Poslovni broj Gž- 741/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Erste Card Club d.o.o., Zagreb, Ulica Frane Folnegovića br. 6., OIB: 85941596441, zastupanog po punomoćnicima iz OD Hanžeković&partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika VK iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude bez održavanja rasprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 1434/2024 od 5. ožujka 2025., 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika VK, te se potvrđuje presuda bez održavanja rasprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 1434/2024 od 5. ožujka 2025. u točki I. izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 72/2024 od 27. veljače 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 977,16 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke ukinut je predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak u iznosu od 212,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 200,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.
2.Protiv citirane presude, točke I. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke žali se tuženik, ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima pobija pravilnost stava prvostupanjskog suda o postojanju pretpostavki za donošenje odluke sadržane u točki I. izreke.
7.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja utvrđuje u bitnome da je tuženik podnio prigovor u kojem je naveo da je zadnji račun platio u lipnju 2023., d aje u srpnju 2023. izvjestio ovrhovoditelja da neće biti u mogućnosti dalje podmirivati obveze jer je ostao bez primanja, te predao zahtjev za mirovinu, koju još nije dobio, da nije imao uvida u stvarno dugovanje, da od ožujka traju postupci o bračnoj stečevini pod brojevima Pob 335/2019 i Pob 201/2019.
Sukladno sadržaju dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, te navodima iz prigovora tuženika (ranije ovršenika) na rješenje o ovrsi, sud zaključuje da isti nije izričito izjavio da priznaje tužbeni zahtjev, no da je u odgovoru na tužbu priznao odlučnu činjenicu-da postoji dugovanje prema tužitelju, pa nastavno tome smatra da su se ispunili uvjeti za donošenje presude bez održavanja rasprave, primjenom čl. 329. i 332.a. ZPP-a, te odlučuje kao u točki I. izreke.
O troškovima postupka sud odlučuje primjenom čl. 154. i 155. ZPP-a. Glede zateznih kamata na trošak sadržan u rješenju o ovrsi, stav je suda da iste teku od donošenja prvostupanjske presude, a ne od donošenja rješenja o ovrsi, pa odlučuje kao u točki II. izreke.
8.1.Rukovodeći se prethodno iznesenim, nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni razlozi tuženika, budući da sadržajno isti ponavlja navode iz prigovora na rješenje o ovrsi, a koji navodi protivno tumačenju tuženika, ni prema prosudbi ovog suda ni na koji način ne dovode u dvojbu pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, točnije odredaba kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je udovoljio zahtjevu tužitelja.
8.2.Naime, sukladno čl. 332.c. st.2. ZPP-a, ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (čl. 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje. Polazeći od sadržaja prigovora tuženika kao ovršenika, izjavljenog protiv rješenja o ovrsi, iz kojeg nije prema uvjerenju ovog suda ne proizlazi da isti izričito nije priznao tužbeni zahtjev, ali da je priznao da postoji dugovanje prema tužitelju, tada su nedvojbeno bile ispunjene pretpostavke za donošenja presude bez održavanja rasprave i to upravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je to pravilno učinio i sud prvog stupnja.
8.3.Slijedom toga, po ocjeni ovog suda, ostali žalbeni navodi ni na koji način nisu doveli u dvojbu pravilnost odluke suda prvog stupnja.
9.Zbog svih prethodno navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu bez održavanja rasprave u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
10.Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci, 26. studenog 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić