već ovrhovoditelju) prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti, a koji sadržajno odgovaraju poslovima koji se, sukladno odredbama Zakona o sustavu državne uprave, mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Navedeni poslovi odnose se na poslove u vezi naplate pristojbe i to: određivanje njezine visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja te kontrola naplate pristojbe. S obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja, razvidno je da tada tužitelj djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga , a predmetni postupak se upravo odnosi na naplatu mjesečne pristojbe. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Ovrv-1769/2025-8 od 17. srpnja 2025. naloženo je ovrhovoditelju Hrvatska radiotelevizija platiti sudsku pristojbu za prijedlog za ovrhu u iznosu od 6,64 EUR.

5. Ovrhovoditelj je podnio prigovor protiv gore navedenog rješenja navodeći da je oslobođen plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/2018, 51/2023, dalje u tekstu: ZSP), budući da je ovrhovoditelj osoba koja obavlja javnu ovlast, a ovaj postupak je proizašao iz obavljanja njegove javne ovlasti.

6. Prvostupanjski sud je taj prigovor pobijanim rješenjem, poslovni broj: Ovrv- 1769/2025-10 od 19. rujna 2025., odbio kao neosnovan obrazlažući da ovrhovoditelj, koji ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima pa se na njega ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP.

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nije našao da bi bila počinjena iti jedna bitna povreda parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja (a ne tužitelja, kako se žalitelj naziva) prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada žalitelja nije oslobodio plaćanja sudske pristojbe jer pružanje javne usluge ne znači i obavljanje javne ovlasti, kako to proizlazi i iz navoda samog žalitelja koji ističe: „…osim javnih usluga, tužitelj prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti…“

8.1. Žalitelj međutim citira samo zakonsku odredbu (članak 1. stavak 1. Zakona o HRT- u) iz koje ne proizlazi da ovrhovoditelj ima javne ovlasti, već da se njegova djelatnost, kao javne ustanove, kao i funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

9. Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, 110/21) propisano je:

(Članak.1.) „Ovim se Zakonom uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.“

(Članak 3. stavak 3.) „Ovaj se Zakon primjenjuje na odgovarajući način i u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne službe (u daljnjem tekstu: pružatelji javnih usluga), odlučuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima, ako zakonom nije propisana sudska ili druga pravna zaštita.“

10. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da se javne ovlasti i javna služba ne mogu poistovjećivati, pa kada neka pravna osoba istodobno ima javne ovlasti i obavlja javnu službu potrebno je razlučiti o kakvoj je djelatnosti riječ.

11. Predmetni postupak se vodi radi naplate mjesečne pristojbe, a koju pristojbu ovršenik nije dobrovoljno podmirio ovrhovoditelju.

12. Ovaj sud ne nalazi zakonski temelj za zaključak da bi ovrhovoditeljevo pružanje javne usluge u vezi naplate koje se vodi predmetni postupak predstavljalo obavljanje javnih ovlasti, kako to pokušava argumentirati žalitelj u svojim navodima koji su prenesenim u točki 2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke (s podebljanjima preuzetim iz žalbe), pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da za ovu situaciju ZSP nije predvidio oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe.

12.1. Još valja dodati da žalbeni navod kako (cit.) "efikasna naplata pristojbe predstavlja opći, odnosno javni interes", sve i da je točan, ne znači da se naplata pristojbe za pružene javne usluge može smatrati obavljanjem javnih ovlasti.

13. Slijedom navedenog žalba ovrhovoditelja je neosnovana radi čega je primjenom odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.

14. Sukladno članku 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a, o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke, budući žalitelj sa žalbom nije uspio.

U Dubrovniku, 26. studenog 2025.

Sutkinja:

Josita Begović