Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6325/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe Internis Design d.o.o. i okrivljenika odgovorne osobe JL, zastupani po braniteljici Aniti Prelec, odvjetnici iz [adresa] zbog prekršaja iz članka 115. stavak 1. točka 7. i stavak 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (''Narodne novine“ broj: 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 02. travnja 2025, broj: Pp-1657/2024-14, na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika pravne osobe Internis Design d.o.o. i okrivljenika odgovorne osobe JL, i potvrđuje se prvostupanjska odluka.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 02. travnja 2025, broj: Pp-1657/2024-14, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljenik pravna osoba Internis Design d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 eura, okrivljenik odgovorna osoba JL novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 115. stavak 1. točka 7. i stavak 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 40,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno po braniteljici podnijeli žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući okrivljenike osloboditi krivnje, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i dostaviti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uz obvezu provođenja uviđaja na licu mjesta i odnosnih vještačenja radi potrebnih utvrđenja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Suština žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na promjenu oznake čestice tijekom prvostupanjskog postupka uslijed katastarskih izmjena u k. o. [katastarska općina], na navode o stanju predmetnog prostora prije izvedenih neodobrenih radova te na nezadovoljstvo posebnim uvjetima ishođenim od Konzervatorskog odjela u Rijeci.
7. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
8. U predmetu je nesporno da su okrivljenici, na području koje je dio zaštićene kulturno-povijesne urbanističke cjeline grada Opatije (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), izveli radove formiranja površine za boravak na otvorenom, potporne zidiće, terasu s drvenom oblogom, betonsku stazu i stepenište, te ogradu tipa balustrade prema javnoj šetnici, bez prethodnog odobrenja Konzervatorskog odjela u Rijeci, iako se radi o kulturnom dobru. Promjena identifikacije čestice uslijed katastarskih izmjena ne mijenja činjenicu da se radovi odnose upravo na tu lokaciju te nije od utjecaja na odgovornost okrivljenika, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
9. Svi ostali žalbeni navodi, kojima okrivljeni iskazuju nezadovoljstvo posebnim uvjetima ishođenim od Konzervatorskog odjela u Rijeci, nisu odlučne činjenice u pogledu utvrđivanja prekršajne odgovornosti za inkriminirani događaj.
10. Kažnjivom odredbom članka 115. stavka 1. točke 7. i stavka 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisana je odgovornost pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi koja obavlja radnje na kulturnom dobru bez prethodnog odobrenja ili suprotno prethodnom odobrenju (članak 62. stavak 1.). U tom smislu za odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika nije odlučno što su okrivljenici imali suglasnost Ureda za prostorno uređenje Opatije iz 2000. godine, niti navodi da su radili nužne sanacijske intervencije koje ne utječu na krajobraz. Odlučno je jedino jesu li u inkriminiranom razdoblju izveli radove bez prethodnog odobrenja, a ta činjenica je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđena. Iz dokumentacije i fotografija nesporno proizlazi da su radovi izvedeni bez odobrenja nadležnog tijela. Prijedlog za uviđaj i vještačenje pravilno je odbijen kao nepotreban s obzirom na već utvrđene okolnosti i dokumentirane promjene na zaštićenom kulturnom dobru.
11. Nadalje, čak i kada postoji potreba hitne intervencije radi sprječavanja štete (npr. zbog klizišta terena), investitor je dužan bez odgode obavijestiti nadležni konzervatorski odjel i građevinsku inspekciju, kako bi se procijenila narav i nužnost radova te propisale dopuštene mjere. Okrivljenici to nisu učinili, nego su izveli opsežne građevinske zahvate bez ikakve prethodne komunikacije s nadležnim tijelima, zbog čega se na „nužnost“ radova ne mogu uspješno pozivati.
12. Slijedom navedenog, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja niti pravilnu primjeu materijalnog prava.
13. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenici nisu žalili zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
14. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena svakom okrivljeniku, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja minimalni iznos određen člankom 115. stavak 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, uz napomenu da nisu niti ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu opomene, a s obzirom na propisani iznos novčane kazne za predmetni prekršaj.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. studenog 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
