REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1042/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja IK OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čajkovski i Beg j.t.d., protiv tuženice TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa ŠK, suprug iz [adresa], radi utvrđenja, a povodom prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka, rješavajući žalbu tužitelja IK protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 23. rujna 2025., poslovni broj: P-1861/2016-42, 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja IK kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 23. rujna 2025., poslovni broj: P- 1861/2016-42.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbacuje se prijedlog tužitelja IK radi ponavljanja postupka u ovoj pravnoj stvari."
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj IK zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) smatrajući da rješenje sadrži nejasnoće zbog kojih se ne može valjano ispitati. Također smatra kako se ne može primijeniti analogija između odredbe članka 354. stavak 3. i članka 421. stavak 1. točka 3. ZPP-a, jer se radi o dva odvojena instituta istog zakona, a niti jedna odredba kojom je reguliran institut ponavljanja postupka ne upućuje na odgovarajuću primjenu odredbi kojima je reguliran institut žalbe. Ističe kako je upitno je li prvostupanjski sud u pravu kada navodi da je isključivo stranka u čije ime i za čiji račun je procesna radnja podnesena bez potrebnog ovlaštenja stranka koje se takvi nedostaci tiču. Premda je po prirodi stvari za očekivati da se u većini slučajeva takvi nedostaci tiču upravo stranke na koju se izravno odnose, odnosno ona u čije ime i za čiji račun je procesna radnja podnesena bez potrebnog ovlaštenja, to ne znači da nisu moguće situacije u kojima se takav nedostatak tiče i suprotne stranke. Zbog toga pitanje ovlaštenja za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka treba razmatrati kroz postojanje legitimnog pravnog interesa. Navodi također da iz svega što je u prijedlogu za ponavljanje postupka navedeno jasno proizlazi kako se radi o nedostatku ovlaštenja za zastupanje koje je učinjeno na štetu tužitelja, a ne tuženice, premda je ona ta koja nije bila valjano zastupana, slijedom čega je tužiteljev pravni interes neupitan, jer je punomoćnik koji je imao valjano ovlaštenje za zastupanje osporio tužbeni zahtjev čiju osnovanost je ta stranka priznala u iskazu kojega je dala u drugom parničnom postupku. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži, da se ukine pobijano rješenje, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, pobijano rješenje sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP- a.
6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja od 26. ožujka 2018., poslovni broj: P-1861/2016 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su nasljednici pokojnog LK, sin IK i kćerke NK i TK postigli usmeni sporazum o visini naknade pripadajuće nasljednici TK, po kojem sporazumu da nasljednici IK i NK trebaju isplatiti sunasljednici TK svaki od njih po 10.000,00 DEM;
- da je tužitelj IK **.**.2025. podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga navedenog u članku 421. stavak 1. točka 3. ZPP-a, jer da punomoćnik tuženice nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice, da je za tu okolnost saznao 13. svibnja 2025., da je tuženicu u toj pravnoj stvari zastupao njezin suprug ŠK koji je u spis priložio punomoć i ispravu koje je potpisala tuženica, a u kojoj je navela da nikada nije postigla dogovor sa tužiteljima da joj iza smrti oca pripadne 22.000,00 DEM, te da joj brat i sestra isplate svaki po 10.000,00 DEM;
- da je tuženica pred Općinski sudom u Rijeci pokrenula postupak koji se vodi pod poslovnim brojem: P-978/2022 protiv tužitelja, a radi isplate iznosa od 30.000,00 eura i u tom je postupku na ročištu koje je održano 13. svibnja 2025. izjavila "Dogovor je bio da meni na ime ostavine iza roditelja pripadne vlasništvo Dalmacije, 22.000 DEM sa računa oca LK, kao i da mi sestra NK i brat IK isplate po 10.000 tadašnjih DEM svaki. Kada me se pita zašto sam ja onda osporila tužbeni zahtjev gdje je moj brat upravo tražio od mene da se utvrdi da mi je obvezan platiti 10.000 DEM, odgovaram da ja na sudu od 2005. nisam bila, ja to nisam ni znala, u to vrijeme već me zastupao suprug. Ja nisam ni znala da je brat IK protiv mene pokrenuo takav postupak."
7. Prvostupanjski je sud, prijedlog tužitelja odbacio kao nepotpun navodeći kako tužitelj nije naveo valjanu osnovu za ponavljanje postupka, odnosno osnovu na koju je ovlašten pozvati se. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 425. stavak 1. u vezi s člankom 424. stavak 2. ZPP-a. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je prvostupanjski sud stava da prijedlog za ponavljanje postupka iz članka 421. stavak 1. točka 3. ZPP-a može isticati samo ona stranka koje se ta navodna povreda pravila postupka tiče, odnosno ona stranka u čije ime i za čiji račun je punomoćnik poduzeo parnične radnje za koje nije imao ovlaštenje, a to u konkretnom slučaju nije tužitelj, već tuženica. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao i na odredbu članka 354. stavak 3. ZPP-a.
8. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije ovlašten podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka pozivanjem na odredbu članka 421. stavak 1. točku 3. ZPP-a, a pravilno se pri tome pozvao i na odredbu članka 354. stavak 3. ZPP-a, kojom je propisano da zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke, nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.
8.1. Naime, prema ocjeni ovoga suda, kada se u žalbenom stadiju postupka ne mogu isticati žalbeni prigovori vezani uz zastupanje stranke od strane osobe koje se to ne tiče, te kada se o tome nije raspravljalo, onda se ni u ovom stadiju postupka o tome ne raspravlja inicijativom osoba na koje se to ne odnosi. Prema tome, ovaj drugostupanjski sud je stava da je prijedlog za ponavljanje postupka prema članku 421. stavak 1. točka 3. ZPP-a ovlaštena podnijeti isključivo ona stranka na koju se navodni razlog za ponavljanje izravno odnosi, a to je u konkretnom slučaju tuženica koja je u svojoj izjavi navela kako nije imala saznanja da se vodi postupak i da ju je u tom postupku zastupao suprug. Dakle, radi se o razlozima osobne prirode koji mogu biti istaknuti samo od strane stranke koja je navodno bila pogođena postupanjem svog punomoćnika bez ovlaštenja. Slijedom navedenog, tužitelj u konkretnom slučaju ne može isticati razloge koji se tiču isključivo unutarnjeg odnosa između tuženice i njezina punomoćnika, niti može isticati navodne nedostatke punomoći tuženice kao osnovu za ponavljanje postupka. Budući da eventualni nedostatak ovlaštenja punomoćnika ne pogađa procesna prava tužitelja, već isključivo procesna prava tuženice, tužitelj nije ovlašten podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka koji je utemeljen na članku 421. stavku 1. točki 3. ZPP-a, stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je takav prijedlog odbacio. Treba međutim navesti da, iako je prvostupanjski sud prijedlog tužitelja pravilno odbacio, učinio je to iz pogrešnog razloga. Naime, prijedlog nije nepotpun, kako je to ocijenio prvostupanjski sud, već nedopušten, pa je stoga valjalo zaključiti da je pravilna odluka o odbacivanju, ali iz razloga njegove nedopuštenosti.
11. Slijedom navedenog, a temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 26. studenog 2025.
Sutkinja
Draženka Ilak
