Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-659/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Plavi Modul d.o.o., OIB: 01719447365, Kolarova 14, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Željku Živkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Živković i Josipa Simsig Zorić iz Šibenika, protiv tuženice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Suzani Mandić, odvjetnici u Šibeniku, radi utvrđenja i uknjižbe, te po protutužbi tuženice ŠB, protiv tužitelja Plavi Modul d.o.o., radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1000/2019 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1000/2019 od 26. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Plavi Modul d.o.o., OIB: 01719447365, temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 24. veljače 2002. sa Slanicom d.d. u stečaju iz [adresa], stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

II. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] u ZU 9192 k. o. [katastarska općina] na ime ŠB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pa se tužitelj ovlašćuje temelje ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje uknjižbe prava vlasništva sa imena ŠB, a upis na Plavi Modul d.o.o. Zagreb, Kolarova 14, OIB: 01719447365, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženice i u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Plavi Modul d.o.o., OIB: 01719447365, da se suzdrži od svakog pačanja u nekretnine tuženice-protutužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], označene katastarskim brojevima 11850/1 i 11850/2 k. o. [katastarska općina], kao i u zgradu koja je evidentirana na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je sve prikazano na skici mjesta očevida od 27.10.2022. izrađenoj po vještaku geodetske struke Mariju Jurasu, ing. geod., a koja skica je sastavni dio ove presude.

II. Dužan je tužitelj-protutuženik Plavi Modul d.o.o., OIB: 01719447365, platiti tuženici- protutužiteljici ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate koju je ESB primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja po stopi od 2,5%.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“

2. Navedenu presudu u odnosu na točke I. i III. izreke pravovremeno izjavljenim žalbama (osobno i putem punomoćnika) pobija tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati njegov tužbeni zahtjev i dosudi mu troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na točke II. i III. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe parničnih stranaka nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je temeljem Ugovora o kupoprodaji zaključenog 24. veljače 2002. sa Slanicom d.d. u stečaju stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tuženice, pa ga se ovlašćuje temeljem te presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženice.

5.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženice kojim traži da se tužitelju naloži da se suzdrži od svakog „pačanja“ u njezine nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u zgradu evidentiranu na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazanu u skici vještaka Marija Jurasa, ing. geod., od 27. listopada 2022.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u spis istoga suda poslovni broj: Psp-23/2019 i priložene isprave, uviđajem i geodetskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka ĆB, ZB, JB, UB, BB, KB i LB te zakonske zastupnice tužitelja CB, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] obje oznake „pašnjak“ upisane u ZU 9192 k. o. [katastarska općina] na ime i vlasništvo tuženice, temeljem Ugovora o darovanju od 5. ožujka 2019., kojeg je tuženica zaključila sa sinom MB

- da su od osnivanja zemljišne knjige navedene nekretnine bile upisane na obitelj Š, potom na obitelj RB, a nakon smrti RB na njegovih 37 nasljednika, među kojima i FB, koji je predmetne nekretnine prodao IB **.**.2017., a koji ih je prodao DB **.**.2019.

- da predmetne nekretnine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Slanica nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: 943-01/95-01/2319, ur.broj: 563-04-403/96-3 od 15. ožujka 1996., te nisu bile predmetom elaborata o procjeni, niti ih je Slanica stekla eksproprijacijom ili ugovorom o kupoprodaji, dok je sporno spremište sagradila protivno volji vlasnika 1980-tih godina i koristila ga kao skladište i radionicu kućnog majstora

- da je u postupku stečaja nad Slanicom d.d. u spisu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: XSt-134/99 oglašena prodaja i predmetnih nekretnina, koje u zemljišnim knjigama nisu bile upisane kao vlasništvo prodavatelja, već su se prema iskazu stečajnog upravitelja BB prodavale kao izvanknjižno vlasništvo

- da su u Ugovoru o kupoprodaji od 24. travnja 2002. zaključenom između Slanice d.d. u stečaju kao prodavatelja i Hotela Colentum d.o.o. kao kupca (koji je prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Tt-11/2913-5 od 22. ožujka 2011. promijenio naziv u „Plavi Modul“ d.o.o.), kao predmet kupoprodaje navedene i predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane na treće osobe

- da je 22. siječnja 2003. sastavljen zapisnik o primopredaji između Slanice d.d. u stečaju i Hotela Colentum d.o.o., koja primopredaja nije obavljena na način da bi se identificirala svaka nekretnina koja je bila predmet prodaje, već je u skladu s točkom 6. Ugovora o kupoprodaji kupnja obavljena po načelu „viđeno-kupljeno“, te se je kupac odrekao bilo kakvih prigovora glede pravne ili fizičke kvalitete predmeta kupoprodaje

- da posjed predmetnih nekretnina od strane Slanice d.d., a kasnije tužitelja, koji je objekt sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristio kao dio hotelskog kompleksa, nije bio pošten

- da je uviđajem i geodetskim vještačenjem utvrđeno da se radi o čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 198 m2 od čega 143 m2 voćnjak, a 55 m2 zgrada mješovite uporabe, te čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 165 m2, obje u posjedu tuženice, označene na skici od 27. listopada 2022. brojkama 1-2-3-4-5-9-1

- da iz spisa istog suda poslovni broj: Psp-23/2019 proizlazi da je između tužiteljice ŠB i tuženika Plavi Modul d.o.o. i dr. vođen postupak radi smetanja posjeda, u kojem je doneseno rješenje poslovni broj: Psp-23/2019 od 6. rujna 2021. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje smetanja posjeda na objektu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem betonskih blokova kojima su zazidani otvori na objektu i povrat PVC vrata, jer je tužiteljica posjedovnu zaštitu ostvarila radnjom samopomoći - uspostavivši prijašnje posjedovno stanje, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu, poslovni broj: Gž-1470/2021-3 od 4. studenog 2021.

7. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da u vrijeme kupoprodaje predmetnih nekretnina (24. travnja 2002.) Slanica d.d. nije bila vlasnik tih nekretnina pa ih nije mogla valjano prodati, odnosno tužitelj ih nije mogao steći od nevlasnika, dok što se tiče stjecanja nekretnina dosjelošću za isto da je potrebno dokazati da je posjed bio zakonit, savjestan, istinit i pošten, što tužitelj nije dokazao, pa isti niti po tom osnovu nije mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

7.1. Također, odbio je i protutužbeni zahtjev, navodeći da je prvotni protutužbeni zahtjev od 3. prosinca 2019. tuženica podnijela radi predaje u posjed predmetnih nekretnina, međutim, po obavljenom očevidu 7. rujna 2020. i utvrđenju da je tuženica u posjedu predmetnih nekretnina, ista je podneskom od 26. listopada 2023. preinačila protutužbeni zahtjev tražeći da se tužitelju naloži da se suzdrži od svakog uznemiravanja njezinog prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pri čemu nije navela na koji način ju tužitelj uznemirava i sprječava u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnih nekretnina, pa takav zahtjev nije određen i ne sadrži točno određeni čin uznemiravanja prava vlasništva, slijedom čega nije osnovan.

8. U žalbama podnesenim osobno i putem punomoćnika tužitelj ukazuje da je predmetne nekretnine kupio u sudskom stečajnom postupku i od 2003. do uzurpacije od strane tuženice i njezinog sina (travanj 2019.) bio u njihovom mirnom i nesmetanom posjedu, dok su tuženica i njezini prednici iskoristili dugogodišnje nesređeno zemljišnoknjižno stanje te zaključili niz kupoprodajnih ugovora i upisali pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi, pri čemu nisu postupali u dobroj vjeri. Tvrdi da su se na njegovoj strani stekle sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, jer su se na temelju valjanih pravnih osnova predmetne nekretnine nalazile u njegovom nesmetanom vlasničkom posjedu i posjedu njegovih pravnih prednika preko 20 godina. Naime, da se radi o nekretninama koje su bile sastavni dio lokacije 5: [adresa] „Hotel Colentum“, kao dio tehnološke cjeline hotelskog poduzeća u funkciji nesmetanog pružanja turističkih usluga za potrebe gostiju hotela, koje nekretnine su se koristile kao skladište i radionica za majstore, te su od strane stečajnog suda i stečajnog upravitelja uvrštene u stečajnu masu njegovog prednika, kao izvanknjižno vlasništvo. Osim toga, ističe da izvedeni dokazi upućuju da je njegov prednik pravo vlasništva predmeta spora stekao i građenjem, budući da je ni od koga ometan 80-tih godina izgradio objekt koji se i danas zatiče na terenu, a u svezi koje gradnje nitko nije pokrenuo bilo kakav postupak, pa su ostvareni uvjeti za stjecanja vlasništva po njegovom predniku i temeljem čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/96, dalje: ZOVO). Također, osporava stav prvostupanjskog suda da bi njegov prednik Slanica d.d. bio nepošteni posjednik, te ističe da je protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a izveden dokaz koji nije predložen u prethodnom postupku (uvid u Elaborat o procijenjenoj vrijednosti poduzeća), koji dokaz je osim toga pogrešno ocijenjen.

9. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno da izreka proturječi sebi i razlozima presude. Ističe da je podneskom od 3. srpnja 2019. podnijela protutužbu kao vlasnik neposjednik, tražeći vraćanje oduzetog posjeda nekretnina čija je vlasnica, a za koje je tužitelj tvrdio da ih ovlašteno drži u posjedu. Navodi da obzirom je tijekom postupka vratila posjed, da je prvotno postavljeni protutužbeni zahtjev uredila na način da sada traži zaštitu od svakog uznemiravanja njezinog vlasništva nekretnina i za ubuduće, koji zahtjev nije mogla konkretnije naznačiti kad je jasno da je sama vratila oduzeti posjed spornih nekretnina, a tužitelj ne prihvaća da nije stekao vlasništvo predmeta spora i da nema valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na tim nekretninama, a još manje da nema pravo biti njihov fizički posjednik niti u jednom dijelu.

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda parničnih stranaka i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju obje parnične stranke, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, obzirom da je izreka razumljiva, ne proturječi razlozima presude, izneseni su razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

11. Također, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 2. ZPP- a, jer se sporni dokaz odnosi na činjenicu koja nije od odlučnog značenja za predmet spora, te izvođenje tog dokaza nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke.

12. U konkretnom slučaju tužitelj iako tvrdi da su se na njegovoj strani ostvarile sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, ne postavlja takav tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, već podnoseći tužbu protiv tuženice ŠB traži utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa Slanicom d.d. u stečaju stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

13. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio zahtjev tužitelja da se utvrdi da je temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 24. veljače 2002. sa Slanicom d.d. u stečaju stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva predmetnih nekretnina, kao i zahtjev da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva tuženice na predmetnim nekretninama, te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime uz prethodno brisanje tuženice, ali iz razloga koji se iznose u nastavku ovog obrazloženja.

14. Nedvojbeno je da je tužitelj kupoprodajni ugovor na kojeg se poziva (sa str. 5-8 spisa), o kupnji između ostalog i predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zaključio 24. veljače 2002. sa prodavateljom Slanicom d.d. u stečaju, dakle da s tuženicom nije sklopio nikakav pravni posao vezano za predmetne nekretnine, posljedično čemu tužitelj u tom smislu s tuženicom nije bio u nikakvom obvezno pravnom odnosu, pa ne može osnovano, u odnosu na tuženicu s kojim nije u obvezno pravnom odnosu tražiti utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva.

14.1. Naime, da bi netko mogao steći pravni osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, istog mora sklopiti s osobom od koje traži takvo utvrđenje, odnosno s njom biti u obvezno pravnom odnosu temeljem kojeg bi taj pravni osnov za stjecanje vlasništva stekao. Dakle, da bi tužitelj uspio sa svojim zahtjevom u odnosu na tuženicu morao bi postojati pravni posao sklopljen između njega i tuženice kao dotadašnje vlasnice, u kojem bi postojalo valjano očitovanje volje dotadašnje vlasnice za prijenos vlasništva na tužitelja. U načelu pravo vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla stječe se zakonom propisanim upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drukčije određeno (čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a).

14.2. Posljedično navedenom, tužitelj u odnosu na tuženicu nije stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu pravilno odbijen.

15. Obzirom na odbijanje navedenog dijela tužbenog zahtjeva, a da tužitelj utvrđenje prava vlasništva stečenog na nekom drugom pravnom temelju nije tražio pa o tome ne postoji presuda, time da nije ni nositelj knjižnoga prava koje bi bilo povrijeđeno uknjižbom u korist tuženice, pa bi sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19, dalje: ZZK-a) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bio ovlašten podnijeti brisovnu tužbu, neosnovanim se ukazuje i zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva tuženice na predmetnim nekretninama, te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime uz prethodno brisanje tuženice, pa je prvostupanjski sud i u tom dijelu tužbeni zahtjev pravilno odbio.

16. Prema odredbi čl. 167. st. 1. ZVDSP-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. istog članka propisano je da vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo iz stavka 1. toga članka, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

16.1. Pravilno prvostupanjski sud navodi da tuženica u svezi preinačenog protutužbenog zahtjeva (do koje preinake je došlo nakon što je vratila oduzeti posjed) nije navela na koji način ju tužitelj uznemirava u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnih nekretnina, niti iz izvedenih dokaza proizlazi da bi tuženica nakon vraćanja oduzete stvari (2020.) bila uznemiravana u izvršavanju vlasničkih prava na predmetnim nekretninama, odnosno da bi tužitelj poduzeo bilo kakvu radnju koja bi predstavljala svojatanje prava ili neko drugo smetanje prava vlasništva tuženice. Suprotno njezinim žalbenim navodima, sama okolnost da tužitelj „ne prihvaća da nije stekao vlasništvo predmeta spora i da nema valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na tim nekretninama, te da nema pravo biti njihov fizički posjednik“, ne predstavlja čin uznemiravanja prava vlasništva tuženice, pa je njezin protutužbeni zahtjev pravilno odbijen.

17. Pravilnom i zakonitom ovaj sud cijeni i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude, koju parnične stranke ne osporavaju nikakvim konkretnim žalbenim navodima, a ista je, obzirom na neuspjeh obiju stranaka, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

18. Iz navedenih razloga, ne ulazeći u ocjenu žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP-a), valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a žalbe parničnih stranaka odbiti i u cijelosti potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

19. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer