Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-421/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv GS zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi privatnog ČS podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-207/2020 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba privatnog tužitelja ČS, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi ČS oslobođen je optužbe da je počinio produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 u svezi s članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08, privatni tužitelj ČS obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj putem opunomoćenice Sanje Kelava Zorica, odvjetnice u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog te zbog odluke o trošku s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oglasi krivim, podredno da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu pred drugim sucem pojedincem.

2.1. Odgovor na žalbu privatnog tužitelja nije podnesen.

2.2. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba privatnog tužitelja je osnovana.

4. U pravu je žalitelj kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. točka 11. ZKP/08 jer pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se uopće ne može ispitati. Prvostupanjski je sud samo pobrojao dokaze koje je izveo te je izložio sadržaj provedenih dokaza, propustivši dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te kojima se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja.

4.1. Odredba članka 459. stavak 5. ZKP/08 propisuje kako treba izgledati pisana presuda pa se, između ostalog, navodi: "sud će samo navesti činjenice koje stranke nisu osporile, izložit će zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, zbog kojih razloga je odlučio neispitati neposredno svjedoke ili vještake…".

4.2. Iz obrazloženja pobijane presude navedeno je koji su dokazi provedeni tijekom postupka, pa je tako konstatirano da je prvostupanjski sud ispitao oštećenika ČS u svojstvu svjedoka, svjedoka IS te da je izvršio uvid u sudske predmete koji se odnose na ovaj kazneni postupak kao i u relevantne novinske članke.

4.3. Razmatrajući pobijanu odluku i njeno obrazloženje vidljivo je da je prvostupanjski sud analizirao i vrednovao obranu optuženog ČS, što je obveza suda propisana u članku 459. stavak 5. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije vrednovao sadržaj iskaza svjedoka oštećenika ČS te svjedoka IS niti je doveo sadržaj iskaza tih svjedoka u međusobnu vezu, u vezu s pročitanom dokumentacijom kao niti u vezu sa sadržajem obrane okrivljenika.

4.4. Ocjenjujući dokaznu građu prvostupanjski je propustio dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Naime, iz sadržaja iskaza svjedoka oštećenika ČS proizlazi da je optuženik kao novinar znao da on kao sudac istrage nije pustio sve osumnjičenike nego da su to prije njega radili i drugi suci istrage dok je on bio na godišnjem odmoru te da je po povratku s godišnjeg odmora zbog proteka roka od 30 dana pustio i preostalu dvojicu istražnih zatvorenika a da je unatoč tome optuženik u člancima napisao da je on nakon što je odredio pritvor protiv petorice privedenih puštao jednog po jednog na slobodu i to isključivo s ciljem da ga okleveta. Suprotno njegovom iskazu optuženik u svojoj obrani navodi da mu nije bila namjera iznositi neistinite i neprovjerene informacije te da je informacije koje je objavio dobio od glasnogovornika suda IS jer kao novinar nema pravo uvida u spis nego se mora oslanjati na informacije koje dobio je od glasnogovornika suda. U dokaznom postupku ispitan je i glasnogovornik Županijskog suda u Zadru IS koji je u svom iskazu između ostalog naveo da ga je okrivljenik relativno često kontaktirao vezano za naveden slučajeve te da on nije primijetio da bi okrivljenik netočno prenosio njegove navode. Ističe da bi po upitu novinara kontaktirao suce koji su bili zaduženi za rješavanje spisa za koje se optuženik kao novinar zanimao ali da nije osobno verificirao njihove tvrdnje uvidom u spise. Vezano za konkretni spis ne može se sjetiti je li ga optuženik pitao informacije vezane za spisa niti onog što bi mu eventualno rekao u spisu.

4.5. U tom slučaju dokazni sadržaj u predmetnom postupku i postojanje proturječnih dokaza prvostupanjski sud je trebao riješiti savjesnom i brižljivom analizom istih u skladu s odredbom članka 459. stavak 5. ZKP/08 i na nedvojben način utvrditi postojanje bitnih elemenata inkriminiranog djela.

4.6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da sud prepoznaje postojanje bitnih suprotnosti u iskazima, s jedne strane iskaza optuženika nasuprot iskaza privatnog tužitelja, međutim je izostala ocjena vjerodostojnosti cjelokupne dokazne građe, proturječnih dokaza zatim ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka ČS i IS ispitanih u dokaznom postupku. Nadalje, ukoliko sud nalazi da ostali dokazi koji su provedeni, a koji su pobrojani, nisu bitni za odlučivanje u pogledu odgovornosti okrivljenika i u tom slučaju sud je dužan dati ocjenu tih dokaza, tj. izjasniti se o vjerodostojnosti tih dokaza i navesti zašto smatra da to nije bitno niti odlučno. Stoga kod postojanja proturječnih dokaza prvostupanjski sud mora prema načelu slobodne ocjene dokaza (članak 9. stavak 4. ZKP/08) i obaveznog savjesnog i sveobuhvatnog vrednovanja dokaza (članak 450. stavak 2. ZKP/08) ocijeniti koji je dokaz vjerodostojan te na temelju takve analize donijeti odluku.

5. Kako je prvostupanjska presuda u cijelosti manjkava i ne može se ispitati, valjalo ju je prihvaćanjem privatnog tužitelja na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 radi utvrđenih daljnjih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

6. Kako je žalba privatnog tužitelja podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u smislu odredbe članka 487. stavak 4. ZKP/08 te utvrdio da je činjenično stanje u ovom postupku nepotpuno utvrđeno na način da je izostala analiza dijela iskaza svjedoka IS inače glasnogovornika Županijskog suda u Zadru da on kao glasnogovornik tog suda nije nikada niti optuženiku niti bilo kojem drugom novinaru dao informacije protivno stanju spisa, a da on osobno nije vršio uvid u spis nego je informacije koje su zanimale novinare dobivao izravno od suca bez da je iste verificirao uvidom u spis. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud imajući u vidu dio iskaza svjedoka IS da su glasnogovorničke izjave šture odnosno kratke bez nekih posebnih detalja, utvrditi na koji način je optuženik došao do zaključka o tome da je upravo privatni tužitelj kao sudac istrage pustio na slobodu sve osumnjičenike pritvorene za premlaćivanje vlasnika nekoliko zadarskih ugostiteljskih objekata posebno imajući u vidu gore citirane dijelove iskaza svjedoka IS koristeći se pri tom sadržajem novinskih članaka pročitanih u dokaznom postupku vezano za postupanje sudaca istrage Županijskog suda u Zadru (list spisa 184-193). Ovi odgovori su nužni, a nisu od strane suda obrazloženi, a sve vezano za utvrđivanje namjere, kao bitnog obilježja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, kao i eventualno nekog drugog kaznenog djela.

7. Zbog ustanovljenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 trebalo je ukinuti pobijanu presudu, pa nisu razmatrane hijerarhijski niže žalbene osnove (zbog troškova kaznenog postupka) iz žalbe privatnog tužitelja.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti sve propuste na koje mu je ukazano ovom ukidnom odlukom, provesti sve dokaze koji su provedeni ali i druge ako se ukažu nužnim, te prije svega vodeći računa o inkriminaciji koja se stavlja na teret, detaljno analizirati provedene dokaze, utvrditi da li se radi i o kojem kaznenom djelu protiv časti i ugleda, te nakon toga obrazložiti postojanje namjere. Sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dužan detaljno obrazložiti u smislu odredbe članka 450. stavak 2. ZKP/08 i članka 459. st. 5. ZKP/08.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 483. stavak 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 26. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav