REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-411/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Petković Gregurek, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Grad Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB: 61817894937 i 2. tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Đurđica Filipčić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1028/2023-2 od 30. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2611/14-105 od 10. svibnja 2023., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1028/2023- 2 od 30. studenoga 2023. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 5.433,67 Eur s pripadajućim zateznim kamatama kako je to precizirano u izreci, pod točkom II. naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 19.911,15 Eur s pripadajućim zateznim kamatama na svaki naznačeni pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.187,78 Eur te je pod točkom IV. izreke naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 13.562,35 Eur s pripadajućim zateznim kamatama od 10. svibnja 2023. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod toč. I., II. i III. izreke te djelomično potvrđena pod toč. IV. izreke za iznos troškova postupka od 12.054,55 Eur, a preinačena na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.507,70 Eur i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

3. Ovaj sud, rješenjem poslovni broj Revd-2929/2024-2 od 18. prosinca 2024., dopustio je 1. tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Može li Grad Zagreb (kao jedinica lokalne samouprave) odgovarati za imovinsku štetu (izgubljenu zaradu) tužitelju koji je zadobio ozljedu na radu na javnoprometnoj površini i nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, iako je iz medicinske dokumentacije razvidno kako je isti bolovao od drugih dijagnoza, a ne dijagnoze koja mu je bila utvrđena povodom štetnog događaja?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju 1. tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, a na temelju čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), utvrđena je solidarna odgovornost tuženika za štetu proizišlu iz štetnog događaja 19. kolovoza 2011. u kojem je tužitelj ozlijeđen na način da je radeći kao dostavljač pošte i paketa i noseći ruksak na leđima, a aktovku i pakete u rukama, obraćajući pažnju na vozilo na kolniku u kretanju, propao u rupu na cesti, iskrenuo nogu i pao na kuk.

9. Na temelju izvedenog dokaza vještačenjem nižestupanjski sudovi zaključuju:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede, kojih je liječenje završeno u siječnju 2015., ali je kod tužitelja zaostala posljedica posttraumatske artroze desnog gležnja i kroničnog tendinitisa peronealnih tetiva. Ujedno se kod tužitelja tijekom 2013. javljaju psihičke tegobe i provodi psihijatrijsko liječenje zbog depresivnog poremećaja i štetne uporabe alkohola, ali vještak zaključuje da se taj poremećaj ne može staviti izravno u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem, odnosno da se ocjena trajnih posljedica odnosi samo na zaostale posljedice ozljede desnog gležnja iz predmetnog štetnog događaja;

- da povrede prava na zdravlje i da činjenice kako su utvrđene u vještačkom nalazu opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 5.433,67 Eur;

- da tužitelju pripada naknada za izgubljenu zaradu u skladu s odredbom čl. 1093. st. 2. ZOO-a u iznosu od 19.911,15 Eur zbog nemogućnosti za rad uslijed povređivanja, jer je vještakinja medicine rada nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja te njegovim pregledom utvrdila da je zbog zadobivene ozljede tužitelj bio radno nesposoban od prosinca 2011. do siječnja 2015. kada je s ortopedskog motrišta završeno liječenje ozljede koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju;

- da zahtjev tužitelja istekom siječnja 2015., nije osnovan jer je tada završilo liječenje tužitelja.

10. Prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda drugostupanjski sud potvrđuje presudu suda prvog stupnja i djelomično preinačuje u odluci o naknadi troškova postupka.

11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporna je obveza plaćanja naknade za izgubljenu zaradu nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, te je sporno je li medicinska dokumentacija ukazuje da je tužitelj bolovao od drugih dijagnoza, a ne dijagnoze koja mu je bila utvrđena povodom štetnog događaja.

12. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1.). Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

13. Tužitelj dakle, ima pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad uz uvjet da između štetnog događaja (nezgode koju je pretrpio tužitelj) i izgubljene zarade postoji uzročno posljedična veza.

14. S obzirom na utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima iz stanja predmeta spisa proizlazi da je 1. tuženik tijekom postupka, kao i u žalbi iznosio prigovore:

- da je tužitelju radni odnos kod poslodavca CityEX d.o.o., prestao istekom ugovora sklopljenog na određeno vrijeme dana 30. studenoga 2011., a ne zbog pretrpljene ozljede povodom štetnog događaja;

- da je tužitelj u period od ozljeđivanja, dakle od 19. kolovoza 2011. do 7. listopada 2011. bio na bolovanju, a zatim je nastavio raditi na prilagođenom radnom mjestu tj. radnom mjestu s manjim opterećenjem na desni gležanj, manje hodanja i to sve do isteka ugovora 30. studenog 2011., slijedom čega da tužitelj nije bio radno nesposoban od prosinca 2011. do siječnja 2015., a kako se to navodi u nalazu i mišljenju od 6. srpnja 2020.;

- da su kod tužitelja u razdoblju od 2011. do 2015. utvrđene brojne dijagnoze, isti je bio liječen zbog alkoholizma, teške depresije, visokog krvnog tlaka, proširenih veza, benignog tumora prostate.

15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu izgubljene zarade, u konkretnom slučaju to pravo na naknadu štete drugostupanjski sud nije sagledao kako s aspekta ugovora o radu na određeno vrijeme tako i s aspekta dijagnoze koja mu je radi te ozljede utvrđena.

16. Naime, u situaciji kada je ugovor o radu prestao istekom ugovora o radu na određeno vrijeme i kada je prestanak radnog odnosa vezan samo i isključivo za istek ugovora o radu na određeno vrijeme, između štetnog događaja i izgubljene zarade mora postojati nedvojbena uzročno posljedična veza, da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete za izgubljenu zaradu, utemeljena na dokazima da bi tužitelj prema redovnom tijeku stvari u utuženom razdoblju ostvarivao zaradu odnosno da bi s tadašnjim ili nekim drugim poslodavcem izvjesno sklopio novi ugovor o radu da nije došlo do predmetnog ozljeđivanja. Time je ujedno i odgovoreno na postavljeno pitanje.

17. O obvezi tuženika na naknadu štete zbog izgubljene zarade nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme drugostupanjski sud se u razlozima pobijane odluke ne osvrće niti daje razloge o žalbenim navodima da je tužitelj bio na bolovanju od 19. kolovoza 2011. pa do 7. listopada 2011., te nastavio raditi do isteka ugovora o radu 30. studenog 2011., dok je u nalazu i mišljenju navedeno da je bio radno nesposoban od prosinca 2011. do siječnja 2015. i kada je tuženik na ove okolnosti predlagao izvođenje dokaza novim vještačenjem po vještaku medicine rada. Slijedom navedenoga, pravilno tuženik u reviziji sadržajno ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a jer nije odgovorio na žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značenja.

18. Obzirom da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a i da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno pravnim shvaćanjima ovog suda valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

19. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić