REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10322/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničarke, prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RL, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), kojeg brani R & Bezjak, Zajednički odvjetnički ured, u Rijeci, odlučujući o žalbi okrivljenika RL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 25. srpnja 2025. godine, broj: Pp-938/2025-8, na sjednici vijeća održanoj dana 26. studenoga 2025. godine,
p r e s u d i o j e :
I) Odbija se žalba okrivljenika RL kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
II) Temeljem članka 139. stavka 3. i članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022), okrivljenik GL je obvezan naknaditi trošak postupka u povodu žalbe, u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik GL i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.160,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 32. stavak 4., zbog prekršaja iz članka 163. stavak 8., zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, a koju novčanu kaznu je obvezan platiti uroku od 90 dana, od pravomoćnosti presude, te ako u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,62 EUR-a, u roku od 8 dana.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih osnova, u odnosu na prekršaj iz članka 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 163. stavak 8. istog Zakona, dok za preostali dio navodi da je nesporno počinjenje prekršaja za koje ga se tereti pobijanom presudom. U odnosu na sporni dio navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, poklonivši vjeru saslušanim policijskim službenicima čiji iskazi su kontradiktorni u odnosu na način njegovog zaustavljanja u prometu, dok u odnosu na sigurnosni pojas jedan od policajaca nije se niti sjećao je li bio vezan u trenutku zaustavljanja. Smatra da mu mu je povrijeđeno pravo obrane, te da je diskriminiran u ostvarivanju temeljnih ljudskih prava.
Žalbom dovodi u pitanje i odluku o sankcijama, te smatra izrečenu novčanu kaznu previsoko odmjerenom jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir postojeće olakotne okolnosti na strani okrivljenika, kao što je djelomično priznanje prekršaja i dosadašnju nekažnjavanost, zatim njegovo loše imovinsko stanje budući je bez zaposlenja i otac je maloljetnog djeteta. Osporava i troškove postupka.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači, da ga se oslobodi za od optužbe za prekršaj iz članka 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 163. stavak 8. istog Zakona, te da se ublaži izrečena novčana kazna, odnosno da se ista ukine i vrati na ponovni postupak i donošenje odluke.
5. Žalba nije osnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Po ocjeni vijeća ovog Suda prvostupanjski je sud temeljem obrane okrivljenika, provedenih personalnih dokaza saslušanjem svjedoka PL i ML, te provedenih materijalnih dokaza, kao i stanja spisa predmeta, imao dovoljno osnove za donošenje odluke o krivnji za oba sporna prekršaja za koja ga se tereti i svoju je odluku obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
8. Naime, imajući u vidu obranu okrivljenika prvostupanjski je sud u dokaznom postupku saslušao spomenute svjedoke, policijske službenike koji su obavili kontrolu u prometu nad okrivljenikom, koji su po ocjeni prvostupanjskog suda iskazivali logično, životno, detaljno i uvjerljivo u odnosu na oba sporna prekršaja za koje se tereti okrivljenika pa su njegovi iskazi ocijenjeni vjerodostojnima i sukladnim ostalim provedenim materijalnim dokazima, prije svega uvidom u službenu zabilješku od 3. studenoga 2024., kao i zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti iz kojeg proizlazi da je okrivljenik bio u teže alkoholiziranom stanju pri koncentraciji alkohola u izdahu od 1,56 g/kg, koja činjenica govori sama za sebe o realnosti okrivljenikove percepcije kritične kontrole.
S obzirom na navedeno po ocjeni ovog Suda provedeni su dostani dokazi i činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, te je pravilno u odnosu na sporne prekršaje za koje se, između ostaloga tereti okrivljenika, primijenjeno materijalno pravo, pa su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru.
9. Ispitujući odluku o sankcijama u smislu navoda žalbe nađeno je, da je prvostupanjski sud novčane kazne za svaki od prekršaja utvrdio u minimalnim propisanim iznosima, odnosno u fiksnom propisanom iznosu za prekršaj iz članka 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz čega proizlazi da je cijenio relevantne olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Odluka o novčanoj kazni obrazložena razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji je mišljenja da će izrečena ukupna novčana kazna djelovati na okrivljenika da više ne čini prekršaje ovakve vrste.
Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja dakle teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve ili slične prekršaje. Pri tome se ima u vidu posebice da je okrivljenik bez položenog vozačkog ispita upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,56 g/kg i time ugrožavao druge sudionike u prometu, samog sebe i imovinu.
10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika, kao i troškovi prvostupanjskog postupka, koji se sastoje od gotovo minimalnog paušalnog troška i materijalnog troška upotrijebljenog alkometra.
11. Zbog izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka za: spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
