Posl. br. P-314/2022-35
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZJ iz [adresa], kbr. 175, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. DJ iz [adresa], kbr. 224, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbnici ZJ iz Z, kbr. 175, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji zastupani po punomoćniku SJ, odvjetniku u [adresa], protiv tužene TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vicku Dabeliću, odvjetniku u Orebiću, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 20. listopada 2025., u prisustvu tužitelja i njihova punomoćnika te zamjenika punomoćnika tužene, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu održanom radi objave odluke dana 26. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji i to ZJ iz [adresa], kbr. 175, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DJ iz Š, kbr. 224, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednici iza pok. AJ iz Š, kbr. 224, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici zk. čest. br. 3682, vrt, površine 104 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u omjeru od 1/4 dijela u odnosu na cijelo, pa je tužena TJ iz [adresa], NJ i D 14, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trpjeti da tužitelji ZJ iz [adresa], kbr. 175, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DJ iz [adresa], kbr. 224, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishode uknjižbu prava vlasništva na prethodno navedenoj i opisanoj nekretnini na svoje ime i vlasništvo i to svaki od tužitelja u omjeru od 1/4 dijela u odnosu na cijelo.
II. Nalaže se tuženoj TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima ZJ iz [adresa], kbr. 175, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DJ iz [adresa], kbr. 224, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.815,85 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi se prije svega navodi da je pravomoćnim rješenjem ovog suda, posl. br. Ob-23/2017 od 3. svibnja 2018., tužitelj ad 3/ djelomično lišen poslovne sposobnosti u pogledu odlučivanja o liječenju i provođenju liječenja, smještaja u adekvatnu ustanovu i u pogledu raspolaganja i upravljanja nepokretnom imovinom kao i vrijednim pokretninama, dok može raspolagati svojim novčanim sredstvima, u visini koja je tada određena na iznos od 1.500,00 kuna mjesečno, pa mu je stoga tužiteljica ad 1/ rješenjem Centra za socijalnu skrb u Korčuli od 3. listopada 2018. imenovana za skrbnicu. Nadalje, navodi se da su parnične stranke djeca pok. VJ iz [adresa] koji je preminuo **.**.2017., a iza čije smrti ostavinski postupak još uvijek nije okončan. Pokojni otac parničnih stranaka bio je evidentiran kao zemljišno knjižni vlasnik određene imovine koja je predmetom ostavinskog postupka koji je u tijeku, međutim, on je bio i izvanknjižni vlasnik imovine koju je stekao za života, a koju nikada nije upisao na svoje ime. Tako je bio vlasnik i nekretnine preciznije opisane u izreci ove presude koju je kupio još 80. -ih godina prošlog stoljeća, a koja nekretnina je položena uz njegove nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojim nekretninama je njegova obiteljska kuća i jedan apartman uz tu kuću, pri čemu su sve nekretnine međusobno integrirane i u posjedovnom smislu predstavljaju jednu cjelinu koju je otac stranaka posjedovao sve do svoje smrti. Nekretninu koja je predmetom ove tužbe otac parničnih stranaka kupio je od obitelji D i BJ iz [adresa], o čemu očito nije sačinio kupoprodajni ugovor, pa se stoga i nije upisao kao njen vlasnik niti je svoj posjed evidentirao u katastarskim operatima, unatoč činjenici da je i ova nekretnina bila u njegovom isključivom faktičnom posjedu i vlasništvu. Na ovoj nekretnini nalazi se nekoliko stabala maslina koje je održavao otac stranaka, a na njoj je izgradio i dva tuša koje su koristile gosti njegova kampa kojeg je još od 80.-ih godina prošlog stoljeća otac stranaka imao na imanju oko svoje kuće. Osim tuševa na ovoj nekretnini postavljeni su i sudoperi koji su korišteni od strane gostiju kampa kao i septička jama koja je napravljena radi skupljanja otpadnih voda. Do ove nekretnine otac stranaka doveo je i instalacije vode i struje, a sve kako bi se sadržaji napravljeni na ovoj nekretnini mogli koristiti. Na dijelu ove nekretnine, koji je položen prema glavnoj cesti Viganj – Lovište, otac stranaka sagradio je i garažu koju je koristio za držanje osobnog vozila kao i za odlaganje poljoprivredne opreme i alata. Dakle, otac stranaka je još od 80.- ih godina prošlog stoljeća u kvalificiranom posjedu utužene nekretnine na kojoj je dijelom sagradio garažu, tuševe i septičku jamu, a koji posjed mu nitko nikada nije osporavao niti ometao, pa tužitelji smatraju kako je njihov otac dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti. Svi prednji navodi tužbe jako dobro bili su poznati i tuženoj, koja je dakle sestra tužitelja, a ona je usprkos navedenom na prijevaran način, iskoristivši činjenicu smrti svog oca kao i to da on za života nije upisao svoje pravo vlasništva na ovoj nekretnini, dana 14. kolovoza 2018. u svojstvu kupca zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa nasljednicima pok. UJ sina D i BJ, i to ŽJ, ĆJ, IJ i EJ, te je za iznos od 3.120,00 kn od njih kupila nekretninu koja je predmetom tužbe, da bi potom dana 24. travnja 2019. u zemljišnim knjigama suda izvršila i uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. U samom ugovoru navedeno je da tužena kao kupac stupa u posjed predmetne nekretnine odmah, međutim, to nije točno jer se prodavatelji u tom trenutku nisu nalazili u posjedu ove nekretnine pa tako posjed iste nisu mogli ni prenijeti na tuženu. Ovo iz razloga što su se u suposjedu iste nekretnine, kao nasljednici svog oca, zapravo već nalazile sve parnične stranke, a što pokazuje da ovaj ugovor zapravo nije niti izvršen. Tužena je ovaj ugovor sklopila iz razloga da bi na takav način naštetila tužiteljima, pa tuženu nije moguće smatrati stjecateljem u dobroj vjeri, niti je tužena stupila u isključivi posjed temeljem ovog pravnog posla, već se u suposjedu nekretnine nalazi kao jedna od nasljednica oca VJ. Stoga tužena provedbom ugovora o kupoprodaji u zemljišne knjige nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti, već tuženoj kao jednoj od nasljednica VJ, koji je bio stvarni ali vanknjižni vlasnik ove nekretnine, zapravo pripada pravo vlasništva 1/4 dijela iste, dok preostali dio ove nekretnine na jednake dijelove pripada tužiteljima. Kako je tužena u zemljišnim knjigama suda temeljem neizvršenog ugovora o kupoprodaji upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti, iako ova nekretnina na jednake dijelove pripada svim parničnim strankama kao nasljednicima pok. VJ, to tužitelji ustaju predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
1.1. Tužena u svom odgovoru na tužbu, a kojeg je podnijela putem svog punomoćnika Vicka Dabelića, odvjetnika u Orebiću, u bitnom navodi kako su neistiniti navodi tužitelja da bi otac parničnih stranaka predmetnu nekretninu kupio od obitelji D i BJ, već se navodi kako je otac stranaka uzurpirao manji dio ove nekretnine, ali kako je nikada nije kupio i njegov posjed nije bio pošten, to nikada nije stekao pravo vlasništva ove nekretnine. Da otac stranaka ovu nekretninu nije kupio potvrđuje i činjenica da o tom poslu nije sačinjen nikakav kupoprodajni ugovor ili potvrda o isplati cijene, a što je tužiteljima kao njegovoj djeci jako dobro poznato. To je bilo poznato i pokojnom ocu stranaka, pa je on još za života poticao svoju djecu da ovu nekretninu kupe od obitelji BJ, za što tužitelji nisu bili zainteresirani, pa je upravo tužena ovu nekretninu kupila od BJ, kako je to svojedobno i obećala svom ocu. Osim ove nekretnine tužena je kupila i druge nekretnine koje se nalaze u neposrednoj blizini, a označene su kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pa je na svim ovim nekretninama obavljala turističku djelatnost, odnosno postavila montažne kućice koje je iznajmljivala turistima. Kako otac parničnih stranaka nikada nije bio vlasnik predmetne nekretnine, niti je mogao postati njen vlasnik dosjelošću budući da za isto nisu ispunjeni zakonski uvjeti, to tužitelji kao njegovi zakonski nasljednici po njegovoj smrti ovu nekretninu od njega nisu niti mogli naslijediti. Obzirom na navedeno tužena smatra kako je tužbeni zahtjev neosnovan pa ga predlaže odbiti, a na pripremnom ročištu tužena je osporila i to da bi otac parničnih stranaka ikada bio u posjedu utužene nekretnine.
1.2. U ovakvim svojim navodima stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka.
2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: smrtnog lista za VJ od 28. prosinca 2018., rješenja Centra za socijalnu skrb Korčula od 3. listopada 2018., povijesnog zk izvatka za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesnog zk izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog u potpisu prodavatelja 14. kolovoza 2018. i 20. kolovoza 2018., zk izvadaka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana od 10. siječnja 2023., tužbe iz predmeta pod posl. br. Psp-44/2019, rješenja od 24. rujna 2021. pod posl. br. Psp- 32/2020, dopisa upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava u Korčuli od 1. listopada 2019., dopisa tužene od 12. veljače 2018. u predmetu pod posl. br. UP/I-350- 05/13-02/8859, rješenja Ispostave službe za gospodarstvo u Korčuli od 17. svibnja 2013., rješenja Ispostave službe za gospodarstvo u Korčuli od 7. ožujka 2018., rješenja Ispostave službe za gospodarstvo u Korčuli od 8. ožujka 2018., Potvrde od 20. kolovoza 2018., pregledan je cjelokupni spis ostavinskog postupka iza smrti VJ posl. br. O- 79/2025 (ranije posl. br. O-104/18), održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka na kojeg su radi neposrednog opažanja nekretnine pozvani i svi predloženi svjedoci, u svojstvu svjedoka saslušani su ŽJ, ĆJ, EJ, ČJ, CJ, RJ i MJ, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parničnih stranaka. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem tužene, a ovo iz razloga što je ista bila uredno pozvana na ročište predviđeno za saslušanje parničnih stranaka, a pozivu suda nije se odazvala niti je valjano (argumentirano) opravdala svoj izostanak (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)). Također, tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka KJ i FJ, a ovo iz razloga što je tužiteljska strana odustala od njihova saslušanja. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu vidljivo je da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnica utužene nekretnine u cijelosti upisana tužena, a ista je upis svog prava vlasništva na ovoj nekretnini postigla provedbom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. kolovoza 2018. u zemljišne knjige, pri čemu su kao prethodni vlasnici iste ove nekretnine, tada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], bili upisani prodavatelji iz navedenog kupoprodajnog ugovora, dakle ŽJ, ĆJ, HJ (ranije EJ) i IJ. Ove činjenice su među strankama nesporne, a isto proizlazi i iz povijesnog zk izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Među parničnim strankama nesporno je i to da su parnične stranke nasljednice VJ, a koji je njihov otac i umro je 24. prosinca 2017., pri čemu je iza njegove smrti u tijeku ostavinski postupak koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. O-79/2025. Pregledom spisa ovog ostavinskog postupka utvrđeno je da je VJ umro bez oporuke te da su parnične stranke svi njegovi presumptivni zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, pri čemu ovaj ostavinski postupak zbog spora među nasljednicima što sve točno predstavlja ostavinsku masu njihova oca još uvijek nije dovršen.
2.2. Među strankama u ovom parničnom postupku zapravo je sporno da li je njihov pok. otac VJ bio stvarni ali izvanknjižni vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], da li je ova nekretnina bila u njegovom isključivom posjedu sve do trenutka njegove smrti, kako to tvrde tužitelji, a osporava tužena, ili je pak ova nekretnina posebno vlasništvo tužene stečeno temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa osobama koje su u trenutku sklapanja ugovora u zemljišnim knjigama suda bile upisane kao vlasnice ove nekretnine, kako to tvrdi tužena, a osporavaju tužitelji, te da li je tužena u trenutku sklapanja ovog kupoprodajnog ugovora od strane prodavatelja uvedena u posjed kupljene nekretnine kako to tvrdi tužena, a osporavaju tužitelji, tvrdeći da je ova nekretnina u tom trenutku već desetljećima bila u posjedu zajedničkog oca parničnih stranaka. Upravo je na utvrđenje ovih, među strankama spornih okolnosti, sud i proveo dokaze predložene po samim strankama.
2.3. Sam izgled utužene nekretnine utvrđen je prilikom uviđaja na licu mjesta koji je održan 12. ožujka 2025., i to nakon što su baš tužitelji predmetnu nekretninu prikazali sudu i mjerniku vještaku, budući da ovu nekretninu nije mogla pokazati prodavateljica ŽJ koja je navela da ne zna gdje se predmetna nekretnina uopće nalazi. Tom prilikom utvrđeno je da se radi o nekretnini koja se nalazi u istočnom međašu sa kućom kbr. 229, a koja je nesporno bila u vlasništvu oca stranaka, a koja nekretnina je sa svoje sjeverne strane od susjedne nekretnine omeđena betonskim zidom. U krajnjem sjeveroistočnom dijelu sporne nekretnine zatečena je manja pomoćna zgrada u derutnom stanju, a koja je ranije očito služila kao WC za nekadašnji kamp budući su u njoj pronađena dva umivaonika i dvije wc školjke. Na zapadnoj strani pomoćnog objekta zatečen je i bojler za grijanje vode, a isto tako na opisanom wc-u vidljivi su tragovi električnih instalacija u smislu vodiča, prekidača i rasvjetnih tijela, sve u jako derutnom stanju. Središnji dio sporne nekretnine u naravi predstavlja vrt sa tri stabla masline, koja su prema procjeni suca starija od 50 godina, a u kojem vrtu je odmah ispred opisanog wc-a u tlu ukopana septička jama dimenzija otprilike 3x4 metra. Jugoistočni dio utužene nekretnine u naravi je uređeno kao manje stepenište koje vodi na javnu cestu, dok jugozapadni dio nekretnine u naravi predstavlja garažu koja je prema procjeni suca sigurno sagrađena prije više od 20 godina. Ovu nekretninu, a uz pomoć skice iz 1998. koju je pribavio od nadležnog katastra, mjernik vještak identificirao je kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz napomenu kako je opisana garaža većim dijelom sagrađena na utuženoj nekretnini dok je manjim južnim dijelom, prema asfaltiranoj cesti, garaža sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] i dijelu 3690/2, sve k. o. [katastarska općina]. Prema zapažanju mjernika vještaka zapadna granica utužene nekretnine na terenu nije jasno vidljiva budući je nekretnina uklopljena sa sjeveroistočnim dijelom objekta označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako je zatečeno stanje na licu mjesta u bitnom odgovaralo skici iz 1998. koju je iz katastra pribavio mjernik vještak, to je punomoćnik tužitelja odustao od svog prijedloga da se sačini precizna skica lica mjesta koja bi prikazivala utuženu nekretninu. Nakon što je mjernik vještak na samom licu mjesta usmeno dao svoj nalaz i mišljenje punomoćnici stranaka nisu imali prigovora na njegov nalaz. Naknadno je punomoćnik tužene, svojim podneskom od 4. svibnja 2025., osporio nalaz mjernika vještaka navodeći da je mjernik vještak svoj nalaz i mišljenje dao na temelju skice koja je nastala 1988., a što je zapravo netočno budući je mjernik vještak svoj nalaz i mišljenje dao na temelju službene skice iz katastra koja je nastala 1998. Nadalje se navodi kako je nalaz mjernika vještaka suprotan skici vještačenja od 23. listopada 2017. koja potječe iz ovosudne parnice pod posl. br. Psp-42/2016 kao i kopiji katastarskog plana sa Geoportala, a iz kojeg razloga punomoćnik tužene predlaže da sud pozove mjernika vještaka da se očituje na njegove prigovore. Sud nije smatrao potrebnim pozivati mjernika vještaka na dodatno očitovanje, a ovo iz razloga što punomoćnici stranaka nakon što je vještak iznio svoj nalaz i mišljenje na licu mjesta na isto nisu imali nikakvih prigovora, kao i iz razloga što je skica od 23. listopada 2017. na koju se poziva tužena sačinjena za potrebe drugog postupka, očito smetanja posjeda, pri čemu se na ovoj skici zapravo ne vidi nekretnina koja je predmetom tužbe, a isto tako ova nekretnina ne vidi se ni na skici iz Geoportala koju je uz svoj podnesak dostavio punomoćnik tužene, odnosno na ovoj skici ne vidi se baš ništa budući je ista izrazito loše kvalitete i očito prepravljana rukom od strane nepoznate osobe.
2.4. Na okolnosti prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 14. kolovoza 2018., a na kojeg se u svom odgovoru na tužbu poziva tužena, u svojstvu svjedoka saslušani su neki od prodavatelja i to HJ, ŽJ i ĆJ. Tako HJ u svom iskazu u bitnom navodi kako je ŽJ njena majka dok su ĆJ i IJ njen brat i sestra, te da ih je u jednom trenutku, ne zna točno kada, majka upitala žele li prodati jedan manji komad zemlje koji je smješten u predjelu [adresa] u [adresa]. Majka im je tada rekla kako je sestra od PJ, pri čemu nije navela ime, pa svjedokinja ne zna da li se radi o jednoj od tužiteljica ili pak o tuženoj, zainteresirana za kupnju zemlje te da se radi o manjem zemljištu koji njima nije od značaja budući se ne nalazi u blizini drugih njihovih nekretnina, a kupcu bi ovo zemljište bilo interesantno jer se nalazi u neposrednoj blizini obiteljske kuće PJ. Nakon razgovora s majkom, bratom i sestrama svjedokinja je pristala na prodaju svog dijela, pri čemu zapravo ne zna komu je nekretninu prodala, gdje se ta nekretnina točno nalazi, tko je prije, u trenutku prodaje i nakon prodaje bio u posjedu nekretnine, niti što ova nekretnina u naravi predstavlja. Dalje u svom iskazu potvrđuje da je kupoprodajni ugovor sklopljen, ali datuma se ne može sjetiti, a vezano za kupoprodajnu cijenu navodi da je isplaćen iznos od 5.000,00 €, i to na račun ŽJ, te da ovaj novac među prodavateljima nikada nije podijeljen. Svjedok ĆJ u svom iskazu potvrđuje da je ŽJ njegova majka te da su mu HJ i IJ sestre, kao i to da je majka u razgovoru spomenula kako je baš tužena zainteresirana za kupnju nekretnine položene uz kuću PJ. On je majci tada rekao da ona odluči o prodaji, a da će on njenu odluku podržati, pa kako je majka odlučila nekretninu prodati to je u svojstvu prodavatelja i potpisao kupoprodajni ugovor. Upitan da li je prije same prodaje odlazio na lice mjesta kako bi se točno utvrdilo koja se nekretnina prodaje svjedok navodi da nije već da je načelno znao da se prodaje zemljište locirano istočno od kuće PJ i sjeverno od javne ceste. Vezano za posjed ove nekretnine svjedok navodi kako neposredno prije prodaje na ovom zemljištu nitko ništa nije radio budući je zemljište dva pura stradalo u požaru, što je zapravo netočno odnosno ukazuje na to da ni ovaj svjedok zapravo ne zna koje je zemljište prodano. Vezano za vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora navodi da je isti sklopljen otprilike 2020. godine, a za kupoprodajnu cijenu ističe kako je na ime cijene isplaćeno oko 5.000,00 € i to na račun ŽJ, dok o eventualnoj podjeli novca između prodavatelja nije ništa iskazao. Upitan da li mu je poznato da se na prodanoj nekretnini nalazi septička jama, tuševi, garaža ili moguće stepenište, svjedok navodi kako mu je majka prilikom razgovora spomenula da je na predmetnoj nekretnini već sagrađena septička jama i nekakvo stepenište. Svjedokinja ŽJ u svom iskazu navodi kako joj je pristupila tužena s molbom da joj proda spornu nekretninu, a što je ŽJ prethodno odbila budući da njena djeca nisu pristala na prodaju. Nakon otprilike jedne godine tužena je ponovno inzistirala na kupnji nekretnine, a ovo iz razloga što je u međuvremenu kupila susjedno zemljište od trećih osoba, a nakon čega je svjedokinja ponovno razgovarala s djecom te su odlučili zemljište prodati. Upravo u tu svrhu sačinjen je kupoprodajni ugovor, a prema iskazu ove svjedokinje njoj je na ruke isplaćena kupoprodajna cijena od 5.200,00 €. Prema njenom iskazu ovaj iznos nije podijeljen na sve prodavatelje budući da kao obitelj žive u zajedničkom kućanstvu i novac zajedno troše. Upitana da li je nekretnina koju je na uviđaju identificirao mjernik vještak zapravo nekretnina koja je bila predmetom kupoprodaje, svjedokinja navodi kako ne može odgovoriti na to pitanje jer jednostavno ne zna, a nekretninu su zapravo prodali prema njenoj katastarskoj oznaci bez da su se prethodno uvjerili što ova nekretnina predstavlja na terenu. Upitana da li zna tko je na predmetnoj nekretnini napravio tuševe, wc, septičku jamu i garažu, svjedokinja navodi kako pretpostavlja da je sve to napravio pok. otac stranaka GJ, a upitana kada su ovi radovi napravljeni navodi da ne zna, ali zna da je garaža napravljena dosta davno. Ujedno, u svom iskazu potvrđuje da je otac stranaka za života imao kamp u kojeg su dolazili turisti, ali nije se mogla sjetiti kada se počeo baviti ovim poslom. Dakle, iz iskaza ovih svjedoka nesumnjivo proizlazi da su svjedoci i IJ u svojstvu prodavatelja sa tuženom sklopili kupoprodajni ugovor kojim su tuženoj prodali predmetnu nekretninu, međutim, iz njihovih iskaza nedvojbeno se zaključuje da prodavatelji u trenutku prodaje nekretnine ovu nekretninu u stvarnosti nisu posjedovali, zapravo nisu niti znali koju to točno nekretninu prodaju, kao i to da nekretninu nisu predali u neposredni i isključivi posjed tuženoj. Isto tako potrebno je reći da se njihovi iskazi dijelom razlikuju u pogledu ugovorene i isplaćene kupoprodajne cijene, kao i načina isplate, međutim, sud smatra da to nije niti bitno za ishod ovog postupka budući je temeljem njihovih iskaza ne sumnjivo utvrđeno da u trenutku sklapanja ugovora prodavatelji nekretninu faktički nisu posjedovali niti su posjed predali tuženoj. Potrebno je reći kako je tužena na okolnost isplaćene kupoprodajne cijene u spis priložila presliku rukom sastavljene isprave od 20. kolovoza 2018. (list 88. spisa), a iz koje proizlazi da je tužena na ime kupnje predmetne nekretnine ŽJ predala cijeli iznos od 5.200,00 €, a ovu ispravu potpisali su tužena, prodavateljica ŽJ i svjedok ĐJ. Međutim, sadržaj ove isprave prilikom donošenja odluke sud nije uzeo u obzir, a ovo iz razloga što istu nisu potpisali svi prodavatelji, kao i iz razloga što potpisi na ispravi nisu ovjereni, pa nije moguće utvrditi da li je ova isprava doista nastala 20. kolovoza 2018. ili je moguće nastala kasnije, kako to osnovano prigovaraju tužitelji, za potrebe ovog postupka, i to iz razloga što je u samom ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 14. kolovoza 2018. očito ugovorena nerealna kupoprodajna cijena od 3.120,00 kn. O posjedu na spornoj nekretnini iskazivali su i svjedoci CJ, OJ, LJ i RJ, a koji prema uvjerenju suda iako je imao neposrednih saznanja zapravo nije htio dati svoj iskaz. Svjedok CJ u svom iskazu u bitnom navodi da je u [adresa] počeo dolaziti još kao dijete te da je tako i upoznao oca stranaka VJ. Kako su oni tada bili vlasnici susjednih zemljišta s vremenom su se sprijateljili te su se negdje 1990. dogovorili da zajedno otvore kamp. Za potrebe ovog zajedničkog kampa VJ na raspolaganje dao je zemljište koje se nalazi južno od njegove kuće, a isto tako i zemljište koje je sada predmetnom tužbe. Naime, oni su tada imali ideju da baš na spornom zemljištu naprave mali restoran za potrebe posjetitelja kampa, pri čemu su već tada postojeću garažu koristili kao skladište, a isto tako iznad garaže posjetitelji kampa koristiti su postojeće tuševe i wc-e. Prema iskazu svjedoka ovakav zajednički kamp radio je samo dvije sezone, odnosno u ljetu 1990. i ljetu 1991., a nakon čega je zbog početka Domovinskog rata kamp prestao s radom. Upitan da li zna tko je sagradio tuševe, wc i septičku jamu koji su smješteni na spornom zemljištu, svjedok navodi kako pretpostavlja da ih je sagradio baš VJ i to prije početka rada zajedničkog kampa, te potvrđuje da je VJ predmetnu nekretninu u svom posjedu držao sve do trenutka smrti. Svjedok OJ u bitnom navodi kako je on zapravo bio posrednik prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora između tužene te članova obitelji ŽJ, i to na način da ih je na prijateljskoj osnovi doveo u kontakt, a o svim detaljima ugovora stranke su se međusobno sporazumjele bez njegovog sudjelovanja. I ovaj svjedok u svom iskazu potvrđuje kako je tuševe, wc, septičku jamu i garažu na spornom zemljištu napravio VJ, da se VJ bavio djelatnošću kampa prije početka Domovinskog rata te da je baš VJ u posjedu imao prijeporno zemljište. Svjedok LJ, a koji je ujedno i suprug tužiteljice ad 1/, u svom iskazu u bitnom navodi kako je oca parničnih stranaka upoznao 1987. ili 1988., pri čemu se sa tužiteljicom ad 1/ vjenčao 1989., a od vremena kada je prvi put došao u [adresa] sporna nekretnina u bitnom je izgledala identično kao i danas. Odnosno, već tada su na ovoj nekretnini bili sagrađeni tuševi, wc, septička jama kao i garaža, dok je ostatak nekretnine predstavljao vrt sa nekoliko stabala maslina. Prema njegovom iskazu ovu nekretninu je zapravo uredio i prilagodio za potrebe kampa baš VJ, te je istu nastavio držati u posjedu sve do trenutka svoje smrti. Dakle i iz iskaza ovih svjedoka nesumnjivo proizlazi kako je sporna nekretnina bila u posjedu VJ sve do trenutka njegove smrti, a iskazu ovih svjedoka sud je poklonio vjeru u cijelosti budući su njihovi iskazi logični i životni, nisu u međusobnoj suprotnosti već se nadopunjuju, a isto tako nisu niti u suprotnosti sa preostalim dokazima niti iskazima svjedoka ŽJ, ĆJ i HJ u pogledu posjeda na predmetnoj nekretnini. Da bi predmetna nekretnina zapravo bila u posjedu VJ sve do trenutka njegove smrti, a nakon čega su u njen suposjed stupili svi njegovi nasljednici, dakle parnične stranke, zapravo proizlazi i iz sadržaja ovosudnog rješenja od 24. rujna 2021. pod posl. br. Psp-32/2020. Pri tom je potrebno napomenuti da sporna nekretnina po svojoj katastarskoj oznaci nije bila predmetom zahtjeva za zaštitu posjeda, međutim, predmetom zahtjeva za zaštitu posjeda bila je garaža, a koja je prema nalazu i mišljenju mjernika vještaka sagrađena dijelom na predmetnoj nekretnini, a dijelom na kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Iz sadržaja ovog rješenja, koje je u međuvremenu postalo pravomoćno, nesumnjivo proizlazi kako je upravo otac parničnih stranaka bio vlasnik i posjednik obiteljske kuće u [adresa] s pomoćnim objektima i garažom. Kako tužiteljica TJ u ovom postupku ničim nije dokazala svoj isključivi posjed na predmetnim nekretninama kao i to da su joj tuženi ZJ LJ i DJ smetali posjed opisane garaže, to je njen tužbeni zahtjev odbijen.
2.5. Tužiteljica ad 1/ u svom iskazu u bitnom navodi kako joj je sporna nekretnina jako dobro poznata, a ovo iz razloga što ista predstavlja dio okućnice obiteljske kuće DJ u kojoj je odrasla. Koliko je njoj poznato otac stranaka uvijek je govorio da je predmetnu nekretninu kupio početkom 80. -ih godina prošlog stoljeća od obitelji HJ, odnosno od pokojnog svekra ŽJ. On je ovu nekretninu od vremena kupnje pa do smrti držao u svom isključivom posjedu, u međuvremenu je priveo svrsi i prilagodio za svoje potrebe, a prema iskazu tužiteljice, oca stranaka nitko nikada nije ometao u posjedu ove nekretnine ili mu osporavao pravo vlasništva. Nadalje, navodi kako je tuševe, wc i septičku jamu za potrebe kampa sagradio baš njen otac, jednako kao i garažu, a procjenjuje da je ovo napravljeno negdje 1984. ili možda 1985. Svi navedeni radovi na predmetnoj nekretnini zapravo su napravljeni na očigled članova obitelji ŽJ, koji žive u relativnoj blizini, budući je [adresa] malo mjesto u kojem se svi međusobno poznaju, te prema iskazu tužiteljice nitko od članova obitelji ŽJ oca stranaka nije ometao u posjedu predmetne nekretnine. Tužitelji ad 2/ i 3/ u svom iskazu u bitnom iskazuju identično kao i tužiteljica ad 1/, pa je i temeljem iskaza tužitelja utvrđeno da bi sporna nekretnina bila u posjedu oca stranaka negdje od 80. -ih godina prošlog stoljeća pa sve do trenutka njegove smrti.
3. Dakle, tužitelji u tužbi tvrde da su vlasništvo nad utuženim dijelom nekretnine stekli dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme pri čemu su u suposjed nekretnine stupili u trenutku smrti oca stranaka, a u koji je u posjed stupio negdje početkom 80.-ih godina prošlog stoljeća te je ovu nekretninu kvalificirano posjedovao sve do trenutka svoje smrti, dakle do 24. prosinca 2017. Nadovezujući se na ovako utvrđeno činjenično stanje, za navesti je da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) i to čl. 388 st. 1. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, odnosno prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZV-a. Do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) treba razlikovati razdoblje od 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL 6/80, 36/90 i NN 53/91, dalje ZOVO), a prije čije primjene se za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju pravna pravila OGZ-a, te razdoblje od 1. listopada 1991. kada je stupila na snagu Odluka o državno pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske i to Zakonom o preuzimanju ZOVO-a.
3.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina. Dovodeći u vezu ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje da je prednik parničnih stranaka, dakle sada pok. VJ, kvalificirano posjedovao utuženu nekretninu od početka 80.-ih godina prošlog stoljeća, dakle moguće u vrijeme primjene pravnih pravila iz OGZ-a, pa sve do svoje smrti. Nakon smrti oca parničnih stranaka suposjed na predmetnoj nekretnini preuzele su sve parnične stranke. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelji stekli pravo vlasništva utuženog dijela nekretnine, a koji je preciznije opisan u izreci ove presude, i to dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed su tužitelji, zajedno sa tuženom, stupili u trenutku smrti svog oca koji je prethodno ovu nekretninu stekao u vlasništvo dosjelošću u smislu čl. 28. ZOVO-a (koja dolazi do primjene kada se ima u vidu razdoblje posjedovanja od 1. rujna 1980. pa do dana stupanja na snagu ZV-a). Naime, prema čl. 159. st. 1. ZV-a (odnosno čl. 28. ZOVO-a) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tko stvar posjeduje kao da je njen vlasnik samostalan je posjednik. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Potrebno je napomenuti kako se poštenje posjeda presumira, a onaj koji tvrdi suprotno, odnosno da je posjed nepošten dužan je to dokazati. Sve kada bi prednik parničnih stranaka, dakle njihov pok. otac VJ, bio nepošteni posjednik, u trenutku otvaranja nasljedstva iza njegove smrti, dakle 24. prosinca 2017., onaj koji je preuzeo posjed smatra se poštenim posjednikom, osim u slučaju da se dokaže suprotno. Tijekom provedenog postupka tužena ničim nije dokazala da bi otac parničnih stranaka bio nepošten posjednik predmetne nekretnine. Isto tako potrebno je naglasiti da se u smislu odredbi čl. 3., 4. i 5. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) nasljednikom postaje u trenutku smrti ostavitelja, a ne po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesenog iza njegove smrti, a ovo iz razloga što je rješenje o nasljeđivanju deklaratorne prirode. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da su tužitelji stekli vlasništvo utuženog dijela nekretnine dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe čl. 159. i 160. ZV-a, odnosno odredbe ZOVO-a, kada se u vidu ima posjed do dana primjene ZV-a, pa je stoga upis prava vlasništva tužene na utuženom dijelu predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama irelevantan, budući da njeno pravo vlasništva na ovom dijelu nekretnine nije stečeno temeljem formalnog ugovora o kupoprodaji nekretnina bez obzira na to što je ovakav ugovor proveden u zemljišne knjige suda, a ovo iz razloga što prodavatelji iz navedenog ugovora zapravo nisu bili stvarni vlasnici prodane nekretnine. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev, pa je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužena dužna naknaditi tužiteljima troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 22. travnja 2022. u iznosu od 100,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za zastupanje tužitelja na ročištima održanim 19. siječnja 2023., 12. ožujka 2025. (uviđaj), 7. svibnja 2025., 16. lipnja 2025., 25. kolovoza 2025. i 20. listopada 2025. svako ročište po 100,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za sastav obrazloženih podneska od 10. siječnja 2023. i 23. rujna 2025. svaki u iznosu od 100,00 €, temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, dakle u iznosu od 900,00 €. Ovaj iznos punomoćnik odvjetnik je temeljem Tbr. 40. Tarife ovlašten uvećati za zastupanje tri tužitelja za 20%, što u ovom slučaju predstavlja daljnji iznos od 180,00 €, što sada čini troškove tužitelja u iznosu od 1.080,00 €. Na ovaj iznos punomoćnik odvjetnik je temeljem Tbr. 46. Tarife ovlašten obračunati i pripadajući PDV, koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 270,00 €, a što sada čini troškove tužitelja u iznosu od 1.350,00 €. Osim ovoga tužiteljima je priznat i zatraženi trošak provedbe dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka u iznosu od 452,58 € te pristojbe za tužbu
1 0
od daljnjih 13,27 €, što dakle čini troškove tužitelja u ukupnom iznosu od 1.815,85 €. Slijedom navedenog je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 26. studenog 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
