RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj 11 Pn-28/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras u pravnoj stvari tužitelja MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 59 protiv tuženika Lovačko društvo Duga Resa, OIB: 94850860702, Gornje Mrzlo Polje Mrežničko bb, Duga Resa, zastupan po punomoćniku Massimo Činić odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 36, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 17. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Lovačko društvo Duga Resa, OIB: 94850860702, Gornje Mrzlo Polje Mrežničko bb, Duga Resa, isplatiti tužitelju MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] novčani iznos od 1.896,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana nastanka štete tj. 19. travnja 2021. godine, pa do dana isplate, sve u roku od 15 dana.

II.

Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva od iznosa 1.896,68 EUR do iznosa 2.370,85 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III.

Nalaže se tuženiku Lovačko društvo Duga Resa, OIB: 94850860702, Gornje Mrzlo Polje Mrežničko bb, Duga Resa, naknaditi tužitelju MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 2.301,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. studenog 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 19.04.2021. godine tužitelj sudjelovao u nesreći kao vozač u osobnom automobilu, registarske oznake: KA385HZ. Naime, predmetnog dana VĐ upravljao je osobnim automobilom KA385HZ, marka i tip vozila VOLKSWAGEN PASSAT. Dolaskom na 3,1 km 1. dionice državne ceste broj 23 ([adresa]) kod mjesta Šeketino Brdo, grad [adresa], tužitelju je na predmetnoj dionici ceste izletjela srna uslijed kojeg udarca mu je nastala šteta na vozilu. Prema Potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od dana 18. svibnja 2021. godine, divljač srna koju je tužitelj udario, udaljila se s mjesta događaja s lovnog područja LD Duga Resa, o čemu je obaviješteno navedeno lovačko društvo, a na mjesto događaja pristupio je CĐ.

U predmetnoj prometnoj nesreći, tužitelju je došlo do nastanka znatne materijalne štete na vozilu. Na vozilu M1 registarskih oznaka [registarska oznaka], oštećen je prednji branik, ukrasna maska, nosač prednjeg lijevog svjetla i prednji lijevi blatobran što je vidljivo iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Karlovačka, Policijska postaja Duga Resa, od dana 18.05.2021. godine. Također, na osobnom automobilu pronađeni su tragovi dlake koje odgovaraju dlaci divljači srne, a isti su fiksirani fotografijom te izuzeti i pohranjeni u PP Duga Resa.

Istoga dana u 01:50 sati tužitelj je pristupio ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu. Sukladno Zapisniku, utvrđeno je da tužitelj nije konzumirao alkohol.

Tužitelj je dana 28. lipnja 2021. godine izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu kod trgovačkog društva Auto Hrvatska Automobili d.o.o. gdje je detaljno opisana nastala šteta na predmetnom vozilu koje je sudjelovalo u štetnom događaju opisanom u točki II. i III. tužbe te je ustanovljeno da u ponudi trgovačkog društva Auto Hrvatska Automobili d.o.o., ukupna cijena za popravak automobila iznosi 2.839,34 EUR.

V. Člankom 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) propisano je da oštećena osoba, odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, koje je ovlašteno sklopiti sporazum u vezi sa odštetnim zahtjevom.

S tim u vezi, tužitelj se izravno s odštetnim zahtjevom obratio CROATIA OSIGURANJU d.d. s kime je tuženik imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]. Međutim, s navedenim osiguranjem nije postignuta izvan sudska nagodba radi naknade pretrpljene štete. Slijedom toga, CROATIA OSIGURANJE d.d. je naknadno tužena, ali na temelju podneska od dana 13. lipnja 2022. godine, ustanovljeno je da je tuženo osiguranje s kojim je lovačko društvo imalo ugovorenu policu osiguranja, dosegnulo agregatni limit što znači da se dosegnuo iznos koji sa police osiguranja može biti isplaćen te obveza osiguratelja više ne postoji. Slijedom svega navedenog, tužitelj je protiv navedenog osiguranja povuklo svoju tužbu te izravno od štetnika potražuje naknadu štete.

Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a definirana šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Člankom 20. ZOO-a određeno je da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira.

Članak 1063. ZOO-a propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Članak 1064. ZOO-a određuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi. Članak 1066. ZOO-a propisuje da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

Članak 76. st. 1. Zakona o lovstvu (NN 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje u tekstu: ZL) propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

Člankom 78. stavkom 1. ZL-a navodi da je jedna od vrsta šteta u lovištima pod točkom 1. šteta na imovini je šteta koju divljač prouzroči svojim djelovanjem tako da smanji vrijednost pokretnina ili nekretnina u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba.

Članak 80. stavak 1. ZL-a određuje da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovo ovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona.

Člankom 22. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) propisano je kako je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, dok je stavkom 3. istog članka propisano kako su ugovorom o osiguranju pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.

S tim u vezi, za štetu koja nastane nalijetanjem vozila na divljač redovito odgovara lovačko društvo na čijem području se prometna nezgoda desila. Ta odgovornost proizlazi iz općih pravila o odgovornosti za štetu. Utvrdila ju je sudska praksa, koja je zauzela jednoznačan stav da je divlja životinja u prirodi „opasna stvar”. Tako je u presudi Županijskog suda u Rijeci, Gž-2585/2020-8, od 12. srpnja 2022. godine navedeno: „11. U odnosu na mjerodavno materijalno pravo, prvostupanjski sud zauzima stav da se u konkretnom slučaju, suprotno stavu tuženika, ne primjenjuje odredba čl. 50. st.1. Zakona o cestama (NN br...) kojom je propisana odgovornost za štetu trećima nastalu naletom divljači po osnovi krivnje, već odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br...) kojima je propisana odgovornost za štetu od opasne stvari, budući da divljač koja se kreće javnom cestom predstavlja opasnu stvar“ (Županijski sud u Rijeci, Gž-2585/2020-8, od 12. srpnja 2022. godine).

Uslijed toga, za štetu koja nastane od te životinje odgovara njezin imatelj, odnosno – lovačko društvo. Ovdje se radi o tzv. objektivnoj (ili kauzalnoj) odgovornosti za štetu. Također, navodimo da tužitelj nije bio pod utjecajem alkohola niti je utvrđena vožnja neprilagođenom brzinom pa stoga nema doprinosa nastanku štetnog događaja niti oslobođenja od odgovornosti na strani tuženika.

Zaključno, tužitelj ističe kako je u ovom konkretnom slučaju nastupio štetni događaj, a slijedom kojeg je nastala šteta na strani tužitelja koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa samim štetnim događajem, kao i da na strani tuženika postoji odgovornost, odnosno obveza za naknadu štete, i to izravna, jer se tužitelj neuspješno pokušao naplatiti od osiguravajućeg društva s kojim tuženik ima ugovorenu policu osiguranja, stoga tužitelj izravno od lovačkog društva potražuje isplatu materijalne štete u iznosu od 2.370,85 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, a budući da je jasno kako je tužitelju nastala šteta koja do dana sastavljanja ove tužbe nije nadoknađena, predlaže se naslovnom Sudu, makar i zbog ogluhe, donijeti presudu kojim zahtjeva platež iznosa od 2.370,85 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je Grad Duga Resa kao zakonsku obvezu izradio, Program zaštite divljači za površine izvan lovišta grada [adresa] za razdoblje 01. travnja 2021. godine do 31. ožujka 2031. godine (slika naslovne stranice Programa u privitku.

Grad Duga Resa je formirao lovište XXII/247 Grad Duga Resa sa kartom lovišta.

Grad Duga Resa je potpisao Ugovor sa LD Duga Resa (i sa ostala 4 lovačka društva koja potpadaju pod lovište Grada, a prije su pripadala lovačkim društvima) za izlaske na poziv policije zbrinjavanje divljači u prometu i komisijski pregled šteta u poljoprivredi, u ime i za potrebe Grada.

I prije navedenog razdoblja, LD Duga Resi je bilo naloženo od strane Ministarstva poljoprivrede i šumarstva da za potrebe osiguranja, koje je Ministarstvo ugovorilo za cijelu Republiku Hrvatsku, mora izlaziti na poziv Policije na štetne događaje i zbrinjavati divljač o svom trošku i u svoje uređene sabirne jame.

Oštećenika u štetnom događaju smo morali uputiti na direktnu prijavu štete osiguravatelju, te je sva korespondencija bila direktna bez obavještavanja o tome lovačkog društva.

U predmetnom slučaju Oštećenik (tužitelj) je upućen na Croatia osiguranje i sa njima je sve sam dogovarao.

Croatia osiguranje je nas konzultirala, a mi smo potvrdili da smo izašli na poziv Policije (CĐekonom) i potvrdili nastalu štetu, ali divljač nismo pronašli niti drugi dan u bližoj okolici štetnog događaja.

Temeljem dostavljene dokumentacije uz tužbu (Croatia osiguranje d.d.- Obavijest o neosnovanom zahtjevu) tužitelj nije dokazao, da je štetu prouzročila divljač (vještačenje dlake), jer je u to vrijeme srneća divljač promijenila dlaku u ljetnu, koja je vrlo slična psećjoj.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu PU karlovačke od 18. svibnja 2021., u ponudu Auto Hrvatske automobili te dokumentaciju Croatia osiguranje d.d., u program zaštite divljač za površinu izvan lovišta Grada Duga Rese, u nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanje i vještačenja Ivan Vučetić, proveo prometno vještačenje uz nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. Domagoja Puljića, saslušao svjedoka CĐ, tužitelja i vještaka Domagoja Puljić.

Ovaj sud je iz potvrde PU Karlovačke P Duga Resa od 18. svibnja 2021. godine utvrdio nespornim da je tužitelj dana 19.04.2021. godine sudjelovao u nesreći kao vozač u osobnom automobilu, registarske oznake: KA385HZ marka i tip vozila VOLKSWAGEN PASSAT te da mu je tom prilikom dolaskom na 3,1 km 1. dionice državne ceste broj 23 ([adresa]) kod mjesta Šeketino Brdo, grad [adresa], na predmetnoj dionici ceste izletjela srna uslijed kojeg udarca mu je nastala šteta na vozilu.

Prema Potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od dana 18. svibnja 2021. godine, divljač srna koju je tužitelj udario, udaljila se s mjesta događaja s lovnog područja LD Duga Resa, o čemu je obaviješteno navedeno lovačko društvo, a na mjesto događaja pristupio je CĐ.

Premda tuženik osporava pasivnu legitimaciju kao i da temeljem dostavljene dokumentacije tužitelj nije dokazao da je štetu prouzročila divljač, jer u to vrijeme srneća divljač mijenja dlaku u ljetnu, a koja je vrlo slična psećoj, to je ovaj sud našao za shodno provesti dokaz vještačenje mikroskopskom analizom izuzete dlake životinje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ OĐ“, pa je mikroskopskim pregledom dostavljenih dlaka utvrđeno da su iste životinjskog porijekla i pripadaju porodici jelena.

Nadalje, ovaj sud je iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od dana 18. svibnja 2021. godine utvrdio da je kritične zgode na vozilu tužitelja M1 registarskih oznaka [registarska oznaka] došlo do nastanka znatne materijalne štete te je oštećen prednji branik, ukrasna maska, nosač prednjeg lijevog svjetla i prednji lijevi blatobran.

Imajući u vidu da je istoga dana u 01:50 sati tužitelj pristupio ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu to je sukladno Zapisniku policije utvrđeno je da tužitelj nije konzumirao alkohol, pa sud nije utvrdio da bi sukladno odredbama čl. 1064 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja jer je sud utvrdio da se tužitelj pridržavao svih prometnih pravila na cesti.

Premda tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije ističući da tuženik nije lovo ovlaštenik na području na kojem se dogodio štetni događaj ovaj sud je isti prigovor odbio kao neosnovan jer je iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od dana 18. svibnja 2021. godine utvrđeno da je divljač srna sa lovnog područja LD Duga Resa, a sam tuženik je iz dostavljene karte lovišta sporno mjesto označio kao dio lovišta kojim gospodari. Da je tome tako sud je utvrdio iz iskaza svjedoka HĐ kao člana društva koji je bio pozvan na lice mjesta te potvrdio navode da je mjesto gdje se dogodila nesreća mjesto kojim gospodari tuženik te da su se i ranije na istom događale takve nesreće sa divljači.

Premda tuženik ističe da je Grad Duga Resa kao zakonsku obvezu izradio Program zaštite divljači za površine izvan lovišta grada [adresa] i to za razdoblje od 01. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. godine to je ovaj sud utvrdio da isto nije od utjecaja na odgovornost tuženika glede nastale štete od divljači, a na mjestu kojim gospodari tuženik.

Premda je Croatia osiguranje d.d. kao osiguravatelj tuženika odbio nadoknaditi nastalu štetu tužitelju zbog agregatnog limita to isto ne oslobađa tuženika na nastalu štetu po citiranim odredbama članka 80 Zakona o lovstvu, a u svezi s člankom 1063 i 1064 Zakona o obveznim odnosima.

Ovaj sud u tom smislu drži neosnovanim navode tuženika da javna cesta i druga javna površina i građevinsko područje unutar lovišta ne može biti dio lovišta tj. da se radi o površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta sukladno čl. 47 st.1 Zakona o lovu, budući je sud nesporno utvrdio da se nalet divljači dogodio na javnoj cesti, a ne u naseljenom području i da je isto dio lovišta kojem gospodari lovačko društvo.

Kako je sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev to je glede visine tužbenog zahtjeva našao za shodno provesti procjenu po sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila.

Tužitelj je dana 28. lipnja 2021. godine izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu kod trgovačkog društva Auto Hrvatska Automobili d.o.o. gdje je detaljno opisana nastala šteta na predmetnom vozilu koje je sudjelovalo u štetnom događaju te je ustanovljeno da u ponudi trgovačkog društva Auto Hrvatska Automobili d.o.o., ukupna cijena za popravak automobila iznosi 2.839,34 EUR.

Kako je tuženik prigovorio procjeni štete na predmetnom vozilu kod trgovačkog društva Auto Hrvatska Automobili d.o.o. to je ovaj sud našao za shodno isto provesti po sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila ing. Domagoju Puljić.

Vještak je u svome nalazu utvrdio da su prema Potvrdi koju je izdala Policijska postaja Duga Resa pod brojem KLASA: 211-04/21-O/3192; URBROJ: 511-05-08/06- O-46-2/2021 od 18.05.2021. koja je sastavni dio spisa, te Izvidu štete koju je Croatia osiguranje d.d. napravila 12.05.2021. pod oznakom štete: 70-IMOD- 3656/2021 i prema Ponudi AutoHrvatske koja je napravljena 28.06.2021. godine na vozilu tužitelja nastala oštećenja na: Pokrovu branika, Rešetki zraka, Držač branika, Vodilica branika, Rešetka hladnjaka, Lijevo svjetlo, Lijeva maglenka, Prednji lijevi blatobran.

Predmetno vozilo je zastarjelo odnosno proizvode se novi modeli koji posjeduju određene inovacije i poboljšanja u tehničkim značajkama, funkcionalnosti, ekonomičnosti, eksploataciji i estetskom izgledu. Njegov tehnički nasljednik može se danas nabaviti prema podacima s mrežne stranice https://www.volkswagen.hr po preporučenoj cijeni do registracije od 43.428,45 EUR

Kako se radi o vozilu koje je tehnički savršenije od predmetnog vozila potrebno je cijenu umanjiti za oko 25% prema metodologiji za procjenu štete na vozilima, odnosno maksimalno umanjenje vrijednosti zbog zastarjelosti vozila 34.742,76 EUR U trenutku štetnog događaja vozilo je bilo staro oko 12 godine i 8 mjeseci. Uzimajući u obzir starost vozila te njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila vještak procjenjuje da je vozilo amortiziralo oko 79% vrijednosti novog vozila, tako da vrijednost predmetnog vozila iznosi 7.295,97 EUR.

Prosječna kilometraža za ovu vrstu vozila tijekom 12 godine i 8 mjeseci iznosila bi 1.500 km mjesečno ili za navedeni period ukupno 228.000 km. Predmetno vozilo je u istom periodu prešlo 176.000 km, što je oko 52.000 km manje od prosjeka. Ovaj manji broj prijeđenih kilometara uvećava njegovu vrijednost za oko 1%/5.000 km ili ukupno oko 10% pa tržna vrijednost predmetnog vozila iznosi 8.025,56 EUR.

Uspoređujući Izvid štete, koji je napravljen od strane Croatia osiguranja d.d. 12.05.2021. godine pod oznakom štete 70-IMOD-3656/2021 u kojem su navedeni dijelovi koje je potrebno zamijeniti, sa Ponudom AutoHrvatske Automobili d.o.o. koja je napravljena na temelju pregleda predmetnog vozila vještak zaključuje da se u većem dijelu navode isti dijelovi koje je potrebno zamijeniti i iznosi oko 21.393,04 HRK, preračunato 2.839,34 EUR.

Takav Izvid štete obuhvaća zamjenu dijelova zajedno sa količinom ručnog rada i potrošnjom sitnog potrošnog materijala koji se procjenjuje da je potreban prilikom zamjene dijelova i popravak dijelova koji se mogu popraviti. Trošak ručnog rada i sitnog potrošnog materijala iznosi oko 2.010,39 HRK, preračunato 266,82 EUR. Prema Ponudi AutoHrvatske Automobili d.o.o. za ručni rad i sitni potrošni materijal je potrebno oko 2.980,41 HRK, preračunato 395,56 EUR.

Budući se Izvid štete koju je napravila Craotia osiguranje d.d. i Ponuda od AutoHrvatske Automobili d.o.o. razlikuju u pojedinim stavkama vještak uzima omjer vrijednosti navedenih stavki koji iznosi 0,6745. Uzevši u obzir takav omjer, vještak procjenjuje visinu djelomične štete na 2.370,85 EUR.

Kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da nije jasno kada i gdje je vozilo popravljeno i koliki je novčani iznos utrošen na popravak vozila budući da tužitelj nije dostavio bilo kakav račun niti potvrdu da bi račun bio plaćen već dostavlja samo ponudu po kojoj sam iskazuje da nije popravio vozilo vještak je naveo da nema materijalnih dokaza da su neki od dijelova zamijenjeni, a samim time navodi da ne zna jesu li ugrađeni originalni ili zamjenski dijelovi te je li plaćen PDV time da je u iznos procijenjene visine štete od 2.370,85 EUR uključen i PDV. Ujedno navodi da se ne bi radilo o istoj vrijednosti procjene ako bi dijelovi bili za zamjenu ili ako su bili za popravak, jer bi u tom slučaju vrijednost novih dijelova bila veća u odnosu na oštećene dijelove koji bi se samo popravljali.

Vještak je mišljenja da su oštećeni dijelovi bili nevjerojatnije bili za zamjenu, a popravljanje vozila u vlastitom aranžmanu smanjuje vrijednost vozila te bi se tada radilo o manjem iznosu visine štete.

Glede prigovora tužitelja glede razlike između izvida štete koja je napravila Croatia osiguranje d.d. i Auto Hrvatska automobili d.o.o. u omjeru i stavki od 0,6745 vještak ističe da je kod izvida štete data procjena bez cijena izuzev za limarske radove dok je kod ponude Auto Hrvatske automobili d.o.o. dat troškovnik sa svim stavkama i cijenama, pa je iste uzeo u obzir kao korektne i prihvatljive te je njegova metoda bila da se uzme sredina od tih dviju ponuda i izvida te je iz toga nastala i razlika.

Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao i očitovanje vještaka na koji nije bilo daljnjih prigovora to je ovaj sud prihvatio utvrđenu visinu štete na vozilu tužitelja od 2.370,85 EUR, ali isti iznos nije u potpunosti dosudio tužitelju već je dosuđen iznos od 1.896,68 EUR obzirom da tužitelj nije dokazao da bi za popravak djelomične štete na iznos od 2.370,85 EUR platio PDV od 25 %.

Kako je sud tijekom postupka utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo nepravilnog postupanja vozača, a šteta nije nastala zbog provođenja lova to je ujedno ovaj sud utvrdio da se sukladno odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, a prema kojima se divljač na javnoj cesti smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, odnosno u konkretnom slučaju tuženik.

Slijedom iznijetog valjalo je sukladno citiranim odredbama čl. 76 st. 2 Zakona o lovstvu, a u svezi s čl. 1064. ZOO-a dosuditi tužitelju na ime djelomične štete iznos od 1.896,68 EUR uz zakonsku zateznu kamatu od 19. travnja 2021. godine tj. dana nastanka štete, a sve sukladno odredbama čl. 1086 Zakona o obveznim odnosima.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku, a koji trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 18. travnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 15. srpnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 30. listopada 2024. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanja na ročištu od 12. prosinca 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 21. ožujka 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 15. travnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 10. srpnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR,

sastav podneska od 29. srpnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 17. listopada 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 74,85 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,85 EUR, sveukupno 2.462,20 EUR.

Kako je tužitelj uspio sa 80 % od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva to mu je u tom omjeru sud i dosudio prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.969,76 EUR, time da je trošak naknade za prometno vještačenje u iznosu od 398,13 EUR, naknada za pristup vještaka na ročište u iznosu od 120,20 EUR te naknade za provedeno biološko vještačenje u iznosu od 27,97 EUR sud dosudio u cijelosti, jer je isti trošak bio neophodan tužitelju neovisno o omjeru uspjeha tužitelja u postupku.

Ovaj sud je dosudio i trošak tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 15. travnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 07. srpnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 17. listopada 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 74,85 EUR sveukupno 1.074,85 EUR.

Kako je tuženik uspio sa 20 % od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva to mu je u tom omjeru sud i dosudio prouzročeni parnični trošak u iznosu od 214,97 EUR.

Prebijajući prouzročeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 2.516,06 EUR sa parničnim troškom tuženika u iznosu od 214,97 EUR ovaj sud je u konačnici dosudio tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.301,09 EUR time da je na tako dosuđeni iznos sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 ZOO-a počem od dana donošenja presude 26. studenog 2025. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu, 26. studenog 2025.

S u d a c : Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, Gajeva 59

2. Massimu Činić odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 36