REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3163/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja Institut Ruđer Bošković, OIB: 69715301002, Zagreb, Bijenička cesta 54, protiv tuženog Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, OIB: 69608914212, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi postupanja, 26. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. izreke rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-910-04/19-02/726, URBROJ: 538-05-3-3-2/602-21-8 od 22. rujna 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Točkom II. izreke rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-910-04/19-02/726, URBROJ: 538-05-3-3- 2/602-21-8 od 22. rujna 2021. odbijen je prigovor korisnika, ovdje tužitelja, izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRR01), KLASA: 910- 01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-1812 od 12. kolovoza 2019. u dijelu koji se odnosi na točku 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti pod kojom je utvrđeno počinjenje nepravilnosti br. 16. Nedostatak transparentnosti i/ili jednakog postupanja tijekom ocjene sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija i određena financijska korekcija u iznosu od 5% vrijednosti Ugovora o javnoj nabavi za Grupu 2.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu kojom zahtijeva poništavanje pobijanog rješenja u odnosu na točku II. kao nezakonito jer je u provedenom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo te su počinjene bitne povrede postupka. Prvotno opisuje stanje utvrđeno pobijanim rješenjem. Iznosi da je u okviru projekta Potpora vrhunskim istraživanjima Centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore, KK.01.1.1.01.0001, Institut za fiziku ("korisnik"), kao član zajednice, i kao obveznik Zakona o javnoj nabavi proveo otvoreni postupak nabave robe velike vrijednosti, ev.broj nabave: VV-01-18. Nastavlja da je procijenjena vrijednost nabave iznosila 2.979.200,00 HRK, a da je je predmet nabave bio podijeljen u dvije grupe predmeta nabave:
- Skenirajući elektronski mikroskop čija je procijenjena vrijednost nabave iznosila 1.395.200,00 HRK bez PDV-a
- Mikroskop atomskih sila čija je procijenjena vrijednost nabave iznosila 1.584.000,00 HRK bez PDV-a.
Opisuje da je korisnik proveo prethodno savjetovanje u trajanju od 22. veljače 2018. do 1. ožujka 2018. te da je nakon provedenog savjetovanja izradio Izvješće o provedenom prethodnom savjetovanju sa zainteresiranim subjektima koje je i objavio na Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske ("EOJN RH"). Navodi da je obavijest o nadmetanju objavljena na EOJN RH i Službenom listu EU ("SLEU") 19. srpnja 2018. te je objavljena na EOJN RH 23. srpnja 2018. pod brojem objave 2018/S 0F2-0019429, a na SLEU 24. srpnja 2018. Dodaje da je prvobitni rok za dostavu ponuda bio 28. kolovoz 2018. u 12:00 sati, a koji je prvom izmjenom Dokumentacije o nabavi produžen do 4. rujna 2018. u 12:00 sati pod brojem 2018/S F14-0022699, a zatim drugom izmjenom Dokumentacije o nabavi produžen do 10. rujna 2018. u 12:00 sati pod brojem 2018/S F14-0023730. Iznosi da je u odnosu na Grupu 2., koja je predmet ove tužbe, Institut za fiziku donio Odluku o odabiru 9. listopada 2018. kojom je odabran ponuditelj Labena d.o.o., a da je ugovor sklopljen 24. listopada 2018.. na iznos od 1.581.800,00 HRK. Opisuje da je u odnosu na točku 2. pobijanog rješenja tuženik u obrazloženju rješenja naveo kako je korisnik točkom
3. Dokumentacije o nabavi propisao osnove za isključenje gospodarskog subjekta te obvezu korisnika da isključi gospodarskog subjekta u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave ako utvrdi da postoje osnove za isključenje iz točke 3.1.1. Nekažnjavanje podtočke 1. i 2. Dokumentacije o nabavi ("DoN"), koja točka u cijelosti odgovara članku 251. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. Pojašnjava da je navedenom točkom DoN-a utvrđeno da za potrebe gore utvrđenih okolnosti gospodarski subjekt u ponudi dostavlja ispunjeni obrazac Europske jedinstvene dokumentacije ESPD - dio III, odjeljak A. Iznosi da naručitelj, ovdje korisnik, može u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave, ako je to potrebno za pravilno provođenje postupka, provjeriti informacije navedene u ESPD-u kod nadležnog tijela za vođenje službe evidencije o tim podacima sukladno posebnim propisima i zatražiti izdavanje potvrde o tome, uvidom u popratne dokumente ili dokaze koje već posjeduje, ili izravnim pristupom elektroničkim sredstvima komunikacije u besplatnoj nacionalnoj bazi podataka na hrvatskom jeziku. Nastavlja da će, ukoliko se ne može obaviti provjera ili ishoditi potvrda sukladno potonjem, naručitelj u primjerenom roku od gospodarskog subjekta zahtijevati da u primjerenom roku, ne kraćem od 5 dana, dostavi sve ili dio popratnih dokumenata ili dokaza. Navodi da ukoliko se u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno u državi čiji je osoba državljanin, ne izdaju takvi dokumenti ili ako ne obuhvaćaju sve okolnosti, oni mogu biti zamijenjeni izjavom pod prisegom ili ako izjava pod prisegom prema pravu dotične države ne postoji, izjavom davatelja s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika,... Izjavu može dati osoba po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta i za sve osobe koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili imaju ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili nadzora gospodarskog subjekta. Dodaje da je u predmetu nesporno utvrđeno da su osobe ovlaštene za zastupanje tvrtke Labena d.o.o., koja je odabrani ponuditelj, državljani Slovenije. Iznosi da je na temelju dokumentacije razvidno da je korisnik izvršio dohvat podataka iz nacionalnih baza podataka za osobe ovlaštene za zastupanje tvrtke odabranog ponuditelja (KČG i KČ) te da je isti dan zahtjevom za dostavom ažuriranih popratnih dokumenata od 21. rujna 2018. zatražio od ponuditelja Labena d.o.o. između ostalog i: Informacije navedene u ESPD-u: Dio III. Osnove za isključenje, Odjeljak A: Osnove povezane s kaznenim presudama: da gospodarski subjekt koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili osoba koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili nadzora toga gospodarskog subjekta i koja nije državljanin Republike Hrvatske nije pravomoćnom presudom osuđena za kaznena djela iz točke 3.1.1. dokumentacije o nabavi odnosno za djela iz članka 251. stavka 1. točke 1. Zakona o javnoj nabavi od podtočke (a) do (f) i za odgovarajuća kaznena djela koja, prema nacionalnim propisima države poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno države čiji je osoba državljanin, obuhvaćaju razloge za isključenje iz članka 57. stavka 1. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/24/EU. Naglašava da se pri tome dostatan dokaz dopušta u obliku izvadka iz kaznene evidencije ili registra nadležnog tijela za djela propisana člankom 251. Zakona o javnoj nabavi, odnosno ako se ne izdaju takvi dokumenti ili ne obuhvaćaju okolnosti iz tog članka, isti mogu biti zamijenjeni sa Izjavom pod prisegom, a kako je u obrazloženju rješenja i navedeno. Navodi da su, međutim, osnove za isključenje koje obuhvaćaju razloge za isključenje iz članka 57. stavka 1. točke a) do f) Direktive 2014/24/EU propisani člankom 75. (1) Zakona o javnoj nabavi Republike Slovenije. Dodaje da tim člankom nisu obuhvaćene okolnosti iz članka 251. stavka 1. točke 1. Zakona o javnoj nabavi pa se stoga potvrde koje izdaju nadležna tijela odnose na kaznena djela propisana Kaznenim zakonom Republike Slovenije i ne obuhvaćaju kaznena djela propisana Kaznenim zakonom Republike Hrvatske. Iznosi da je, slijedom navedenog, ponuditelj kao ažurirane dokumente 27. rujna 2018. dostavio Izjavu o nekažnjavanju ovjerenu kod javnog bilježnika kojom pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da nisu pravomoćno osuđeni po zakonima Republike Hrvatske ili prema nacionalnim propisima države čije je osoba državljanin. Nastavlja da je korisnik prihvatio ovjerenu Izjavu o nekažnjavanju kao dostatan dokaz jer obuhvaća sve okolnosti iz članka 251. stavka 1. točke 2. Zakona o javnoj nabavi (za kaznena djela iz članka 251. stavka 1. točke 1. Zakona o javnoj nabavi kao i odgovarajuća djela koja, prema nacionalnim propisima države poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno države čiji je osoba državljanin, obuhvaćaju razloge za isključenje iz članka 57. stavka 1. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/24/EU.). Opisuje da, međutim, iako je korisnik u cijelosti postupio prema u tom trenutku važećim odredbama Zakona o javnoj nabavi i DoN-a, tuženik u svom obrazloženju ističe kako je člankom 269. Zakona o javnoj nabavi propisano da je korisnik u obvezi koristiti sustav e-Certis radi dobivanja podataka o vrstama i oblicima dokaza te da je stavkom 2. tog članka propisano da je javni naručitelj obvezan zahtijevati prvenstveno one vrste i oblike dokaza koji su obuhvaćeni sustavom e-Certis ako su podaci u sustavu ažuririani. Dodaje da nadalje navodi, a kako je gore i argumentirano, da je korisnik izvršio dohvat iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske te da je na temelju zahtjeva korisnika ponuditelj dostavio Izjavu o nekažnjavanju za oba osnivača ovjerenu od javnog bilježnika. Iznosi da, međutim, ističe kako je uvidom u e-Certis utvrdio da se u Republici Sloveniji izdaju dokumenti: Zahtevek za pridobitev iz kazenske evidence za pravne osobe, a za fizičke Zahtjeva za prodbitev podatkov iz kazenskih evidec, te da je korisnik bio dužan zatražiti dostavu predmetnih dokumenta. Ističe da je sporno pitanje primjene materijalnog prava od kada se primjenjuje odredba članka 269. u svezi s člankom 452. Zakona o javnoj nabavi odnosno je li korisnik u trenutku donošenja Odluke o odabiru bio u obvezi koristiti sustav e-Certis te od ponuditelja zatražiti dokumente koji se u sustavu e-Certis definiraju kao jednakovrijedni. Zatim opisuje stvarno stanje odnosno neosnovanost određene financijske korekcije u visini 5% vrijednosti sklopljenog Ugovora o javnoj nabavi za Grupu 2. utvrđenog od strane tuženika. Ističe da se člankom 454. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. navodi da će se taj Zakon objaviti u "Narodnim novinama", a da stupa na snagu 1. siječnja 2017., osim članka 284. stavaka 4. i 5. toga Zakona koji stupaju na snagu 1. srpnja 2017., članka 261. toga Zakona koji stupa na snagu 18. travnja 2018. i članka 269. toga Zakona koji stupa na snagu 18. listopada 2018. Iznosi da se člankom 269. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. navodi da javni naručitelj koristi sustav e-Certis radi dobivanja podataka o vrstama i oblicima dokaza iz pododjeljka 2. ovoga odjeljka te o nadležnim tijelima koja ih izdaju u državama članicama, da je javni naručitelj obvezan zahtijevati prvenstveno one vrste i oblike dokaza iz pododjeljka 2. ovoga odjeljka koji su obuhvaćeni sustavom e-Certis, ako su podaci u sustavu e-Certis ažurirani, a da je Republika Hrvatska dužna osigurati da se podaci vezani uz potvrde i druge oblike dokazne dokumentacije stalno ažuriraju. Napominje da je 9. listopada 2018., dakle 9 dana prije stupanja na snagu odredbe članka 269. Zakona o javnoj nabavi iz 2016., kojom odredbom se definira obveza korištenja sustava e-Certis, donio Odluku o odabiru za Grupu 2. - Mikroskop atomskih sila, KLASA: 004-45/18-04/5/01,URBROJ: 001-02-18-11 kojom odlukom je ponuda tvrtke Labena d.o.o., Zagreb, odabrana za sklapanje ugovora o javnoj nabavi. Navodi da se je na okolnost primjene članka 269. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. očitovala Državna komisija za kontrolu javne nabave, a po čijim rješenjima su obvezni postupati i tuženik i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije koja je donijela Odluku. Dodaje da je Državna komisija za kontrolu javne nabave u rješenju KLASA: UP/ll-034-02/18-01/987, URBROJ:354-01/189-78 od 19. prosinca 2018., dakle odmah nakon što je odredba stupila na snagu, navela da je članak 269. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. istovjetan s člankom 61. stavkom 2. Direktive 2014/24, koja odredba je obvezujuća od 18. listopada 2018. (članak 90. stavak 5. iste Direktive). Uvažavajući navedeno, smatra da je pozivanje tuženika u obrazloženju rješenja, kao i u određenju mu financijske korekcije na članak 269. Zakona o javnoj nabavi iz 2016., koji članak u vrijeme donošenja Odluke o odabiru korisnika nije bio u primjeni, nezakonito. Ističe da iako tuženik, poprilično paušalno navodi da smatra da se navedena primjena odnosi samo na obvezatnost korištenja e-Certisa od navedenog datuma te da je korisnik bio dužan zatražiti jednakovrijedan dokument, navedeno tumačenje ne samo da prelazi nadležnost tuženika u predmetnoj stvari već isto predstavlja i bitnu povredu upravnog postupka. Mišljenja je da je tumačenje zakonskih odredbi i primjene materijalnog prava, konkretno odredbe članka 269. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. nadležnost sudske vlasti, a ne ministarstva kako to tuženik pogrešno ocjenjuje. Dodaje da se, osim toga, u dijelu primjene jednakovrijednog dokumenta, postavlja pitanje koji jednakovrijedni dokument bi korisnik prihvatio kao valjani, kada sustav e-Certis nije bio u primjeni u trenutku donošenja Odluke o odabiru. Podredno iznosi da se tuženik u niti jednom dijelu nije konkretno osvrnuo na činjenicu primjene materijalnog prava i primjenu članka 454. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. već u obrazloženju paušalno citira članke Zakona o javnoj nabavi iz 2016. i utvrđuje nadležnost Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, što nije bila sporna činjenica niti je to bio predmet upravne stvari. Zaključuje da je, sukladno svemu gore navedenom, nesporno da tijekom cijelog postupka nadležna tijela nisu dokazala da je njegovo postupanje odnosno korisnika protivno relevantnim odredbama Zakona o javnoj nabavi iz 2016. Slijedom navedenog predlaže poništiti točku II. izreke osporavanog rješenja uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Dodaje da je, suprotno navodima tužitelja, pobijano rješenje doneseno u skladu sa zakonom te da ostaje pri svim navodima iz predmetnog rješenja. Ističe, da je, vezano uz navode tužitelja, kako je prethodno navedeno u pobijanom rješenju, uvidom u e-Certis utvrđeno da se u svrhu dokazivanja nepostojanja osnova za isključenje iz članka 251. stavka 1. točke 2. Zakona o javnoj nabavi u Republici Sloveniji izdaju sljedeći dokumenti Ministarstva pravosuđa Republike Slovenije:
1. Zahtevek za pridobitev podatkov iz kazenske evidence - za pravne osebe SLO (https://ec.europa.eu/tools/ecertis/#/evidence/detail/23061) i
2. Zahteva za pridobitev podatkov iz kazenskih evidenc - za fizične osebe SLO (https://ec.europa.eu/tools/ecertis/#/evidence/detail/23081).
Navodi da članak 452. Zakona o javnoj nabavi, kojim je propisano da članak 269. istog Zakona, kojim se uređuje e-Certis, stupa na snagu 18. listopada 2018. ne negira dostupnost e-Certisa, već samo obvezatnost korištenja istog od predmetnog datuma. Dodaje da je stoga tužitelj u vrijeme kada je tražio ažurirane popratne dokumente, što je prema dostupnoj dokumentaciji i njegovim tvrdnjama bilo u rujnu 2018., mogao provjeriti u e-Certisu podatke o vrstama i oblicima dokaza te o nadležnim tijelima koja ih izdaju. Iznosi da bez obzira što tužitelj, u trenutku kada je potraživao ažurirane popratne dokumente, nije bio obvezan koristiti e-Certis, sama baza podataka bila mu je dostupna čime je uvelike olakšano utvrđivanje odlučnih činjenica koje se odnose na dokazivanje nepostojanja osnova za isključenje iz članka 251. stavka 1. točke 2. Zakona o javnoj nabavi, bez obzira na obvezatnost korištenja iste. Nastavlja da je, također, s obzirom da je člankom 265. stavkom 1. točkom 1. Zakona o javnoj nabavi jasno propisano da se kao dokaz nepostojanja predmetne osnove za isključenje prvenstveno uzima u obzir izvadak iz kaznene evidencije ili drugog odgovarajućeg registra ili, ako to nije moguće, jednakovrijedni dokument nadležne sudske ili upravne vlasti u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin, kojim se dokazuje da ne postoje osnove za isključenje iz članka 251. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi. Mišljenja je da je tužitelj svakako u pogledu nepostojanja osuđujuće pravomoćne presude za odgovarajuća kaznena djela koja, prema nacionalnim propisima države poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno države čiji je osoba državljanin, obuhvaćaju razloge za isključenje iz članka 57. stavka 1. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/24/EU, mogao, na odgovarajući način, zatražiti informaciju o tome izdaje li se u Republici Sloveniji izvadak iz kaznene evidencije ili drugog odgovarajućeg registra ili drugi jednakovrijedni dokument nadležne sudske ili upravne vlasti, kojim se dokazuje da ne postoje osnove za isključenje u pogledu osuđujuće presude za odgovarajuća kaznena djela koja, prema slovenskim propisima, obuhvaćaju razloge za isključenje iz članka 57. stavka 1. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/24/EU. Nadalje, ističe kako je pri određivanju stope financijske korekcije kao olakotna okolnost vrednovana činjenica da je tužitelj naknadno dokazao nepostojanje osnova za isključenje gospodarskog subjekta te je sukladno Uputi Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu "Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020.", KLASA: 910-04/17-02/74, URBROJ: 538- 05-2-1-2/324-21-348 od 23. ožujka 2021. (u nastavku teksta: Uputa), točki 1.6. Dokazivanje ne/postojanja osnova za isključenje gospodarskog subjekta, podtočkom b) Naknadno dokazivanje nepostojanja osnova za isključenje kojom je propisano da ako je naknadno dokazano nepostojanje razloga za isključenje i nije preostala nijedna valjana ponuda te u situacijama kad je pitanju postojao nedostatak s izjavom o nekažnjavanju (s obzirom na pretpostavku da bi se nedostatak mogao otkloniti da je bio korišten institut pojašnjenja/upotpunjavanja), tužitelju određena minimalna stopa ispravka od 5% vrijednosti sklopljenog ugovora o javnoj nabavi za Grupu 2. Opisuje da tužitelj u prilogu tužbe dostavlja rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave KLASA: UP/II-034-02/18-01/987, URBROJ: 354-01/189-78 od 19. prosinca 2018. u kojem je navedeno kako slijedi: članak 269. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi iz 2016. propisuje da javni naručitelj koristi sustav e-Certis radi dobivanja podataka o vrstama i oblicima dokaza iz pododjeljka 2. toga odjeljka te o nadležnim tijelima koja ih izdaju u državama članicama, dok stavak 2. istog članka propisuje da je javni naručitelj obvezan zahtijevati prvenstveno one vrste i oblike dokaza iz pododjeljka 2. toga odjeljka koji su obuhvaćeni sustavom e-Certis, ako su podaci u sustavu e-Certis ažurirani. Navedena odredba je bitno istovjetna s člankom 61. stavkom 2. Direktive 2014/24 E, koja odredba je obvezujuća od 18. listopada 2018. (članak 90. stavak 5. iste Direktive). Nastavno na navedeno, ističe kako se citirana odredba Zakona o javnoj nabavi odnosi isključivo na obvezu primjene članka 269. Zakona o javnoj nabavi. Ističe da je pobijanim rješenjem odbijen prigovor iz razloga što isti nije dokazao nepostojanje osnova za isključenje gospodarskog subjekta sukladno nacionalnim propisima države poslovnog nastana gospodarskog subjekta (odabranog ponuditelja), a ne zbog obvezatnosti primjene sustava e-Certis te se stoga dostavljena odluka Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave ne odnosi na isto činjenično stanje. Vezano uz daljnje tužbene navode napominje da je upoznat s djelokrugom tijela državne uprave te da obavlja isključivo upravne i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost sukladno odredbama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave i posebnim zakonom. Naglašava da, slijedom navedenog, u pobijanom rješenju ne citira paušalno članke Zakona o javnoj nabavi, kako to u tužbi navodi tužitelj, već u obrazloženju izreke pobijanog rješenja navodi primjenjivi pravni propis na kojem temelji isto. Također, ističe da u pobijanom rješenju ni u kojem dijelu nije na sebe preuzeo ovlast tumačenja zakonskih odredbi i davanja smisla pravnoj normi, već je pri donošenju pobijanog rješenja samo primjenjivao pozitivni pravni propis u granicama svoje nadležnosti. Obrazlaže da je njegova nadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari utvrđena Uredbom o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem "Ulaganje za rast i radna mjesta", Uredbom (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 i Zakonom o institucionalnom okviru za korištenje fondova Europske unije u Republici Hrvatskoj. Zaključno, navodi da u cijelosti ostaje pri svojim navodima iz pobijanog rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je spor riješen bez rasprave na temelju ovlaštenja iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je točkom II. izreke osporavanog rješenja odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRR01), KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-1812 od 12. kolovoza 2019. u dijelu koji se odnosi na točku 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti pod kojom je utvrđeno počinjenje nepravilnosti br. 16. Nedostatak transparentnosti i/ili jednakog postupanja tijekom ocjene sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija i određena financijska korekcija u iznosu od 5% vrijednosti Ugovora o javnoj nabavi za Grupu 2.
7. Sporno je, je li pravilno odbijen taj prigovor tužitelja.
8. Iz osporavanog rješenja proizlazi da je Institut Ruđer Bošković (ovdje tužitelj) sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava, u okviru kojeg je 5. listopada 2017. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva znanosti i obrazovanja kao Posredničkog tijela razine 1, Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije kao Posredničkog tijela razine 2, s jedne strane i tužitelja, kao korisnika, s druge strane i to u svrhu provedbe projekta "Potpora vrhunskim istraživanjima Centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore", referentna oznaka: KK.01.1.1.01.0001, te da se prema članku 3. Posebnih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ukupna vrijednost Projekta određuje na maksimalno 37.996.811,34 kn, da se ukupni prihvatljivi troškovi određuju na 37.990.359,10 kn te da se dodjeljuju bespovratna sredstva u istom iznosu. Navedeno je da je dopisom KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-1812 od 12. kolovoza 2019. Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u nastavku teksta: SAFU) obavijestila tužitelja da je nastavno na neusklađenosti uočene prilikom provjere prihvatljivosti nabava u sklopu predmetnog projekta provela postupak utvrđivanja nepravilnosti. Dodano je da SAFU konstatira da je unutar navedenog projekta, tužitelj, kao javni naručitelj i obveznik Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16.), proveo otvoreni postupak nabave robe velike vrijednosti (nabava br. 49. "Nabava mikroskopa") pod evidencijskim brojem nabave: VV-01-18, da je ukupna procijenjena vrijednost nabave iznosila 2.979.200,00 kn bez PDV, a da je predmet nabave bio podijeljen u dvije grupe. Također, opisano je da SAFU navodi da je u postupku nabave zaprimljena jedna ponuda za Grupu 1 i dvije ponude za Grupu 2. Izneseno je da da se prijava sumnje na nepravilnost vezano uz Grupu 2 odnosila na okolnost da u trenutku donošenja Odluke o odabiru u odnosu na odabranog ponuditelja u Grupi 2 nije na zakonom propisan način bilo dokazano nepostojanje osnova za isključenje povezanih s kaznenim presudama iz članka 251. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi za osobe ovlaštene za zastupanje odabranog ponuditelja, dokaznim sredstvima iz članka 265. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi te da je slijedom navedenog SAFU utvrdila postojanje nepravilnosti br. 16. Nedostatak transparentnosti i/ili jednakog postupanja tijekom ocjene Smjernica za koju je propisana stopa financijskog ispravka od 25% vrijednosti sklopljenog Ugovora o javnoj nabavi koja se ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti može umanjiti na 5% ili 10% ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti. Nastavljeno je da je SAFU kao olakotne uzela u obzir sljedeće činjenice: 1. Korisnik je naknadno dokazao nepostojanje osnova za isključenje i
2. u postupku nabave nije bilo drugih valjanih ponuda uslijed čega ne postoji izravno oštećeni drugorangirani ponuditelj.
Navedeno je da je, sukladno navedenom, SAFU na utvrđenu nepravilnost odredila stopu financijske korekcije od 5%, stoga je ukupno utvrđeni nepravilni iznos za Grupu 2. iznosio 98.862,50 kn s PDV-om, od čega bespovratna sredstva iznose 98.862,50 kn s PDV-om, a da je tužitelj po primitku navedene Odluke pravodobno izjavio prigovor.
9. Iz Dokumentacije o nabavi, koja prileži spisu tuženika, utvrđeno je da su točkom 3. propisane osnove za isključenje gospodarskog subjekta. Tako je točkom 3.1. propisano da će naručitelj isključiti ponuditelja iz postupka javne nabave u sljedećim slučajevima:
3.1.1. Nekažnjavanje (članak 251. ZJN 2016)
Naručitelj će obvezno isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave utvrdi da:
1. je gospodarski subjekt koji ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili osoba koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili nadzora toga gospodarskog subjekta i koja je državljanin
Republike Hrvatske pravomoćnom presudom osuđena za:
a) sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji, na temelju
- članka 328. (zločinačko udruženje) i članka 329. (počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja) Kaznenog zakona
- članka 333. (udruživanje za počinjenje kaznenih djela), iz Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. i 143/12.)
b) korupciju, na temelju
- članka 252. (primanje mita u gospodarskom poslovanju), članka 253. (davanje mita u gospodarskom poslovanju), članka 254. (zlouporaba u postupku javne nabave), članka 291. (zlouporaba položaja i ovlasti), članka 292. (nezakonito pogodovanje), članka 293. (primanje mita), članka 294. (davanje mita), članka 295. (trgovanje utjecajem) i članka 296. (davanje mita za trgovanje utjecajem) Kaznenog zakona
- članka 294.a (primanje mita u gospodarskom poslovanju), članka 294.b (davanje mita u gospodarskom poslovanju), članka 337. (zlouporaba položaja i ovlasti), članka 338. (zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti), članka 343. (protuzakonito posredovanje), članka 347. (primanje mita) i članka 348. (davanje mita) iz Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. i 143/12.)
c) prijevaru, na temelju
- članka 236. (prijevara), članka 247. (prijevara u gospodarskom poslovanju), članka 256. (utaja poreza ili carine) i članka 258. (subvencijska prijevara) Kaznenog zakona
- članka 224. (prijevara), članka 293. (prijevara u gospodarskom poslovanju) i članka 286. (utaja poreza i drugih davanja) iz Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11. i 143/12.)
d) terorizam ili kaznena djela povezana s terorističkim aktivnostima, na temelju
- članka 97. (terorizam), članka 99. (javno poticanje na terorizam), članka 100. (novačenje za terorizam), članka 101. (obuka za terorizam) i članka 102. (terorističko udruženje) Kaznenog zakona
- članka 169. (terorizam), članka 169.a (javno poticanje na terorizam) i članka 169.b (novačenje i obuka za terorizam) iz Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. i 143/12.)
e) pranje novca ili financiranje terorizma, na temelju
- članka 98. (financiranje terorizma) i članka 265. (pranje novca) Kaznenog zakona
- članka 279. (pranje novca) iz Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. i 143/12.)
f) dječji rad ili druge oblike trgovanja ljudima, na temelju
- članka 106. (trgovanje ljudima) Kaznenog zakona
- članka 175. (trgovanje ljudima i ropstvo) iz Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. i 143/12.), ili
2. je gospodarski subjekt koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili osoba koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili nadzora toga gospodarskog subjekta i koja nije državljanin Republike Hrvatske pravomoćnom presudom osuđena za kaznena djela iz točke 3.1.1. od podtočke (a) do (f) ove dokumentacije i za odgovarajuća kaznena djela koja, prema nacionalnim propisima države poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno države čiji je osoba državljanin, obuhvaćaju razloge za isključenje iz članka 57. stavka 1. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/24/EU.
Javni naručitelj obvezan je isključiti gospodarskog subjekta u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave ako utvrdi da postoje osnove za isključenje iz točke 3.1.1. podtočaka 1. i 2. ove dokumentacije.
Za potrebe utvrđivanja gore navedenih okolnosti, gospodarski subjekt u ponudi dostavlja: ispunjeni obrazac Europske jedinstvene dokumentacije o nabavi (dalje: ESPD) (Dio III. Osnove za isključenje, Odjeljak A: Osnove povezane s kaznenim presudama) za sve gospodarske subjekte u ponudi.
Naručitelj može u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave, ako je to potrebno za pravilno provođenje postupka, provjeriti informacije navedene u europskoj jedinstvenoj dokumentaciji o nabavi kod nadležnog tijela za vođenje službene evidencije o tim podacima sukladno posebnom propisu i zatražiti izdavanje potvrde o tome, uvidom u popratne dokumente ili dokaze koje već posjeduje, ili izravnim pristupom elektroničkim sredstvima komunikacije besplatnoj nacionalnoj bazi podataka na hrvatskom jeziku.
Ako se ne može obaviti provjera ili ishoditi potvrda sukladno gore navedenom stavku, naručitelj će zahtijevati od gospodarskog subjekta da u primjerenom roku, ne kraćem od 5 dana, dostavi sve ili dio popratnih dokumenta ili dokaza.
Naručitelj će prihvatiti sljedeće kao dovoljan dokaz da ne postoje obvezne osnove za isključenje gospodarskog subjekta, samo u slučaju ako već ne posjeduje te dokumente:
-izvadak iz kaznene evidencije ili drugog odgovarajućeg registra ili, ako to nije moguće, jednakovrijedni dokument nadležne sudske ili upravne vlasti u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin, kojim se dokazuje da ne postoje navedene osnove za isključenje.
Ako se u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin ne izdaju takvi dokumenti ili ako ne obuhvaćaju sve okolnosti, oni mogu biti zamijenjeni izjavom pod prisegom ili, ako izjava pod prisegom prema pravu dotične države ne postoji, izjavom davatelja s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika ili strukovnog ili trgovinskog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin. Navedenu Izjavu može dati osoba po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta za gospodarski subjekt i za sve osobe koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili imaju ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili nadzora gospodarskog subjekta.
10. U Dokumentaciji o nabavi iz srpnja 2018., i to u općim podacima točka 1.2. navedeno je da kratica ZJN 2016 znači Zakon o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj: 120/2016.).
11. Nadalje, u točki 3.1.1. Nekažnjavanje (članak 251. ZJN 2016) Dokumentacije o nabavi iz srpnja 2018. navedeno je da će naručitelj prihvatiti sljedeće kao dovoljan dokaz da ne postoje obvezne osnove za isključenje gospodarskog subjekta, samo u slučaju ako već ne posjeduje te dokumente:
izvadak iz kaznene evidencije ili drugog odgovarajućeg registra ili, ako to nije moguće, jednakovrijedni dokument nadležne sudske ili upravne vlasti u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin, kojim se dokazuje da ne postoje navedene osnove za isključenje, a da samo ako se u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin ne izdaju takvi dokumenti ili ako ne obuhvaćaju sve okolnosti, oni mogu biti zamijenjeni izjavom pod prisegom ili, ako izjava pod prisegom prema pravu dotične države ne postoji, izjavom davatelja s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika ili strukovnog ili trgovinskog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin.
12. Stoga pravilno tuženik navodi da tužitelj nije dokazao nepostojanje osnova za isključenje gospodarskog subjekta sukladno nacionalnim propisima države poslovnog nastana gospodarskog subjekta (odabranog ponuditelja) te pravilno smatra da je tužitelj svakako u pogledu nepostojanja osuđujuće pravomoćne presude za odgovarajuća kaznena djela koja, prema nacionalnim propisima države poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno države čiji je osoba državljanin, obuhvaćaju razloge za isključenje iz članka 57. stavka 1. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/24/EU, mogao, na odgovarajući način, zatražiti informaciju o tome izdaje li se u Republici Sloveniji izvadak iz kaznene evidencije ili drugog odgovarajućeg registra ili drugi jednakovrijedni dokument nadležne sudske ili upravne vlasti, kojim se dokazuje da ne postoje osnove za isključenje u pogledu osuđujuće presude za odgovarajuća kaznena djela.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).
14. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 26. studenog 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54
2. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22
3. U spis
