Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-4/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika HOK-Osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Capraška 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Dejana Kuharića, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Capraška 6, Zagreb, da plati tužiteljici MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], daljnji iznos od 4.259,97 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 26. studenog 2025. pa do plaćanja, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi plateža zakonske zatezne kamate na iznos od 4.259,97 eura od 16. studenog 2024. do 25. studenog 2025..

III. Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Capraška 6, Zagreb, da naknadi tužiteljici MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.868,53 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude 26. studenog 2025. pa do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 29. siječnja 2025. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 4.090,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2024. do isplate.

1.1. U tužbi se navodi da se je 14. studenog 2024. dogodila prometna nesreća u Koprivnici, Ulica Danica 15, oko 14:45 sati, a u nesreći su sudjelovali tužiteljica kao vozač i vlasnik osobnog vozila marke Citroen reg. oznake [registarska oznaka] te TN koja je upravljala osobnim vozilom marke Volkswagen Polo reg. oznake [registarska oznaka]. Tužiteljica navodi da je prometnu nesreću skrivila TN te joj je radi počinjenja prekršaja iz čl. 45. st. 1., uz primjenu čl. 293. st. 2., Zakona o sigurnosti prometa na cestama od strane policije izdan obvezni prekršajni nalog.

1.2. U tužbi se navodi da je u prometnoj nesreći tužiteljici između ostalog nastala imovinska šteta na vozilu te se u mirnom postupku obratila tuženiku, a tuženik je platio tužiteljici iznos od 4.410,00 EUR, no šteta na osobnom vozilu tužiteljice je daleko veća. Tužiteljica navodi da je na vozilu nastala totalna šteta, a ona ne želi zadržati ostatke vozila te i ovim putem poziva tuženika da preuzme ostatke vozila uz prethodnu najavu tuženika punomoćniku tužiteljice oko preuzimanja ostataka vozila a nakon provedenog vještačenja.

1.3. Tužiteljica potražuje zateznu kamatu od 16. studenog 2024., s obzirom da je šteta prijavljena tuženiku 15. studenog 2024. te pozivom na odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže ju na naknadu troškova postupka tuženiku.

2.1. Tuženik je naveo da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaj od

14. studenog 2024. i odgovornost tuženika.

2.2. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da je tužiteljica svojom krivnjom propustila prodati ostatke vozila. Tuženik navodi da je isplatio iznos štete imajući u vidu tržišnu vrijednost vozila umanjenu za vrijednost ostatka prema Obvezujućoj ponudi kupca za otkup vozila o čemu je tužiteljica obaviještena.

3. Tužiteljica je u očitovanju na odgovor na tužbu navela da ju tuženik nije obavijestio o Obvezujućoj ponudi ponuđača niti je ponudio tužiteljici isplatu cjelokupne štete na vozilu te nikada nije tražio predaju ključeva i popratne dokumentacije za vozilo.

4. Tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila podneskom do 22. kolovoza 2025. te i istim traži od tuženika isplatu iznos od 4.259,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenoga 2024..

5. Tuženik je u podnesku od 3. rujna 2025. naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, no činjenica je da u konkretnom slučaju tužiteljica nije povukla dio tužbe, već je nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja povisila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.

6. Tijekom dokaznog postupka radi utvrđenja relevantnih činjenica saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je prometno-tehničko vještačenje po vještaku ing. Davoru Ferencu te je pročitan Nalaz i mišljenje vještaka od 14. kolovoza 2025. (str. 101-110) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave 13. listopada 2025. (str. 134-135), pročitane su priložene isprave: potvrda Policijske postaje Koprivnica od 20. studenog 2024. (str. 5-6), izvršen je uvid u presliku prometne dozvole (str. 7), pročitana je prijava štete – automobilski kasko (str. 8-9), izvid štete od 26. studenog 2024. 8str. 10-11), ponuda broj 57-10-0000531-24 od 13. prosinca 2024. (str. 12-13), obrazložena ponuda za naknadu štete od 9.12.2024. (str. 14-15), sporazum o namirenju (str. 16), odgovor na prigovor od 7.1.2025. (str. 17- 18), izvršen je uvid u fotografije (str. 19), izvršen je uvid u priloge tuženika – Obvezujuća ponuda ponuđača (str. 26), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 27), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 33-36), izvršen je uvid u spis PU Koprivničko- križevačke, Policijska postaja Koprivnica s fotodokumentacijom (str. 49-92).

7. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbi čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

8. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. te čl. 299. ZPP-a.

9. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija.

10. Između stranaka nije bila sporna činjenica nastanka štetnog događaja od 14. studenog 2024. i odgovornost tuženika.

10.1. Na temelju sadržaja priloženih isprava utvrđeno je da se je 14. studenog 2024. dogodila prometna nesreća u Koprivnici, Ulica Danica 15, a u nesreći su sudjelovali tužiteljica kao vozač i vlasnik osobnog vozila marke Citroen reg. oznake [registarska oznaka] te TN koja je upravljala osobnim vozilom marke Volkswagen Polo reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika važećom policom osiguranja te je TN skrivila prometnu nesreću u kojoj je nastala imovinska šteta na vozilu tužiteljice.

11. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

11.1. Nije bilo sporno da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta, no tuženik smatra da je isplatom iznosa od 4.410,00 EUR u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici.

12. Nije sporno da je tužiteljica prijavila štetu tužitelju 15. studenog 2024. i zatražila naknadu štete na vozilu.

13. Nije sporno da je tuženik na ime naknade štete isplatio tužiteljici iznos od 4.410,00 EUR. Iz priloženog naloga za plaćanje proizlazi da je iznos od 4.410,00 EUR isplaćen tužiteljici 11. prosinca 2024..

14. Tuženik smatra da je navedenom isplatom naknadio tužiteljici cjelokupnu štetu iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik navodi da je isplatio iznos štete imajući u vidu tržišnu vrijednost vozila umanjenu za vrijednost ostatka prema Obvezujućoj ponudi ponuđača za otkup vozila.

15. Uvidom u Obvezujuću ponudu proizlazi da je ponuđač Binima d.o.o. Čazma za vozilo tužiteljice Citroen ponudio najveću ponudu u iznosu od 4.090,00 EUR te da je to licitirana ponuda koja vrijedi do 3. siječnja 2025. .

16. Tužiteljica navodi da nije obaviještena o Obvezujućoj ponudi ponuđača niti joj je tuženik ponudio isplatu cjelokupne štete na vozilu niti tražio ključeve i popratnu dokumentaciju. Tužiteljica je navela da nije zainteresirana za zadržati ostatke vozila i pozvala je tuženika da preuzme ostatke vozila.

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je tuženik na ime naknade štete isplatio iznos od 4.410,00 EUR dok preostali iznos nije isplatio niti po prigovoru niti nakon podnošenja tužbe. Tužiteljica i u iskazu navodi da ju tuženik nije obavijestio o Obvezujućoj ponudi ponuđača, koju tuženik spominje u odgovoru na tužbu i podnesku. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženik od nje nije tražio predaju vozila, ključeva vozila niti dokumentaciju za isto te je predmetno vozilo i nadalje u posjedu tužiteljice, popravak vozila nije izvršen jer se radi o totalnoj šteti, a ostatke vozila tužiteljica nije prodala.

18. Radi utvrđenja visine štete na vozilu tužiteljice provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke ing. Davoru Ferencu, koji je dao pisani nalaz i mišljenje te je isto obrazložio na ročištu glavne rasrave. Sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti, kao objektivan i u skladu s pravilima struke te smatra da isti nije doveden u pitanje prigovorima tuženika.

19. Iz pisanog nalaza vještaka ing. Davora Ferenca proizlazi da je šteta na osobnom vozilu tužiteljice Citroen C4 nastala u štetnom događaju 14. studenoga 2024. po svom karakteru potpuna ili totalna. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tržišna vrijednost neoštećenog vozila na dan štetnog događaja iznosila 8.669,97 EUR, a vrijednost spašenih dijelova – ostataka vozila na bazi 29 % njegove tržišne vrijednosti iznosila je 2.514,29 EUR.

20. Vještak ing. Davor Ferenc je u usmenom očitovanju na ročištu glavne rasprave 13. listopada 2025. ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 14. kolovoza 2025. koji je izradio nakon što je osobno pregledao osobno vozilo tužiteljice. Vještak je naveo da je tržišna vrijednost osobnog vozila tužiteljice Citroen na dan štetnog događaja utvrđena na temelju pravila struke prometno-tehničkog vještačenja, uzimajući u obzir novonabavnu cijenu vozila, amortiziranost na temelju starosti i prijeđenih kilometara, očuvanosti vozila i kretanja na hrvatskom tržištu rabljenih vozila te je na taj način utvrđeno da je tržišna vrijednost vozila iznosila 8.669,97 EUR. Budući da je na vozilu nastala potpuna ili totalna šteta, što u ovom postupku nije sporno, vještak je utvrdio vrijednost spašenih dijelova ili ostataka vozila prema metodologiji koja uzima u obzir relativni udio neoštećenih dijelova u tržišnoj vrijednosti vozila što je iznosilo 29% tržišne vrijednosti vozila ili 2.514,29 EUR.

20.1. Vještak je upoznat s "Obvezujućom ponudom ponuđača" tvrtke Binima d.o.o. za otkup spašenih dijelova na iznos od 4.090,00 EUR. Kada se taj iznos pribroji iznosu koji je tuženik nudio tužiteljici u Sporazumu o namirenju u iznosu od 4.410,00 eura dobije se tržišna vrijednost vozila prema izračunu tuženika od 8.500,00 EUR što je za 169,97 EUR manje od procjene u nalazu i mišljenju vještaka. Iznos iz obvezujuće ponude ponuđača od 4.090,00 EUR iznosi 47% tržišne vrijednosti vozila što je po mišljenju prometnog vještaka nerealno i taj iznos nije moguće utvrditi metodološki tako da se vještak nije mogao izjasniti zašto bi netko dao taj iznos za spašene dijelove i što bi se dalje s tim dijelovima događalo.

21. Prema odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a odredbom čl. 965. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

22. Odredbom čl. 190. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

23. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da tužiteljica nije prodala predmetno vozilo odnosno spašene dijelove, a izjavila je da ne želi zadržati preostale dijelove i ponudila je tuženiku da preuzme vozilo. Tuženik nije dokazao da je tužiteljici dostavio "Obvezujuću ponudu ponuđača" tvrtke Binima d.o.o. za otkup spašenih dijelova na iznos od 4.090,00 EUR niti je radi utvrđenja te sporne činjenice predložio kakve dokaze. Također, tuženik nije dokazao da bi ponuda tvrtke Binima d.o.o. obvezivala tužiteljicu, a osobito valja istaknuti da je sud na temelju provedenog vještačenja utvrdio da je tržišna vrijednost neoštećenog vozila tužiteljice na dan štetnog događaja iznosila 8.669,97 EUR, a ne 8.500,00 EUR do kojeg iznosa bi se došlo da se iznos od 4.090,00 EUR koji je naveden u ponudi tvrtke Binima d.o.o. pribroji iznosu od 4.410,00 EUR koji je iznos tuženik nesporno isplatio tužiteljici u mirnom postupku. Također, iznos iz "Obvezujuće ponude ponuđača" od 4.090,00 EUR iznosi 47% tržišne vrijednosti vozila utvrđene prometno-tehničkim vještačenjem u postupku te taj iznos nije moguće utvrditi metodološki i po mišljenju vještaka taj je iznos nerealan.

24. Sud je uvažio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz čije presude broj Rev-2384/2013-2 od 14. studenog 2017. proizlazi da kad je tužiteljici na automobilu nastala totalna šteta i kad je tužiteljica izjavila da ne želi zadržati preostale dijelove pozvavši tuženika da ih preuzme, tužiteljica nije dužna zadržati spašene dijelove radi uračunavanja u odštetu već ima pravo tražiti novčanu naknadu koja će joj omogućiti da nabavi drugi automobil u onakvom stanju u kakvom se nalazio njezin u času kad je šteta nastala.

25. Iz naprijed obrazloženih razloga, prema ocjeni suda tužiteljica nije dužna zadržati spašene dijelove vozila niti je tužiteljica vezana "Obvezujućom ponudom ponuđača" tvrtke Binima d.o.o. te tužiteljica, koja je izjavila da ne želi zadržati spašene dijelove vozila i ponudila je tuženiku da preuzme vozilo, osnovano potražuje od tuženika naknadu štete u cijelosti odnosno preostali iznos štete od 4.259,97 EUR, koji je utvrđen na način da se od tržišne vrijednosti vozila koju je vještak utvrdio u iznosu od 8.669,97 EUR oduzme iznos od 4.410,00 EUR koji je iznos tuženik nesporno isplatio tužiteljici na ime naknade štete.

26. Tužiteljica kamatu na utuženi iznos glavnice potražuje od 16. studenog 2024. te se poziva na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

27. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka naknade štete, a prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

28. Odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), propisano je: st. 1. odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to: - obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili - utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio; st. 2. obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovoga članka trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovoga članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke; st. 3. odgovorni osiguratelj dužan je, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njezinim pravima i obvezama, kao i s obvezama odgovornog osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz ovoga članka; st. 4. ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom; st. 5. odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva; st. 6. u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

29. Utvrđeno je da je tužiteljici, koja je 15. studenog 2024. prijavila štetu, tuženik dostavio obrazloženu ponudu za naknadu štete od 9. prosinca 2024. i prijedlog Sporazuma o namirenju od 9. prosinca 2024. te je tuženik isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade štete 11. prosinca 2024. godine.

30. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici u roku iz čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dostavio obrazloženu ponudu za naknadu štete te je u roku iz čl. 12. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade štete, a dostavio je tužiteljici i odgovor na prigovor od 7. siječnja 2025..

31. Stoga bi prema ocjeni suda tužiteljici na utuženi iznos naknade štete zakonska zatezna kamata pripadala od dana presuđenja, s obzirom da je visina štete utvrđena u ovom postupku.

32. Iz obrazloženih razloga naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u preostalom iznosu od 4.259,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 26. studenog 2025. te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

33. U preostalom dijelu je, iz obrazloženih razloga, tužbeni zahtjev za platež kamate odbijen kao neosnovan i presuđeno je kao u točki II. izreke ove presude.

34. Obje stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

35. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 1.868,53 EUR, prema priloženom troškovniku (str. 132) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 15. svibnja 2025. i 13. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 21. ožujka 2025. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu) i 22. kolovoza 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), PDV u iznosu od 262,50 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.) i PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 43,68 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 87,35 eura.

35.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 1. svibnja 2025. jer podnesak od tog dana tužiteljica nije dostavila, a ako je tužiteljica pod tim datumom u troškovniku namjeravala navesti podnesak od 1. lipnja 2025. kojim je sud obavijestila o plaćenom predujmu navedeni trošak joj ne bi bio priznat primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer taj podnesak nije bio nužan.

36. Sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a te je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u cijelosti, jer tužiteljica nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva u pogledu kamate zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

37. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

38. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Koprivnici, 26. studenog 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dejan Kuharić, Koprivnica

2. Odvjetnica Iva Pezić, Zagreb