Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-373/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Srđana Kuzmanića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju kao punomoćnica zastupa Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-7353/2021-21 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-7353/2021-21 od 27. veljače 2023.
II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
" I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.679,92 EUR / 12.657,34 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 13,81 kn / 1,83 EUR od 23.10.2008. do isplate
na iznos od 15,86 kn / 2,10 EUR od 18.11.2008. do isplate
na iznos od 8,61 kn / 1,14 EUR od 23.12.2008. do isplate
na iznos od 61,39 kn / 8,15 EUR od 29.01.2009. do isplate
na iznos od 86,82 kn / 11,52 EUR od 24.02.2009. do isplate
na iznos od 2,24 kn / 0,30 EUR od 20.03.2008. do isplate
na iznos od 59,84 kn / 7,94 EUR od 25.04.2009. do isplate
na iznos od 50,25 kn / 6,67 EUR od 21.05.2009. do isplate
na iznos od 48,51 kn / 6,44 EUR od 20.06.2009. do isplate
na iznos od 44,22 kn / 5,87 EUR od 24.07.2009. do isplate
na iznos od 33,76 kn / 4,48 EUR od 18.08.2009. do isplate
na iznos od 37,29 kn / 4,95 EUR od 19.09.2009. do isplate
na iznos od 30,56 kn / 4,06 EUR od 24.10.2009. do isplate
na iznos od 46,10 kn / 6,12 EUR od 19.11.2009. do isplate
na iznos od 44,09 kn / 5,85 EUR od 19.12.2009. do isplate
na iznos od 76,07 kn / 10,10 EUR od 28.01.2010. do isplate
na iznos od 78,43 kn / 10,41 EUR od 25.02.2010. do isplate
na iznos od 79,33 kn / 10,53 EUR od 16.03.2010. do isplate
na iznos od 101,76 kn / 13,51 EUR od 22.04.2010. do isplate
na iznos od 129,22 kn / 17,15 EUR od 15.05.2010. do isplate
na iznos od 145,06 kn / 19,25 EUR od 22.06.2010. do isplate
na iznos od 152,79 kn / 20,28 EUR od 05.08.2010. do isplate
na iznos od 169,38 kn / 22,48 EUR od 14.08.2010. do isplate
na iznos od 197,77 kn / 26,25 EUR od 21.09.2010. do isplate
na iznos od 178,11 kn / 23,64 EUR od 03.11.2010. do isplate
na iznos od 213,40 kn / 28,32 EUR od 16.11.2010. do isplate
na iznos od 269,51 kn / 35,77 EUR od 18.12.2010. do isplate
na iznos od 263,72 kn / 35,00 EUR od 01.02.2011. do isplate
na iznos od 282,94 kn / 37,55 EUR od 01.03.2011. do isplate
na iznos od 267,89 kn / 35,56 EUR od 26.03.2011. do isplate
na iznos od 261,00 kn / 34,64 EUR od 03.05.2011. do isplate
na iznos od 363,71 kn / 48,27 EUR od 01.06.2011. do isplate
na iznos od 370,62 kn / 49,19 EUR od 01.07.2011. do isplate
na iznos od 588,57 kn / 78,12 EUR od 11.08.2011. do isplate
na iznos od 7.884,71 kn / 1.046,48 EUR od 11.08.2011. do isplate
po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.582,69 eur / 11.924,78 kn1 zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od 27. veljače 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude, tuženica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Predmet ovog spora je tužiteljičin zahtjev za naplatu novčanog potraživanja koje je tuženica stekla na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica pa tužiteljica zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja.
6. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženica zaključile Ugovor o kreditu te da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 14.423,75 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženice na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje vozila, s otplatom od 72 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužiteljica i tuženica zaključile Ugovor o kreditu od 14. rujna 2006., solemniziran po javnom bilježniku Zorku Čavajdi iz Zagreba, dana 15. rujna 2006. pod brojem OU 1270/2006 (dalje u tekstu: Ugovor) te da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 14.423,75 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženice na dan korištenja kredita u svrhu kupnje vozila;
- da Ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u CHF;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao;
- da je kredit prijevremeno otplaćen na dan 10. kolovoza 2011. ;
- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 1.679,92 EUR.
8. Prilikom utvrđivanja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli kao prethodnog pitanja, prvostupanjski se sud pogrešno pozvao na presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je raspravljena ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
8.1. Međutim pobijana odluka zbog toga nije nepravilna obzirom da je o ništetnosti valutne klauzule raspravljano u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., koja je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2221/18, od 3. rujna 2019., a na koje odluke se i tužiteljica pozivala u historijatu tužbe. Navedenim presudama utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/2023 dalje u tekstu: ZOO);
9. Prvostupanjski je sud pozivom na članke 1111. i 1115. ZOO-a obvezao tuženicu kao nepoštenu stjecateljicu na povrat razlike preplaćenih anuiteta koje joj je tužiteljica platila na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu po pravilima stečenog bez osnove.
10. Svoju odluku u pogledu preplaćenih iznosa na ime razlike između tečaja valute CHF na dan isplate kredita i iznosa plaćenih tijekom otplate anuiteta kredita, prvostupanjski je sud pravilno temeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja Ručević vještačenja d.o.o., kojeg je kao stručnog i obrazloženog prihvatio u cijelosti.
11. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu (P.1401/12), a ona je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. slijedom čega zaključuje da s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 18. rujna 2021., nije nastupila zastara.
12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije pronašao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP- a, a nije ni počinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
13. Ocjenjujući važnije žalbene navode sukladno odredbi iz članka 375. stavka 1. ZPP-a valja istaknuti slijedeće.
14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda iz postupka kolektivne zaštite, a stoga jer se na njih pozivala i tužiteljica, a sve to u skladu s odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost, a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.
15. Tuženica je u ovom postupku mogla dokazivati da je informirala tužiteljicu o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe. S obzirom na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, za koje je sud u pojedinačnim postupcima vezan, jer ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženica nije tvrdila niti dokazala postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.
16. S obzirom da žalba i dalje ustraje u tome da su sporne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i uočljive te da je dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, to ne znači ujedno da ta odredba ugovora o kreditu nije nepoštena budući sama razumljivost mogućnosti promjene tečaja valute ne znači svijest o tome što sve može utjecati na tečaj ugovorene valute švicarskog franka, a baš pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe je ono što vezuje kako prvostupanjski sud tako i ovaj drugostupanjski sud tako da se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.
17. Što se tiče žalbenih navoda koji se tiču negativne razlike a odnose se na manje plaćene anuitete kada je tečaj CHF bio manji od važećeg na dan isplate kredita za istaknuti je da u ovom postupku nije bilo prigovora prijeboja radi prebijanja ili protutužbe što je uvjet prema shvaćanju ovog suda da bi se o tome raspravljalo ili odlučivalo, a da je to tako proizlazi iz pravnog shvaćanja VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje prihvaća i ovaj sud.
18. Protivno navodima žaliteljice pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (18. rujna 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.
19. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkom I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
20. S obzirom na to da žalitelj nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
