REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
Kzd-73/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jadranke Luketin kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Anele Krolo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽHB, zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, od čega jedno kazneno djelo - nasilja u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dva kaznena djela - povrede djetetovih prava - djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11a, sve u svezi sa čl. 51. KZ/11, a temeljem optužnice ODO-a Split posl.br. KOz-DO-42/2024 od 24. travnja 2025., nakon održane i zaključene rasprave od 26. studenog 2025. u prisustvu okrivljenog ŽHB i savjetnika ODO-a Split ŽH, dana 26. studenog 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
OPTUŽENI CHB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu Ž i pok. CH, rođene C, rođen **.**.1974. u [adresa], gdje i prebiva na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, keramičar, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac troje djece od kojih je dvoje maloljetno, pismen, lošeg imovnog stanja, trenutno nezaposlen, neosuđivan
k r i v j e
I. što je u vremenu od početka ljeta 2022. do ljeta 2024. u Splitu, na adresi [adresa], u obiteljskoj kući, protivno načelu solidarnosti uzajamnog poštivanja i pomaganja svih članova obitelji iz članka 4. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23), u svezi s odredbom čl. 10. st. 1. alineja 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) u nakani da zastraši i ponizi suprugu ZHB, a često u nazočnosti djece ZH (rođ. **.**.2007.) i ŽHBK (rođ. **.**.2019.) iako svjestan da time može utjecati na psihofizički razvoj djece i pristajući na to, istu učestalo psihički zlostavljao govoreći joj da je kurva, drolja, štraca, da će je smjestiti pored njegove majke na Lovrinac, da će je zagnojiti u vrtu pokraj kuće, uništavao kućni inventar, bacao čaše i tanjure, šakama udarao u zidove obložene šperpločom uslijed čega bi u istome ostajale rupe, dolazio supruzi ZHB na posao u „Preradu“ na Pazaru pa kada bi došla mušterija sebi govorio u bradu "hoćeš li mu dati još nešto osim pizze", neutvrđenog dana u ljeto 2022. snažno udario istu otvorenim dlanom po licu uslijed čega su joj pale naočale, pa kad mu je ona zaprijetila pozivanjem policije rekao joj da će je zagnojiti u vrtu ako to napravi, neutvrđenog dana u zimu 2023. nakon što mu je supruga ZHB sugerirala da se mora negdje zaposliti rekao istoj da slobodno ode na američki ratni brod pušiti crncima kurčine ako joj trebaju novci, neutvrđenog dana u ljeto 2024. uslijed svađe sa suprugom zabio nož za meso u vrata wc-a, uslijed čega je oštrica izašla na drugu stranu vrata, 25. svibnja 2024. dok je držao dijete RH u naručju pljucao suprugu ZHB u lice, a dana 13. srpnja 2024., nezadovoljan što supruga nije skuhala blitvu, udario nogom u ledenicu, govoreći joj da nije normalna, da je drolja, kurba i fukara, te potom uzeo građevinski čekić, otišao u wc i istime razbijao keramičku kadu, a potom razbio stolicu i bacio istu kroz prozor s drugog kata, što je sve kod ZHB izazvalo osjećaj poniženja i straha, te mu je smetalo svijetlo kada bi dijete ZH učila pa bi joj rekao da će to sve baciti kroz prozor, da će to zapaliti, da ga ne smije buditi, da se on treba odmoriti pa bi ona išla učiti u wc, a takav je bio i prema ŽHBK, koji je do svoga kreveta morao ići preko ŽHB i paziti da ga ne probudi
dakle, zlostavio dvoje djece, te teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njenu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj,
II. čime je u stjecaju počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, od čega jedno kazneno djelo - nasiljem u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po čl. 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: Kazneni zakon) i dva kaznena djela - povredom djetetovih prava - djelo opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, a sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona.
III. Stoga se okrivljenom ŽHB prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim i to:
- zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na štetu oštećenog djeteta ZH (rođ. **.**.2007.), na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 – utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
- zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na štetu oštećenog djeteta mal. ŽHBK (rođ. **.**.2019.), na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 – utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
-
zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 179. a KZ/11, na štetu oštećene ZHB, supruge okrivljenika, na temelju čl. 179. a KZ/11, a uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 – utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
Nakon čega se okrivljeni CHB na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 51. KZ/11
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine Potom se temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenom ŽHB
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako ista u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Temeljem čl. 70. KZ/11 okrivljenom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Ova mjera izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima propisanim posebnim propisom. Sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne sude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.
Sud će u presudi kojom je sigurna mjera iz čl. 70. KZ/11 izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro ili uvjetnu osudu obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.
V. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni CHB naknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu 544,40 EUR (petsto četrdeset četiri eura i četrdeset centi), od kojih se iznos od 344,00 EUR (tristo četrdeset četiri eura) odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 200,00 EUR (dvjesto eura) na ime paušalne svote.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu poslovni broj: KOz-DO-42/2024 od 24. travnja 2025. protiv okrivljenika ŽHB, zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, od čega jedno kazneno djelo - nasilja u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dva kaznena djela - povrede djetetovih prava - djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11a, sve u svezi sa čl. 51. KZ/11.
2. Prilikom očitovanja o optužbi, na prvoj raspravi od 15. listopada 2025. okrivljeni je u cijelosti priznao sva tri kaznena djela iz optužnice, onako kako su činjenično i pravno opisana te pravno kvalificirana optužnicu te je iskazao da se osjeća krivim. Također je izjavio kako se kaje radi navedenog i da mu je žao. Svoju obranu je htio dati na kraju dokaznog postupka.
3. Na raspravi od 26. studenog 2025. na kraju dokaznog postupka okrivljeni CHB je ponovno istaknuo kako priznaje sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom. Naveo je da je u određenom razdoblju bio na rubu kroničnog alkoholizma te da je s konzumacijom alkohola započeo nakon što je bio žrtva teškog napada. Tom prilikom su mu nepoznate osobe, strani državljani iz Portugala, dale piće za koje smatra da je bilo drogirano, nakon čega je izgubio svijest. Iste su ga potom ostavile u besvjesnom stanju te mu u anus ugurale staklenu čašu. Počinitelji nikada nisu identificirani niti uhićeni. Zbog navedenog događaja navodi da je bio životno ugrožen, budući da se čaša nalazila u debelom crijevu, zbog čega je morao biti podvrgnut operativnom zahvatu i imati stomu. Navedeni događaj ostavio je na njega teške psihičke posljedice, uslijed čega je počeo konzumirati alkohol. U obrani je naveo i to da je slušao iskaze svoje supruge, koju voli i cijeni, kao i iskaz ZH, te da su njihovi iskazi u cijelosti točni. Istaknuo je da se situacija u međuvremenu u potpunosti stabilizirala, da redovito odlazi psihijatru i psihologu te da mu je propisana terapija koje se pridržava. Naveo je da mu stručna pomoć pomaže u stabilizaciji psihičkog stanja. Također je naveo da ima dijagnosticiran PTSP kao posljedicu sudjelovanja u ratu te da će i dalje redovito odlaziti na liječenje i pridržavati se svih stručnih uputa. Izjavio je da obećava sudu kako se ubuduće neće ponašati na način opisan u optužnici. Na poseban upit zastupnika je li se ikada ispričao oštećenicama, optuženik je naveo da jest, i to u više navrata, te da se s njima u cijelosti pomirio. Nakon toga oštećenica je izjavila kako je točno da joj se optuženik ŽHB u više navrata ispričao.
4. U dokaznom postupku na raspravi od 26. studenog 2025. raspravno je saslušana svjedokinja-oštećena-žrtva i supruga okrivljenog ZHB, također je saslušana i oštećena ZH, nadalje u nastavku dokaznog postupka pročitani su i pregledani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŽHB sastavljen u PU splitsko-dalmatinskoj, II. Policijskoj postaji Split od 14. srpnja 2024. s audio - video snimkom (list 13-16 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta II. policijske postaji Split serijskog broja: [serijski broj] od 14. srpnja 2024. (list 20 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje Split od 13. srpnja 2024. (list 21 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ŽHB od 15. srpnja 2024. (list 44-47 spisa), audio - video snimka prvog ispitivanja osumnjičenika ŽHB (list 47a spisa), suglasnošću stranaka čita se psihijatrijsko vještačenje sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću od 3. siječnja 2025. (list 101-103 spisa).
5. Stranke nisu imale primjedbi na pročitanu i pregledanu dokumentaciju te su bile pozvane na stavljanje daljnjih dokaznih prijedloga, a kojih nije bilo od strane optužbe dok je okrivljeni predložio da se pregledaju specijalistički nalazi psihijatra i psihologa KBC-a Split.
5.1. Sud je rješenjem prihvatio prijedlog okrivljenika te su dokaznom postupku pregledani specijalistički nalazi KBC Split i to psihijatra Gorana Pavele i psihologinje BH.
6. Na kraju dokaznog postupka pročitano je uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenika ŽHB od 15. srpnja 2024. (list 37 spisa), kao i izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika ŽHB (list 38 spisa).
7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim kako je okrivljeni CHB počinio upravo ona kaznena djela koja su mu se optužnicom, a sada i izrekom ove presude stavljala na teret. Navedeno proizlazi ponajprije iz njegove obrane u kojoj je u cijelosti priznao počinjenje utuženih kaznenih djela na štetu supruge i djece, a takva njegova obrana je potkrijepljena i iskazom svjedokinje-oštećene-žrtve ZHB kao i svjedokinje-oštećene- ZH.
8. Svjedokinja-žrtva ZHB ispitana je pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu dana 24. listopada 2024. (list 92-97). Sud drži zaista s obzirom na cjelovito i okolnosno priznanje okrivljenika na raspravi da ovu odluku ne treba opterećivati citiranjem iskaza kojeg je oštećena dala pred sucem istrage jer se radi o iskazu koji je vrlo detaljan, u kojem su pedantno opisani učini okrivljenika i obiteljska situacija koja je u to vrijeme bila obilježena razno raznim spornim pitanjima. Stoga držimo da je važnije napomenuti da je na raspravi ponovno saslušana svjedokinja-oštećena i supruga okrivljene ZHB koja je na raspravi iskazivala o sadašnjem stanju.
8.1. Pozvana na raspravu dana 26. studenog 2025. i upozorena na mogućnost uskrate iskaza, osim u odnosu na kaznena djela iz kaznenopravne zaštite gdje je dužna iskazivati, oštećena je navela da želi svjedočiti i početno je navela da ostaje pri iskazu kojeg je dala na dokaznom ročištu od 24. listopada 2024. (list 92-97).
8.2. Tako je navela da je sve ono što je prethodno uneseno u zapisnik i što je tada izjavila bilo točno i odgovaralo istini. Istaknula je da je njenom suprugu i okrivljenom ŽHB izrečena mjera opreza udaljenja iz doma, koju je poštivao, te da je sud istu mjeru već ranije produljio. Navela je da je sve što je izneseno na dokaznom ročištu točno, no da želi iskazivati o okolnostima koje se odnose na sadašnje stanje. Iskazuje nadalje da nakon podizanja optužnice i obrade slučaja, kao i nakon što se okrivljeni udaljio iz doma, prema njezinim riječima, situacija se počela značajno poboljšavati. Smatra da je upravo mjera udaljenja iz doma, iako žive u blizini, doprinijela tome da ŽHB postane svjestan svog ponašanja, postupaka i njihove neprihvatljivosti. Istaknula je da se u tom razdoblju osjećala zaštićeno u vlastitom domu te da je pokušavala komunicirati s okrivljenim, pri čemu su se razgovori svodili na bitne životne okolnosti, na što je on uvijek pristajao, te je takav način komunikacije ostao do danas. Navela je i to da danas međusobno surađuju, da je komunikacija uredna te da si međusobno pomažu. Istaknula je da ŽHB više ne ponaša nasilnički prema njoj te da se niti jednom nije ponovila radnja izvršenja iz optužnice. Dodatno je navela da redovito odlazi psihijatru, da je sam izrazio volju za traženjem stručne pomoći te da ga liječi dr. Pavela. Prema njezinim saznanjima, uzima i propisanu terapiju. Što se tiče konzumacije alkohola, navela je da je ranije konzumirao alkohol u velikim količinama, dok je sada to regulirano, da više ne konzumira tzv. „unučiće“, te da se obvezao da bi, u slučaju ponovnog ulaska u abuzus, bio spreman koristiti i terapiju protiv alkohola. Na poseban upit suda, razumije li prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Splitu da se okrivljeniku i njenom suprugu izrekne bezuvjetna kazna zatvora, oštećena ZHB je izjavila da smatra kako bi takva kazna njega psihički dodatno uništila. Navela je da je došlo do znatne stabilizacije njegovog psihičkog stanja, da redovito odlazi psihijatru te da su njihovi međusobni odnosi dobri. Na upit suda može li se smatrati da se kao žrtva s optuženikom pomirila, izjavila je da se takav stav može uzeti kao njezin konačni stav. Dodala je da su razgovarali o mogućnosti razvoda braka, no da im razvod ne pada na pamet, te da su se dogovorili da bi se, u slučaju eventualnog pogoršanja situacije, mirno razišli, pri čemu bi optuženik napustio zajednički dom. Navela je da su odnosi optuženika s njenom kćeri i zajedničkim sinom uredni. Istaknula je da je trenutačno na bolovanju te da joj optuženik pomaže u svakodnevnim obvezama, uključujući odvoženje djeteta u vrtić, te da povremeno obavlja poslove i financijski doprinosi kućanstvu.
Na posebno pitanje navela je da i dalje voli svog supruga, dodajući da je „šaljivo ljuta“ jer ih je doveo u ovakvu situaciju. Istaknula je da imaju dovoljno životnog iskustva koje je trebalo spriječiti ovakav razvoj događaja te da do svega ovoga nije ni trebalo doći. Navela je da, da ga ne voli, ne bi ostala u braku niti bi mu dala novu priliku. U odnosu na mjeru opreza, svjedokinja je navela da smatra da ista više nema smisla, iako je u početku dala pozitivan učinak i doprinijela stabilizaciji situacije, no da je danas izgubila svoju svrhu, budući da su ponovno bliski, često se viđaju te si međusobno pomažu u svakodnevnim obvezama. Zaključno je navela da sve navedeno upućuje na to da su se pomirili.
9. U postupku je ispitana i svjedokinja-žrtve-dijete ZH ponajprije pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2024. (list 87 spisa).
9.1. Ista je bila također pozvana na raspravu od 26. studenog 2025. gdje je navela kako je sve ono što je iskazivala kao žrtva putem video-linka 24. listopada 2024. bilo istinito te je pri tom iskazu u cijelosti ostala. Navela je da je primila na znanje da je sudu važno da se očituje o tome kakva je sada bila situacija u kući te kakvi su bili odnosi između njezina očuha i okrivljenika ŽHB te njezine majke ZHB, ističući da je to u tom razdoblju bilo potpuno drugačije. Navela je da se niti jedna situacija opisana u optužnici više nije ponavljala te da, prema njezinu mišljenju, zlostavljanje više nije postojalo. Navela je da je znala da je njezin očuh ranije bio sklon alkoholu, ali da ga više nije viđala pijanog, već da bi ponekad popio jedno pivo, što nije smatrala problematičnim. Navela je da nije čula da bi vrijeđao majku niti da bi činio radnje koje se spominju u optužnici. Istaknula je da je njezin odnos s očuhom bio niti dobar niti loš. Navela je da su njezina majka i očuh u tom razdoblju surađivali. Iako je bila na snazi mjera udaljenja iz doma, navela je da su kuće bile vrlo blizu, da je majka odlazila k njemu i pomagala mu, kao i on njoj. Posebno je navela da je u posljednje vrijeme vodio njezina polubrata ŽHBK u vrtić, dok nije imala saznanja je li bio zaposlen ili ne. Svjedokinja je navela da je bila uvjerena kako bi joj majka rekla da je postojala ikakva tenzija u ponašanju očuha prema njoj te da, osim onoga što je već opisano za ranije razdoblje, nije čula za druge probleme. Napomenula je da nije stalno boravila u kući jer je pohađala školu. U odnosu na odnos između ŽHBK i ŽHB, navela je da je smatrala kako je taj odnos bio najbolji. Također je navela da se majka i očuh nisu rastavljali.
Kada joj je bilo predočeno da Općinsko državno odvjetništvo predlaže da se ŽHB izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, navela je da je to primila na znanje i bila svjesna što to znači, ističući da je njezin stav bio da takva kazna nema nikakvog smisla. U odnosu na njezin osobni odnos s njim, navela je da je isti bio u redu.
Na poseban upit suda navela je da se sve navedeno može uzeti kao njezin stav da se, kao žrtva, s njim pomirila.
10. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi, ali također i same obrane okrivljenog da je počinio u stjecaju tri kaznena djela kako je to navedeno u činjeničnom i pravnom opisu izreke ove presude. Temeljem njegovog priznanja te iskaza saslušanih žrtava i drugih dokaza utvrđeno je da je u konkretnom slučaju okrivljeni protivno načelu solidarnosti uzajamnog poštivanja i pomaganja svih članova obitelji iz članka 4. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23), u svezi s odredbom čl. 10. st. 1. alineja 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24).
12. Što se tiče ubrojivosti okr. tempore criminis sud je utvrdio psihijatrijskim vještačenjem od strane sudskog vještaka dr.sc. Željka Ključevića da se intelektualno funkcioniranje okrivljenika odvija u granicama prosječnih mogućnosti, vještak ne uočava odstupanja u smislu eventualnog organskog oštećenja psihičkih funkcija. U vrijeme počinjenja inkriminiranih kaznenih djela okrivljenik da je bio pod utjecajem alkohola što je imalo presudnu ulogu i moglo smanjiti okrivljenikove psihičke funkcije te imati utjecaj na mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima, dakle, bio je smanjeno ubrojiv ali ne bitno. Uslijed navedenog vještak je predložio izricanje psihosocijalnog tretmana.
13. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio sva tri kaznena djela za koja je proglašen krivim trebalo je odlučiti o vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika, te kojom će se ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.
14. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste pa je kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikovu prijašnju neosuđivanost za kaznena djela, nezainteresiranost žrtvi za njegov kazneni progon, te činjenicu da su se odnosi između njega i žrtvi u odnosu na inkriminirani period stabilizirali. Od olakotnih okolnosti cijenjeno je njegovo korektno držanje pred sudom, a ponajviše je cijenjena njegova namjera da se popravi, prestane piti i sanira narušene obiteljske odnose, što navodi i sama oštećena-žrtva ZHB kao i njena kćerka, oštećena ZH. Cijenjena je i kao olakotna okolnost činjenica što je iz obrane okrivljenika proizlazilo je da je njegovo neprimjereno ponašanje bilo povezano s ranije proživljenim izrazito traumatskim iskustvom, koje je ostavilo teške psihičke posljedice i utjecalo na njegovo emocionalno funkcioniranje, uključujući i sklonost konzumaciji alkohola. Sud je navedeno uzeo u obzir kao okolnost koja objašnjava pozadinu njegovog ponašanja, ali istu nije prihvatio kao opravdanje za počinjena kaznena djela. Kao olakotno je, međutim, cijenjeno to što je okrivljenik, svjestan uzroka svog ponašanja, odlučio proživljenu traumu sanirati na zdrav i društveno prihvatljiv način, potraživši stručnu pomoć i pridržavajući se propisanog liječenja uz pomoć i podršku svoje obitelji. Od otegotnih okolnosti je cijenjena upornost te bezobzirnost u odnosu na ostale članove obitelji tijekom inkriminiranog perioda.
15. Osim gore iznesenih činjenica trebalo je posebno uzeti u obzir proces mirenja između žrtvi-oštećenika i okrivljenog ŽHB koje je uslijedilo nakon što je istome bila izrečena mjera opreza udaljenja iz doma. Za vrijeme trajanja mjere opreza udaljenja iz doma, supružnici ZHB i CHB su obnovili svoj odnos što navodi saama ZHB odnosno da se nakon udaljenja okrivljenika ŽHB iz doma situacija počela popravljati, da je mjera opreza imala pozitivan učinak te da je doprinijela tome da okrivljenik postane svjestan svog ponašanja. Istaknula je da se nasilničko ponašanje više nije ponavljalo, da je komunikacija postala uredna, da su počeli međusobno surađivati i pomagati si u svakodnevnim obvezama te da su se njihovi odnosi stabilizirali. Navela je da je okrivljenik potražio stručnu pomoć, redovito odlazio psihijatru, pridržavao se terapije te regulirao konzumaciju alkohola. Također je izjavila da se s okrivljenikom pomirila te da više ne osjeća strah od njega. Najbitnije od navedenog od svega navedenog je činjenica koju je oštećena istaknula više puta, a to je da nikada nije imala namjeru rastavljati bračnu zajednicu te da svog supruga voli. Navedeno je potvrdila i žrtva-dijete ZH navodeći kako se niti jedna radnja opisana u optužnici više nije ponavljala, da prema njezinim saznanjima više nije postojalo zlostavljanje te da okrivljenika više nije viđala u alkoholiziranom stanju. Istaknula je da su odnosi između majke i očuha postali korektni i suradnički, da su se međusobno pomagali unatoč formalnom udaljenju iz doma te da je odnos između okrivljenika i maloljetnog djeteta ŽHBK bio vrlo dobar. Navela je da, koliko joj je poznato, nije bilo novih sukoba niti tenzija te da se i ona osobno s okrivljenikom pomirila. Maloljetno dijete RHB u početku je, prema iskazima, imalo otpor prema ponovnom zbližavanju s ocem, no kroz postupnu i kontroliranu komunikaciju, uz razgovore s majkom i okrivljenikom, kontakti su se normalizirali, a odnos se stabilizirao na svakodnevnoj razini. Sve oštećenice su na kraju, svaka na svoj način, navele da se okrivljenik više ne ponaša nasilno, da se radnje iz optužnice nisu ponavljale, da su odnosi unutar obitelji stabilizirani te da se može smatrati kako je došlo do pomirenja između svih uključenih, uz zadržavanje svijesti o težini ranijih događaja i potrebi daljnje stabilnosti i stručne pomoći.
16. Kod ovog slučaja i u cijelom nizu drugih, sud je u teškoj dilemi kako donijeti odluku koja bi imala elemente specijalne i generalne prevencije. Zakonodavac je, a postavivši nultu stopu tolerancije na nasilje povećao sankcije za ovakva kaznena djela na način da je povećao zakonske donje posebne minimume kao i gornje posebne maksimume za svako djelo ponaosob neimajući pri tome na umu da je individualizacija sankcije mnogo složeniji proces odlučivanja na strani suda nego što propisuje sama sankcija. Sud se mora kretati u okviru zakonom propisanih mogućnosti, ali s druge strane sud mora biti i realan, životan, uostalom sud mora biti taj koji u konačnici štiti interese obiteljskog života, afirmira princip opraštanja, a naročito ukoliko to želi sama žrtva, tj. osoba koja je tako definirana u vrijeme kako to piše u optužnici, a naknadno u samoj izreci presude. Stoga sud ne vidi razloge zbog kojih ne bi ponovno pokušao sastaviti ovu obitelj, obitelj koja očito mnogo toga naučila tijekom samog sudskog postupanja, obitelj koja želi biti na okupu i koja ne želi da onaj koji je jednom pogriješio ode u zatvor. Upravo ovaj slučaj je dobar primjer svega rečenog pa je stoga sud držao da upravo u zaštiti same želje svih oštećenika, te u zaštiti i drugih principa bi bilo prestrogo, krajnje nesvrhovito i nepoželjno okrivljenom izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu, odnosno djelomičnu zatvorsku kaznu kako je to predlagalo predstavnik optužbe gdje bi trebao izvršiti šest mjeseci zatvora.
17. Sud dakako nije okrivljenog oslobodio optužbe nego je samo držao da je primjereno i u interesu cjelokupne obitelji koja ga želi natrag i s kojom živi, istoga osuditi na blažu sankciju, a to je upravo ono što je i izrečeno.
18. Da bi se došlo do blaže sankcije, sud je trebao istome ublažiti sankciju za svako kazneno djelo ponaosob uz primjenu odredaba iz čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. Tako je u konačnici CHB osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a potom se istome temeljem čl. 56. KZ/11 izrekla uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako isti u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Sud drži da će ovako odmjeren rok provjeravanja koji je zaista visok, biti dovoljan korektiv u okrivljenikovom ponašanju da se više ne upušta u izvršenje novih kaznenih djela.
19. Na temelju čl. 70. KZ/11 okrivljenom ŽHB izrečena je i sigurnosna obveza obveznog psihosocijalnog tretmana.
Sigurnosna mjera obveza psihosocijalnog tretmana izvršavati će se ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Sigurnosna mjera obveza psihosocijalnog tretmana može trajati do isteka roka provjeravanja iz uvjetne osude.
O izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana biti će obaviješteno nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim po zakonskim propisima.
20. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni CHB naknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu 544,40 EUR (petsto četrdeset četiri eura i četrdeset centi), od kojih se iznos od 344,00 EUR (tristo četrdeset četiri eura) odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 200,00 EUR (dvjesto eura) na ime paušalne svote. .
21. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Split, 26. studenog 2025.
SUTKINJA ZA MLADEŽ
JADRANKA LUKETIN
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud u 4 primjerka.
DNA:
- Okrivljenom ŽHB
- Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu
- Oštećenici (po pravomoćnosti)
- Probacijskom uredu Split (po pravomoćnosti)
